Get Adobe Flash player
Protuhrvatska revizija povijesti

Protuhrvatska revizija povijesti

Optužba za reviziju povijesti reže glavu u...

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Hrvatska je vojno pobijedila Srbiju, ali ne i srpski...

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Hrvatske pravosudne institucije...

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Kratak popis velikosrpskih akcija hrvatskih Srba zadnjih...

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Bivši lopov u Samoboru ugostio njemačkog...

  • Protuhrvatska revizija povijesti

    Protuhrvatska revizija povijesti

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 18:26
  • Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 13:48
  • Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:37
  • Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:32
  • Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:16

Je li se Mamić zločinački udružio protiv onih koji ga žele (s)rušiti?

 
 
Kad je u pitanju nepravomoćna osuda Zdravka Mamića čovjek nije siguran što bi valjalo učiniti da pravda bude zadovoljena u vrtlogu događanja države koja je, kako se kaže, profućkala milijarde iz proračuna kojeg su punili građani, da bi sudila osobi koja je taj isti proračun punila devizama izvozom darovitih nogometaša. Ni dan današnji hajka na Zdravka Mamića ne prestaje. Uporno se traže razlozi i novi dokazi kako bi se njegova sposobnost kriminalizirala. Zar da bi se zabavljala javnost uz pomoć pravosuđa i uz pomoć medija zanemarila odgovornost likova za državu kakvu imamo, zar zbog Zdravka Mamića?
http://velkaton.ba/wp-content/uploads/2015/07/mamici.jpg
Kad se kaže da je naše pravosuđe suspektno pitamo se: što se želi reći? Zar da je jedan osuđeni (kriminalac, lopov, ubojica ili pronevjeritelj) manje na slobodi? Kolike su osude, ma kakve one bile, stvar činjenica ili pak stvar interpretacije neovisnog suca? Neovisnog o čemu? O politici ili o osobnom materijalnom stanju ili o materijalnom stanju optuženog kojeg poput zaštićenog lopova „čuva“ pravosuđe maratonskim procesima?
 
Mislim da pravosuđe nije imuno od  prakse bivše države u kojoj su ljudi osuđivani u ime ideologije ili žrtvovanim moralom zbog politike nemorala. Sve za što se optužuje Zdravko Mamić nije vezano isključivo za sudski proces. Hajka je to koja ima desetljećima stvaranu stigmu na klub Dinamo i na njegovo vođenje od politike do instrumentaliziranih navijača. Kažu da ništa nije beznačajnije od jučerašnjih novina. Listajmo stare novine i vratimo se vremenima, tamo negdje od 2006. pa do 2017., kad je, napokon N.K. Rijeka postala prvak Hrvatske. Bilo bi zanimljivo čitati osvrte medija koji su, u spomenutom razdoblju, Zdravka Mamića nazivali trgovcem roblja sve dok ih nisu razuvjerili nogometaši nastojanjem kako bi postali njegovi robovi. Ustvari vlasnici kapitala koji im je transferima bio zajamčen. Mediji su Mamiću zamjerali dovođenje stranih igrača, a s tribina se orilo: „Mamiću lopove-odlazi iz svetinje.“ Nikoga od službi zaduženih za mir i dostojanstvo građana onda, kao ni danas, nije zanimalo tko je organizator takvih prosvjeda? Pisalo se i navijalo protiv Mamića; on je unatoč napadima, da ih nazovemo, navijačkog stupidarija dokazivao da je Dinamo dominantan u domaćem nogometu s naznakama međunarodne afirmacije. Tada na dnu,  ali na dnu  najboljih europskih klubova!
 
Tko je bio, stvarno tko je bio, kreator poruka grlatih zastupnika navijačkog grotla ostvarenog krizom identiteta ili prikazati se simpatijama za klub i istovremeno navijati protiv osobe koja ga je učinila nedodirljivim konkurentima? Odgovor na tako postavljeno pitanje dobit će se tek kad se ustanovi organizator ispisane svastike na poljudskom stadionu u susretu protiv Italije za kvalifikaciju nastupa na SP-u u nogometu. Pozadina likova što su ispisali svastiku skriva organiziranu skupinu koja je u nogometu prepoznala vrline što potiču nacionalni identitet kojeg valja destruirati, a s njim i Zdravka Mamića kao osobu neviđenih poslovnih sposobnosti s individualnom osebujnošću koja ne prkosi samo nogometnoj konkurenciji nego i politici o kojoj je postao neovisan i istovremeno na nju solidno utjecajan. Takva osebujnost mrska je svakoj politici, a poglavito onoj koja prkosi likovima „zaduženim“ ili naklonjenih čuvanju tekovina „socijalističke revolucije“ i protivnika Hrvatske kakvu, zbog takvih likova, imamo kakva je danas. Podijeljena, posvađana, interesno grupirana i, naravno, prezadužena.
 
Zdravko Mamić je u posljednjih desetak godina posredstvom UEFA-inih natjecanja u ligi nacionalnih prvaka započeo ostvarivati značajna devizna sredstva s kojima je na različite načine raspolagao i istovremeno punio državni proračun. Postao je sve manje ovisan o proračuna grada. Izmišljale su se priče, koje i danas kruže, kako ga financira grad kao da taj isti Grad Zagreb ne financira kazališta, biblioteke, muzeje, galerije i, naravno, gradski stadion ali nikad mjerom kojom ga je financirao prihod kluba „Dinamo“ od transfera igrača i sudjelovanja u Ligi nacionalnih prvaka. Nevjerojatno je s koliko su pakosti, zlobe i objeda, vodeći mediji, obilježili Zdravka Mamića dok je putovao, gledao, računao i ulagao s rizikom u mlade nogometaše i istovremeno u klub dovodio igrače koji su nedostajali prvoj momčadi ili može li netko nabrojati igrače od Eduarda do Soudanija koji su imali zapaženu ulogu u Dinamu? Nogomet kojeg voli kao sport i interes koji je u njemu prepoznao kao poslovni izazov želio je priuštiti onima koji vole uspjeh. A tko ga ne voli?
 
Svi koji tvrde da onako kako radi Mamić i sami bi mogli: zločesti su, zavidni, zlobni i pakosni. Kad bi uistinu bilo tako onda bi Hajduk, kao i svi drugi klubovi, radili onako kako radi Mamić u Dinamu čijoj su praksi, ali manje uspješno, priskočili Rijeka i Osijek; oni su na svaki način dobro došli kao konkurencija Dinamu. Naši ljudi, kako volimo tepati, vole uspjehe ali ne i platiti ulaznicu da bi im pridonijeli. To smo mi, ili „naši ljudi“ što ne vide dalje od svojeg nosa. Spremni su se oduševiti i istom brzinom razočarati kad se ne ispune njihova očekivanja. Ta „očekivanja“ su sve ono što sami nisu u stanju postići, ali zato mogu  napadati drsko, bezobrazno i s punim pravom očekivati od športaša, od našeg sporta ili, u ovom slučaju, od nogometa u njemu samo uspjeh ili osuditi neuspjeh ma koliko sami bili neuspješni kao osobe.
 
Tko god misli da je, sve što je ostvario Zdravko Mamić, posao kojeg može bilo tko ostvariti u golemoj je zabludi. Zar je moguće da su mediji uspjeli njegovu sposobnost prikazati kao lopovluk?  Neka ga ostvare u Hajduku koji, jamčim, ima iste postupke kao i Dinamo, ali nema Mamića. To je klub najmoćnije publike, s palicama ili bez njih, i upravom nedostojnom klupskih tradicija u koju je utkan hrvatski grb bez nacionalnog identiteta u njegovom vođenju. Neka zaposle onoliko ljudi koliko zapošljava Dinamo. Neka urede i privedu svrsi stadion ili ruinu kakav je stadion u Maksimiru. Neka transferiraju onoliko igrača koliko je to uspjelo Zdravku Mamiću. Neka osvoje onoliko prvenstava i nastupa u ligi nacionalnih prvaka s kojima je postao neovisan o sredstvima grada kojemu ostaje višak sredstava, umjesto za održavanje stadiona, za muzeje, kazališta, galerije, ali i za bibliobus koji, zamislite, kruži Zagrebom. Rezultati nad kojima je bdio, trošio energiju i zdravlje pun je stresova s posljedicama emocionalnih eksplozija na drske provokacije koje su jednake onima kad želi proslaviti postignuta ostvarenja uz veselje i pjesmu. Takav je! Naprosto takav je za ljude koji nisu žrtve  medijskog bojanja njegova lika i djela što je bezbroj puta dokazao humanom crtom za pomoć onima koji ga svojom nesrećom dirnu.
 
Osuđen, zbog stotinjak milijuna kuna ili, iznosom zbog kojeg se klub ne smatra oštećenim, niti drži da bi ga valjalo tužiti. Unatoč tomu kvalificiran je  zločinačkim udruživanjem. Protiv koga? Optužuju ga istražne i pravosudne strukture koje, zar stvarno, ne znaju ili ne žele znati da to nije zločinački čin! Taj „zločinački čin“ nije oštetio državni proračun što ga pune građani. Sve što je izbjegao, može se dokazati, bilo je u nedostatku legislative kakva postoji u našim ministarstvima. Što su, k vragu, osmišljeni bonusi i što je s menadžerskim ugovorima? Nije li to  eufemizam za zločin kojim bi valjalo suditi osobe koje, recimo, vode Uljanik i slična poduzeća u kojima država ima udjel. Najkraće: Mamić može biti u prekršaju, ali nikad zločinac kojeg sud kažnjava sa šest i pol godina zatvora.
 
Cijeli predmet što se odnosi na Zdravka Mamića osmišljena je hajka na njega kao osobu s golemim sposobnostima i utjecajima na nogomet; on je u Hrvatskoj, i inače, medijski najeksponiraniji društveni segment koji je izmakao svakoj vladi, a osobito SDP-eu koji mu je sudio, zar u ime naroda?  Zar u ime onog naroda koji je u socijalizmu konfiscirao privatno vlasništvo, a danas se javlja kao ostatak države kakvu hrvatski narod nije obranio. Nema potrebe imenovati te ljude. Ti se ljudi sami predstavljaju svojim raspravama i zagovaranjima. Javljaju se u politici nacionalnih manjina, a u Saboru i u medijima kao zastupnici i pisci  koji, kad nemaju što progone ustaše i veličaju partizanski rat. Jasenovac im  nije prigoda za pijetet prema žrtvama logora nego za vraćanje vremenima u kojima je vlast sjedinila sve tri funkcije: tužitelja, suca i izvršitelja.
 
Nije li Željko Jovanović imenovani ministar znanosti, obrazovanja i športa sjedinio sve tri funkcije kad je SDP došao na vlast? Optužio je HNS i nogomet u njemu. Sudio mu je, a sve što nije uspio izvršiti ostavio je poput ptice poznate po tome što svoja jaja polaže u tuđe gnijezdo nakon što je smijenjen s ministarske pozicije. Nije se on „proslavio“ znanošću! U obrazovanju je osmislio reformu obrazovanja koju je povjerio Borisu Jokiću. Zanimljiv lik koji u obrazovanju ima odgoj kao poštapalicu i kao nastavni predmet, a ne kao socijalni imperativ svih nastavnih predmeta. Iz predmeta možeš dobiti peticu jer si sve naučio o masturbaciji i pilulama protiv začeća, a onda dobiti spolnu bolest, abortirati ili ući u prometalo naprtnjačom na leđima. Ta, nazovimo je, reforma, i nadalje će od nastavnika činiti budale umjesto uzore učenicima u odijevanju, ponašanju i komuniciranju. Neposluhu i neprimjerenom ponašanju učenika arbitrirat će psiholozi, pedagozi i socijalni radnici kao njihovi intelektualni dodaci. Zar nedovoljno obrazovanom nastavnom osoblju? Za izbjegavanje nastave kažnjavat će se učenici umjesto roditelji koji ne brinu o svojoj djeci... i nema kraja.
 
Taj isti ministar, imenom Željko Jovanović, skrivat će svoje nakazno poslanje prvo u sportu, a onda osobno kad je osmislio natječaj zbog kojeg je morao, uhvaćen na djelu, dati ostavku na položaju ministra da bi nastavio svoje djelovanje kao saborski zastupnik, najvjerojatnije, na isti način. Neprocjenjivu je štetu, uz golemu podršku naših medija i politike, učinio Željko Jovanović. Ne samo u znanosti i u obrazovanju nego u sportu. Navodno je bio oslobođen nastave tjelesnog vježbanja, ali neki tvrde da je dizao utege. To nije bilo odlučujuće nego njegov, doslovce, upad u nogometnu organiziranost HNS-a. Umjesto koncepcijom pojavio se prijetnjom nogometnoj organiziranosti. Uništavanje komaraca, tvrdio je ministar, učinkovito je isušivanjem močvare. Nije uspio isušiti močvaru već je i sam u njoj gacao poput čaplje. Nemoćan meliorirati močvaru posvetio se Zakonu o sportu  jednim jedinim ciljem. Onemogućiti Zdravka Mamića i njegova ostvarenja u klubu i njegov neupitni utjecaj na reprezentaciju. Sve što je započeo sa sportskom inspekcijom nije mu uspjelo ugroziti domete HNS-a, kao ni iscrtanom svastikom na poljudskom stadionu. Ukratko, sve što nije uspjelo za Vlade SDP eu ipak je uspjelo za Vlade HDZ-eu.
 
Sudac Krušlin u Osijeku je brojnim svjedocima optužbe, a bez svjedoka obrane nepravomoćno optužio Zdravka Mamića za zločinačko udruživanje koje je Mamić prihvatio kao disident. Ne od pravde već od, kaže li se, suspektnog pravosuđa kakvo je naše. U njemu vladaju strukture kojima smeta Zdravko Mamić neovisno o stranačkim uvjerenjima, njihovoj politici ili animozitetima što su ga ostvarili naši vodeći mediji i njima priklonjene društvene mreže. Ostaci su to osoba što se nisu radovali uspjehu finalista SP u nogometu kao mase koje su sudjelovale u dočeku protagonista s sporavanim Thompsonom ili likom koji je tek osudom otkrio nakazno lice politike koja ako ne mrzi Hrvatsku onda mrzi Thompsona ili nacionalno prepoznatkljiv lik. Golemo je pitanje: zar se stvarno i protiv koga se zločinački udružio Zdravko Mamić ili su se zločinci udružili protivg Zdravka Mamića?
 
Dio novinara, ideološki bliskih kreatorima svastike na poljudskom stadionu, u nogometu pronalaze ono što žele. U stanju su izmišljati, napadati i optuživati sve što im može uskratiti lijepu i dobru poziciju u novinarstvu. Njima nije stalo do klubova u europskim natjecanjima; oni vole inozemna putovanja s kojih šalju pripremljene izvještaje kojima dodaju rezultate i izgredničke vatre koje lože kako bi „zagrijavali“ javnost. Njih nema tko pratiti od kad nema udbe. Tamo se oni, onako mali, osjećaju velikima. Zanimljivo, a na čiji račun? Uživaju zavirujući u tuđe račune, ali uvid u svoje skrivaju poštenjaci.
 

Željko Mataja

Zagora Antu Pranića rodila, BG čaršija ga posvojila!

 
 
Posljednji je dan saborskog okupljanja, odoše od nerada naši umorni deputati na mjesečni, poput lijenih medvjeda, na, eto, zasluženi božićni odmor sve tamo do početka maškarade! A petak ujutro oko devet i pol sati u prostranoj sabornici prisutno više državnih tajnika nego 'vrijednih' deputata! A tema rasprave itekako ozbiljna, Zakon 'o brdama i planinama' Lijepe naše. Skupit će se sabornici tek kad bude trebalo podići tablice i opravdati svoje zaslužene dnevnice, dakako! Bilo bi TV gledateljima i dosadno da nisu bila nazočna dvojica blagoglagoljivih 'brdskih planinaca', multi-stručnjak za sve i svašta, iz Sinja, Miro Bulj i kolega mu, mlađahni vrgorački šerif Ante Pranić zvani zvezdaš; Zagora ih obadvoje rodila!!
https://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2015/03/ZVEZDA%C5%A0-NASLOVNA.jpg
Lijepo društvo nema što, hrvatski branitelj, domoljub i alkarski momak Miro Bulj uz navijača Crvene Zvezde, vrgoračkog zvezdoljupca Antu Pranića; rame uz rame. Pljunuto 'bratstvo i jedinstvo'! Ljudi moji, je li to moguće? Udariše oni 'kukom i motikom' po državi, Vladi i HDZ-u, jer kaže zvezdaš Franić za 'gore i planine' ne treba više gorska nego HDZ-ova iskaznica. Rezolutni alkarski momak multi-Miro traži hitno povlačenje 'brdsko-planinskog' zakona jer je njegova Zagora bez posla i prijeti joj demografsko istrjebljenje, ajme!! Za sve je Vlada kriva, od kružnih tijekova na križanju gradskih cesta pa sve do navodnjavanja davno 'meliorirarnog' Sinjskog polja u kojem se rijetko vidi pokoja ovca ili mršavo govedo!
 
A sad nešto o Sinju i Cetinskoj Krajini. Sinj i Cetinska Krajina nadaleko su poznati ako po ničemu drugom onda svakako po čudotvornoj Sinjskoj Gospi a uz Gospu i po svjetski poznatoj Sinjskoj Alki. Malo ljudi zna da Buljev grad Sinj drži i jedan bizarni rekord a to je broj kafića koji danas prelazi stotinu što alkarski Sinj čini jednim od vodečih 'kafanskih' okupljališta u Lijepoj našoj. Melioracija Sinjskog polja izvršena je prije sedamdesetak godina izgradnjom cijelog sustava kanala koji bi trebali služiti dotoku vode iz Cetine u cilju navodnjavanja odnosno biti zaštitom od plavljenja recimo, plodnog polja!? Ali i prije toga u selima uz Cetinu, primjerice u selu Otok paslo je na stotine goveda (volova 'vilaša' - impozantnih rogova) a u Milanovićevim Glavicama bilo je na tisuće ovaca koje bi ljeti pasle travu na planini Kamešnici a zimi u Sinjskom polju. Danas, nažalost, više nema ni čobana, figurativno rečeno oni sjede u brojnim sinjskim kafićima a nema ni ovaca dok muzne krave obitavaju danas u lijepo uređenim štalama zvanim Kaufland, Liedl, Billa, Interspar, Müller itd., mlijeka koliko voliš, čak u prahu, pa razvodnjenog! Ali, ima i iznimaka od ovog otužnog pravila.
 
Sinjski mesar, gospodin V., otvorio još jednu mesnicu i to u mom Omišu, ima svega, od 'kaštradine' i 'lantežine' do tripica i jetrica, posao cvjeta a kako i ne bi kad radi cijela OPG Obitelj vrijedni ljudi! Međutim ima jedan 'mali' problem u poslovanju jer za svoje impozantno stado goveda u jednom selu uz Cetinu, ne mogu nikako naći čobana, pastira, govedara…!? Čak ni za plaću od tisuću eura mjesečno; možda mu sabornik Miro Bulj u tome pomogne!??
 
A sad nešto o brdskom Vrgorcu. Za Vrgoračko polje kažu posadiš štap niknut će ti stablo, a vrgoračka jagoda, kažu ljudi 'je neobrana, nema koga da je bere'!! Vrgorac je poznat u prvom redu po Tinu Ujeviću ali, nažalost i po Goranu Beusu iz Zavojana kod Vrgorca, koji je, kažu tako znalci, svoje lijepo prezime Tahirević promijenio u gospodski zvučno, europsko, Richembergh postavši tako papirologijom pripadnik njemačke manjine, uistinu raritet! Ali, posebna priča je nadobudni vrgorački gradonačelnik, pa evo što o njemu pričaju poznavatelji njegova lika i djela.
 
„Aktualni vrgorački gradonačelnik, Ante Pranić od milja nazvan Ante-Zvezdaš, nastavio je svoje prisne i srdačne odnose, nakon Vladimira Lukića i s narednim upravama Crvene Zvezde, predsjednicima Draganom Džajićem, Svetozarom Mijailovićem i sadašnjim direktorom Zvezdanom Terzićem. I kad je  2015. godine po drugi put gostovao na zvezdinoj Marakani dočekao ga je  glasnogovornik kluba Marko Nikolovski, čovjek koji je bio i ostao vrlo blizak sa zloglasnim Crvenim beretkama (arkanovcima!) masovnoga ubojice Milorada Ulemeka – Legije, kojega Marko Nikolovski, Pranićev veliki prijatelj, oslovljava titulom 'komandant Legija' nasljednikom Ulemeka-Legije!!!“ Uistinu frapantno! Pa obzirom na njegove 'dobrosusjedske' odnose s četnikoidnim 'Delijama', Pranić bi mogao pozvati svoje pajdaše s Marakane da mu pomognu kod obrade Vrgoračkog polja kako bi zajednički zasijali/posadili, primjerice šargarepu, cveklu, spanać, boraniju, bostan.
 

Damir Kalafatić

Netko bi već jednom trebao poučiti ministra da se nauči razgovarati u javnosti

 
 
Što je vojska bez borbenih aviona? Što je država bez vojske? Teška su to pitanja. Svakojake odgovore smo često dobivali. Dobivamo ih ovih ovih dana s više strana, od svih koji misle kako o tome imaju što reći, osim kompetetnih stručnjaka i odgovornih osoba. Je li u globalo jeftiniji novi avion i njegovo održavanje ili polovni avion i njegovo održavanje, pogotovo kad dvije oružane sile  imaju nad tim nadležnost. Jedni su avion napravili, drugi doradili. Napravljen je po NATO parametrima, a dograđen izvan toga po potrebama zemlje koja je stalno u ratu, te koristi te avione, puno više, nego da s njima samo kontrolira “svoje” nebo. Ovdje broj godina starosti baš i nije neko mjerilo vrijednosti i djelotvornosti tih letjelica, već kao kod svakog stroja broj izvršenih okretaja, govori koliko mu je još okretaja preostalo, odnosno važno je koliko se puta taj avion dizao, koliko je letio, koliko se puta spuštao, kompletan ili u dijelovima.
http://israeli-weapons.com/weapons/aircraft/f-16/f-16_spice_1.jpg
Opet nešto muljaju s ovim borbenim zrakoplovima. Mi ne bi bili mi, kad bi sve išlo onako kako to ide u uređenim pravnim i suverenim državama, s kompetentnom vladom (resornim ministrima), koji planski i po zakonu provode svoje programe. Puno je toga napisano o nabavci borbenih aviona u Hrvatskoj, od zamisli, preko razmišljanja, proučavanja, procjenjivanja, ocjenjivanja, usuglašavanja, dogovaranja i odluke. (Ako?) Neki dan je jedan cijenjeni stručnjak za takve avione na televiziji objasnio argumentima kako je ta nabava promašaj od samog početka. Znači da to nije usuglašena odluka, utemeljena na stručnim parametrima, znanju i saznanju osoba koje se u to razumiju, već je odluka politička, nastala u militantnom  okruženju, manje više od amatera, kako stručnih tako i političkih, koji su imali osobni interes u tome.
 
Kako bilo da bilo, sad smo tu gdje jesmo. Simptomatično je naime, da manje više sve kod nas ne ide normalno. Uvijek netko negdje nešto zamuti, skrene s uzlazne linije, te pokušava objasnite neobjašnjivo, pri čemu se sve više zakopava. Pritom je još bezobrazan, bahat, samodostatan, samodopadan… zapravo jedinstven u tome kako cijelu priču vrti okolo naokolo i završi sitagmom “mi smo pobjednička vojska”, pri čemu je već svima jasno da dotični visokorangirani dužnosnik ne govori standardnim hrvatskim jezikom. Sasvim je svejedno je li to slučajno ili namjerno. Činjenica je da je to već prevršilo sve mjere dobrog ukusa. Nismo dužni slušati bilo koji i bilo čiji dijalekt  na toj funkciji. Ako on sam nije svjestan togo svojeg hendikepa bilo bi lijepo da ga nadležni upozore i pomognu u svladavanju komunikacije na hrvatskom jeziku, barem kada se obraća javnosti ili odgovara na novinarska pitanja, pri čemu nerijetko omalovažava novinare. Nisu oni s njim ovce čuvali. Ovce čuvati nije nikakva sramota. Nekome je to i čast, kao gospodinu Bulju kojeg su time htjeli poniziti nekakvi anonimni “balavanderi” iz vladajuće stranke, kojima nije mjesto u sabornici, ni po čemu. No, to je druga priča.
 
Dakle, piše se puno o tim “nesretnim” avionima, za koje je zapelo oko onima koji od Hrvatske stvaraju borbenu silu. Tako piše kako su naše vlasti već neko vrijeme znale da od prodaje ništa, jer su Izraelci prepravljali zrakoplove, što nije u skladu sa standardima NATO-a. O tome se šutjelo, kao što se šutjelo tko bi u suradnji s kim te avione održavao. Po kojim i čijim standardima bi se to radilo američkim, izraelskim ili hrvatskim? Sada neki portali pišu kako nam je ponuđen Blok umjesto Baraka. Nema veze reći će neki. To je najbolji borbeni avion F-16. Možda čak odu tako daleko da nam objasne kako je nešto krivo prevedeno ili pročitano, baš kao i kod Piranskog zaljeva, u vezi onog “dimnjaka”, što svatko tumači na svoj način. Možda je ipak bilo najbolje biti kongruentan i konzistentan, kad se sve više okrećemo Rusiji i imamo stare Migove  (po Varšavkom standardu), da smo i “nužno” potrebne borbene avione kupili od Rusa. Kako god dobri bili s njima, ulizivali im se i dodvoravali, te bili još uvijek neodlučni u pogledu LNG terminala na Krku, Rusi nam nikakve avione ne bi poklonili. Oni svoje “stare kante” poklanjaju Srbima.
 
Da ne duljim. Kao i u svemu ovdje i sada u pitanju je odgovornost. To je nepoznati pojam u našoj aktualnoj politici. Ne mogu svi biti odgovorni, pogotovo ne oni koji pojma nemaju o tim avionima, osim što se uvijek pale na sve američko. Odgovoran je čovjek koji nas je uvodio u zablude, nije govorio istinu, nije slušao stručnjake, nije uvažavao napravljene simulacije, naročito u pogledu koštanja  to projekta, u odnosu na njegovu vrijednost i učinkovitost, kao ni usporedbu s nekim drugim boljim i jeftinijim projektom. Nije dovoljno reći kako je ta izraelska ponuda aviona bila najbolja. Zašto je bila najbolja? Kome to odgovara? Čiji privatni poslovi su vezani uz ovu kupnju? Predsjednik Vlade je pravnik!? On može utvrditi pravnu stranu ovog biznisa, ukoliko ima prave podatke, u što iskreno rečeno sumnjam. Nije ovo prvi puta da se u ime države, našim novcem, nešto kupuje, što je sumnjive kvalitete i što u potpunosti odgovara našim potrebama. U biznisu nema prijateljstva. Profit, benefiti, provizija, nadzor, ovisnost, uhljebljivanje…. osobni interesi su u pitanju.
 
Doduše u svojoj nezajažljivoj pohlepi bilo materijalnoj ili karijernoj čovjek se poneka zaleti, uzme preveliki zalogaj, koji nikako ne može progutati. Umjesto dag a “ispljune”, onda ga nasilno guta, sve dok se ne počne gušiti. Tada ga jedino brza, stručna i djelotvorna operacija spasi. Nešto slično se događa i s kupnjom ovih američko-izraelskih, izraubanih F-16. Po nekima sasvim svejedno Barak ili Blok. Biračka masa će to kao i sve drugo do sada progutati. Iako mi se čini da ovaj put ne će. Žuti prsluci su i ovdje u prodaji. Neki ih već kupuju.
 

Ankica Benček

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Subota, 19/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1137 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević