Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Početkom srbocrnogrske agresije lagao je, danas ponovno laže. Dokle?

 
 
Otvoreno pismo mladih Hrvatskih konzervativaca predsjedniku Europskoga parlamenta Martinu Schulzu
Poštovani gospodine predsjedniče Europskoga parlamenta Schulz,
obraćam Vam se u povodu pisma koje Vam je uputio zastupnik u Hrvatskom saboru Milorad Pupovac i potpredsjednik Srpske samostalne demokratske stranke u kojem po tko zna koji puta iznosi optužbe o genocidnosti hrvatskog naroda i Republike Hrvatske istovremeno prikazujući zastupnicu u Europskom parlamentu Ružu Tomašić kao osobu koja daje 'šovinističke izjave, uperene prvenstveno protiv srpske manjine u Hrvatskoj'. I jedno i drugo su neistine koje gospodin Pupovac vješto koristi kako bi manipulirao tobožnjom ugroženošću srpske manjine u Hrvatskoj a sebi osigurao lagodan život na račun hrvatskog proračuna. Da je tome tako postoji niz dokaza od kojih izdvajamo riječi bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića kako se »politika Milorada Pupovca, odavno pretvorila u 'etnobiznis', a ne u kvalitetnu manjinsku politiku«, dodajući pritom kako je u vrijeme kada je stranka gospodina Pupovca i formalno bila u Vladi, »za Srbe učinio vrlo malo, a za sebe i svoje iznimno puno«.
http://www.hazud.ch/wp-content/uploads/2013/08/Pupovac.jpg
Da je gospodin Pupovac zadnja osoba koja može govoriti o brizi za prava srpske manjine i njihovoj tobožnjoj ugroženosti, potvrđuju i riječi jednog drugog pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj, gospodina Nenada Vlahovića, predsjednika Srpske pravedne stranke, koji je u travnju ove godine javno optužio gospodina Pupovca da je ostvario veliku materijalnu korist prisvajajući si novac namijenjen srpskoj manjini. Gospodin Vlahović potvrdio je riječi bivšeg predsjednika Josipovića i javno rekao kako ima dokaze za te tvrdnje, te da protiv gospodina Pupovca vodi i sudski postupak.
 
Ruža Tomašić u svojim javnim nastupima često je isticala kako je takva politika zloporabe pripadnosti etničkoj manjini radi vlastite koristi neprihvatljiva te da osobe koje lažno optužuju vlastitu državu za genocid radi vlastitih probitaka zbog toga trebaju odgovarati. Gospodin Pupovac prepoznao se u tim riječima i sada svoja nečasna djela pokušava sakriti iza cijele srpske manjine u Hrvatskoj te u pismu upućenom Vama tendenciozno ističe samo dijelove izjave Ruže Tomašić, što je još jedan dokaz njegove dosljednosti u manipuliranju javnošću i srpskom manjinom. Njegove optužbe da »u protekle tri godine razvijanje netolerancije, te stvaranje i toleriranje protumanjinske atmosfere ozbiljno ugrožavaju postignuto tijekom pregovora o članstvu i onemogućavaju obveze proistekle iz Pristupnog ugovora Republike Hrvatske, a posebno njegove odredbe o pojačanoj zaštiti manjinskih prava«, najbolje opovrgava činjenica da je Hrvatska u skupini zemalja koja ima najbolje zakone za zaštitu manjina u Europi i nema otvorenih pitanja s manjinskim zajednicama, osim onog s gospodinom Pupovcem, koji, očito, od toga jako dobro živi.
 
Pripadnici srpske manjine danas imaju svoje mjesto u hrvatskom športu, na glazbenoj sceni, u medijima, u obrazovnim ustanovama, na važnim mjestima u politici kao što su Europski parlament ili Hrvatska vlada i na mnogim drugim područjima. Istovremeno, hrvatska manjina u Vojvodini u Republici Srbiji o takvim pravima i tretmanu može samo sanjati.
 
Htjeli bismo ovom prilikom podsjetiti da gospodin Pupovac lažno optužuje Hrvatsku i zastupnicu Tomašić za širenje netolerancije među građanima dok on osobno prešutno odobrava, i time svjesno podupire, slučajeve u kojem pripadnici srpske manjine vrijeđaju osjećaje većinskoga hrvatskog stanovništva i simbole hrvatske države. Ovom prigodom važno je napomenuti da je u Hrvatskoj Zakonom o općem oprostu (NN 80/96) obuhvaćeno oko 1700 pripadnika agresorske vojske kojima se daje opći oprost od kaznenog progona i postupka počiniteljima kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima te u svezi s agresijom, oružanom pobunom ii oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj. Neki od tih pripadnika i danas nastavljaju s provokacijama i unošenjem nereda u međunacionalne odnose na nekadašnjim okupiranim područjima RH. Takve provokacije gospodin Pupovac nikada nije osudio niti se o njima očitovao.
http://ipress.rtl.hr/gallery/albums/userpics/log.jpg
Srbijanski logor tijekom srbočetničke agresije na Hrvatsku 1991. godine
 
Podsjećamo i na presudu Međunarodnog suda pravde na tužbu Hrvatske za genocid protiv Srbije kojom je utvrđeno da su srpske snage i JNA počinili zločine protiv hrvatskog stanovništva s namjerom da se »etnički očiste područja koja su trebala ući u sastav srpske države«. Gospodin Pupovac izvrće te činjenice i danas, kao i uostalom tijekom cijeloga njegovog političkog djelovanja, pokušava političkim pamfletima nametnuti krivnju Hrvatskoj i hrvatskom narodu da su genocidni, raspirujući mržnju kod svojih sunarodnjaka u Hrvatskoj, što je i prethodilo agresiji Srbije na Hrvatsku.
 
Koliko je gospodin Pupovac vjerodostojna osoba za iznošenje optužbi o genocidnosti Hrvata možda najbolje svjedoči činjenica da je tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku, u veljači 1992. na konferenciji za novinare lažno optužio Katoličku Crkvu da je u Hrvatskoj pokrstila 11.000 srpske djece. Pritom nije ponudio dokaze. Gospodin Pupovac nikada nije odgovarao zbog takvih izjava. Zagrebački okružni tužitelj je početkom svibnja 1992. podigao optužnicu protiv Pupovca zbog iznošenja lažnih vijesti ili tvrdnji, za što se predviđala kazna do pet godina zatvora, no do procesa nikada nije došlo.
 
Iznijet ćemo za kraj zastrašujuće činjenice i brojke koje gospodin Pupovac uporno ignorira dok optužuje Hrvatsku za genocidnost: Činjenica je da je Srbija s JNA uz pomoć pripadnika srpske manjine izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku, želeći očistiti granice tzv. Velike Srbije od nesrpskog stanovništva. Tijekom te agresije u ime Velike Srbije radili su teške zločine, protjerivanja, ubijanja i mučenja civila, silovanja, rušenja objekata, itd. Srpske snage protjerale su iz hrvatskih područja više od 200.000 stanovnika, ubile su 19.500 građana, od toga više od 400 djece. Prema rezultatima istraživanja koje je naručio Program UN-a za razvoj u Hrvatskoj je tijekom rata registrirano između 1500 i 2200 težih slučajeva seksualnog nasilja. Nadalje, kroz srpske logore u Begejcima, Beogradu, Bileći, Glini, Kninu, Manjači, Vojniću, Foči, Trnopolju, Vogošći, Morinju, Nišu, Aleksincu, Srijemskoj Mitrovici, Staroj Gradiški, Stajićevu... prošlo je oko 8500 hrvatskih građana (300 zatočenih je ubijeno). Registrirano je najmanje 145 masovnih i više od 1200 pojedinačnih grobnica sa žrtvama srpskih zločina, uglavnom Hrvatima, ali i pripadnicima ostalih narodnosti koji nisu podržali velikosrpsku politiku i agresiju na Hrvatsku. Ranjeno je preko 30.000 građana, a ciljanim napadima uništeno je ili oštećeno 2423 spomenika kulture od čega toga je 495 sakralnih objekata - uglavnom katoličke crkve.
 
Na kraju, želimo istaknuti da je u redovima HV-a u tom razdoblju, uz Hrvate, bio i znatan broj pripadnika ostalih narodnosti koje žive u Hrvatskoj, a među njima i preko 10.000 Srba. Usprkos tim činjenicama, gospodin Pupovac ima obraza i danas za visoku plaću koju mu isplaćuju hrvatski građani optuživati vlastitu državu i te iste građane da su fašisti, genocidni i netolerantni. Poštovani gospodine predsjedniče Europskoga parlamenta, postoji li igdje u Europskoj uniji ovakav slučaj?
S poštovanjem
 

Marko Milanović Litre - u ime mladih Hrvatskih konzervativaca

Poljsku su napala dva totalitarizma – fašističko-nacistički i fašističko-komunistički

 
 
Europi se čini kako je Drugi svjetski rat završio 9. svibnja 1945., a nije. Završio je kapitulacijom Japana 2. rujna 1945. Sovjetski savez (Staljin) ga konačno stisnuo s kopna, a Ameri zasuli atomskim bombama. Saveznici. Dakle, Drugi svjetski rat počeo je jednoga prvog rujna, a završio jednoga drugoga rujna, trajući tako šest godina i jedan dan. Zašto saveznici ne slave stvarni kraj Drugoga svjetskog rata, saveznički, zajedno, prvo i pravo je pitanje? Odgovor je vjerojatno u činjenici kako je sa završetkom Drugog ubrzo počeo Treći svjetski rat, znan kao „hladni“. „Hladni“ je ubrzo imao mnoštvo „vrućih“ ratnih „vulkana“, od Korejskog (koji formalno nije do danas završio) pa nadalje - ne treba ih ni spominjati, sve do ovih kojima se danas ne zna broja, a upravo teku.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/2/29/Occupation_of_Poland_1941.png
Dva totalitarizma u zagrljaju
 
Nego kad je doista počeo Drugi svjetski rat i tko je i na kojoj strani tada bio? Kad je Europa u pitanju počeo je 1. rujna 1939. u Gdanjsku, tipično za svaki naročito „veliki“ osvajački rat. Poljaci nisu ni u snu htjeli napasti(!) Treći Reich pa su u Danzingu, kako Nijemci nazivaju Gdanjsk, za povod - napali sami sebe. Poljsku su do tada na cjedilu ostavili njezini europski saveznici - Britanci i Francuzi. No ima nešto daleko važnije: Drugi svjetski rat počeo je u savezništvu nacional-socijalizma i sovjetskog i svjetskog komunizma. I kao takav trajao skoro pune dvije godine o čemu se uporno šuti! Pakt nacional-socijalizma i komunizma-staljinizma sklopljen je 23. kolovoza 1939.  Za osam dana Hitler je napao i ubrzo uzeo „svoj“ dio Poljske. Poljska vojska se povukla na istok, a tamo su ju dočekale sovjetske trupe - i okupirale „svoju“ trećinu. Stotine tisuća Poljaka završilo je u Sibiru, a preko dvadeset tisuća Poljaka - većinu časničkog i dočasničkog kadra, intelektualce, poduzetnike…, društvenu elitu, svirepo su Sovjeti likvidirali po Staljinovoj naredbi i „supotpisu“ članova Politbiroa KPSS-a. Kažu ruski izvori kako je jedan likvidator NKVD-a, inače  od posebnog Berijinog povjerenja, „radeći“ pištoljem, nožem i sjekirom postigao možda i svjetski rekord u „kategoriji“ takvih likvidacija. Koliko je doista Poljaka likvidirano u Ukrajini i Bjelorusiji  i danas je vjerojatno tajna.
 
U skladu s Paktom nacional-socijalizma i komunizma-staljinizma, u okviru toga Kominterne i svih njezinih sekcija, uključivo recimo francusku i jugoslavensku, dakako i tada već osnovanu „pod sekciju“ KPH u skladu s Kominterninom taktikom, Sovjetski Savez je okupirao Litvu, Letoniju i Estoniju, ubrzo dijelove Rumunjske (Besarabija i sjeverna Bukovina). I te okupirane zemlje i područja  „punile“ su Sibir sa svojim stanovnicima, organizirana njihova preseljenja, deportacije. Okupacije baltičkih država i dijelova Rumunjske odvijale su se sinkronizirano s napadom Hitlera na Francusku, Nizozemsku i Belgiju - prema Paktu iz 1939. Još u jesen 1939. Sovjetski Savez je napao Finsku (Zimski rat), oteo joj na koncu Kareliju i dijelove teritorija na sjeveru, ali je u tom ratu zbog odlučne finske obrane prošao daleko slabije od očekivanog. Časnike Crvene armije koji su vodili ovaj pohod zbog toga je Staljin dao pobiti na licu mjesta. I tako sovjetski i svjetski komunizam nije mogao dočekati da ga nacional-socijalizam, Hitler, napadne, pa postane „antifašizam“,već mu je 1939. krenuo u paktovski zagrljaj.
 
Od 22. lipnja 1941. - jedan sasvim drugi rat
 
Navedeno su poznate notorne činjenice, utoliko i „otkrivanje tople vode“, ali se, kao takve skoro nikada ne navode - naročito ne ovdje. Jednostavno se preko njih prelazi, prešućuje i iz realnoga, kako je bilo, prelazi u kontekst jednog drugog rata, onoga koji je počeo 22. lipnja 1941. A to je sasvim drugi, novi rat i od tada bi komunizam mogao brojiti svoje antifašističke dane do 9. svibnja 1945.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2012/08/ribentropmolotov.jpg
München 23. VIII. 1939. - sramni pakt između dva totalitarizma - sovjetskoga i njemačkoga - na štetu Poljaka, Estonaca, Finaca, Litvanaca, Letonaca...
 
Dobro, uračunati i pobjedu, slaviti. No što je s onima prije toga, bivaju li oni poništeni, zaboravljeni? Kako da ih zaborave Poljaci, baltički narodi…? Ta njih je, istočnu Poljsku, Litvu, Letoniju i Estoniju, Crvena armija čak dva puta „oslobodila“ – na isti način; jednom kao saveznica nacional-socijalizma,drugi puta kao njihov ljuti neprijatelj. A njima ostao, uz kratki nacional-socijalistički prekid, taj isti totallitarizam, komunistički. I tako sve do pada Berlinskoga zida. Dakle, ta postkomunistička priča, koju ovdje recikliraju klateži poput raznih milanovića, mesića i fumića pa i medijski „viđeni“ povjesničari i kvazi povjesničari, kako je komunistički totalitarizam „bolji“ od nacifašističkog - ne drži vodu. Uostalom bili su saveznici skoro pune dvije godine Drugog svjetskog rata, a to je neizbrisivo.
 
Boljševizam-komunizama i nacifašizam iz istog su jajeta
 
Neosporno je kako oba izvorno potiču iz istog, „lijevog“ jajeta, pri čemu je boljševizam-staljinizam-komunizam i razne izvedenice stariji. Nije dakle pitanje je li starija kokoš ili jaje, jer isto je to jaje, isti embrij, ista društvena bolest - kao kad virus mutira iz nekoga tipa, izmišljam, NNPT1 u NNPT2. Stariji je boljševizam, pa nadalje njegovi „podtipovi“. U masovnim likvidacijama se bio izvještio kad se Hitler tek uspinjao. Zapravo je stravično kako je taj uništavao svoju zemlju - Rusiju. Ubijao je, osim ostaloga „Boga u njoj“, njezino plemstvo, kapitaliste, sitne trgovce…, a tek seljake… Ne znam, nemoguće glupo, čak i bogohulno je mjeriti složeno po načelu one glupe knjige o još glupljim rekordima, ali od svih zločina poboj seljaka, koji se inače mogu sami bez problema prehraniti, umoriti programiranom glađu meni je najstrašniji. Naravno mislim na Gladomor u Ukrajini. Čisti, Bože mi oprosti, „ekološki“ zločin. Nema  „elektrifikacije“, „industrijalizacija“ nula, kakva još i „plinifikacija“.  Znam, može mi se spočitavati kako Gladomor ne pripada Drugom svjetskom ratu. I ne pripada tom ratu kao „operacija“, ali je duboko u njemu, njegov predtekst - kao ideja. Totalitarizam, ma to je blago rečeno, ovakav ili onakav, ili onaj koji se trenutačno valja… nema  razlike. Zato, ako Europa doista želi obilježavati Dan pobjede, stremeći smiraju i miru - onda je Gdanjsk to pravo mjesto. Napali su Poljsku oba totalitarizma, od jednoga je krvavo platila, drugoga se nije uspjela riješiti skoro pola stoljeća, no došlo je i takvo vrijeme. Zato zapaliti svijeće u Gdanjsku trebali bi svi, i oni koji su ju napali i oni koji su ju, kao navodni saveznici izdali i oni koji su ju „oslobodili“ (čak dva puta u istom ratu!). I predsjednik Rusije Putin. On poslije može upriličiti paradu u Moskvi kakvu mu drago, koja je ionako predstava u sadašnjosti za budućnost, a malo ima veze s prošlošću. Stoga mi je drago što je naša Predsjednica bila u Gdanjsku.
 

Mato Dretvić Filakov

Hrvatska riječ prešućuje hrtkovačke Hrvate

 
 
Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom članka „Hrtkovački sindrom – zločin bez kazne“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 630. od 8. svibnja 2015. godine.
http://www.e-novine.com/files.php?file=photo/srbija/licnosti/seselj_vojislav/Ljuga_01_u_574743762.jpg
Ne prešućuje li Hrvatska riječ i ove ratne hrtkovačke goste!?
 
„Informativno-politički tjednik“ Hrvata u Srbiji koji se zove „Hrvatska riječ“ pokušava sve vreme koliko god je to moguće da ne spominje Hrtkovce i tragične događaje u njima početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Primjera je bezbroj, navešću samo ponešto karakteristično, a ako netko pokuša iz subotičke elite Kuntić, Bačić, Žigmanov, Karan, J. Dulić i njima slični da to negiraju, navešću sve primjere unazad deset godina.
 
U prošlom broju „Hrvatske riječi“ (br. 629. od 1. svibnja 2015.) u rubrici „Kronologija od 1. do 7. svibnja“ pod datumom 6. svibanj ne spominje se miting u Hrtkovcima kao značajan datum za Hrvate u Vojvodini, a glavna urednica ima kolumnu u tom broju tjednika s naslovom „Udruženo roštiljanje“(!). U cijelom broju se ne spominju Hrtkovci. Onda pojedini srpski mediji reagiraju na taj događaj i junaci s krajnjeg sjevera Bačke (koji iza Srijemske Golgote tamo daleko na miru tavanskog kuta prave biznis) su na muci jer moraju ipak, pa makar i naknadno, i oni „reagirati“. No, i to čine na taj način da glavnoj urednici ne smeta da i u današnjem broju ima kolumnu s naslovom „Manjak socijalnog kapitala“(?), a jedino podpisnik(ca) s inicijalima Z.S. piše izuzetno kratak članak „Hrtkovački sindrom – zločin bez kazne“ u kojem se uglavnom navode riječi Đorđa Subotića u vezi događanja u Hrtkovcima. Tu je samo još kraće „priopćenje“ DSHV-a, i to je sve!
 
Kada bi „Hrvatsku riječ“ uređivala Šešeljeva radikalna stranaka ne bi se trebalo čuditi ovom skrivanju događaja u Hrtkovcima, koji su inače sinonim u cijelom svijetu za početak izgona Hrvata sa ovih prostora. S ključnih funkcija hrvatskih institucija u Vojvodini nitko se ne oglašava i razveseljava jedino izjava Petra Kuntića, koji u tri mandata i pet godina kao poslanik u Skupštini Republike Srbije nije rekao koga on zastupa, da se ne će više kandidirati za predsjednika DSHV-a. Ali strah ulijeva njegova izjava da „imamo vrlo dobrog kandidata“, što znači da bi to mogao biti novi oligarh iz Subotice, njegov kućni prijatelj ili čak rođak.
 

Branimir Miroslav Cakić, A. Šantića 12/20, Novi Sad

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 21/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1358 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević