Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

KAVIARGATE - Ivo Vajgl, Zmago Jelimčič, Lojze Peterle... lobirali za azerbajdžanski režim

 
 
Slovenski ultranacionalistički i čelnik Slovenske nacionalne stranke, Zmago Jelinčič, duboko je uključen u kriminal. Zajedno s drugih 14 bivših članova Parlamentarne skupštine Vijeća Europe ovaj čelnik SNS-a primao je mito od Azerbajdžana u korupcijskoj hobotnici Kaviargate, zbog čega mu je zabranjeno pravo ulaska u Vijeće Europe. Jelinčiča i druge eurozastupnike potkupili su azerbajdžanski Azeri da lobiraju za režim u Bakuu, a zauzvrat oni su osim novaca dobivali i druge darove: kavijar, sagove... U „obrazloženju“ (opisu rada) Jelinčič je dobivao novac za nepostojeći prijevod jednog slovenskog romana na ruski jezik! Zasad se zna da je sredinom 2012. primio mito od 24.000 eura preko jedne tvrtke iz Velike Britanije, koja je služila kao servis za "pranje novca" vlasti u Bakuu.
http://kurir.mk/en/wp-content/uploads/1350002408541.jpg
Ivo Vajgl
 
Nakon Zmage Jelinčića, u Europskoj uniji još nekoliko slovenskih eurozastupnika uhvaćeno je u kriminalu. Tu je, prije svih, bivši jugoslavenski političar i diplomat Ivo Vajgl, te Romana Tomc, Tanja Fajon, Igor Šoltes i Lojze Peterle. Ivu Vajgla trenutačno ispituje slovenska policija zbog korupcijskih kaznenih djela, a ovaj osvjedočeni jugonostalgičar se ovako brani: »Savjetodavni odbor za etička pitanja Europskega Parlamenta (EP) je zaključio, da sam zajedno s još nekoliko kolega, članova EP-a, počinio manje kršenje etičkih pravila, jer sam EP-u prekasno prijavio svoje sudjelovanje u promatračkoj misiji godine 2013. na izborima u Azerbajdžanu« (https://www.delo.si/novice/slovenija/vajgl-volitve-opazoval-na-temelju-povabila-skorumpiranih-67742.html). Slovensku delegaciju tada je vodila Romana Tomc i, kao i Tanja Fajon, Lojze Peterle i Igor Šoltes, ne želi ništa reći o ovoj aferi. Naime, u siječnju 2013. njemački eurozastupnik Christoph Strässer je lobirao protiv prihvaćanja izvješća azerbajdžanskih vlasti, jer je Nijemac tvrdio da se u tamošnjim zatvorima nalazi oko stotinu političkih zatvorenika, a ovi su Slovenci svoj glas unatoč tomu dali za Azerbajdžan.
 
Da su slovenski eurozastupnici duboko u kriminalu potvrđeno je u Italiji, kada su talijanski tužitelji koncem 2016. kod talijanskog eurozastupnika Luce Volontèa našli dokumente, koji dokazuju, da je iz Bakua od prosinca 2012. do konca godine 2014. na svoj račun primio 2,39 milijuna eura. To je bila plaća za njegovo lobiranje i obranu Azerbajdžana. Azerbajdžanski novac nije primio samo Volontè, nego su euri očigledno došli također i na račune drugih zagovornika te države. Jedan od bivših azerbajdžanskih diplomata u Strasbourgu, Arif Mamadov, je na primjer lani izjavio, da je azerbajdžanska delegacija u Vijeću Europe imala na raspolaganju 30 milijuna eura za lobiranje i podmićivanje. Jedan švedski eurozastupnik je pak rekao, da mu je nekoliko »kredibilnih« kolega potvrdilo, da su ih azerbajdžanski kolege pokušali potkupiti; ne samo s različitim darovima i prostitutkama, nego također i s novcem.
 

Pavao Blažević

Boži Kovačeviću smeta nogometna reprezentacija

 
 
Nova pobjeda hrvatske nogometne vrste i plasman među četiri najbolje nogometne države na svijetu novi je udarac onoj, drugoj, orjunaškoj, jugonostalgičarskoj, jugokomunističkoj, našhajdučkoj Hrvatskoj. Kada smo pobijedili Dansku bili su tužni, kada smo pobijedili domaćina Rusiju još su tužniji. Nakon pobjede nad smirenim danskim Vikinzima još su se nekako suzdržavali, ali nakon pobjede nad ruskim Medom, ne mogu više patiti a da se ne oglase. To je za nih bilo – previše! Pogledajmo kako su to medijski popratili naši domaći i susjedni neprijatelji.
http://www.dailypostafrica.com/wp-content/uploads/2018/07/croatia-ends-russias-fairy-tale-in-sochi.jpg
Prije utakmice protiv Rusije splitski orjunaš i jugonostalgičar, Zlatko Gall, u Slobodnoj Dalmaciji napisao je jako loš protuhrvatski tekst pod naslovom »Srce na terenu, a novac - na sigurnome: zašto nacionalni 'velikani' zbog svog domoljublja ne moraju plaćati porez?« (https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/crna-kronika/clanak/id/554481/srce-na-terenu-a-novac--na-sigurnome-zasto-nacionalni-39velikani39-zbog-svog-domoljublja-ne-moraju-placati-porez?utm_source=jutarnji.hr&utm_medium=widget&utm_campaign=midashanza) u kojem je napao Hrvatsku, Zdravka Mamića, Luku Modrića i sve nas koji djetinjasto volimo svoj narod i svoju domovinu. Gall se u svome članku poslužio pjevačem Willieom Nelsonom kako bi umanjio značaj uspjeha hrvatske nogometne vrste. Nije on Nelsona uzeo zbog izvrsne izvedbe country glazbe, nego da bi lažima pokušao umanjiti uspjeh naših nogometaša. Kroz okomljenje na Zdravka Mamića, i najbolje hrvatske nogometaše na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 1998. – Luku Modrića i Dejana Lovrena, koje je stvorio isti taj Mamić – Gall je progovorio o utaji poreza Wiliea Nelsona, što je izvan pameti i konteksta. Tu je genetički isprdak korzičkog Talijana Napoleona Bonapartea i najvećega koljača u povijesti svijeta napisao nekoliko gluposti i govora mržnje, poput „dokazane tvrdnje“, „varanje države“, „ostavlja srce na terenu“, „blatnjava kaljuža“, „falš-domoljublje“. „ikone domoljublja“, „ponosi Hrvatske“... Sve u stilu današnjega Splita u koji su uveli rasizam pijenja Ožujskoga i Karlovačkoga piva. Time se svrstao u »„jugo-voodoo mrzitelje Hrvatske“, „splitske „hajdučke orjunaše“ i „notorne antifašiste“...«, koji nastoje minirati nacionalni zanos, golemi optimizam, radost i ponos koji su nam darovali Livnjak Zlatko Dalić i njegovi domoljubni dečki na čelu s predsjednikom Hrvatskoga nogometnog saveza (HNS), također Livnjakom, podrijetlom, – Davorom Šukerom. Još je jednom pokušao negirati jugoudbašku psinu kako je slučajno što je Zdravko Mamić uhićen baš na Dan pada Vukovara kako bi se javnosti skrenula pozornost s obilježavanja tog velikog i tužnog datuma.
 
Ovakav članak objavljen zaslugom ovako lošega orjunaškog kraka Slobodne Dalmacije samo potvrđuje tko i danas vlada Splitom i Hajdukom.
 
U sklop minoriziranja i vrijeđanja uspjeha hrvatske nogometne vrste uključio se iz ispod Vitoše i predsjednik Andrej Plenković s figom u džepu putem twittera čestitao hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na pobjedi nad Rusijom i plasmanom u polufinale Svjetskog nogometnog prvenstva, Napisao je: "Bravo Vatreni!! Hrvatska je s vama! Mentalitet i kvaliteta pobjednika! Čestitam od srca!", napisao je Plenković, citirajući pritom tweet službenog profila FIFA-inog Svjetskog prvenstva. Jadno i licemjerno. Slično je „čestitao“ i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković: "Dragi naši Vatreni, čestitam na veličanstvenoj pobjedi, požrtvovnosti koju ste pokazali na terenu i plasmanu među četiri najbolje reprezentacije svijeta - u polufinale Svjetskog nogometnog prvenstva!".
 
To što su protiv hrvatskih nogometaša u Srbiji, to je bilo za očekivati, ali da je protiv hrvatskih nogometaša dobar dio medija u Hrvatskoj, to je malo teže probavljivo. Srbijanski Informer ovako piše:
»SRBIJA TUGUJE ZAJEDNO SA RUSIJOM: Samo se šaka kretena zajedno sa Milojkom Pantićem i Čedom Jovanovićem raduje pobedi Hrvata!
Hrvatski fudbaleri obučeni u opremu Crne legije, uspeli su da posle ruleta penal završnice prođu u polufinale Svetskog prvenstva, pobedivši Rusiju
Cela dobronamerna Srbija tuguje sa Rusijom zbog ovog poraza, ali ne i neki nabeđeni ljubitelji crnokošuljaša koji se raduju pobedi tima koji će ovaj"uspeh"  gotovo sigurno proslaviti uz pesme koje veličaju pogrom i pokolj srpskog naroda.
Jedan od njih je i Čedomirov Milojko Pantić koji je pred meč javno pričao da će građanska Srbija navijati za Hrvate, dok će onaj deo "klerofašistički"?! boditi Ruse...
Sramota je mala reč da opiše ovakvu uvredu razuma! Tako nešto samo u Srbiji postoji. Hrvati bi to po kratkom postupku... Već smo videli.. kako.« (http://informer.rs/vesti/drustvo/388445/srbija-tuguje-zajedno-sa-rusijom-samo-se-saka-kretena-zajedno-sa-milojkom-panticem-i-cedom-jvanovicem-raduje-pobedi-hrvata)
 
Nu, isto ili slično pišu mediji u Hrvatskoj. Riječki Novi list objavljuje ovaj kratak vrlo opasan članak nekoga autora inicijala P. N.:
»VATRENA NAVIJAČICA
ZOVI SAMO ZOVI: Predsjednica zapjevala s igračima u svlačionici nakon utakmice« (http://novilist.hr/Sport/Nogomet/ZOVI-SAMO-ZOVI-Predsjednica-zapjevala-s-igracima-u-svlacionici-nakon-utakmice).
 
U istom tom Novom listu novinar Denis Romac piše: »sred nogometne euforije stigao prijedlog kojim se najavljuje nacionalizacija privatne mirovinske štednje, što je jedan od najskandaloznijih prijedloga vlade Andreja Plenkovića u dosadašnjem mandatu i, bez obzira na veliku konkurenciju, jedna od najgorih ideja koju smo posljednjih desetak godina čuli od naših političara. Tim su prijedlogom vladajući zapravo neizravno potvrdili kako je hrvatski mirovinski sustav bankrotirao i kako uskoro neće biti novca za isplatu mirovina, što je, zapravo, šokantna spoznaja koja bi trebala duboko pogoditi i potaknuti značajan dio stanovništva ove zemlje. 
Ništa od toga sada nije važno. Suočavanje sa stvarnošću i činjenicama zahtijeva autorefleksiju i sumnju, a njih u ovim euforičnim danima nema ni u tragovima. Upravo zbog toga Jorge Luis Borges, iako dolazi iz »nogometne nacije«, nije volio nogomet. Umjesto sumnje, nogomet karakterizira fanatičnost, jednako kao i nacionalizam, koji predstavlja njegovog prirodnog saveznika. U moći nogometa zrcali se moć nacionalizma. Nogomet je poput požara što u sekundi može raspaliti nacionalne strasti. Zato je nogomet u ovom trenutku na tolikoj cijeni kod naših političara. Nogomet, odnosno uspjeh naše nogometne reprezentacije, za njih je poput najljepšeg dara. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, pozorno praćena uključenim kamerama na telefonima, zbog toga se nakon pobjede nad Dancima gurala u nogometnu svlačionicu, zanemarujući protokol i dignitet predsjedničke funkcije. Najvažnije je uzeti makar dio njihove pobjede i slave. A onda su sva sredstva dopuštena.« (http://novilist.hr/Komentari/Kolumne/Zlu-ne-trebalo-Denisa-Romca/Moc-nogometa)
Romac piše da je nogomet = nacionalizam! Ovo je gore i od vremena Lenjina, Staljina i Maoa.
 
Indexovo 'domoljublje'
 
Uz Novi list i Slobodnu Dalmaciju perjanica među protivnicima svega što je hrvatsku je Index. Pod naslovom »Hrvatska nije slučajno proigrala baš na kraju Mamićeve epohe« tamo neki Slobodan Mufić piše: »U VRLO kratkom razdoblju hrvatskom nogometu dogodile su se dvije pozitivne promjene, obje s tendencijom da ostave dugoročne posljedice. Prvo je pod pritiskom pravosuđa Hrvatsku (nadam se zauvijek) napustio Zdravko Mamić, a onda je reprezentacija plasmanom u četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Rusiji najavila novu renesansu hrvatskog nogometa.
Možda je pretenciozno ustvrditi da su sumrak Mamićeve epohe i vrhunac ove generacije nogometnih reprezentativaca izravno povezani, no činjenica je da se vremenski podudaraju. Kao što se podudaraju raspad Vatrenog naraštaja i Mamićev ulazak u Dinamov Izvršni odbor 2000. godine. 
U kojoj su mjeri Mamićeva vladavina, njegov modus vivendi, kadroviranje u Hrvatskom nogometnom savezu, klubovima i medijima, njegovi prostački maniri i dvojbeno financijsko poslovanje predstavljali teret sadašnjim i bivšim reprezentativcima, zasad možemo samo nagađati, no nema nikakve sumnje da nisu ostali bez posljedica. 
Što se sve pod Mamićevim utjecajem događalo unutar zatvorenih vrata kampova reprezentacije saznat ćemo u bliskoj budućnosti, a najkasnije kad sudske presude u procesima u kojima se našao na optuženičkoj klupi, jednog dana postanu pravomoćne. Kad neposredni nogometni radnici, dužnosnici, suci i novinari bez straha od posljedica za svoje karijere budu mogli ispričati sve što su čuli, vidjeli, doživjeli i/ili sami počinili od 2000. do 2018. godine, a što se kosilo s pravom, pravdom i moralom.
Mamićeve poslovne odluke dovele su Luku Modrića, najboljeg nogometaša kojeg je Hrvatska ikad imala, da se povlači po sudovima i javno kaže da se ne sjeća kada je prvi put zaigrao za hrvatsku reprezentaciju. Modrić je umnogome i sam kriv za situaciju u kojoj se našao, ali u središtu financijske operacije s odštetama, za koju tužitelji tvrde da je bila kriminalna, bio je upravo Zdravko Mamić. Mnogi su njegove žrtve, ali mnogi su i suučesnici. 
Trebamo li vjerovati da su HNS i reprezentacija ostali sasvim čisti od njegova utjecaja? Trebamo li vjerovati da je kao dopredsjednik HNS-a uvijek na umu imao samo interes hrvatskog nogometa i da svoj položaj nije koristio za razvoj aktivnosti koje su nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku označene kao protuzakonite? Je li forsiranje pogrešnih izbornika ili igrača možda reprezentaciju već koštalo nekog kapitalnog uspjeha?
Već godinama sam daleko od nogometne reprezentacije i Maksimira, ali imam oči, uši i koliko-toliko zdrav razum i siguran sam da Zdravko Mamić nije bio faktor stabilnosti. I ne trebaju mi sudske presude kako bih spoznao da nekome nije mjesto u javnom prostoru, a kamoli na javnim dužnostima u sportu. 
Ako se reprezentacija i oslobodila Mamićeva utjecaja, ako prihvatimo da preporod nacionalne momčadi na ovom natjecanju barem dijelom leži i u tome što je Mamić nestao iz njene blizine, ne treba imati iluzija da se njegova piramida raspala i da su njegovoj hobotnici odrezani krakovi. Njegovi kadrovi i dalje su na svojim položajima i brzo će se prilagoditi novoj situaciji, ali sljedeći tjedni i mjeseci idealna su prilika da se i tome stane na kraj. 
Emocija i euforija oko reprezentacije u Rusiji i domovini svima nam pokazuju kako nogometna sloboda radosno izgleda i kako tih 11 igrača može milijunima donijeti ako ne bolji život, a ono barem bolji osjećaj, bolju atmosferu. A pritom je i blagajna puna. I Dinamova je blagajna puna ili bi trebala biti puna, ali su tribine i navijačka srca prazni. I to je glavna posljedica Mamićeve epohe. Trebat će desetljeća da se vrati uništeno povjerenje, da opet stasa generacija koja će nedjelju provoditi na maksimirskom stadionu i koja Hajduk neće smatrati neprijateljem, nego suparnikom.
Mamićeva je era završena, a hrvatski nogomet ipak je opstao unatoč, a ne zahvaljujući njemu. Još kad bi reprezentacija ušla u finale...«
(https://www.index.hr/sport/clanak/hrvatska-nije-slucajno-proigrala-bas-na-kraju-mamiceve-epohe/2009341.aspx)
 
A onda slijede Indexovi komentari, koje su si sami (na)pisali:
Darko Smutni
Svaki onaj koji staje u Mamićevu obranu "argumentima" kako je isti stvorio neke igrače iz ove reprezentacije, ili je na njegovom platnom spisku ili je teži maloumnik. Uglavnom, debili, Mamić te igrače nije STVORIO, on ih je samo preprodavao kao roblje i meso. Ti igrači, bili bi vrhunski grači i bez uplitanja tog kamenoglavog čudovišta.
Marinko Baljak
Štajerski konjušari (nazvao ih je tako Krleža) su skroz popizdili? Kolko su samo vjerni svom idolu,bašga svesrdno brane,valjda ih je zadužio?Veliki Hrvat, koji se boji svoje države,njenog pravosuđa! Kutle ili Mamiću čemu je razlika, koji je veći lopov?
 
Aflirević, Kovačević, Pilsel...
 
Opet Slobodna Dalmacija. »Sve je bilo spremno za slavljenje Vide, da nas nije potom ukopao – Pivarić. Zamalo ukopao. Pivariću, Pivariću, pokislo nam perje, zavapili smo«, piše Slaven Alfirević. (https://www.slobodnadalmacija.hr/sport/domaci-nogomet/clanak/id/555121/raketom-smo-lansirani-na-moskvu-ne-pravimo-se-englezi-idemo-u-finale), kojega raduje da naš igrač igra slabo samo zato što ne igra „njegov“ igrač – Ivan Strinić. Prejadno.
 
Očekivano, u kampanju protiv hrvatskih nogometaša javno se uključio i političar i bivši diplomat Božo Kovačević. Nije čudno što Božo K. izjavljuje: »to je sve dio globalnog trenda estradizacije i trivijalizacije politike«, nego je čudno da od lukavijih hrvatskih Srba to ne govori javno. (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/bozo-kovacevic-komentirao-odlazak-predsjednice-u-svlacionicu-foto-20180707)
 
Puno je lakše pljuvati po hrvatskim nogometašima Dragi Pilselu, jer ga se doživljava kao Hrvata. I takav Hrvat Drago piše:  
»Svjetsko je nogometno prvenstvo, sa svim onim zastavama, himnama, dlanovima na srcu..., jedan prvorazredni nacionalistički događaj. U takvom nepodnošljivom ludilu krvi i tla trebao nam je Danijel Subašić da se neporecivo dokaže kako je nacionalizam totalno sranje (Ante Tomić).« (http://www.autograf.hr/category/osvrt-dana/)
I zato se ne trebamo nimalo čuditi niti ljutiti na Srbijance koji poput Informera i drugih medija pišu protiv. Oni su benigni, dok su domaći mrzitelji ipak – maligni.
 
Kurir se ne da
 
A ovako piše beogradski Kurir:
»NE ZABORAVLJA KORENE
VIŠE NEMA DILEME: Subašić je OVIM potezom dokazao da je Srbin! Pogledajte kako se Danijel krsti KADA JE NAJTEŽE (FOTO)
ono što je podiglo buru posle utakmice jeste potez golmana Subašića koji se pre početka penal serije prekrstio, ali na pravoslavni način. Ovo je samo oš jedan dokaz onome o čemu je Kurir pisao već danima unazad, a to je činjenica da je Danijel Subašić Srbin koji prikriva svoje poreklo zbog osude sredine. 
Naravno, da ne bilo više nikakve dileme i neke dalje polemike sa susedima, pravoslavci se krste sa desne na levu stranu, baš onako kako je to golman Vatrenih učinio večeras. 
Da se prisetimo, Subašićevoj sadašnjoj ženi je njen otac čak pretio smrću ukoliko se uda za Srbina. Danijel je promenio priču, odlučio da se deklariše kao Hrvat katolik, ali izgleda da svoje korene nije zaboravio.« (https://www.kurir.rs/mundijal-2018/3081767/vise-nema-dileme-subasic-je-ovim-potezom-dokazao-da-je-srbin-pogledajte-kako-se-danijel-krsti-kada-je-najteze-foto), te ovako:
»SRBI PODRŽALI RUSE
CELA SRBIJA NAVIJALA ZA RUSIJU: Podrška ruskoj braći u meču protiv Hrvatske nije izostala«
(https://www.kurir.rs/mundijal-2018/3081867/cela-srbija-navijala-za-rusiju-podrska-ruskoj-braci-u-mecu-protiv-hrvatske-nije-izostala-foto)
 

Vid Hinković

Hrvati nisu posesivni mitomani, krivotvoritelji, tatovi i uzurpatori tuđega nacionalnog identiteta

 
 
Nacionalnost odnosno individualni nacionalni identitet nije primarno biološki određen tj. nacionalnim identitetom roditeljâ. Naime, nacija je složen pojam i ne čini ga samo etnička sastavnica odnosno zajedničko biološko podrijetlo; nego i kultura, tradicija, jezik, društveni običaji i obrasci ponašanja, povijest, legende, mitovi i vjerovanja, a kod nekih nacija i religija, a zajedno sve su to čimbenici nacionalne svijesti i identiteta. Za razliku od  pojma narod čije su primarne sastavnice i odrednice  zajednička domovina, jezik, kultura i eventualno religija; nacija ima i institucionaliziranu političku i državnu sastavnicu i odrednicu.
http://www4.pictures.zimbio.com/gi/Danijel+Subasic+Croatia+v+Spain+Group+UEFA+Wx26n0-0KaHl.jpg
Danijel Subašić
 
U pristojnom, uljuđenom, civiliziranom i humanom društvu nikada se ne pita koje je tko nacije, vjere, političkog mnijenja, za koju stranku na izborima glasuje,  ima li i koliko novca u banci i(li) akcija na burzi, koje je seksualne usmjerenosti i tome slično. Osim u točno zakonom određenim demografsko-statističkim situacijama i istraživanjima, i nacija spada u čovjekovu privatnost, gotovo njegovu intimnost, ona je njegovo ljudsko pravo i politička sloboda tj. mogućnost izbora da prihvati nacionalni identitet i bude pripadnikom određene nacije; ili  da ga ne prihvati pa da bude Europljanin, kozmopolit, građanin svijeta!
 
VULGARNA REDUKCIJA NACIJE NA ETNICITET
 
Vratar hrvatske nogometne reprezentacije gospodin Danijel Subašić istaknuo se svojim izvrstnim obranama te športskom kreativnošću i vještinom, i time  dao veliki doprinos u pobjedi hrvatske nogometne reprezentacije protiv momčadi Danske u osmini završnice Svjetskoga prvenstva u Rusiji. Tim povodom „sajtovi“ u Republici Srbiji raspisali su se da je „Srbin spasio Hrvatsku“, „Hrvatska slavi Srbina“ i tome slično, a dnevni list s najvećom nakladom u Srbiji  polutabloid Večernje novosti komentaru te utakmice u športskoj rubrici dao je nadnaslov „Golman koji je Hrvatsku odveo u četvrtfinale po ocu je Srbin“. No, ne smije se nikako zanemariti društvena, kulturološka i moralna činjenica da je najstariji i najugledniji dnevni politički list u Srbiji Ribnikarova Politika, u svojoj športskoj rubrici objavio profesionalno primjereno i objektivno izvješće o toj utakmici i ničim nije sudjelovao u masovnoj provali neukusa, prizemnih strasti, primitivizma i šovinističke agresije na vratara hrvatske nogometne reprezentacije Danijela Subašića.
 
Nacija, narodnost, vjera, društveni i kulturološki prioriteti, ideološki i politički nazor, hobiji i slično; su privatnost, intimnost te potencijalni identitetski bitak  čovjeka i građanina (citoyen) Danijela Subašića. Što je od svega toga u osobnoj ljestvici vrjednota i prioriteta  Danijela Subašića njemu značajno, manje značajni ili beznačajno; njegovo je ljudsko i građansko pravo i sloboda odnosno mogućnost (ne)izbora i (ne)prihvaćanja! Što god i kako on  glede svega toga odlučio i odabrao; nama je pravo, drago i prihvatljivo.  Značajno je i bitno da je on izvrstan i međunarodno ugledan nogometni vratar te fer i korektan športaš. No, još je značajnije da je on i čuvstven, moralan, altruističan i kulturan čovjek; da se i u trenutku najvećeg športskog trijumfa i slave sjeća te i emocionalno pamti svog nesretnim događajem na nogometnom terenu tragično preminulog prijatelja i nogometnog druga – Hrvoja Čustića!
 
AKO JE DANIJEL SUBAŠIĆ SRBIN; ŠTO SU BRANKO MILJKOVIĆ I NOVAK ĐOKOVIĆ?  
 
Branko Miljković je znameniti srpski pjesnik, neosimbolist, moguće i  danas među najznačajnijim srpskim pjesnicima, „princ srpskog pesništva“ kako su ga s divljenjem, poštovanjem i ljubavlju na temelju njegove umjetničke kreativnosti i pjesničke imaginacije opravdano nazivali najeminentniji književni kritičari i teoretičari. Kako onda, davno, prije 60-ak godina, tako, jednako, isto i danas! Pjesnički i umjetnički velik i snažan kao vulkan, ljudski je bio kao što bi to rekao pobratim mu u pjesničkom svemiru Augustin Ujević, „Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda“. Osjećajan, osjetljiv i pravdoljubiv; pjesnik, umjetnik i čovjek u duši, srcu i tijelu; i pod laganim povjetarcem kao vlat trave povijao se i posrtao. Profesionalna zavist, zloba, intrige i podmetanja bili su mu strani i nepoznati kao djetetu; što je u svoj svojoj čovječnosti zauvijek i ostao: dijete u velikom čovjeku i veliki pjesnik u malom djetetu!
 
Prijateljevao je s hrvatskim književnikom i pjesnikom Zlatkom Tomičićem, Tvrtkom Meštrovićem (sinom kipara Ivana Meštrovića, a prostačka bi bila spekulacija i insinuacija dovoditi to prijateljstvo u svezu s činjenicom da su im obojici roditelji bili podrijetlom iz istoga – Drniškoga kraja!). Preselio se bio u Zagreb, družio i prijateljevao s mnogim književnicima, drugim umjetnicima i intelektualcima. Sve do onog kobnog dana veljače/februara godine 1961. kada se u krošnji stabla u parku na zagrebačkom Cmroku u 27. godini života tragično prekinula nit njegove biološke egzistencije, ali je unatoč tome nastavljena kulturološka misija njegove pjesničke riječi i djela na humanizaciji ljudi, društva i svijeta. Pjesnici su, čuđenje u svijetu! (A.B.Š.)
 
Majka Branka Miljkovića trajne zvijezde najsjajnijeg sjaja na pjesničkome nebu, Marija Brailo, bila je Hrvatica, katolkinja iz drniške obitelji Brailo. Dakle, majka Marija je Hrvatica iz Drniša, iz Dalmacije, kolijevke hrvatske državnosti, postojbine hrvatskih kneževa i kraljeva, pisma pape Ivana VIII. knezu Branimiru iz 879. godine; fra Luje Maruna pomoćnika župnika u Drnišu, samoukog i bogomdanim talentom genijalnog istraživača starina i misijom osnivača hrvatske nacionalne arheologije, kojeg su posprdno da bi ga ponizili „fah-idioti“ i zavidnici iz akademske zajednice nazivali – „amaterom“; starokršćanske crkve sv. Cecilije na lokalitetu Cecela u Petrovu polju nedaleko od drniške željezničke postaje, Kninskog starinarskog društva i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
 
Što je onda po nacionalnosti bio pjesnik Branko Miljković, ako je po tvrdnjama navedenih portala i novina nogometni vratar Danijel Subašić po nacionalnosti – Srbin? Pa analogno njihovom voluntarističkom, vulgarnom i redukcionističkom pristupu i postupku, morali bismo zaključiti da je znameniti srpski pjesnik Branko Miljković po nacionalnosti bio – Hrvat! No, mi nismo tako i toliko posesivni, nesamokritični i vulgarni; te  etički, moralno, emocionalno, intelektualno i ljudski ispražnjeni i floskularni odnosno prazni; bez svijesti i osjećaja individualnog i nacionalnog identiteta, ponosa i samopoštovanja; a da bismo mogli i morali biti krivotvoritelji stručnih i znanstvenih činjenica te bez osjećaja poštenja, pijeteta i ljubavi prema svakom što znači i „prosječnom“ čovjeku a ne samo takvoj umjetničkoj i ljudskoj veličini kao što je to nedvojbeno pjesnik Branko Miljković, pa da možemo i smijemo zaključiti i tvrditi bez srama, stida i autogađenja; da je on po nacionalnosti bio – Hrvat! Logično, to poštovanje jednako i na isti način vrijedi i za srpsku kulturu, društvo, narod i državu.
 
Gospodin Novak Đoković je srpski tenisač, svjetski poznat, uspješan i popularan. Osim po športskim rezultatima te fer, korektnom i prijateljskom odnosu i ponašanju prema svojim mondijalnim teniskim takmacima, poznat je i po svom  humanizmu i dobrotvornom radu kao osnivač zaklade za pomoć djeci i drugim humanitarnim akcijama za koje nesebično izdvaja i dariva znatne novčane priloge i potpore. No, majka tenisača Novaka Đokovića, Dijana Žagar po nacionalnosti je Hrvatica iz Vinkovaca! Pa analogno prethodno navedenom voluntarističkom, vulgarnom i redukcionističkom pristupu i postupku, a u stvari spekulativnoj i na stručnim činjenicama neutemeljenoj tvrdnji da je hrvatski nogometaš Danijel Subašić po nacionalnosti – Srbin, morali bismo isto i jednako tako zaključiti da je srpski tenisač Novak Đoković po nacionalnosti – Hrvat!
 
Mogli bismo i morali tako zaključiti kad bismo bili posesivni mitomani, krivotvoritelji, tatovi i uzurpatori tuđeg nacionalnog identiteta, časti ponosa; kao i tuđe nacionalne kulture, tradicije i baštine. A to na našu sreću ne možemo biti, ne smijemo biti te i nismo! Najveća su nesreća i kazna potcjenjivati i sumnjati u svoje; i to kompenzirati posezanjem, presizanjem i uzurpiranjem tuđeg kao navodno izvornog i svog. Sjetimo se samo Rugjera Boškovića, Ivana Gundulića, dubrovačke književnosti, Josipa Pančića, Baltazara Bogišića, hrvatskoga jezika tog izvornog koinea i „zlatnog standarda“ čakavskog, kajkavskog i štokavskog hrvatskog narječja; i tome istog ili sličnog ali istom metodom, na isti način i  s istim ciljem  osporavanog, obezvrjeđivanog, ponižavanog, presizanog, prisvajanog i otimanog od svoje izvorne hrvatske matice, uljudbe, tradicije i baštine!
 
Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji koje je najveći športski te jedan i od najvećih društvenih događaja u 2018. godini, primiče se svom natjecateljskom kraju. Na pragu smo utakmicâ četvrt-završnice, te onima koji uđu među četiri najbolje momčadi želimo puno uspjeha u fer i korektnom športskom nadmetanju. No, i prije samog kraja odnosno završne utakmice, krune cijelog natjecanja, pobjednik i istinski junak te uzor čovjek i športaš cijelog natjecanja već je – poznat!? Kako poznat prije kraja? Prepoznat i poznat po svojim djelima, a ime mu je Kylian Mbappé! Životnom dobi mlađahni 19-godišni francuski nogometaš darivanjem novčane naknade koju je zavrijedio sudjelovanjem u natjecanju za humanitarnu pomoć djeci, pokazao je humanistički ideal i primjer svima i postao uzor plemenitosti, nesebičnosti, solidarnosti, humanosti i čovjekoljublja. Živili i hvala Vam gospodine Kylian Mbappé, živjeli svi kylianmbappéi širom svijeta koji su do sada provodili, danas provode i nastavit će provoditi humanitarne akcije i misije koje i kakve potiče i provodi francuski nogometaš i plemenit čovjek – Kylian Mbappé!
 

Blaženko Strižić

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Ponedjeljak, 20/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1407 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević