Get Adobe Flash player
Steve Bannon mijenja Europu na bolje

Steve Bannon mijenja Europu na bolje

Cilj mu je ujediniti sve desne europske stranke i srušiti Europsku...

Komunisti + četnici = antifašizam

Komunisti + četnici = antifašizam

Josip Broz i Draža Mihailović na istoj slamarici u...

Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

Daniel Sponza: Slika Arene obišla je cijeli svijet. Atmosfera je...

Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

U Boga se može vjerovati i kad se ne vjeruje u papu...

Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

Pofuk je prešutio Predsjedničinu izjavu: Osuđujem svaki totalitarni...

  • Steve Bannon mijenja Europu na bolje

    Steve Bannon mijenja Europu na bolje

    četvrtak, 02. kolovoza 2018. 10:37
  • Komunisti + četnici = antifašizam

    Komunisti + četnici = antifašizam

    nedjelja, 29. srpnja 2018. 11:46
  • Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

    Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

    nedjelja, 29. srpnja 2018. 11:43
  • Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

    Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

    srijeda, 01. kolovoza 2018. 13:49
  • Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

    Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

    četvrtak, 02. kolovoza 2018. 12:30

Godine 1954., Kanal sv. Odorika počeo zvati Dragonjom te je granica povučena Kanalom sv. Odorika, a ne prirodnim koritom Dragonje

 
 
Nakon skandala s arbitražom sadržaj ekspertize hrvatsko-slovenskih odnosa, koju je za Sabor izradio Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u travnju 2009., prije nego što je potpisan Sporazum o arbitraži, danas je aktualan baš zato što pokazuje da je od početka 90-ih Slovenija svojim potezima pokazivala da je spremna na sve da se domogne cijelog Piranskog zaljeva/Savudrijske vale, dok smo mi s druge strane pristajali na sve veće ustupke.
http://images.24ur.com/media/images/600xX/Sep2005/16066846.jpg?d41d
Granica na Kanalu sv. Odorika je nepravedna. Pravedna granica je na starom koritu rijeke Dragonje sjevernije
 
U ekspertizi se navodi da su stručnjaci za međunarodno javno pravo i pravo mora te ekspertna skupina za identificiranje hrvatsko-slovenske granice iz 2000. smatrali da bi u slučaju Savudrijske vale i hrvatskog teritorijalnog mora u Tršćanskom zaljevu Hrvatska trebala tražiti rješenje od Međunarodnog suda o pravu mora u Hamburgu. U zaključku studije na kojoj je radilo deset stručnjaka navodi se da su činjenice oko razgraničenja na kopnu i moru sa Slovenijom očite – da je granica između hrvatskog i slovenskog područja u Istri na prirodnom koritu rijeke Dragonje te da je crta sredine u Piranskom zaljevu jer je Hrvatska i prije osamostaljivanja imala upravljačke ovlasti na svojoj polovici Savudrijske vale.    
 
- Sve analize i znanstveni radovi razvidno upućuju na zaključak da je spor nastao u političkom kontekstu u kojem su Slovenci u XX. stoljeću koristili sve mogućnosti i povijesne prigode da ostvare prava u Savudrijskoj vali koja prema međunarodnom pravu mora nisu mogli ostvariti. Na žalost, hrvatski političari im nisu na to prikladno odgovarali ni uvažavali napore Katoličke Crkve u drugoj polovici 20. st. usmjerene k pravednom rješenju. Za razliku od hrvatskih političara iz Jugoslavije, današnji političari nisu dovoljno koristili upozorenja znanstvenika i stručnjaka te su opet pristali na dominantno političko rješenje spora u arbitražnom postupku u kojem su se slovenski političari, kao i prije, bolje snašli.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4a/Gulf_of_Piran_sat_borders.png/800px-Gulf_of_Piran_sat_borders.png
Prava i pravedna granica ide starim koritom rijeke Dragonje (plava crta), što znači da je cijela Savudrijska vala hrvatska!
 
Kada su to hrvatski političari shvatili, prvi su put reagirali ispravno i jednoglasnom odlukom u Saboru zaštitili su hrvatski nacionalni suverenitet u Savudrijskoj vali. No spor nije time okončan zbog čega su naše ekspertize ponovo aktualne. A pažljivom čitatelju iz njih slijedi jasan zaključak da pravedno rješenje treba primarno tražiti u nadležnom međunarodnom sudištu, a ne u političkom dogovaranju iz kojeg smo u pravilu izlazili kratkih rukava. Taj je put po mom mišljenju najbolji i za Sloveniju u kontekstu dugoročnosti dobrosusjedskih odnosa što i oni naglašavaju kao politički prioritet – kaže ravnatelj Instituta Pilar dr. Vlado Šakić, koji je bio konzultant s dr. Dragutinom Pavličevićem i akademikom Petrom Strčićem na ekspertizi nastaloj u kontekstu pregovora za ulazak Hrvatske u EU. U ekspertizi su prikazali spor u kontekstu njegova nastanka i značenja u povijesnim okolnostima razvoja hrvatsko-slovenskih odnosa krajem XIX. i tijekom XX. st. i naglasili glavne političke i javne aktere koji su s obje strane sudjelovali u njegovu nastanku ili pokušaju pravednog rješenja.    
 
Incidenti i druge smicalice
 
Dr. Mirela Altić s Instituta Pilar u radu “Hrvatsko-slovenska granica u Istri na službenim kartama i planovima, s posebnim osvrtom na regulaciju rijeke Dragonje” navela je da je granica u području rijeke Dragonje prvi put ustanovljena u veljači 1944. Sastali su se predstavnici hrvatskog i slovenskog partizanskog pokreta na Maliji i tada se prvi put decidirano spominje razgraničenje hrvatskog i slovenskog područja, a kao crta razgraničenja označen je prirodni tok Dragonje.
 
Riječki povjesničar dr. Darko Dukovski u članku “Hrvatsko-slovenski odnosi u Istri u 20. stoljeću” u ekspertizi podsjeća da se, nakon regulacije Dragonje 1954., Kanal sv. Odorika počeo zvati Dragonjom te je granica povučena Kanalom sv. Odorika, a ne prirodnim koritom Dragonje. No ta je promjena, navodi, protivna međunarodnom pravu po kojemu neovisno o regulaciji ili promjeni toka rijeke granica ostaje na prirodnom koritu rijeke. Dukovski ističe da je tijekom prve polovice 90-ih razgraničenje na moru i kopnu – Piranski zaljev i zaselci uz rijeku Dragonju – postalo sinonim za hrvatsko-slovensko razgraničenje i sukob, koji se s godinama produbljivao. Slovenci se nisu slagali s “crtom sredine” u Piranskom zaljevu i da se za granicu uzme staro korito rijeke Dragonje. Od prosinca 1992. do ožujka 1993. dogodilo se 15 incidenata u Piranskom zaljevu u koje je bila umiješana slovenska pomorska policija. Slovenski memorandum o Piranskom zaljevu od 7. travnja 1993. bio je dolijevanje ulja na vatru.
 
Hrvatskoj je u memorandumu najviše smetao navod po kojemu se Slovenija zauzima za očuvanje svog “cjelovitoga suvereniteta i jurisdikcije” u Piranskome zaljevu, odbijajući činjenicu da takve međunarodne prakse, u kojoj bi vode jednoga zaljeva u cjelini pripadale jednoj državi, bez obzira na to što more oplakuje obale druge države, nema, navodi Dukovski. U veljači 1995. imenovana je miješana slovensko-hrvatska komisija za obilježavanje, održavanje i obnavljanje državne granice. Hrvatska nije više inzistirala na starom koritu Dragonje, a slovenska je obećala povlačenje vojske sa Sv. Gere.
 
Predlaže se čak i da se prihvati razdioba Piranskog zaljeva u omjeru 2/3 slovenski dio i 1/3 hrvatski dio, koji bi zadovoljio Slovence, navodi Dukovski. Hrvatski prijedlog razgraničenja u Piranskom zaljevu potkraj 1997. bio je isti kao i 1995. 32%:68% u korist Slovenije, dakle Hrvatska više nije inzistirala na crti ekvidistancije. Crta razgraničenja nastavila bi se istim pravcem i izvan Piranskog zaljeva, do granice s Italijom, a uz talijansko teritorijalno more hrvatska strana bila je spremna prihvatiti da u određenoj širini slovenski i drugi brodovi koji prometuju slovenskim lukama mogu ploviti bez ikakve kontrole hrvatskih pomorskih vlasti. Time bi slovenska strana imala ista prava kao i u Jugoslaviji, ali se tim dijelom ne bi mogli nekontrolirano kretati vojni brodovi trećih zemalja, koji bi se i dalje morali najaviti hrvatskim vlastima. Tada je ministar vanjskih poslova Mate Granić rekao da je to najviše što bi hrvatska strana mogla prihvatiti, a kao drugu mogućnost ponudio je arbitražu.   
http://image.link2.hr/image/gmk/550x550/0f0/m/sekundarna/posebna%20doga%C4%91anja/2013/11-2013_hrvatska_afrika-_price_o_crnom_kontinentu-/img_8205.jpg
Mirela Altić
 
Svjesna da kao preduvjet ulaska u međunarodne integracije sve probleme sa susjedima mora riješiti mirnim putem, Slovenija je, navodi Dukovski, nastup prema RH podredila jedinom cilju – dobivanju izlaska u međunarodne vode. Kroz to razdoblje događaju se incidenti u Piranskom zaljevu, neprimjerene i neodmjerene izjave slovenskih političara i predstavnika vlasti koje prejudiciraju odluku razgraničenja... Državna komisija za granice iz prosinca 1999. upućuje hrvatsko povjerenstvo da bi u daljnjim pregovorima trebalo izbjegavati bilo koji oblik popustljivosti i ustupke Slovencima, navodi Dukovski. Sličan je i stav ekspertne skupine za identificiranje hrvatsko-slovenske granice iz travnja 2000. Na temelju dotadašnjih iskustava i analizom odgovora Slovenije, uzimajući u obzir i cjelokupnu situaciju na slovenskoj političkoj sceni te pripreme za schengenski režim na hrvatsko-slovenskoj granici, istaknuti stručnjaci za međunarodno javno pravo i pravo mora te ekspertna skupina zaključili su da bi u pitanju Piranskog zaljeva i hrvatskog teritorijalnog mora u Tršćanskom zaljevu Hrvatska trebala zatražiti rješenje od Međunarodnog suda o pravu mora u Hamburgu.     
 
Povijest slovensko-hrvatskog prijepora
 
1. Prvi prijepor oko granice seže iz 1944. kad je slovenski antifašistički pokret predlagao crtu razgraničenja na rijeci Mirni, a Hrvati su inzistirali na rijeci Dragonji. Tito je tražio brzo rješenje nesporazuma pa su se u veljači 1944. na Maliji sastali predstavnici hrvatskog i slovenskog partizanskog pokreta i kao crtu razgraničenja označili prirodni tok rijeke Dragonje
2.  25 hrvatskih sela pripojeno je Sloveniji 1955. odlukom Hrvatskog sabora. Kako su se sela nalazila južno od prirodnog korita rijeke Dragonje, nakon regulacije rijeke i njezina usmjeravanja Kanalom sv. Odorika “samorazumljivo“ se prihvatilo da se na kanal premjestila i granica. Protiv te odluke ustalo je hrvatsko svećenstvo u Istri, no prijepor je okončan 1977. na hrvatsku štetu
3. Odlukom slovenskog Državnog zbora 3. listopada 1994. “papirnatom aneksijom” pripojena su Sloveniji četiri hrvatska sela: Bužin, Škudelin, Mlini i Škrile, kao i 113 hektara hrvatskog teritorija. “Papirnata aneksija” nije imala nikakvog učinka.    
 

Dijana Jurasić, Večernji list, 8. VIII. 2015., str. 8.

Jasenovac je poslužio kao stratište zarobljenika s Križnoga puta

 
 
Odgovor na napis novinara Vladimira Matijanića: Jasenovac i navika stara: negacija holokausta
Poštovani!
Na Dan antifašističke borbe, 22. lipnja novinar Vladimir Matijanić je u Slobodnoj Dalmaciji objavio članak u kojem je gostovanje na tribini u Splitu, s temom „Slom jasenovačkog mita“, novinara Igora Vukića i mene povezao s pojavom svastike na travnjaku stadiona Poljud. Svatko ima pravo pisati što želi, biti kritičan koliko god to može prema našem radu, ali nema pravo konstruirati, izmišljati i lagati, odnosno citirati nešto što negdje nije rečeno, što je ovoga puta učinjeno prema meni. Poslije moje reakcije, redakcija mi se javila svojim odgovorom, tek poslije drugog poslanog dopisa u kojem sam postao nešto zahtjevniji. No, tražili su iz moga odgovora izbacivanje svih dijelova teksta koji su se odnosili na njhove sugovornike, moje kolege povjesničare: dr. sc. Ivu Banca, dr. sc. Tvrtka Jakovinu i dr. sc. Hrvoja Klasića, te premijerovog savjetnika Slavka Goldsteina. Budući je to bitno narušavanje ne samo javnog djelovanja, nego i odgovornosti prema javnosti, tako skraćen odgovor nisam mogao prihvatiti, te ga šaljem Vašoj redakciji ako je voljna objaviti ga. Dio teksta koji je pisan normalnim slovima je onaj koji je poslan i prihvaćen od redakcije Slobodne Dalmacije, potcrtani i istaknuti je tekst koji sam trebao izbaciti po naputku redakcije tog lista, a u kurzivu  su moji dodaci koje u trenutku pisanja nisam kanio slati Slobodnoj Dalmaciji, ali sada smatram da to trebam napisati.   
http://narod.hr/wp-content/uploads/2015/05/Stipo_Pilic_povjesnicar_Markov_trg_12052015-580x419.jpg?63696c
Nemam baš previše vremena surfati internetom, niti novaca nabavljati i čitati sve novine i portale u Republici Hrvatskoj. U svome društvenom i javnom djelovanju po ničemu nisam novinar, ali rado pročitam dobar novinarski članak bez obzira o čemu govori. No, budući sam okrenut drugim, po meni ozbiljnijim temama, nemam baš ni vremena čitati i pratiti sve novine. Tako sam i za gore navedeni tekst saznao od dobronamjernih prijatelja, a kako je u njemu iznesen niz insinuacija, neistina i laži moram se osvrnuti na njega, a Vas molim da ga objavite u skladu sa Zakonom o medijima! Ukoliko to ne učinite, naravno da ću se obratiti drugim medijima, a daljnju zadovoljštinu u svezi s tekstom ću tražiti na drugim mjestima izvan medijskog i javnog prostora. Vaš tekst nalazi se na sljedećoj poveznici: http://m.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Najnovije/tabid/296/articleType/ArticleView/articleId/289966/Jasenovac-i-navika-stara-negacija-Holokausta.aspx.
 
Već sam naslov insinuira kako je u Hrvatskoj valjda već navika stara (po nekoj pjesmi) negiranje holokausta. Naslov teksta insinuira na udbašku pjesmu na istu temu i već se prema njemu može očekivati njegova tendencioznost. Sve iz arhiva Udbe što kroji nam sudbe. Autor Vladimir Matijanić (dalje: V. M.) to nigdje i ničim ne potkrjepljuje činjenicama i nekakvim istraživanjima, ali ovako bombastičan naslov svuda se i svima dobro prodaje.
 
Već prva rečenica želi nam reći kako ništa ne uspijeva bez plodne zemlje. Točno, ništa osim novinara V. M. koji uspijeva i na plodnoj i na neplodnoj zemlji i na rodnoj i na nerodnoj. On je jamstvo uspjeha. Zato se i nalazi u redakciji tzv.Slobodne.
Pravi su cilj sljedeće dvije rečenice, pa kako ne bih krivo interpretirao ovdje ih citiram.„Da bi na hrvatskom tlu, na pragu ljeta 2015. godine, izrasla oveća nacistička svastika, valjalo je obaviti neophodne poljoprivredne radove. Nema velikih prinosa bez izdašnog gnojenja“. Iz teksta se može zaključiti po V. M. kako je za izrastanje oveće nacističke svastike prije trebalo obaviti neophodne poljoprivredne radove. Ispada da je čovjek završio neku poljoprivrednu školu ili fakultet, a ne novinarstvo. Nema što svestran. No na osnovi ove dvije rečenice može se naslutiti kako i V. M. možda nije bez svoga udjela u mogućem izrastanju simbola koji ga inspirira za njegov članak. On to tako dobro opisuje kao da je i sam sudjelovao u izrastanju „dragog“ mu simbola o kojem tako rado piše.
 
U daljnjem tekstu nastup kolege Igora Vukića i mene dotični novinar povezuje s nečim sa čime mi nemamo nikakve veze, osim što smo se tamo našli dan prije događaja. Uostalom, da je sigurnosnim službama, a i vama novinarima bilo stalo da ne bude dotičnog „umjetničkog“ znaka vidjeli bi ga, jer ste vi jedini, uz još poneke smrtnike, mogli pristupiti tom prostoru. Ne isključujem mogućnost da i ovo naše djelovanje može takvo nešto poticati, ali možete li Vi vrli novinaru, sebi odreći da ovakvim svojim pisanjem i djelovanjem upravo to također ne činite više nego mi. Ili ste Vi samim time što su Vam bogovi dali mogućnost da ovako pišete postali bezgrješni. Meni ste pripremili Glavnjaču, ali pričuvajte se vaših nalogodavaca, mogli bi Vam „pomoći“ kao što su to učinili ovih dana još jednom Vašem kolegi.
 
Dio teksta na koji se posebno moram osvrnuti jest onaj u kojem spominjete mene osobno. Naravno da me V. M. ne spominje u svezi s temom koja je bila moja, a to je prezentacija poslijeratnoga zarobljeničkog logora Jasenovac i svega što se događa u svezi s njim poslije objavljivanja znanstvenog članka mr. sc. Blanke Matković i mene u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a u Zadru. On se osvrće na neku moju izjavu kako je Jasenovac (pretpostavljam ratni) bio „radni i tranzitni logor, pa, eto, „nema dokaza da je u logoru do 1945. godine bilo masovnih ubojstava koji bi opravdali navode o tisućama žrtava“. Tko god da Vam je taj govor rekao po onoj tolikih brojnih svjedoka o ubojstvima u Jasenovcu po obrascu „rekli su-kazali su, čuli smo“, takav govor od mene niste tamo tu večer mogli čuti. Pogotovo je nepristojno i bezobrazno u sve to uvoditi mirakule i čuda međugorske Gospe u što dotični novinar po svoj prilici ne vjeruje. Želi li dotični reći da logor u Jasenovcu nije bio radni i tranzitni? Ili je sve čuo po gore navedenom i željenom obrascu rekla-kazala. A što sam ja službeno govorio na tribini možete vidjeti na sljedećoj stranici: https://drustvojasenovac.files.wordpress.com/2015/06/tribina-slom-jasenovac48dkog-mita-split-11-6-2015.pdf. Rekao jesam da za sada nema dokaza o nekim tisućama ni ratnog ni poratnog logora, jer je do sada dokazano brojem 440 žrtava i jednog i drugog logora“ i to je sve.
Vladimir Matijanić
 
Naravno problem Matijanića jest čini se u onom što smo Blanka i ja otkrili i dokazali poslijeratni zarobljenički logor u Jasenovcu i to na osnovi dokumenata njegovih, tako mu dragih „antifašista“, a zapravo se radi o komunistima, jer su sve kolo oni vodili, kao što to i sada čine. Tako po njemu dalje u tekstu ja „ištem turu ozloglašavanja partizana i antifašističkog pokreta“. Kao da ja trebam „ozloglašavati“ nešto takvo, čine to njihovi dokumenti koje koristim, a može i dotični, ako mu nije teško. Ali, budući je navedeni tekst citiran, molim novinara da navede točan izvor. Te riječi u Splitu nisu rečene. To je konstruiranje, izmišljanje i laganje. Budući sam se usudio reći da je Jasenovac „poslužio kao stratište zarobljenika s Križnog puta“ prepisujući to i iz brojnih udžbenika i povijesnih atlasa, ali i još više iz dokumenata komunističke, narodne, pa i partizanske, antifašističke vlasti. E, to je znatno teže nego konstruirati i izmišljati po narudžbi partijskih svećenika. Što se tiče Vaše znatiželje da me pitate o tome kada je proradio logor u Jasenovcu, ulaz u Nadbiskupijsko sjemenište gospodine ili druže Vladimire bio je slobodan i da si bio unutra čuo bih da je o tome dijelu logora imao svoje zanimljivo izlaganje Vaš kolega Igor Vukić. Pa nije valjda da niste znali za njegov dio nastupa, mogli ste doći podržati njega, a meni postavljati kakva god želite pitanja, mogu Vam i spreman sam na svako odgovoriti, pa i sada. Stoga molim dotičnoga da mi navede gdje sam ja to i kada rekao da je logor u Jasenovcu počeo raditi tek 1945.? A što se tiče datuma, sve je bliže točno određenje datuma nastanka logora u Jasenovcu, ali još je daleko određenje vremena njegova prestanka. U tom smislu Vam nudim suradnju. Naravno, ako Vam se isplati.
 
V. M. se pita kako smo se to mi usudili i kako smo smjeli doći u Nadbiskupijsko sjemenište Katoličke Crkve, idemo tamo gdje nas traže i onima kojima je stalo čuti nova otkrića. Vjerovao ili ne, mi smo slobodni ljudi u slobodnoj Hrvatskoj za koju smo se borili. Trebamo li za to reći pitati Vas i Vaše naručitelje? A gdje ste se to i za što Vi borili? Možda za svastiku kako bi imali o čemu pisati? Isto bi napravili ako biste se Vi i Vaše društvo za takvo nešto odlučili. Mi smo za dijalog, razmjenu mišljenja i raspravu. Zato predlažemo Vam, organizirajte tribinu s Vašim društvom i ekipom u Splitu, okupite ljude, pripremite pitanja, pripremite se za polemiku o činjenicama, bit će nam drago i mi ćemo sigurno doći. Samo zovite, istinoljubivih ljudi se ne bojimo, dapače tražimo ih.
 
Nismo li mi, branitelji ove države, pa na neki način i njezini sustvaratelji, sramotno morali čekati gotovo godinu dana da nam ustanove te iste države omoguće legalan rad jedne udruge koja se prije svega bavi znanošću. A sve smo radili javno i legalno. Kao i sada. Za sve to vrijeme smo napadani i dalje nas napadate s pozicija moći i „zlosilja“, bez argumenata i nekakvih Vaših istraživanja. I uopće istraživanja o Jasenovcu. Jer nije Jasenovac problem što ga se istražuje, što o njemu netko piše, Jasenovac je problem što o njemu malo tko piše, a još manje istraživački, stručno i znanstveno. 
 
Ne bih se osvrtao na Vaš istraživački upitnik „dežurnim“ hrvatskim povjesničarima dr. sc. Ivi Bancu, Tvrku Jakovini i Hrvoju Klasiću. Osim Banca, koji bi o onome „ozloglašenom partizanskom i antifašističkom“ logoru sigurno i mogao i trebao nešto više reći, potonja dvojica se i ne znaju pristojno izražavati. Naš narod kaže njihov obraz. O tome da o svemu nisu napisali gotovo pa slova i da plove u Vašim „interesnim“ vodama može zaključiti i najobičniji čovjek.       
 
Ovdje postavljam pitanje dr. Ivi Bancu: „Budući ste odgovorili kako ste odgovorili, odričete li se svojih teza koje ste 1990. iznijeli o poslijeratnom logoru! No bez obzira na to u sljedećem tekstu o istoj temi znat ću se osvrnuti na te teze i Vaš „novi“ pristup Jasenovcu. Dr. sc. Bancu onako uz put, gdje su i koji dokazi da je bio logor smrti, pogotovo logor smrti za preko 80.000 ljudi? Dokazi da to nije bio logor smrti, Vas očito i ne zanimaju, jer Vam se u ovom trenutku to ne isplati. Možda, jednoga dana, kao i Katolička Crkva i Stepinac? Živi bili pa vidjeli!
http://arhiv.braniteljski-portal.hr/files/portal/tvrtko_jakovina.jpg
Tvrtko Jakovina
 
Ovdje se ipak želim osvrnuti i na dr. sc. Tvrtka Jakovinu. Kakav je to znanstvenik Jakovina govori i to kada navodi da su  mu naše izjave i djelovanje gadljivo. Je li se pitao kome i koliko su gadljive njegove izjave? I kakav je to znanstvenik kojega u znanosti vode emocije i osjećaji? Vidi se to i po tome što kaže da je Jasenovac zatvoren prije 70 godina. Ne vjeruješ li nama, pogledajte službenog biografa dragog Vam nikad prežaljenog Vođe. Ne snosite li i Vi dr. sc. Jakovina odgovornost što se ta tema otvara na ovaj način? Što ste u svom dosadašnjem radu poduzeli da ta tema postane doista znanstvena i da se njome počnu baviti i hrvatski znanstvenici, na znanstven način, a ne hagiografski, ideološki i religijsko-teološki. No, dr. sc. T. Jakovina ima još jedan razlog zašto su mu ovakvi istupi gadljivi. Naime, isti je član devetočlanog Savjeta JUSP Jasenovac ispred Ministarstva kulture Republike Hrvatske, istog Ministarstva od kojeg je kolegica mr. sc. Blanka Matković tražila promjenu podataka web stranice JUSP Jasenovac, s obzirom na naše novootkrivene činjenice i dokumente koji se nalaze u hrvatskim arhivima i ustanovama. Dr. sc. T. Jakovini do sada je bilo ugodno i udobno biti članom Savjeta jedne takve ustanove kao što je JUSP Jasenovac, jer što se tu i o tome ima pričati, sve se zna. A tamo se ništa nije trebalo raditi. Sada odjednom treba. Ako nije za taj posao dobivao novce, imao je ugled koji mu daju sve te hrvatske ustanove. Sada se od istoga vjerojatno traži mišljenje što i kako raditi s tim revizionistima koji su među komunističkim dokumentima pronašli one koji govore o njihovom komunističkom logoru u Jasenovcu. Treba sada nešto i raditi, jer eto u Hrvatskoj se uvijek nađe onih koji mute vodu (rijeke Save), vraćaju Savu u Sloveniju i narušavaju svijetle tradicije crvene partije. Tu je još i ugled mentora, pokrovitelja i čuvara crvenog svetišta jasenovačkog. Kako sve to sada napraviti, a zahtijeva se? Nije to moj zadatak dr. sc. T. Jakovina. To je zadatak koji Vama daje vaša partija. Nema problema, Vi ćete to izvršiti. Kad-tad. Nudim Vam i pomoć, Vašeg dragog i simpatičnog učenika, dr. sc. Hrvoja Klasića. Budući je isti iz Siska, neka se ostavi omladinaca i dragog Vam Tita i potraži nešto novo! A ako smo samo Vas izazvali već smo puno napravili. Ali ne ćemo mi stajati, izazivat ćemo mi još! Zbog povijesne znanosti, a ne žutog novinarstva.
 
Jakovinin učenik dr. sc. Hrvoje Klasić je objavio magistarski rad i kao knjigu u kojem je napravio 14 tablica bez naslova i izvora odakle je crpio podatke, našao se staviti točku na „i“ kao vrhunski ekspert o Jasenovcu. Ma što se tu ima pričati kada je Jasenovac u pitanju, tamo su počinjeni stravični zločini, genocid, za to je nepotreban komentar, to nije pitanje povjesničarske nego medicinske struke. Ovo posljednje dotični će morati objasniti na drugim mjestima, a uz put samo još ovo. Za svaki je zločin potreban i dokaz, a to su zemni ostatci stradale žrtve. U i oko Jasenovca tih žrtava ima, ali to nije ni približno kako je to već zapisala Klasićeva povijesna struka. Nije ni čudno vide li se njegovi radovi. Sve na tragu partijske povijesti. S druge strane, potpisi koje su ostavili njegovi ljubimci i ljubimci novinara V. M. o kojima bismo i mi trebali, kao i oni, pisati hvalospjeve, gdje se god otkrije neko grobište brojke su odmah i dvostruko veće nego dosadašnje jasenovačke, a za daljnja se istraživanja „nema novaca“. Da je lako mogao otkriti (i još uvijek može) dokaze i o poslijeratnom logoru Jasenovac govori to da je iz Siska te da je bio čak i u tamošnjem arhivu. Provjerite te „revizioniste“! Radite nešto! 
 
No, moram se osvrnuti na osobu koja nije uopće povjesničar, ali kojoj ste s razlogom dali najviše prostora i posvetili najviše pažnje, a to nije čudno. Očito je da ste Vi čitali i čuli i nešto više. Radi se naravno o nezaobilaznom Slavku Goldsteinu. Nije on slučajno zauzeo najviše prostora, pa novine i jesu njegov prostor, tu je on car. A Vi se trudite podići mu znanstveni dignitet citirajući niz njegovih citata u njegovoj knjizi o 1941.,a u kojoj se zapravo rugao i navodio i današnju Hrvatsku kao zločinačku tvorevinu. Jer ništa što ne rade partija i Goldstein, ništa ne može biti dobro, sve je to zločinačko. Jer njih tamo nema. I tako shvatih, to je Vaš pokrovitelj. Bilo je tako teško i naporno. Tako Vaš svećenik-pokrovitelj, više pendrek-efendija, dolazi s poznatom nam demokracijom, jedinom demokracijom koju je učio, naučio i zna-„antifašitička demokracija“. Osnova je te demokracije etiketiraj u novinama i medijima (tu se poslužio Vama), složi optužnicu na toj osnovi, sudi, presudi, zabrani, zatvori i pošalji u, zamisli gdje – logor. Koji, stignete se još dogovoriti. A Vi postadoste glasnogovornik i svećenički kandidat te i takve demokracije. Bravo! U školi ste naučili onu toliku dragu: „S Titom naprijed“! Sada je nešto izmijenjeno u: „S Goldsteinom naprijed“! Lijepo se ta dvojica slažu. Trebao im je treći. I evo ga, to ste Vi V. M.
http://forum.net.hr/cfs-filesystemfile.ashx/__key/CommunityServer.Discussions.Components.Files/19/6431.j.b_2C00_vampir.jpg
Smiješno mi je govoriti o holokaustu na način kako ste taj složeni problem postavili Vi i Vaši sugovornici. Kao povjesničar o svemu razmišljam na povijesni način, tako radim i provodim u djelo. Uskoro će i o tome izići, nadam se, znanstveni članak, znat ćete i sigurno čuti, ako me do tada partija ne obtuži, presudi, zabrani i zatvori. Dogodi li se to, potražite me u nekom od Vaših tako dobro skrivanih logora! Vi, svećeniče, Vi to znate, Vi već sada sve znate.
 
Gospodine V. M. ovaj Vaš rukopis mi je dobro poznat, partija naruči, a komesari, glasnogovornici i novinari provedu u djelo. Partija tuži, partija osudi! Čeka se pogodan trenutak. On je po Vama i Vašim patronima došao. A to što nas ne razumijete to je normalno, jer Vi ste na strani moći, sile i vlasti i s njima dijelite što dijelite. To znači i etiketiranja, optužnice, zabrane, presude i zatvore. Možete Vi nas i optužiti, zabraniti, osuditi i zatvoriti, ali istinu ne možete, istina će postojati vječno i tražiti se dok je svijeta i vijeka. Meni je ići tim putom. A Vi, s Titom i Goldsteinom naprijed!
 
U međuvremenu je uredništvo Slobodne Dalmacije ponudilo objavu moga ispravka, uz odbacivanje svega što se odnosi na polemiku sa zamislite „dežurnim“ hrvatskim povjesničarima, mojim kolegama i akademski jačim od mene. Odbijanje dijela koji se odnosi na S. Goldsteina me nije iznenadilo, iako je primjer hrvatskog „slobodnog“ novinarstva i slobode Slobodne Dalmacije. Ne bi li svatko trebao osobno odgovarati za svoju javno izgovorenu riječ, a posebno znanstvenici i posebice hiper - stručni povjesničari. Tako su još jednom na vjetrometini ostavili svoga kolegu novinara V. M., iako mi u dopisu navedoše da su uz njega. Tako okljaštren tekst više bi dokazivao moje kajanje, nego dostojan i dostojanstven odgovor. Nisam znao, kasnije sam zapazio, da se pojam „podoban“ nalazi i u Zakonu o medijima. No smatram da zato ne trebam mijenjati svoj odgovor i tekst, to još više govori gdje smo. Redakciji sam poslao sljedeći odgovor.
 
„Pravila uljuđenosti kažu da se na bilo kakvu poštu barem odgovori je li ili nije zaprimljena. Budući Vi to u Vašem društvu niste mogli učiniti pet dana, tek kada sam se postavio poput Vašeg novinara, sada je očito, smatrali ste potrebnim odgovoriti mi. I to bez mojih prethodnih pisama. Nije to bez razloga, ali neka Vam bude, Vi možete, Vi sve možete. 
Znam ja već nekoliko desetljeća da sam nepodoban, sada sam još nepodobniji. Hvala Vam što ste uporabili tu riječ, ona će biti također dio naše daljnje komunikacije, bez obzira na moju podobnost. Pa ne biste Vi ni bili tu da niste podobni. Kao i Vaš vama dragi novinar. 
Zanimljivo je da je moj osvrt na "citirane" konstrukcije, izmišljotine i laži uvrjedljiv za čitavu redakciju. Čitava je podobna redakcija postala novinar Vladimir Matijanić. Mi smo Titovi Tito je naš! Bravo! 
     
Žalite se da klevećem i omalovažavam Vaše izabrane besmrtnike. Uz put ste ih izabrali kako bi one mene (i nas) mogli klevetati i omalovažavati. Krasno mjerilo. Od prve sam ga pogodio pa Vam je naravno nepojmljivo kako se usudim. Umišljam da sam slobodan i da živim u slobodnoj zemlji za koju sam se borio. Pa možete dodati i to da sam umišljen. Zanimljivo je da te osobe mogu klevetati druge, u ovom slučaju mene, a ja imam šutjeti. Oni su zaštićene svete krave hrvatske znanosti, govore o problemu kojim se ne bave s pozicija moći i vlasti (kao i Vi), bez citiranja bilo kakvog moga rada, bilo čega, bez ikakve svoje znanstvene kompetencije o navedenoj temi, pa bih ja trebao šutjeti jer su one Vaš izbor znanstvenih odgovora za sve. Previše Hrvatske i Hrvata šuti, previše ste njih Vi otjerali i natjerali na šutnju, da bih Vam i ja šutio. Uostalom, daleko bih ja stigao da sam se temom kojom se bavim bavio pod njihovim mentorstvom ili da sam pitao Vas, Vaše mentore i sugovornike za savjete kako to i Vi činite. No, već sam Vam u pismu rekao, ja imam svoj put, a Vi svoje. Samo Vi lijepo hodite njima! 
     
Nakon uvida u sporne dijelove teksta, shvatih svoju nepodobnost, nisam se prilagodio partiji. I tako to skoro 40 godina. I nastavlja se, drugovi. O meni ni riječi. Znači Vi ste sve istinito objavili. Imat će u to uvid i etičko povjerenstvo Vašeg Hrvatskog novinarskog društva (HND-a). Tamo se već vodi sličan postupak u svezi jednog "desnog" novinara sličnog pristupa povijesnoj tematici, a Vi ćete to sigurno saznati, ako se zainteresirate. Očito ćemo potom dalje, jer ne dolazi u obzir da osobe koje pojma nemaju o nečemu brbljaju u novine i novinarima što i kako hoće, lažu, kleveću i vrijeđaju ljude, a da nikome za to ništa ne odgovaraju. Jedan od Vaših sugovornika već je prijavljen etičkom povjerenstvu njegova fakulteta, a ovih će dana biti prijavljen i drugi. 
     
Prema tome nema objavljivanja teksta prema Vašim križaljkama. Ukoliko tekst ne želite objaviti u ovakvom obliku, ja idem dalje. Vas bih uljudnosti radi, molio da mi potvrdite s da ili ne. U tom slučaju u zaštitu mene, moga rada i integriteta nastavljam sam, bez Vas ili bolje protiv Vas, jer ste me bez razloga napali potpuno netočnim citatima. Samo Vi nastavite citirati!
 
P. S. Proslavite još jedan Dan antifašističke borbe! Mene ne zanima hoće li se sastati ljubitelji kokarde ili zvijezde. Podsjećam Vas da slavite još jedan zločin nad civilima Hrvatima. Ne vjerujete li, pođite do jame na Dabinu vrhu ili priupitajte svoga druga dr. Ivana Grujića. Sve to ima samo Hrvatska. Plaća one koji pišu i slave ubojice njezinih građana. Još jedno ubijanje žrtava, umjesto pijeteta. Kao ćirilica u Vukovaru.  Ne zanima me kojoj stranci pripadate i koju ideju zastupate. Oh Bože, pomozi mome izgubljenome narodu!“  
 

Stipo Pilić, prof., Zagreb, 22. srpnja 2015.

Proslava sv. Roka

 
 
Uvertira cijele manifestacije bila je u četvrtak 13. kolovoza 2015., kada je 20-ak sudionika krenulo u organizirano noćno pješačenje po okolici Brtonigle. No, program se intenzivirao u petak kada je i službeno započela proslava Sv. Roka. U popodnevnim satima održan je teniski turnir parova „San Rocco Cup 2015.“ u kojemu se skupina rekreativaca natjecala u „Champagne tenis turniru“.
Prva dva mjesta osvojili su:
1. Alen Greblo i Goran Travaš
2. Bruno Balanzin i Nedeljko Tomić
Dok je utješnu nagradu osvojio Josip Fabac koji je unatoč zadobivenoj ozljedi arkade za vrijeme turnira i odlasku na HMP, uspio završiti turnir i osvojiti nagradu.
http://data.glasistre.hr/sites/default/files/imagecache/fotogalerija/vhab2968776.JPG
Nakon teniskog turnira uslijedio je tradicionalni nogometni turnir „Sveti Rok kup“, koji je ujedno bio i memorial „Aldo Paljuh“ u čast i sjećanje pokojnog trenera, koji je uvelike dopronio nogometnom klubu Brtonigla. U natjecanju koje je uključivalo 6 ekipa postignut je sljedeći plasman:
1. Babići Boys
2. Marušići
3. Mega Brtonigla
Titulu najboljeg strijelca odnio je Stefano Zacchina, dok je za najboljeg vratara odabran Massimo Benčić.
 
Što se tiče zabave, ona je bila vrlo raznolika, te je uključivala ulične zabavljače, maskote i naravno glazbeni program kojeg su činili Trio 77, te Trio Melody uz odličan nastup (imitaciju) mnogih svjetskih, poznatih izvođača. Zvijezda večeri je bila Lana Jurčević koja je digla atmosferu do vrhunca, te raspjevala i rasplesala veliki broj prisutnih gostiju. Cjelokupna zabava je potrajala do kasno u noć.
 
Za vikend još bogatiji program.Proslava Sv. Roka, u Brtonigli se nastavila se ove subote i nedjelje uz još bogatiji glazbene spektakle koje čine mnogobrojni bendovi, klapa i limena glazba, te športske aktivnosti i ostali popratni sadržaji popraćeni bogatom enogastronomskom ponudom.
 

Robert Buzdakin, mag. oecc. 

Anketa

Hoće li se Plenković, nakon četnikovanja u Bačkoj Palanci, odreći Pupovca?

Srijeda, 15/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1057 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević