Get Adobe Flash player
Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

Prepisati riječi iz pjesme Ekaterine Velike može samo neznalica i(li)...

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

Gospođo profesorice, ispričajte se svojim đacima, ako ne nikome...

Karmine na Pantovčaku

Karmine na Pantovčaku

Lisičina karikaturalna izvedba Lijepe...

Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

Hrvatska ima pravnu osnovu za zakonsku zabranu svih komunističkih simbola...

Ekaterina Velika u

Ekaterina Velika u "Vili Zagorje"

Inauguracija protekla bez mentorâ     Kako je...

  • Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

    Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

    četvrtak, 20. veljače 2020. 15:43
  • Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

    Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

    četvrtak, 20. veljače 2020. 09:40
  • Karmine na Pantovčaku

    Karmine na Pantovčaku

    četvrtak, 20. veljače 2020. 10:02
  • Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

    Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

    srijeda, 19. veljače 2020. 12:30
  • Ekaterina Velika u

    Ekaterina Velika u "Vili Zagorje"

    četvrtak, 20. veljače 2020. 15:38

Ministrica bi protiv međimurskih "terorista" provodila »dodatne mjere obiteljsko-pravne zaštite«!

 
 
Te naše drage manjine. I srpska, i talijanska, i bošnjačka, i romska… Da, romska. Više se ni ne smije reći drukčije. Pleonazam "rom" istisnuo onu prijašnju riječ "…….". U javnosti, jer u svakodnevnom životu ljudi i dalje govore kako su naučili. I imaju i imali su pravo pripadnici te manjine preimenovati se u Rome, isto kao što imaju pravo Muslimani preimenovati se u Bošnjake. Samo je loše ako ta promjena imena – očito kako bi se izbjegla kriza identiteta – ne čini ništa na kvaliteti življenja tih koji su se preimenovali. A naši novoimenovani manjinci u Međimurju ostadoše i dalje problematični. Vrše teror po toj najsjevernijoj hrvatskoj zemlji.
TEROR U MEĐIMURJU Starije ljude pljačkaju i tuku, policija je nemoćna, žrtve su prestale i prijavljivati napade, a svi su šokirani tko su počinitelji
O tomu teroru piše i Jutarnji list 30. XI. 2019. (https://www.jutarnji.hr/vijesti/crna-kronika/teror-u-medimurju-starije-ljude-pljackaju-i-tuku-policija-je-nemocna-zrtve-su-prestale-i-prijavljivati-napade-a-svi-su-sokirani-tko-su-pocinitelji/9687964/): »TEROR U MEĐIMURJU Starije ljude pljačkaju i tuku, policija je nemoćna, žrtve su prestale i prijavljivati napade, a svi su šokirani tko su počinitelji U Međimurskoj županiji - pljačke obiteljskih kuća i fizički napadi na starije i nemoćne. U cijeloj priči šokira to što su među počiniteljima djeca, piše HRT, a žrtve su nemoćne. Čak i više ne prijavljuju napade...« Jeste li iz ovoga naslova i podnaslova mogli shvatiti tko to vrši teror po Međimurju? Dakako, da niste. Prva vam je pomisao da su u pitanju neki teroristi. Nisu migranti, nego teroristi. Nisu "teroristi" samo odrasli, nego i djeca. Dakle, u pitanju je dječji terorizam u Međimurju.
 
Idemo dalje. U nastavku JUL daje imena seljaka koje teroriziraju neimenovani teroristi, ali nema imena i prezimena tih "terorista" među kojima su i djeca. Žale se Franjo i Jelena Kolarić iz Gardinovca kako ih je lopov usred bijela dana napao sjekirom. Terorist sa sjekirom! Primitivan terorist! Žali se i Ana Pepelko da su joj teroristi provalili u kuću, uzeli sve što su htjeli i iza sebe ostavili sve razbacano. »I to nije prvi put«, žali se Ana. Napali su osamdesetodevetogodišnju staricu. Provalili u kuću i napali ju teroristi. »Osam vrata su razbili, slagao sam rešetke, rešetke su razbili, švasal sam, ali ne štiti, to je badavo«, jada se Mijo Strahija.
 
Čitajući dalje "autorski članak" Jutarnjega lista (u JUL-u se čak boje i novinara potpisati) saznajemo da djeca mlađa od 14 godina vrše teror po Međimurju. Imamo i izjavu Zdravka Kolarića iz Policijske postaje u Prelogu. Iako ne piše, pretpostavljamo da je policajac, a ne domar. Kolarić, valjda policajac, žali se da »nema adekvatne reakcije sustava prema njemu i njegovoj obitelji i on nastavlja i dalje činiti kaznena djela«. Ovo "prema njemu" i "njegovoj obitelji" odnosi se na djecu "teroriste". Žali se da i kad ih uhite, te "teroriste", oni su već sutra na cesti. Nitko im ništa ne može. U Centru za socijalnu skrb – ne piše u kojem mjestu – samo ponavljaju naučeno da "djeca teroristi" »dolaze iz disfunkcionalnih obitelji, roditelji za njih ne mare ili ih čak i potiču na krađe, a u odgojnim ustanovama za njih nema mjesta«. Kao da nismo znali da je sustav u cijelosti zakazao. Korektno u JUL-u pitali su za mišljenje o međimurskim "teroristima“ i ministricu za demografiju, obitelj i socijalnu politiku Vesnu Bedeković, i rekla im da je "upoznata sa slučajem" i da je riječ o djeci s "rizičnim ponašanjem" (kao, nismo znali!), te da treba – ovo je najzanimljivije od Virovitičanke – »provesti dodatne mjere obiteljsko-pravne zaštite«. Svašta! Bedekovićka bi protiv međimurskih "terorista" provodila »dodatne mjere obiteljsko-pravne zaštite«. Zna ministrica svoj posao. Ni najmanje ju ne brine što »mještani pljačke i napade više i ne prijavljuju jer - zaključuju - nema smisla«, kako piše JUL.
 
I još uvijek ne znamo tko su ti međimurski »teroristi«. Odgovor smo ipak nekako – na slamčicu – dobili i od prestrašenih čitatelja. Pogledajmo neke komentare malo hrabrijih čitatelja Jutarnjega lista:

 

Davor Ilić
Ma Cigani.
 
Marko Pintarić
Nevenka Nikolić pošto su mi komentare obrisali vjerojatno zato jer sam izrijekom imenovao dotičnu manjinu, onda da preformuliramo... znači ovdje u ovom slučaju se radi o isključivo konkretnoj manjini, malo tamnije puti koja maltretira i pljačka autohtono stanovništvo Međimurja.
 
Slavko Slav Lapici
Sad se boje reći koje su narodnosti ta djeca rezbojnici... jer zna se tko tamo vrši teror i protiv koga je narod već radio prosvjed
 
Nina Horvat
Jučer je bilo na tv, ali nijedna riječ čija su to djeca, a zna se čija su. Nedaj Bože da su hrvatskog branitelja, kako se bi onda pisalo
 
Nenad Adam Franušić
Zašto ste sve aktere iz akcije pasoš imenovali imenom i prezimenom, a ovima ne mozete ni nacionalnost napisati.
 
Ivan Oroz
Gdje je Kajtazi? Non stop kmeči i traži veća prava za cigane a ne vidi i ne čuje što čine. Ako uđu u moje dvorište ni dragi Bog ih ne će spasiti pa neka Kajtazi i dalje prima zahvalnice. Uručiti zahvalnicu oficiru, odnosno majoru JNA koji je 91-e pucao po Velikoj Gorici iz kasarna Pleso može samo budala. Takvima kao njemu ne bih se smjelo dozvoliti da pristupe u bilo koju državnu instituciju.
 
Joso Laća
Nisu to Cigani iliti Romi, nego Marsovci. U normalnim zemljama kad ti lopovi, makar bili i Marsovci, upadnu nepozvani u kuću, imaš ih pravo ustrijeliti, a u nas zbog političke korektnosti ne smiješ ih ni imenovati.
 

Vid Hinković

Mislim li da svi učitelji zaslužuju porast plaće? Ne!

 
 
U prethodna dva štrajka nisam štrajkala; nikada nisam željela štrajkati radi sto ili dvjesto kuna veće plaće. Znam da ne živim u Švicarskoj i mogu živjeti od svoje plaće koliko god bila niska, posebno sada kada mi djeca rade. Radila sam i bolesna - s 56 godina nemam ni dana bolovanja. Prije dvije godine postala sam učitelj savjetnik i plaća mi je petnaest posto veća zbog toga. Ali tek je prošlog mjeseca neznatno prešla osam tisuća kuna - i to sa smjenskim radom i s dodatkom za rad s učenicima koji imaju prilagođeni program. I s 28 godina staža u prosvjeti. Škola u kojoj imam većinu satnice (jer radim u dvije škole) ima oko osamdeset učitelja i stručnih suradnika; možda i više s onima koji su na porodiljskom dopustu ili bolovanju, ali ima samo dva učitelja savjetnika. Nije lako postati savjetnik - treba biti uspješan na mnogim poljima. Istina, nekima je to lakše, ako su u igri koju nikada nisam htjela igrati. Ponuđeni porast osnovice u moj bi kućni budžet iduće godine donio oko tisuću kuna više svakog mjeseca jer suprug ima puno veću plaću od mene. Ali…
https://www.eurotopics.net/cache/images/5/230735-5x3-topteaser1260x756.jpg?0BF1B
Kada su učitelji zatražili porast koeficijenta od šest posto - da se približe ostalim službama koje imaju veće koeficijente uz istu spremu - premijer nas je glatko odbio rekavši da nema novaca za taj porast. Da bi dva tjedna kasnije odlučio da će podići osnovicu plaće za 260 tisuća onima kojima se plaće isplaćuju iz proračuna. A nije bilo novaca za porast koeficijenata za četiri puta manje učitelja?! Isti porast koeficijenta učiteljima i policajcima kao saborskim zastupnicima ili voditeljima kojekakvih ureda koji rade puno manje od nas?! Time će razlike u našim plaćama biti još veće! Kada nas pitaju koliko sati dnevno radimo, neka nam odgovore koliko se radi u svim drugim državnim službama. I neka probaju odraditi samo jedan naš tjedan. Sam premijer odjednom je otkrio da sustav koeficijenata treba korigirati. Pa nije jučer došao na vlast; što je čekao do sada?! Da mu učitelji to otkriju?!
 
Mislim li da svi učitelji zaslužuju porast plaće? Ne. Slažem se da među nama ima onih koji ne bi ni trebali raditi s djecom. Ali ne prihvaćam argument da smo dobro plaćeni za to koliko i kako radimo. Sustav kontrole našega rada treba drugačije postaviti. Sada je takav da u njemu može ostati svatko, kako god radio, ali i takav da mnogi izvrsni učitelji odu u mirovinu a da nisu nikada napredovali iako napreduju neki koje njihovi učenici ne bi nikada ocijenili kao izvrsne učitelje. Novi pravilnik o našim napredovanjima, više nego ikad, omogućit će napredovanje najviše za one koji poslušno provode zamisli s vrha; bez ikakve kritike, čak i kada je svakome jasno da će te provedbe unazaditi sustav.

U ponedjeljak ću ići na prosvjed zbog toga što se u ovome štrajku prvi put govori o užasnom neredu u sustavu. Sve reforme provode se s jednim razlogom - da bi određeni lobiji na njima zgrtali milijune. Ideje koje se iznose u njima budalaštine su koje se uspijevaju prodati javnosti i roditeljima kao siguran recept za obrazovnu revoluciju, a značit će užasnu stagnaciju. Mi smo uveli informatiku u prve razrede, a u petima je već obavezna – i to u istoj godini kada su je Nijemci kao izborni predmet prebacili iz osmog u deveti razred i kada su Francuzi zabranili mobitele i tablete u školama. Mi smo pametniji?! Novi su programi i prateći udžbenici lošiji nego prije. Ništa od očekivanoga rasterećenja - programi su još i prošireni. O uvredljivim stručnim usavršavanjima na kojima nas usavršavaju oni koji znaju manje od nas bolje da ne počnem... Dvije milijarde kuna će nestati, a u škole neće doći ni petina toga novca. I nakon desetljeća priprema za reformu za nekoliko godina ostat će nam samo stara informatička krama. I po deseti put gorak okus i osjećaj prevarenosti. Jer u reformu se ide po receptima za koje se odavno zna da ne popravljaju stanje, nego ga samo pokvare.

Premijeru i ministrima koji kukaju da nema novaca dok su im na rukama rolexi vrijedni kao prosječna učiteljska nekretnina i koji nas optužuju da ovaj štrajk ima političke pobude, nešto bih poručila. I te kako ima prostora za uštede. Kada se ne bi čuvala uhljebnička mjesta. Kada svi ministri i njihovi pomoćnici ne bi dolazili na svoja mjesta s ciljem da prigrabe svojem lobiju što se može i zapakiraju to u neprobavljiv omot tobožnjega cilja za napretkom zemlje, dobrobiti učenika, lažnim tvrdnjama o izvrsnosti njihovih ideja i kakvom li već god lažljivom frazom. Podrška koju je ovaj štrajk dobio obećava da je ovo samo početak pobune. Ne protiv jedne stranke, nego protiv svih koji su doveli do ovoga općeg nereda koji imamo sada. Ne samo u obrazovnom sustavu. Svuda.
 
P. S. U učiteljskim grupama u kojima sam član i koje imaju dvadesetak tisuća članova netko je postavio pitanje zašto HAZU nije komentirala štrajk učitelja.
 

Dubravka Salopek Weber, prof.

Nakon više od 20 godina opereta Emmericha Kálmána na daskama Komedije

 
 
Više od dvadeset godina nakon posljednje premijerne postave jedan od najomiljenijih operetnih naslova vraća se na Komedijinu pozornicu, ovaj puta u režiji Ozrena Prohića i adaptaciji Lade Kaštelan te pod glazbenim ravnanjem maestra Krešimira Batinića i Davora Kelića. Svečana premijera zakazana je za subotu, 23. studenog 2019.
https://www.scena.hr/wp-content/uploads/2019/11/Grofica-Marica.jpg
Orkestrom će ravnati Krešimir Batinić i Davor Kelić, redatelj Ozren Prohić, scenogafkinja je Irena Kraljić,  kostimografkinja Mirjana Zagorec, koreograf Leo Mujić, a redateljeva suradnica za scenski pokret je Blaženka Kovač Carić. U naslovnoj ulozi uz Sandru Bagarić gledat ćemo i Dariju Auguštan, kneza Populescua igra Ervin Baučić, varaždinskog baruna Kolomana Župana Dražen Bratulić i Goran Malus.  U ulozi grofa Tassila Endrödy-Wittenburga alias upravitelja imanja Bele Töreka smjenjuju se  gost iz Slovenije Žiga Kasagić  i  Filip Hozjak. Ulogu Tassilove sestre Lize  igra Danijela Pintarić i Lucija Jelušić,  do Manju utjelovljuju Zorica Antonić i Kristina Habuš. Tassilov prijatelj,  Karl Stephan Liebenberg je Zlatko Ožbolt, njegove teta Kneginja Božena Cuddenstein zu Chlumetz  Dubravka Ostojić, a njezin je pratitelj u ovoj verziji, umjesto sluge Wurzingera, jedan ruski emigrant, Veliki knez, kojeg naizmjence igraju  Damir Lončar i Vid Balog.  Željko Duvnjak po prvi put nastupa u opereti, u ulozi Marici odanog starog sluge Čeka. Sudjeluju orkestar, zbor i balet Kazališta „Komedija“.
 
Zaplet započinje kad se samostalna, bogata, podjednako lijepa i duhovita, grofica poželi riješiti udvarača koji u poslijeratnoj krizi jure za njom zbog njezinog novca, i jednostavno izmisli nepostojećeg zaručnika zato da bi je pustili da na na miru uživa u životu u očekivanju prave ljubavi. Stvari, međutim, ne idu uvijek kako se planira...
 
Groficaje prvi put na sceni na Kaptolu izvedena davne 1954., a ukupnim brojem izvedbi dijeli šesto mjesto ljestvice najizvođenijih Komedijinih predstava (zajedno s još jednom antologijskom Kálmánovom operetom, Kneginjom čardaša) -  gledalo ju je tada oko 150 tisuća gledatelja različitih generacija.  U iznimno zahtjevnoj naslovnoj ulozi izmjenjivale su se prvakinje domaćeg glazbeno-scenskog teatra, od kojih su sve  glasovitoj  grofici dale autentičan pečat, ostajući u trajnom sjećanju zagrebačke publike. U premijernoj postavi iz 1954., u režiji Borivoja Šembere, zaigrale su je proslavljene pjevačke dive Melita Kunc i Ruža Cvjetičanin.  Godine 1995. režije se prihvaća Vlado Štefančić, a u naslovnoj je ulozi omiljena operetna primadona Nevenka Petković Sobjeslavski, uz Ljiljanu Čokljat te buduću zvijezdu kuće na Kaptolu Sandru Bagarić,  koja je na daskama Komedije debitirala godinu ranije u Albinijevoj Madame Troubadour te tako aktualnom premijerom obilježava i 25 godina umjetničkog rada.
 
Grofica Marica, nastala između dva rata (1924.), objedinjuje najbolje od bečke operetne tradicije i mađarskih vatrenih ritmova, ali uključuje i američke utjecaje, pa se tu uz valcere i čardaš  nalaze  i  foxtrot i shimmy.  Gotovo svi muzički brojevi postali su  hitovi, uz koje će, osim nostalgičnim poznavateljima i zaljubljenicima, bilo zasigurno zaigrati i publici najnovije generacije.  Ova antologijska opereta naime, gotovo sto godina nakon praizvedbe, i dalje je, u novim i novim izvedbama redoviti gost europskih, može se reći i svjetskih scena.
 

Anđelka Felja

Anketa

Tko je "zaslužan" što je 2018. mason Dražen Jelenić došao na čelo DORH-a?

Subota, 22/02/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1113 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević