Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

Hrvatska se ruši i preko nogometa u Rusiji i preko ospica u Dubrovniku

 
 
Zahladilo je pa je lakše i razmišljati. Odlučio sam se na tehnički gledano „klasično“ pisanje. Grafitnih olovaka imam pa sam si kupio šiljilo („šiljaru“) jer su mi se stara zatupila. Rijetko sam ih koristio. Većinom kljucam po tipkovnici pa sam se počeo osjećati kao djetlić. Promijenio sam eto ne samo „rod“ već i vrstu - deevoluirao sam daleko. To mi pravo naša Istanbulska dala, jučer je položena negdje u Europi kao dokaz da je na snazi. Lijepa ptica, radi k'o bušilica.
https://www.kurir.rs/data/images/2017/05/04/01/1174959_josip-broz-tito-umro-milos-sestic-zivan-ljukovcan_ls.jpg
Ne znam hoću li se moći vratiti do papira i olovke. Pokušavam. Ide, još znam pisati. A o čemu? Rado bih o ospicama. More je događaja ali malo je lijepih. Uspjeli su čak i jedan od moguće najljepših, najatraktivnijih - nastup hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji - pretvoriti u strašilo. (Poslušajte govorenje prof. Lalića, te sramote za Fakultet političkih znanosti, u „Otvorenom“ 14. 6. 2018. pa će vam i „znanstveno“ sve biti jasno.) Da zanemarim sve njegove ostale pozitivne „širokopojasne“ učinke (ima naravno i negativnih, ali su u danim, globalnim, okolnostima slabiji, u vrijeme prvenstva svakako - drugi „narativ“) spomenut ću samo barem desetodnevni njime moguće potaknut rast famoznog BDP-a, ugostiteljstvo, pivo i dr., manje-više još i pod poreznom kontrolom. Tamo (država, svijet) „BDP“ je, da se ne lažemo veći od Boga, njegova ideologija vlada, a atakom na hrvatsku nogometnu reprezentaciju njegov rast se koči, smanjuje, usporava. Hrvatsku, kao „tu i takvu“ ne ću ni spominjati.
 
E sad kad bih bio, smatrao se (Istanbulska) amebom nitko me ne bi mogao uvjeriti kako je „timing“, uvremenjivanje presude Mamiću s početkom kratkih priprema nogometne reprezentacije, Svjetskim nogometnim prvenstvom, atakom na Modrića i Lovrena, uhićenja Mamića čak u BiH točno na dan početka Svjetskog prvenstva, na dan prve utakmice, slučajan. Taj se nije rodio. Na ovim stranicama mnogi su autori, od urednika Marijana Majstorovića pa do moje malenkosti godinama, koliko on traje, pisali o „slučaju Mamić“. O napadima na hrvatsku nogometnu reprezentaciju, ali i Dinamo, o huliganskim, namještenim, planiranim u tko zna kojim obavještajnim strukturama, uz pomoć tko zna kakvih u mozak udarajućih sredstava, uključivo i još neriješeni slučaj travnatog kukastog križa na Poljudu… i uvijek došli do jednog jedinog zajedničkog nazivnika, cilja: razaranja Hrvatske. Mamić je simbolički prvi korak prema reprezentaciji, pa onda dalje. Što se „slučaja Mamić“ tiče on se odavno mogao riješiti. Ali se planski drži „u pacu“ pa sustavno izvlači, malo „prozrači“ po javnosti i ovdašnjoj mediji, pa opet „u pac“. Normalno bi bilo da ga se odavno riješilo, pa ako je kriv, može i „za jaja“, pisali smo, ako nije – „idemo dalje“. Ali ne, on se ovako sustavno planski, kao u nekoj komunističkoj duploj „petoljetki“ pretvorio u još jednu ideologiju koja poput jahača apokalipse jaše Hrvatskom. I sad smo tu gdje jesmo. I „jašemo“ kamo jašemo.
 
Zašto su ospice "stigle" baš u Dubrovnik?
 
Ali zar na početku nisam naumio pisati člančić i ospicama? U moru sve samih ružnih događaja, sve gori od gorega, ružniji od ružnijega, stigle još i - ospice. Nisam nikakav stručnjak za medicinu, ne ću o tome ni slovca - zanimat će me tek pojava ospica, mjesto, vrijeme... Zašto? Ovako ću „načiniti“ zavjerenički, urotnički uvod, kao da nisam „odavde“ i kao da „ovo“ ne volim, štoviše – suprotno. Pa hajdemo. Ta se, mislim Hrvatska, trese, no gdje bi ju se još moglo „zveknuti“ pa da još posrne? Naravno - u turizam. Suviše je jaja stavila u tu košaru, turisti su plašljive biljke, osim onih „ekstremista“, „adrenalista“, penjača, biciklista i sl. Plaše se svega, bombi, morskih pasa, vatre, meduza… A tek zarazne bolesti neke. Planiram, a gdje udariti? Svakako u simbol hrvatskog turizma, a onda nema dvojbe: u Dubrovnik jer on je, i turistički gledano globalno - jednako Hrvatska. Čime?
 
Već duže vrijeme u susjedstvu, u Srbiji, Rumunjskoj, a možda i u još nekim zemljama, traje epidemija ospica. Broj zaraženih tamo se broji u tisućama, a donedavno je bilo i petnaestak smrtnih slučajeva iz svih dobnih skupina stanovništva. Zašto? Ne znam, ali mi je poznato kako su tamo i mnogi intelektualci, pa i liječnici, vodili, a možda i još vode kampanju protiv raznih cijepljenja s osnovnom tezom o njihovoj štetnosti po zdravlje djece i cjepiva kao uzročnika teških oboljenja koja traju onda cijeli život. Sve do strašne tvrdnje: „truju narod“. Takav pokret nije srbijanska specifičnost, svjetski je raširen, uostalom i u Hrvatskoj se primio donekle taj pokret anti cijepljenja. Nije on, naravno sa stajališta bijega pojedinca od totalitarne kontrole pojedinca od strane nečega; države-superdržave, globalističkih super strukutra, farmaceutske industrije… negativan, dapače, ali to je jedna druga izvanzdravstvena, politička i „ljuckopravna“ priča.
 
Kako bilo Dubrovnik je blizu izvora zaraze, a onda poznat mi je još i podatak kako je u Dubrovačko-neretljanskoj županiji najniža procijepljenost djece protiv ospica. Baš mi to ide u prilog, izgledat će slučajno i spontano i s razlogom pojava baš tamo, a usput će se malo dezavuirati i činjenica kako je baš Dubrovnik (Republika) davno izmislio karantenu i time dao važan doprinos svjetskoj medicini. Dakle, odabrao sam gdje je mjesto napada na hrvatski turizam. (Neki koji se trebali brinuti o ovakvim i sličnim pitanjima (sigurnosti nacionalne) mogu se slobodno zapitati zašto se ospice nisu najprije pojavile u Slavoniji. Tamošnji stanovnici i Hrvati i Srbi putuju u Srbiju, recimo u nabavke. Neki Srbi (Vukovar) putuju tamo-vamo, rade u Hrvatskoj, svaki dan. Putuju i naši trgovci s robom preko Bajakova, navodno se mlađarija ide opijati u Beograd… pa ništa, mislim od ospica. Kud baš pa po Dubrovniku.)
 
Kad sam odabrao mjesto ostaje mi još vrijeme. Bez dvojbe: početak turističke sezone, kako bi potencijalni turisti imali vremena predomisliti se. Oni ionako kad čuju „Dubrovnik“ povezat će ga s Hrvatskom, a kolika je udaljenost od Dubrovnika i Umaga ionako pojma nemaju. Ostaje mi još samo pitanje kako proširiti vijest da su „ospice stigle“. Za to nema ni brige ni problema, sve će učiniti ovdašnja medija, ona će to razglasiti, moji povjerenici vani sve će samo prenijeti. Jedino što mom planu ne će, vjerojatno, ići u prilog Svjetsko je nogometno prvenstvo, barem tamo, vani, jer ovdje smo pokazali kako se ono u Hrvatskoj pokušava medijski eutanazirati. Tako bi se to moglo kroz umjetno izazvanu pojavu ospica promotriti sa stajališta teorije urote. I daj Bože da tako i ostane; tek jedan uradak iz takve „košare“.
 

Mato Dretvić Filakov

Na vlasti su oni koji ne žive za svoj narod nego za sebe

 
 
Dan Stjepana i Antuna Radića i 25. godina Sisačko-moslavačke županije proslavljeni su u ponedjeljak, 11. lipnja svečanim misnim slavljem koje je u crkvi Sv. Martina u Martinskoj Vesi predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s dekanom Sisačko-katedralnog dekanata preč. Krešimirom Bulićem, policijskim kapelanom vlč. Ivom Borićem i domaćim župnikom vlč. Ivicom Šimunovićem, a služio je đakon Milan Daniel Jurić. Uz okupljene vjernike misnom slavlju su nazočili i brojni predstavnici vlasti, između ostalih župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić sa zamjenicime te predstanici HSS-a, Hrvatske vojske i policije.
https://www.radio-banovina.hr/wp-content/uploads/2018/06/MG_0089.jpg
Na početku homilije biskup je svima okupljenima čestitao ovaj jubilej istaknuvši kako ovom svetom misom zahvaljujemo Bogu za našu Sisačko-moslavačku županiju, ali kako smo Bogu zahvalni i za prvog župana, hrvatskog branitelja i mučenika Đuru Brodarca. Biskup je progovorio i o poražavajućim demografskim pokazateljima te se zapitao kamo to danas ide ovaj lijepi Radićev rodni kraj, podsjetivši kako su Antun i Stjepan Radić bili osmo i deveto dijete od ukupno jedanaestoro djece svojih roditelja.
 
(Ne)zaboravljena Turska Hrvatska
 
„Bio sam prošli vikend djelitelj svete Potvrde našim mladima u Njemačkoj, točnije u Kölnu i Düsseldorfu – u jednoj misiji 38, u drugoj 63 mladih Hrvata. Rekao sam im da mi je drago da primaju sakramente i žele živjeti kao kršćani, gdje god bili, ali da bi mi draže bilo da sam im Potvrdu podijelio u Hrvatskoj ili BiH. Jučer sam bio u BiH i morao sam tumačiti kako je sve do Vrbasa čak za Turke to bilo područje koje se zvalo Hrvatska, doduše Turska Hrvatska, a danas, kao da je te ljude čitav svijet zaboravio! No, nije toliko žalosno što ih je svijet zaboravio koliko to što ih je Hrvatska zaboravila, službena hrvatska politika… Kažu da je u korizimi 2000. kružio vic: Čega su se odrekli Račan i Mesić? Na što je slijedio odgovor: Bosanskih Hrvata! A oni su još tu, makar mali broj, a tko ih drži i okuplja, tko njihove interese zastupa? Jedino Katolička Crkva! I onda neki kažu: nema što Crkva ulaziti u politiku, mi smo sekularna zemlja. A tko bi živio u toj 'sekularnoj zemlji' da nije bilo Katoličke Crkve koja je spasila i koja i danas čuva naš hrvatski identitet?! Zato je jedno od bolnih pitanja u našoj Domovini i odnos političara prema Katoličkoj Crkvi… Bili smo dobri u komunizmu jer smo se odupirali nenaravnoj vlasti i čuvali hrvatsku dušu… bili smo dobri i u Domovinskom ratu jer smo bili s našim narodom koji je bio prognan, koji je kucao na vrata Caritasa, hranili smo i odijevali mnoge… A danas nismo poželjni, kada se zalažemo za naravne vrijednosti kao što su: brak između muškarca i žene, brojno potomstvo, kada se opiremo nenaravnoj rodnoj ideologiji, kada nas gaze i lome pa i tzv. demokršćani, a što da kažemo o onima koji imaju još u programu borbu protiv Boga“, upozorio je biskup Košić.
 
Biskupova propovijed
 
U nastavku Biskup je rekao kako su Antun i Stjepan Radić bili toliko zauzeti za dobro svoga naroda da su i život žrtvovali za njegovo dobro, a danas je uglavnom obrnuto: naši su politički prvaci zabrinuti samo za sebe da i narod žrtvuju za vlastito dobro. „Jednom sam rekao da su meni oni koji danas odlaze iz domovine u tuđinu nalik dezerterima. Dezerteri su oni koji bježe kad je rat, kad treba braniti domovinu, oni misle samo na sebe i ne žele se boriti. Danas hvala Bogu ne sijeva oružje i ne ubijaju se ljudi metkom i granatom… pa ipak, bije se teški boj za dušu čovjekovu… I neki ostaju i bore se, a drugi bježe… No, dezerterstvo je mislim širi pojam koji predstavlja odustajanje od borbe da bude bolje, da se promijene odnosi u društvu, da se na kraju i skinu s vlasti oni koji ne žive za svoj narod nego za sebe. Da, ja pozivam da ih skinemo s vlasti! Dakako, ne pozivam na revoluciju, pozivam na demokratski postupak, koji je narodu na raspolaganju, a to je – referendum! I mogu bučiti koliko hoće ovi i oni kako oni to neće dati, kako to nije primjereno i kako je to nepotrebno – da, za njih, ali ako narod hoće, e bit će!
 
Tko to pokazuje mišiće i trenira komunističke metode prema nama vjernicima
 
Pa zašto nisu ti veliki demokrate i demokršćani dopustili da se prije ratifikacije Istanbulske konvencije raspiše referendum, da čuju što narod misli, a ne da su silili i svoje članove i prijetili im, izbacivali iz vodećih funkcija itd., da bi proveli na silu, čiju to direktivu? Kad su biskupi složno, čitava HBK na plenumu, rekli da su protiv toga zla… zašto je trebalo to zaoštravanje s Crkvom? Tko to pokazuje mišiće i trenira komunističke metode prema nama vjernicima u ovoj zemlji koju smo često upravo mi, katolici, izbavljali od propasti kad je bilo najteže. Evo za 11 dana obilježit će Katolička Crkva u Sisku 425. godišnjicu slavne sisačke pobjede nad Turcima. U toj je pobjedi sudjelovalo i ne mali broj svećenika, dva su kanonika i ubijene, kanonici su sagradili i Stari grad kao utvrdu za obranu od Turaka  i to nitko od današnjih političara ne zna, oni će ići u šumu slaviti vojsku koja je stvarala državu koja je propala i ideologiju komunizma koji je propao. To je naša Hrvatska danas! I onda se neki čude kad se proziva Katoličku Crkvu i nas, biskupe i svećenike što stojimo na braniku svoga naroda! Pa nema nikoga tko bi to činio, a narod je prepušten sebi i lažima, ideologiji koja je prije 28 godina propala i još vlada, koja je zatirala Crkvu, pobila više od 500 svećenika i još preko 100 bogoslova i časnih sestara  i neprestano širi neistine o genocidnosti Hrvata, laže o Jasenovcu i prijeti da će zatvoriti svakoga tko želi istražiti istinu… O tempora, o mores! Gdje smo mi to danas?“, zapitao se na kraju biskup te pozvao okupljene da se u borbi za svoj narod ugledaju u velikane Stjepana i Antuna Radića.
 

http://www.biskupija-sisak.hr/index.php/arhiv/4623-proslavljen-dan-stjepana-i-antuna-radia-i-25-godina-sisako-moslavake-upanije-

Akademik Zvonko Kusić proglasit će nove članove te im uručiti povelje

 
 
U četvrtak, 14. lipnja 2018. u 11 sati, u palači HAZU-a na Trgu Nikole Šubića Zrinskog 11., bit će svečano proglašenje novih članova HAZU-a. Na svečanosti će, nakon prigodnog govora, predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić proglasiti nove članove te im uručiti povelje. Tajnici Akademijinih razreda pročitat će obrazloženja za izbor redovitih članova i članova suradnika iz svojih razreda, a glavni tajnik HAZU-a akademik Pavao Rudan pročitat će obrazloženja za izbor dopisnih članova. Proglasit će se 10 redovitih članova, 8 dopisnih članova i 10 članova suradnika, te 6 ponovno izabranih članova suradnika. Nakon ovogodišnjih izbora, održanih 10. svibnja, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ima ukupno 146 redovitih članova, 130 dopisnih članova i 86 članova suradnika.
http://www.hrt.hr/media/tt_news/hazu_18.jpg.688x388_q85_crop_upscale.jpg
 
NOVI REDOVITI ČLANOVI
 
1. Akademik Arsen BAČIĆ – Razred za društvene znanosti 
2. Akademik Željko TOMIČIĆ – Razred za društvene znanosti 
3. Akademik Goran MUIĆ – Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti
4. Akademik Tomislav CVITAŠ – Razred za matematičke, fizičke i kemijske  
   znanosti 
5. Akademik Dražen MATIČIĆ – Razred za medicinske znanosti 
6. Akademkinja Mirna ŠITUM – Razred za medicinske znanosti
7. Akademik Marko SAMARDŽIJA – Razred za filološke znanosti
8. Akademkinja Željka ČORAK – Razred za književnost
9. Akademik Igor RONČEVIĆ – Razred za likovne umjetnosti
10. Akademik Davorin KEMPF – Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju
 
NOVI DOPISNI ČLANOVI
 
1. Silvio FERRARI, Italija – Razred za književnost
2. Vanda GRUBIŠIĆ, SAD – Razred za prirodne znanosti
3. Jadranka GVOZDANOVIĆ, Njemačka – Razred za filološke znanosti
4. Ivan MIRKOVIĆ, SAD – Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti
5. Živko PAVLETIĆ, SAD – Razred za medicinske znanosti
6. Davor RODIN, Hrvatska – Razred za društvene znanosti
7. Harry WHITE, Irska – Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju
8. Peter WRIGGERS, Njemačka – Razred za tehničke znanosti
 

 

NOVI ČLANOVI SURADNICI

 

 
1. Anđelko AKRAP – Razred za društvene znanosti
2. Vladimir STRUGAR – Razred za društvene znanosti
3. Stjepan ĆOSIĆ – Razred za društvene znanosti
4. Vlasta ĆOSOVIĆ – Razred za prirodne znanosti
5. Tvrtko KORBAR – Razred za prirodne znanosti
6. Lovorka GRGUREVIĆ – Razred za medicinske znanosti
7. Krešimir ROGINA- – Razred za likovne umjetnosti
8. Vinko PENEZIĆ – Razred za likovne umjetnosti
9. Hana BREKO KUSTURA – Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju
10. Sanja STEINER – Razred za tehničke znanosti
 
PONOVNO IZABRANI ČLANOVI SURADNICI
 
1. Arsen BAČIĆ – Razred za društvene znanosti
2. Željko TOMIČIĆ – Razred za društvene znanosti 
3. Silvia TOMIĆ – Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti
4. Miloš JUDAŠ – Razred za medicinske znanosti
5. Mira MENAC-MIHALIĆ – Razred za filološke znanosti
6. Marko TADIĆ – Razred za filološke znanosti
7. Nenad FABIJANIĆ – Razred za likovne umjetnosti
8. Jurica SORIĆ – Razred za tehničke znanosti
 

Marijan Lipovac

Anketa

Hoće li se Plenković, nakon četnikovanja u Bačkoj Palanci, odreći Pupovca?

Subota, 18/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2068 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević