Get Adobe Flash player
Protuhrvatska revizija povijesti

Protuhrvatska revizija povijesti

Optužba za reviziju povijesti reže glavu u...

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Hrvatska je vojno pobijedila Srbiju, ali ne i srpski...

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Hrvatske pravosudne institucije...

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Kratak popis velikosrpskih akcija hrvatskih Srba zadnjih...

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Bivši lopov u Samoboru ugostio njemačkog...

  • Protuhrvatska revizija povijesti

    Protuhrvatska revizija povijesti

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 18:26
  • Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 13:48
  • Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:37
  • Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:32
  • Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:16

Hrvatima u Bosni i Hercegovini treba pomagati, a ne ponavljati da im je glavji grad bošnjačko Sarajevo

 
 
Nastavlja se medijsko nasilje nad Hrvatima. U hrvatsku medijsku kuću, u naše domove dovodi se „Sejdo Bajramović“ BiH Hrvata – Željko Komšić. Zamislite da je netko u Albaniji pozvao Sejdu Bajramovića na državnu televiziju. Sejdu Bajramovića kog je Slobodan Milošević nametnuo kosovskim Albancima. Ne postoji država na Kugli zemaljskoj koja radi više od Hrvatske u korist svoje štete. Sve općine u BiH s hrvatskom većinom proglasile su Komšića nepoželjnim. U Hrvatskoj živi skoro trećina hrvatskoga puka obilježena s BiH. Što je ovo drugo do medijsko nasilje, ako niti nad i kim drugim, nad tim Hrvatima. A što da se ovako što radi nad drugim narodima i narodnostima koji žive u RH? Nastavlja se medijska i svaka druga mržnja prema BiH Hrvatima prenesena iz BiH, iz BiH medija gdje se Hrvatima zatiru sva prava. Nepojmnjivo je koja je to mržnja.
https://www.dnevnik.ba/sites/default/files/styles/dnevnik__840x470_/public/novosti-slike/zeljko-komsic_1.jpg?itok=WXulTPEl
Bošnjaci u BiH više mrze Hrvate od ikog drugog. Tu mržnju u svom eseju kog sam priredio k'o zasebnu knjigu „Kainov sindrom“ slikar Ivan Tomljanović nazvao je pravim imenom: Kainov sindrom. Sutra bi Bošnjaci sa Srbima da ih oni hoće, ali su od strane nas i njih pročitani. „Građanska BiH“!? Jedan čovjek jedan glas i k…. od Bosne za nas. Sada se u toj mržnji zrcali i Aleksandar Stanković sa svojom emisijom Nedjeljom u 2. Poruka koja mi je ostala nakon ove TV emisije je ta: Najgore što čovjek može učiniti od samoga sebe jest to, biti nečiji prezervativ. Dobro je rekao o njemu Haris Silajdžić, „Svojim ponašanjem ogadit će Bosnu Hrvatima“, i ogadio je. Držati govor ispred plakata na kojemu piše kako treba Čovića nabiti na kolac. Izjava njegovoga savjetnika kako terorističkim činom uništiti turističku sezonu u Hrvatskoj. Plakat s vrijeđanjem RH predsjednice, žene, majke… Kakvim se to monstrumima okružio Željko? U službi bošnjačke propagande.
 
Gle, u isto vrijeme zasjeda SDA RH, i donosi proglas o ugroženosti Bošnjaka u RH. Odavno sam prestao vjerovati u slučajnosti. Rat u Bosni nije završio, on je samo zaustavljen „Sporazumom“ (Daytonski sporazum) i nastavljen svim drugim sredstvima, kojima su najviše izloženi najmalobrojniji, BiH Hrvati. Nametanjem predsjednika. Preglasavanjem. S preko 200 puta raznim amandmanima mijenjan „Dayton“ na štetu BiH Hrvata. Neprovođenje niti presuda Ustavnoga suda BiH, ako nisu u korist Bošnjaka. Po jednome zakonu suđenje BiH Hrvatima za „zločine“ u ratu, a po drugom Bošnjacima. Teško je pogoditi po kojem se zakonu sudi Hrvatima.
 
Kako se raspoređuju sredstva iz Federacije, omjer je 1 prema 40 u korist Bošnjaka. Zatiranje hrvatskog jezika. Svođenje Hrvata u BiH na vjersku zajednicu. Prekrajanje povijesti. Za mnoge Bošnjake povijest BiH počela je s Alijom Izetbegovićem a on je na samrti Bosnu u amanet ostavio turskom predsjedniku. Do sedamdesetih godina i pojave Džemala Bijedića na političkoj sceni, Bošnjaci su uz ime i prezime u ličnoj karti u zagradi morali stavljati (Srbin ili Hrvat). Onda im je Bijedić isposlovao da stave – Musliman, na što se usprotivio Iran, jer Musliman je svatko tko je za svoju vjeru izabrao Islam. Pa je izabran naziv Bošnjak!? Današnja politika Bošnjaka u BiH dijeli se na dva dijela: politički islam i radikalni islam. Ima i časnih iznimki. Iznimki. Meni dragih prijatelja do čijeg mi je prijateljstva stalo. Pade mi na pamet bosanska izreka koja toliko govori i o ovome danas u BiH, toliko puta kroz stoljeća pa i danas na križ razapetog hrvatskoga puka u BiH. Stoljeća govore: Od nameta nema selameta! Sumnjičav sam prema posjetu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović turskom predsjedniku Reçepu Tayyipu Erdoğanu koji mašta o „osmanskom carstvu“ a sebe doživljava „sultanom“.
 
Treći entitet
 
Napada se Dragan Čović, zašto je išao Miloradu Dodiku. A komu je trebao ići? Razgovarati se mora u BiH i sa srpskom stranom. Alternativa mu je Dragan Mektić iz Karadžićevog SDS-a, za kog BiH mediji navode „kako je bio zapovjednik prostora na kojem je postojao najozloglašeniji logor za Bošnjake i Hrvate. Kako je s katoličkog groblja u Derventi pokupio nadgrobne spomenike i ugradio ih u Spomenik palim junacima, a veći dio novca predviđenog za spomenik otuđio. Danas je ministar u vladi BiH“!
 
Kako se samo nasjelo na bošnjačku medijsku hajku na sad već smijenjenim veleposlanikom RH u BiH Ivanom Del Vechijem,a koliko je samo dobra učinio taj čovjek da se sazna istina o teškom i neizdrživom položaju Hrvata u BiH. Osobne hrabrosti. Odavno je trn u oku sve agresivnijim BiH političarima unitarističke provenijencije. Gdje je rješenje? Olako smo se odrekli HERCEGBOSNE. Jedino rješenje s kojim se slažu mnogi: Treći entitet - protiv kojeg su se zdušno borili u korist tuđih interesa i protiv volje svog naroda: Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Gordan Jandroković… i mnogi drugi. Jandroković je čak i pohvaljen od „Amerikanaca“ za takvo „zdušno djelovanje“.
 
Kad god sam u BiH, a često sam, i u „ovim“ razgovorima, ističu se neupitne zasluge za BiH Hrvate, RH. – e, Prvoga predsjednika dr. Franje Tuđmana, HV-a, naših denerala, sijaspore… do Stiera, Picule, Josipovića, Milanovića… Plenkovića. Premijer RH, Andrej Plenković, jedan od rijetkih je političara koji razumije političku situaciju u BiH i položaj Hrvata u njoj. Onaj je kojemu BiH Hrvati vjeruju. BiH Hrvati su dovedeni pred zid: Opstati ili nestati. Politička magla „građanske BiH“ u kojoj im je namijenjena uloga gusaka, svodi ih na vjersku zajednicu. Međunarodna zajednica zabavila se sobom. Hrvatska politička scena prečesto nasjeda bošnjačkoj političkoj propagandi. Pa i neki „naši“ književnici, gle čuda: potpisuju „Deklaraciju“ o zajedničkome jeziku nigdje drugdje do u Sarajevu, pomažući svjesno ili ne, zatiranju jednoga naroda. Hrvatskoga naroda u BiH. Oduzmi jednome narodu njegov jezik, sve si mu oduzeo.
 
Razmišljam o onoj Njegoševoj: Od Turčina gori poturica! Srbi nikada ne će odustati od Republike srpske. Mi ćemo u Federaciji nestati. Ili ćemo biti svedeni na vjersku zajednicu koju će sve osioniji Bošnjaci pokazivati turistima kao Amerikanci Indijance, kojima su jednako nama Hrvatima, „osvajači“ oteli zemlju.Drugoga izlaza nemamo do Trećega entiteta. Treći entitet ne da bi se nekome dopali ili ne, Treći entitet da bismo opstali. Natopljena krvlju naših branitelja: Herceg Bosna! Treći entitet. Naš entitet. Entitet BiH Hrvata. Pa nek' nam i ratom prijete oni koji nam ne daju izbora. Održala nas je vjera, i nevjerojatna hrabrost koju smo crpili iz vjere. Donesimo odluku: PROGLASIMO TREĆI ENTITET!
 

Nikola Šimić Tonin

Zahvalni smo Bogu za njegov život, za njegovo djelo i za njegovo prijateljstvo

 
 
Poštovani prijatelji,
hrvatska zajednica u Argentinskoj Republici, posebno ona u egzilu neposredno nakon Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, oprostila se u prvim danima ove godine od svog zadnjeg političkog borca za hrvatsku samostalnost rođenog u Hrvatskoj. Svi mi, čak i oni rođeni izvan zemlje svojih predaka, koji smo imali čast upoznati ga i izgraditi se na idejama hrvatskog nacionalizma - koje  su tako sjajno formulirali hrvatski mislioci Ivan Oršanić i Ivo Korsky - zahvaljujući njegovoj velikodušnoj pomoći, koji smo imali čast biti svjedoci i skromni suradnici u njegovoj upornoj i neumornoj posvećenosti te bezuvjetnoj predanosti radu za hrvatsku stvar. I koji smo naposljetku imali čast uživati u njegovom neprocjenjivom osobnom prijateljstvu tijekom mnogo godina, sve do zadnjih dana njegovog života. Želimo danas, iz daleke Argentine, biti duhovno prisutni s Vama na Svetoj misi koja se služi u našoj voljenoj domovini u sjećanje na ovog dobrog čovjeka, ali posebno u sjećanje na ovog velikog rodoljuba, kako bismo zahvalili Bogu za njegov život, za njegovo djelo i za njegovo prijateljstvo, i također kako bismo Ga molili da ga milosrdno primi u svoje Kraljevstvo, gdje ga sigurno čeka mnoštvo duša koje su, kao i on, u svom prolazu ovim svijetom ljubile i borile se za Hrvatsku s primjernom predanošću.               
https://croative.net/wp-content/uploads/2019/01/KazimirKatalinic-e1546353963813.jpg
Dragi profesore Kataliniću,
svjesni da ćemo Vam ubuduće na najbolji način odavati počast ako u ovim posebno teškim vremenima ostanemo ustrajni u borbi za ideal koji je nadahnuo Vaš život, ideal „Integralne slobode“ za Hrvatsku, molimo Boga, našeg Gospodina, da nama da mudrost i snagu, a Vama zasluženi mir i život vječni.
 

Tomislav Frković

In memoriam: Kazimir Katalinić (Sušak, 4. ožujka 1927. - Buenos Aires, 31. prosinca 2018.)

 
 
U ranim prijepodnevnim satima, 31. prosinca, na samom izmaku 2018. godine, u buenos-aireškoj bolnici (Argentina) umro je i zauvijek nas napustio istaknuti hrvatski politički javni radnik, povjesničar i pisac, prof. Kazimir Katalinić. Oni koji su ga nedovoljno poznavali njegovu smrt su doživjeli kao obični i prirodni ovozemaljski odlazak, dok je za nas, njegove političke suradnike i prijatelje, njegova smrt bolni rastanak s čovjekom, koji je u više desetljetnom razdoblju, svojim političko-intelektualnim radom, dao ogroman doprinos u oslobođenju današnje države Hrvatske, a velikom broju Hrvata, posebno članovima i simpatizerima Hrvatske republikanske stranke, svojim životnim primjerom i upornošću, pomogao da što bolje shvate idejno bogatstvo Hrvatske republikanske stranke i bitnu okosnicu i važnost Integralne slobode prof. Ivana Oršanića u izgradnji demokratske Hrvatske.
https://direktno.hr/upload/publish/143163/thumb/kazimir-katalini-foto-hrvatska-republikanska-stran_5c2a7fda5f563_970xr.jpg
Odmah, po dolasku u emigraciju, a posebno nakon ulaska u Hrvatsku republikansku stranku, Katalinić je postao gorljivi i neumorni radnik za slobodu svoga naroda, pouzdani i čvrsti oslonac članovima Stranke i ostalim Hrvatima koji su bili protiv Jugoslavije a za hrvatsku državu, imajući uvijek u vidu da je njegova primarna dužnost kao hrvatskog emigranta i intelektualca javno raditi za Hrvatsku i hrvatski narod sve ono što Hrvati u domovini nisu mogli ni smjeli. 
 
Prof. Katalinić je bio svjestan činjenice da Hrvati koji su za hrvatsku državu ne mogu biti za Jugoslaviju i obratno i zato u predgovoru I. sveska svoje knjige “Od poraza do pobjede, povijest hrvatske političke emigracije 1945.-1990.”, u želji da još jednom javno upozori na opasnost koju nam je nanijela Jugoslavija, otvoreno ističe svoj nacionalni i politički stav i odnos prema bilo kojoj i kakvoj Jugoslaviji:     
“Iako sam od rane mladosti, pa i prije dolaska u emigraciju bio – poput ogromne većine Hrvata – protivnik Jugoslavije, u emigraciji sam se intenzivno uključio u borbu protiv Jugoslavije tek u svibnju 1954., kad sam pristupio Hrvatskoj republikanskoj stranci.” (Kazimir Katalinić, Od pobjede do poraza 1945-1990., sv. I., str. 20.)
Katalinić je smatrao da svoj odlazak iz domovine može najbolje opravdati ustrajnim političkim radom i borbom za uspostavu slobodne i neovisne države Hrvatske. Nakon dolaska u Argentinu zaključio je da svoju dužnost prema domovini i narodu najbolje može izvršiti kao organizirani član unutar jedne organizirane i politički odgovorne skupine i zato je 1954. godine pristupio Hrvatskoj republikanskoj stranci, koju je tri godine ranije u Buenos Airesu osnovao prof. Ivan Oršanić.
 
O svom učlanjivanju u Stranku, Katalinić je napisao sljedeće: “Odlučio sam se na taj korak nakon što sam u njezinu glasilu Republika Hrvatska pročitao članak prof. Ante Oršanića ‘Zadaci hrvatske politike emigracije’, čija je temeljna misao bila: ‘Sve što se ne smije i ne može raditi kod kuće u cilju uspostave nacionalne države republike Hrvatske, to se ima raditi vani i sve dotle dok se ne ostvari cilj. Svaki prema svojim mogućnostima, prema naklonostima i prema prilikama, no svagda i samo u granicama državotvorstva, republikanstva i političkog maksimalizma.’  Od tada pa do propasti Jugoslavije borio sam se protiv nje, a za ponovnu uspostavu hrvatske države kako u redovima HRS-a i HNV-a, tako i u suradnji s drugim državotvornim i protujugoslavenskim organizacijama i pojedincima.” (Isto)  
 
Onima koji poznaju povijest i rad Hrvatske republikanske stranke poznato je da je Katalinić, poslije Oršanićeve smrti, uz dr. Ivu Korskoga bio najvažniji djelatnik i dužnosnik Stranke.  Zahvaljujući ponajviše njima dvojici, nisu se ispunila zlurada proročanstva onih koji su poput seoskih gatalica proricali da će se nakon Oršanićeve smrti Hrvatska republikanska stranka brzo raspasti. Dogodilo se sasvim suprotno. Naime, zahvaljujući njezinom idejnom bogatstvu i vrijednostima, koje su  tadašnji članovi, a posebno Korsky i Katalinić, kroz časopis “Republika Hrvatska” i novine “Naš Put”, znali i umjeli prezentirati novodošlim mladim Hrvatima, Hrvatska republikanska stranka je brzo postala idejno prepoznatljivija i brojčano jača. Tom njezinom usponu i pomlađivanju pridonijeli su također i urednici dvaju listova, “Naš put“, koji je izlazio u Torontu i „Hrvatska borba“, koja je izlazila u Washingtonu DC.  
 
Nekadašnji politički emigrant i jedan od najautentičnijih predstavnika tadašnje hrvatske mladeži u emigraciji, član HRS-a i urednik dviju novina, Hrvatska borba i Hrvatski list, pok. Rudolf Arapović o tomu je napisao: “Po završetku treće godine studija na Zagrebačkom Sveučilištu, kao nacionalno svjestan Hrvat i donekle aktivan, na 8. lipnja 1965. bivam uhićen u velikoj Udbinoj raciji i osuđen na godinu dana zatvora. Poslije zatvora odlučujem se na emigraciju i tako stignem u Beč.  Tu sam s nekoliko prijatelja uređivao ‘Bilten hrvatskih socijalista’. Pod konac 1968., kada je glavni urednik dospio u zatvor, sam sam uređivao dva posljednja broja istoga pod naslovom ‘Nova misao’. Time su se navršile prve dvije godine moje emigracije. Osjećao sam se nemoćnim pred problemima koji su me pritiskivali. Bio sam emigrant, beskućnik u sukobu s jednim državnim strojem i njegovom ideologijom, u sukobu dvaju stanovišta, koja se isključuju, od kojih jedno mora nestati. Kako uspjeti da to ne bude moje stanovište, stanovište jednog malog  čovjeka nasuprot ideologiji i sustavu za koji rade milijuni?  Trebalo je snage i opravdanja za progonjeno stanovište, koje se u domovini nije moglo slobodno izgraditi i učvrstiti, jer je to bilo stanovište fantaste u sukobu s jednom realnošću, a za koje ni na suvremenom Zapadu nije bilo razumijevanja. Radio sam, borio se i pisao, ali sam bio u krizi u tom sukobu s jačim, nadmoćnijim. Tada sam otkrio “Republiku Hrvatsku” i obratio se na dra. Korskog. Bilo je to u vrijeme smrti republikanskog prvaka prof. Ivana Oršanića (17. prosinca 1968.). Dr. Korsky mi je poslao dvije brošure: ‘Ekonomska snaga iseljeništva u Americi’ i ‘Argumenti hrvatske politike’, koji su od toga časa postali mojim argumentima. Uskliknuo sam da su to ideje koje smo mi kao studenti tražili u domovini i da je šteta da nam te brošure nisu tada dopale ruku, jer bismo bili drugačije radili. Dr. Korsky mi je odgovorio da su iste brošure dobili i hrvatski intelektualci u emigraciji, ali da se one za njih nisu pokazale vrijednim pažnje. To je bio moj put otkrivanja republikanskih ideja, odnosno HRS-a. Konstatirajmo ovdje dvije činjenice prije nego prijeđemo na samu temu predavanja kroz pojavu i misli HRS-a.  
 
1. Starija hrvatska politička generacija, kao i učesnici desetotravanjske revolucije, za 25 godina nisu uspjeli opovrći talijanske i velikosrpske laži o žrtvama rata za NDH. Za to vrijeme se je trebao roditi, odrasti i školovati novi čovjek koji će to učiniti, i to usred Zagreba.
 
2. Isto tako je trebala odrasti generacija, koja će moći shvatiti veliki Oršanićev duh, utisnut u novo hrvatsko republikanstvo, generacija, koja se počela  okupljati oko ‘Našeg puta’.” 
(Izvadak iz predavanja koje je R. Arapović održao u New Yorku dne 4. travnja 1971. pod naslovom “Stranačko djelovanje” Republika Hrvatska, br. 86., str. 36.)  
 
Po svojim godinama koje je imao u trenutku proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, prof. Kazimir Katalinić nije spadao u krug predratnih političkih djelatnika, no isto tako, zbog prilika i vremena (1945.) u kojem je otišao u političku emigraciju, teško ga se moglo svrstati u krug mlađih emigranata. Iako smo ga mi mlađi emigranti zbog njegove tadašnje organizacijske i publicističke prepoznatljivosti smatrali pripadnikom starije generacije, prema dr. Ivi Korskom koji ga je najbolje poznavao, Katalinić je “u emigraciji bio jedan od onih koji se nisu dali uklopiti u stare političke kalupe… ikonoklast u svojim prvim javnim političkim nastupima u tada zatvorenoj i politički konzervativnoj hrvatskoj skupini u Argentini (...)  Budući da se je politički izgradio poslije 1945., no ipak u sredini u kojoj je hrvatska nacionalistička tradicija bila živa i netaknuta od pritiska jugoslavenskog komunizma, stekao je zamjernu otvorenost prema novim zbivanjima i ljudima u domovini, različitu od nepovjerenja i zatvorenosti nekih emigrantskih krugova, koji su nastavili sa sučeljavanjima iz ratnog razdoblja i time nesvjesno produbljivali jaz što su Tito i njegovi jugoboljševici iskopali među Hrvatima, da bi učvrstili Jugoslaviju kao državu i u njoj svoju komunističku diktaturu.” (Kazimir Katalinić: Argumenti, II. izdanje; str. 9-10)  
 
Kroz cijelo vrijeme postojanja i političkog djelovanja hrvatske političke emigracije, Katalinić je bio njezin aktivni član i istaknuti politički djelatnik. Kao istaknuti predstavnik HRS-a i HNV-a sudjelovao je u najvažnijim zbivanjima koji su bili povezani sa sudbinom Hrvatske i hrvatskog naroda. U Torontu je 1974. godine predvodio skupinu članova HRS-a, koja je sudjelovala u osnivanju II. Hrvatskog narodnog vijeća. Nakon toga tri puta je bio izabran u Sabor HNV-a, a jedno vrijeme je bio i tajnik Sabora. U ime HRS-a i HNV-a posjećivao je Hrvate i držao im govore i predavanja u kojima ih je bodrio i poticao na rad za slobodu Hrvatske. Pisac je brojnih političkih, povijesnih i socioloških rasprava, od kojih su neke bile prevedene na više stranih jezika. 
 
Priredio je i napisao više knjiga, brošura i priručnika od kojih ovdje spominjem neke od njih, kao npr.  Organizacijski priručnik HRS-a, Vizija slobode, Rađanje države, Argumenti i “Od poraza do pobjede, povijest hrvatske političke emigracije 1945.--1990.” U svojim raspravama i knjigama Katalinić je zastupao pravo hrvatskog naroda da uspostavi svoju nacionalnu državu, branio je Nezavisnu Državu Hrvatsku i Hrvate koji su položili svoj život u njezinoj obrani, kao i one koji su u Domovinskom ratu branili današnju hrvatsku državu.
Katalinić nije branio NDH da bi obranio sebe i svoju prošlost jer je u vrijeme njezina proglašenja u travnju 1941. godine imao tek 14 godina. U obrani NDH-a imao je prednost pred starijim nacionalističkim političkim povjesničarima i piscima, koji su često, pa i nehotice, u obrani NDH-a i hrvatske prošlosti branili sebe i svoju prošlost.    
 
Njegova najnovija i posljednja knjiga, Od poraza do pobjede 1945 do 1990, trebala je izaći u četiri sveska, no do sada su izašla samo tri sveska.  U posljednjim mjesecima svoga života Katalinić je radio na četvrtom, ali ga nažalost nije dovršio.          
Prvi svezak njegove knjige obuhvaća razdoblje od 1945 do 1959, tj. od gubitka NDH-a i Bleiburga do smrti dr. Ante Pavelića 1959. godine. Drugi svezak obuhvaća razdoblje od 1959 do 1974, kada je osnovano Hrvatsko narodno vijeće. Ova dva sveska izašla su u rujnu 2017 godine. Treći svezak, koji obuhvaća razdoblje od 1974 do smrti Josipa Broza Tita 1980. godine, objavljen je u travnju 2018 godine. Posljednji, četvrti svezak, koji nije dovršen, trebao je obuhvatiti razdoblje od Titove smrti do uspostave današnje hrvatske države, koja, prema prof. Kataliniću, predstavlja našu zajedničku pobjedu, tj. pobjedu domovinskih i izvandomovinskih Hrvata.  
 
Dr. Tomislav Jonjić, urednik ove knjige, na samom početku njezina I. sveska, u svom komentaru, “Urednikova riječ”, između ostalog, napisao je ovo o knjizi: “Nema nikakve dvojbe da će ona u znatnoj mjeri popuniti provaliju našega neznanja i zastrašujuću neupućenost domovinske javnosti u svu slojevitost i bogatstvo emigrantske političke borbe. Katalinić, doduše, ne nudi knjiški, klasično historiografski pregled emigracije, nego panoramu glavnih tokova emigrantske politike, promatranu iz hrvatske nacionalističke vizure. Kao visoki dužnosnik jedne od emigrantskih političkih skupina, Hrvatske republikanske stranke koja je osnovana u Buenos Airesu 1951. godine, on pokazuje da su i glavnina emigracije i njegova stranka vrlo rano sazreli u demokratskom i svjetonazorskom pogledu te da su se u dugim emigrantskim desetljećima nastavili razvijati i sazrijevati, nikad ne smije ući s uma prošlost, ali još manje gubeći svijest o tome da žive u sadašnjosti i da svoje snove i planove kuju za budućnost.”  (Kazimir Katalinić, Od poraza do pobjede; sv. I. str. 14.-15.).
Hvala i slava velikom hrvatskom domoljubu, piscu ove vrijedne knjige, prijatelju i političkom suradniku Kazimiru Kataliniću!
 

Šime Letina

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Ponedjeljak, 21/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1080 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević