Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

GKK u povodu "Legende o Miljenku i Dobrili 2018." raspisuje natječaj "Napiši pismo Miljenku i Dobrili i osvoji nagradu"

 
 
Ljubavna pisma ili istinite priče o pronalasku ljubavi, kao i razmišljanja o tome što nam ljubav predstavlja u životu mogu biti poslana do ovogodišnje manifestacije „Legenda o Miljenku i Dobrili“ (3. kolovoza 2018.), kada će sandučić biti otvoren, a pisamca će biti pročitana u sklopu romantične Večeri ljubavne poezije i čitanja najljepših pisama upućenih Miljenku i Dobrili (7. kolovoza 2018., kaštel Rušinac, Kaštel Lukšić) i izložena u odjelu Gradske knjižnice Kaštela u dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću.
http://cdn-kastela.r.worldssl.net/images/stories/novosti/2018/07/mid.jpg
Pisamce je najbolje napisati vlastoručno, s riječima koje stižu iz dubine duše, a u istome bi trebala biti riječ o sretnoj ili nesretnoj ljubavi, odnosno o nekome problemu koji se u ovom trenutku autoru pisma čini nerješiv, a za kojega bi Miljenko ili Dobrila, kao sudionici najpoznatije kaštelanske tragične ljubavne priče, mogli imati razumijevanja i na kojega bi mogli dati odgovor.
 
Pisma mogu biti potpisana i nepotpisana, s tim da će ona pisma čiji je autor poznat (ime i prezime, adresa i broj mobitela) ući u izbor za osvajanje nagrada za najbolje pismo upućeno „Miljenku i Dobrili“.
Glavne nagrade: romantični vikend za dvoje u Kaštelima (pokrovitelji: Grad Kaštela i Turistička zajednica Grada Kaštela).
Autori romantičnih pisama upućenih Miljenku i Dobrili koji nisu iz Kaštela i koji pisma ne mogu osobno ubaciti u sandučić, koji se nalazi u atriju dvorca Vitturi u Kaštel Lukšiću (odjel Gradske knjižnice Kaštela) pisma mogu poslati na adresu:
 
Gradska knjižnica Kaštela
(Sandučić „Pisma za Miljenka i Dobrilu“)
Lušiško brce 3 (kaštel Vitturi)
21 214 Kaštel Lukšić

Ma tko si ti Krešo, da odlučuješ tko ima ili nema pravo biti na pozornici?

 
 
Zagrebačko političko podzemlje zabilo je autogol – sebi i svojim poslodavcima. Thompsonove pjesme orile su se od Zagreba preko Donjeg Miholjca, Slavonskog Broda, Varaždina, Karlovca, Rapca, Zadra, Splita i Omiša do Imotskog... Ukupno uzevši, oko milijuna Hrvata (ne računajući našu braću u Herceg Bosni i iseljeništvu) na svojim je skupovima povodom dočeka Vatrenih pjevalo domoljubne pjesme – iz obvezno izvođenje Thompsonovih hitova („Lijepa li si“, „Geni kameni“ i dr.). Eto, to je najbolji odgovor zagrebačkim štakorima i žbirima koji su iz sjene pokušali minirati ono što se odigravalo na pozornici, isključivši glazbu i razglas prije nego je slavlje završilo.
https://img.fifa.com/image/upload/t_l4/yickenm0vtldetu8nlve.jpg
Glavni izvođač radova angažiran od zagrebačkog političkog podzemlja, kazališni redatelj Krešo Dolenčić, poznat kao čovjek bez stava (ili narodski rečeno – svakom loncu poklopac), jedan od ljigavaca i prevrtljivaca koji se snalazi kao riba u vodi u svakom režimu, imao je ulogu režiranja dočeka Vatrenih u Zagrebu. Prije same manifestacije, taj ljigavac i nikogović najavljivao je kako „nikakve režije neće biti, te da će slavljenici sami osmisliti program i da se u to nitko neće miješati“. S pravom se moramo pitati, ako je bilo tako, ŠTO JE ON RADIO TAMO? Ako je doista bila zamišljena takva koncepcija, što je tamo tražio profesionalni redatelj kazališnih predstava?
 
Svi znamo i vidjeli smo što se događalo i svjedoci smo kako je Dolenčić LAGAO, bez stida i srama. Bezobrazno i drsko. I ne samo da je lagao prije same manifestacije, on i nakon toga nastavlja svojim izjavama dokazivati tko je i što je kao čovjek i što je bila njegova stvarna uloga u sramnom pokušaju da se sabotira slavlje Vatrenih i prevari preko pola milijuna ljudi koji su ispunili Trga Bana Jelačića i okolne zagrebačke ulice. Tako se usuđuje izjaviti, primjerice, čak i to kako „Thompsonu nije bilo mjesto u autobusu“!? On je valjda bio taj koji je trebao odrediti koga naši Vatreni i stručni stožer reprezentacije mogu ili ne mogu pustiti u autobus!? On je Luki Modriću, Ivanu Rakitiću, Domagoju Vidi, Zlatku Daliću i ostalima trebao odrediti što tog dana smiju ili ne smiju raditi!? Nije li to izvan pameti!?
 
Treba li podsjećati da su Vatreni na čelu s kapetanom Modrićem pronašli Thompsona, uvukli ga u bus i praktično unijeli na pozornicu na Jelačić Placu u želji da im svojim pjesmama uveliča slavlje? I tko je taj koji je imao moralno ili bilo kakvo drugo pravo to im uskratiti?
Da žive još stotinu života, Dolenčić i njemu slični ne će doprinijeti Hrvatskoj niti jedan promil od onoga što su uspjeli Vatreni. I takve prispodobe se stavljaju u ulogu tutora i žele dirigirati kako će se oni i pola milijuna okupljenih građana ponašati i što će pjevati?
 
Na pozornici s Vatrenima zapazili smo i Milana Bandića. Dok se pjevalo bio je smrtno ozbiljan, no, to i nije toliko bitno. Pravo je pitanje: ŠTO JE TRAŽIO TAMO? Kako je Bandić imao pravo pristupa, a rečeno je da nikoga osim slavljenika i voditelja tamo neće biti? I kako to uvijek biva, iz svake mutljaže ostaju tragovi, pa sad već znamo mnogo više nego prije 3-4 dana. Postoje – najblaže rečeno – ozbiljne indicije da su osim Dolenčića u sabotaži slavlja sudjelovali Bandić i neki od dužnosnika s HRT-a, što ni malo ne čudi, pa čak i izjave pojedinih zaštitara koji tvrde kako im je nuđeno 50.000 kuna za sprječavanje dolaska na pozornicu pjevača Thompsona. Krasno, nema što. I onda se javi Dolenčić sa svojim bedastoćama. Dolenčić, koji, da ponovim: U STOTINU SVOJIH ŽIVOTA NE BI ZA HRVATSKU UČINIO PROMIL ONOGA ŠTO SU NAŠI ZLATNI DEČKI U SAMO MJESEC DANA SP U RUSIJI OVE 2018. Neki su ljudi operirani od srama i moral je za njih apstrakcija. Da nije tako, barem bi šutjeli i poštedjeli nas svojih nebuloza.
 

Zlatko Pinter

IN MEMORIAM - Neka je vječna slava i hvala uzornom čovjeku i športašu!

 
 
Nadiru sjećanja, roje se misli ali nedostaju riječi. Nismo u stanju  riječima izraziti sve što je bio Dragutin Šurbek.
Za života legenda na zemlji koja ga je primila, i nebo koje će čuvati uspomenu na njegov sportski i ljudski duh koji nije granica vrlina dobrote i plemenitosti kojom je bio obdaren.
Nagomilao je medalje, osvojio je pehare s nebrojenim plaketama, diplomama i odlikovanjima pa je jednom zgodom rekao. U mom skromnom stanu za sve što sam osvojio i dobio nema dovoljno mjesta. Iz stana moraju trofeji ili ja.
Silno je mrzio robne kuće. Obilazio ih je u naponu svoje športske karijere; ona je pripadala vremenima trostrukog heroja i ljubičice bijele kad je putovanje u inozemstvo bila privilegija športaša. Drago nikad i nikome nije zna reči „Ne!“. Posjećivao je robne kuće i trgovačke tezge da bi prijateljima kupio čega u Titovoj Jugoslaviji, u to vrijeme, nije bilo.
https://d3mjm6zw6cr45s.cloudfront.net/2018/07/Surbek.jpg
Poštovana i vrijedna supruga Jelena rodila mu je sina Željka i Dragutina-Dadu. Tamo gdje je otac športski stao, Željko je kao dobrovoljac specijalnih postrojbi, dao domovini koju je služio.
Dragutin Šurbek bio je dijete siromašnog naselja Trnja. Iz generacijske borbe kao da je skupljao energiju trnjanskog puka slabijeg imovnog stanja. To stanovništvo nije ugrožavalo samo siromaštvo nego i rijeka Sava koja je nemilosrdno višak svoje vode pretakala gotovo svake godine u Trnje.
Dragutin Šurbek kao da je sve nedaće, naselja u kojem je odrastao, pretočio u život koji nije mario za suze; one su pretvorene u znoj rada za opstanak i pobjedu čak i nenadmašne i nemilosrdne prirode. Bio je velemajstor celuloidne loptice, kako su tepali stolnotenisačima, i postao uzor borbenosti, požrtvovanja i dostojanstva kojim je, doslovce,  podnosio uspjehe.
 
Od Zagreba, Londona, Tokija do veličanstvene Kine ostavio je trajno sjećanje i neizbrisiv sjaj koji možemo sažeti stihovima Dobriše Cesarca:
„Svak je išao svoji putem
za slavom ili za hljebom,
a on je krvareći ljepotom,
plovio svojim nebom“
Neka je vječna slava i hvala Dragutinu Šurbeku uzornom čovjeku i športašu vrlina za primjer generacijama naše mladosti kojemu nebo ne smije biti granica.
Nek duh tvoj plovi nebom vječnog sna bez snova na ponos i diku domovine kojoj si pripadao!
 

Željko Mataja

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Nedjelja, 19/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1137 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević