U crvenu Rijeku gangama i tamburicama ulaz zabranjen!

 
 
Riječki gradsek i gradonačelnik Vojko Obersnel dao je 22. 2. 2020.  intervju Večernjaku koji je objavljen pod naslovom: „Ako je netko na otvorenju očekivao gange i tamburice, žalim, ali to nije Rijeka„ (riječ je o otvorenju RI EPK 2020., o.a.) Pomislio sam kako se radi o tipičnom tabloidnom naslovnjačkom pakiranju, kad tamo - citat. Kad tamo u intervjuu još jedna psovka i difamacija „onih drugih i drugačijih“, što bi rekli postkomunisti - naime tvrdnja oberšnelovskog tipa kako je „Rijeka uvijek bila multikulturni grad“. I još jedna propagandna laž o petokraki, fol samo antifašističkoj. Ne ću dalje gacati po intervjuu već ću se zadržati na ove tri „sitnice“ koje hiper realistično islikavaju riječki kulturni front i ostalih naših(?) gradova i krajeva. Ono o „gangama i tamburicama“ sjajan je primjer postkomunističkog rasizma u jednome - „klasično“ robovskog, boljševičko-staljinističkog, fašističkog, nacističkog. Eto u što je zahvaljujući evoluciji, odnosno marksizmu-lenjinizmu, mutirao suvremeni riječki. Pritom je samo navukao liberalne maske koje nosi svakodnevno, a ove godine i dan više.
https://radiohercegnovi.net/wp-content/uploads/2019/05/Parade_Guca07-750x450.jpg
U Rijeci ima mjesta za trubače iz Dragačeva. U Rijeci nema mjesta za tamburice iz Hrvatske...
 
U „multikulturnu Rijeku“ dakle „gangama i tamburicama“ ulaz zabranjen. Nevjerojatno mnogom podrijetlom „tamburašu“ i „gangašu“ koji se zlopatio u operacionalizaciji riječke industrijalizacije u Rijeku ulaz nije bio zabranjen. Kad vam takvi kao ovaj gradkomsek još dodaju onu kako su „oni“, njihov grad, Partija isl. „multikulturni“ ustvari su vam po drugi puta na istu temu pljunuli u lice. Danas ti „multikulturnjaci“ sriču o „multikulturi“, a stvarno vam prodaju GMO-monokulturu. Obersnel bi Rijeku gradio i gradi „još starijom i multikulturnijom“ kao što je onaj primitivni četnik iz Trebinja u vrijeme rušenja Dubrovnika 1991. obećavao izgradnju „starijega i ljepšega“. Inače što se tiče gradova „s ovih prostora“, ne znam niti jedan koji nije, i oduvijek bio - multikulturan. Tko mi na karti Hrvatske, hajde da i nju spomenem, pokaže i jedan „monokulturni“ grad, častim ga. I pritom bi većina njih i južno i istočno, i zapadno od Rijeke i po famoznoj „multikulturi“ od nje bila i starija - ne bi ju neki Obersnel trebao iznova graditi. (Takvo što obersnelaši drugima tovare kao „reviziju historije“.)
 
Dakako i sela, pa i ona u kojima se, možda, još i danas zadržala „ganga i tamburica“ u bitnome su multikulturna. Tako u nekom seljani, i kao seljaci i kao građani, siju, sade raž, zob, pšenicu, krumpir, rajčicu, papriku, lubenice, raštiku…, uzgajaju domaće životinje. Koliko li je to „multikulturno“, a koliko li je još „multikulture“ s tim (agro)kulturama stiglo u selo… srikavci o kulturi pojma nemaju. Jer, kako se ono, narodski kulturno, kaže - „što zna svinja , što je dinja“. U čemu je onda „štos“, čemu služi taj „multikulti“? Jednostavan je, prozirniji od destilirane vode. On je oružje za uništenje još „na terenu“ postojeće („stare“) kulture ovdje dakako one koja bi se i mrvicu mogla/smjela nazvati „hrvatskom“.
 
Postkomunisti, za razliku od tzv. desničara (konzervativci i drugih fela, eto ne može im se ni zajedničko ime naći) odavno su prokljuvili kako je polje kulture glavno bojno polje - tko na njemu pobijedi, sve je njegovo, uključivo i tzv. bazu. Mic po mic postkomunisti prerušeni u liberale na polju kulture za svoju konkurenciju, koju oni inače smatraju neprijateljima, otvorili su i logore, doduše virtualne, ali logore – i hladne i vruće. Realno sebi su prisvojili već skoro sve, osim tu i tamo neke „niše“ (krtičnjaka). Najvažniji su pritom bili proračuni - državni, županijski, gradski pa i seoska lovica - na njoj već desetljećima parazitiraju. Tržište, sloboda, ma kakvi, samo novo jednoumlje, staro u novom ruhu. Jednoumni „multikulturnjaci“ nam tako, svima, s jedne strane vampirske piju krv (novce), a iz nastale „kulture“ ispiru mozak. Mogu sve, smiju sve, pa biti, kao Obersnel egzemplarni rasisti - i graditi „novoga čovjeka“, ustvari staroga nadčovjeka koji se sada, zamaškaran, naziva homo multikulti. Tko nasjedne, a većina već jest - gotov je. 
 

Mato Dretvić Filakov