Get Adobe Flash player
Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

Uskoro "lijevo-liberalna" kandidatkinja kod Velimira...

Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

Dok mi moramo stalno dokazivati da nismo fašisti, zlatousti Vučić...

Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

Srpska politika petokrakom je otkrila svoje maskirano lice...

Svjedok istine i glas savjesti

Svjedok istine i glas savjesti

Dr. Esther Gitman Hrvati prihvatili čista i otvorena...

Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

Mediji stvaraju uljepšanu sliku druga...

  • Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

    Poguranci i projekt Orešković-Letica-Cerjan

    četvrtak, 14. veljače 2019. 14:45
  • Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

    Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:12
  • Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

    Karađorđevićanska politika razjeda Hrvatsku

    četvrtak, 14. veljače 2019. 19:33
  • Svjedok istine i glas savjesti

    Svjedok istine i glas savjesti

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:07
  • Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

    Amsterdamska koalicija - velika podvala i obmana

    srijeda, 13. veljače 2019. 19:01

SDP-ove pudlice i dalje ostaju pri imenovanju jednog takvog opskurnog tipa, agresivnog političkog idiota!!!

 
 
Malo, malo pa pandur Ostoja proziva svoje ideološke protivnike na megdan kako bi mu ako su u stanju, figurativno rečeno, pokazali svoja čvrsta muda; metaforički rečeno, muda su mu puna usta! „Pozvao sam Petrova lijepo nek' ima muda, nek' dođe na sučeljavanje sa mnom na bilo kojoj televiziji pa ćemo vidjeti tko koga prati“, biranim riječima rekao je tehnički ministar 'Ostoja Ranković' 6. siječnja na konferenciji za tisak.
https://i.ytimg.com/vi/rj950UP5V4I/hqdefault.jpg
Nije on žestok samo prema političkim suparnicima - 'bezmudašima', udara on jednakim rječnikom ulice i po svojim crvenim drugovima. Evo jednog primjera kako se bivši glavni pandur RH, veoma agresivno i veoma prostački obraća svojim SDP-ovcama nakon izbornog poraza (na svom facebooku: „Jedinu snagu koja se može oduprijeti onima koji donose mrak u našoj zemlji... SDP razbijaju pudlice (damski psići, nap. a.) koje se nikada nisu borile za socijaldemokraciju... nego samo za svoju GU**CU... Nisam član Glavnog odbora, ali ne mogu vas ni gledati ni slušati... Umjesto da shvatite da vam to što sad radite za kolaboracijsku vladu ne će pomoći... provarit će vas kroz crijeva isto kao i ćuprijanere.... Maknuo sam se... jer ne mogu vjerovati da ste takva bijeda... Možda vama ništa ne znači sto ja napišem...ali čut ćete ono što jeste zaslužili... Ne sada... jer ne ću radit uslugu mračnjacima.... već istinskim SDP-ovcima... Sram vas bilo... niste ni salonski... već obični lešinari...“
 
A nedavno, 4. veljače na facebooku, SDP mudonja Ranko Ostojić poziva novog ministra kulture, Zlatka Hasanbegovića, na 'sučelidbu', posprdno ga nazivajući Handžarbegović a priloženi tekst zorno pokazuje rizičnu poremećenost njegova mentalnog zdravlja: „Handžarbegoviću… jesi li fašist, ustaša, 'hrvatsko cvijeće', ili si neki blaži oblik u odnosu na ove zločince? Hoćeš li sa mnom na… valjda se tako kaže na 'sučelidbu' u Goražde. Mislim je teren savršen za to. Javi ako se ne bojiš javnog sučeljavanja (ili, ako imaš muda dođi mi na megdan, nap. a.). Siguran sam da si zadospreman (skr. od za Dom spreman???)... ali da mi malo raspravimo malo bliže poziciji gdje je poginulo više od 3000 Hrvata iz 'južne Hrvatske' ili kako bi mi nedovoljno domoljubni rekli… iz Dalmacije.“
 
Dakle, riječima guz*ca, muda, i nepismeno korištenje facebooka glavna su oružja kojim se bivši ministar unutarnjih poslova pokušava obračunati sa svojim ideološkim protivnicima bili oni iz Domoljubne koalicije, dakle ustaše, fašisti, bile to crvene pudlice s njegova bunjišta! I do sada se je Ostoja služio facebookom na kojem je 'praznio' svoje političke frustracije a kad bi osjetio intelektualnu nemoć tada bi kao svemoćni ministar policije iskoristio svoj represivni aparat pa bi ljude poput Marka Franciškovića strpao u 'ludaru' i kljukao ih rizičnim lijekovima po život opasnim. A kod zaštite ćiriličnih ploča u herojskom gradu Vukovaru išao je on i korak dalje u svojoj agresivnosti pa je neprimjerenom fizičkom silom svojih batinaša (Saše Sabadoša, srpsko-mađarskog četnika) gušio proteste branitelja koji su doveli do nasilne smrti malodobnog hrvatskog branitelja Darka Pajčića.
 
Prigodni Ostojin komentar 'kriva je rakija' najbolje oslikava karakter tog agresivnog silnika čiji morbidni cinizam ujedno pokazuje i njegov duboki  prijezir prema Domovinskom ratu. Hipotetski, možda je svojedobni operativni zahvat ipak ostavio neke trajne posljedice na mentalnom zdravlju 'našeg' Ostoje, tko zna? Naime, 30. ožujka 2012. u medijima smo mogli pročitati slijedeću vijest: „Vlada je priopćila kako je Ostojić primljen u KBC Zagreb radi manjeg operativnog zahvata tijekom kojeg mu je odstranjen apsces u području glutealne regije. Zahvat je protekao uredno i bez komplikacija, a radi postoperativne antibiotske terapije, ministar će sljedećih sedam dana provesti na bolničkom liječenju“, navodi se na kraju priopćenja. Po svemu sudeći apsces nije u potpunosti odstranjen pa su ostaci maligne izrasline metastazirali među moždane vijuge te i dalje znatno utječu na mentalno zdravlje pacijenta uzrokujući nekontroliranu agresivnost i neizlječivu psihičku labilnost. Interesantno, uza sve navedeno, SDP-pudlice i dalje ostaju pri prijedlogu da jednog takvog opskurnog tipa, agresivnog političkog idiota, izaberu predsjednikom saborskoga Odbora za unutarnju politiku; kakvi psići (pudlice) takav i gospodar!
 

Damir Kalafatić

U većinskom hrvatskom Monoštoru pobijedila srpska stranka

 
 
Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini (DSHV), HNV-u, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom priopćenja Tomislava Žigmanova 19. siječnja 2016. godine u Dnevniku na hrvatskom jeziku na RTV1 o rezultatima izbora za Mjesni savjet u Monoštoru te članaka „Vijeće će odlučiti o načinu izlaska na izbore“ i „Išli smo na razgovore gdje smo bili zvani“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 668 od 5. veljače 2016. godine.
http://www.autonomija.info/wp-content/uploads/2016/01/Backi-Monostor2.jpg
Bački Monoštor
 
U emisiji na RTV1 19. siječnja 2016. godine, a koja se zove Dnevnik na hrvatskom jeziku, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i u isto vrijeme predsjednik DSHV-a, jedine političke stranke Hrvata u Republici Srbiji, filozof, književnik, političar, pjesnik, analitičar, kritičar i sve ostalo što treba, Tomislav Žigmanov, našao je sukladno da preko „svog“ televizijskog „dnevnika“ pojasni puku najnoviji „uspjeh“ DSHV-a na izborima za Mjesni savjet u Monoštoru. Filozof, književnik, političar, pjesnik, analitičar, kritičar i sve ostalo što treba, Tomislav Žigmanov je to uradio u svom netransparentnom verbalnom maniru, koji je teško razumjeti, a posebno je teško iz njega izvuči suštinu. No, pokušat ćemo.
 
Prvo smo čuli kako je Žigmanov Političar zadovoljan rezultatima izbora u Monoštoru, jer je DSHV tamo postigao uspjeh plasirajući se na drugo mjesto po brojnosti stranke, odmah iza SNS-a, pa se svi tome trebamo radovati. Onda smo od Žigmanova Analitičara čuli da je Monoštor mjesto s većinskim hrvatskim življem, pa smo se malo zamislili: kako DSHV po brojnosti nije ispred SNS-a kada onih za koje očekujete da će glasati za SNS ima malo!? Žigmanov Pjesnik nam to parabolično pojašnjava time da SNS u Monoštoru ima svu infrastrukturu u svojim rukama, što nam opet, po logici stvari, budi nadu da u svim drugim mjestima Vojvodine gdje ima malo Hrvata oni drže svu infrastrukturu u svojim rukama! Pjesnička sloboda i nama i njemu  to dozvoljava.
 
Zatim od Žigmanova Kritičara saznajemo da on ustvari nije zadovoljan rezultatom izbora u Monoštoru, ali konstatira da je to rezultat samo trenutačno loših odnosa između Republike Srbije i Republike Hrvatske, pa opet treba da smo veseli, jer ti odnosi će već sutra ujutro biti sasvim drugačiji, pa će DSHV u svim drugim mjestima Vojvodine glatko pobijediti, posebno sada s „novim i  osvježenim“ rukovodećim kadrom. Ima nade čak i za budućnost Monoštora, jer Žigmanov Pragmtičar izjavljuje da on tamo „ima nekoliko svojih jakih, mladih i perspektivnih momaka“! A istina i suština je u tome da nijedan predstavnik drugoplasirane političke stranke (DSHV) u mjestu s većinskim hrvatskim življem nije ušao u bilo koji organ vlasti, što navodi na samo jedan zaključak – stranka nema članova! A ako DSHV nema članova u mjestu koje je većinski hrvatsko, onda ne treba biti filozof, književnik, političar, pjesnik, analitičar, kritičar ili bilo što drugo, a da bude sasvim jasno da DSHV nema članova nigdje, odnosno marginalni su i malobrojni.
 
To je višegodišnji „uspjeh“ rada Petra Kuntića, oca i sina Bačića i još nekolicine takvih u čijim je rukama godinama bila koncentrirana sva moć, sva infrastruktura i sav novac kada je u pitanju 57.000 Hrvata u Republici Srbiji (prema službenom popisu!). Danas je stanje još gore, sve je u rukama samo dvojice ljudi - Tomislava Žigmanova i Slavena Bačića, a Tomislav Žigmanov se, kao novi predsjednik DSHV-a, zakleo da će nastaviti politiku onoga koji ga je za predsjednika i predložio – Petra Kuntića. Tako nas vrte u krug kao da smo svi debili. A ovi ljudi su sasvim otuđeni od puka i gledaju jedino svoj osobni interes, što je i dovelo do potpunog političkog (i kulturološkog) raspada naše zajednice ovdje. O tome govore i dva navedena članka u jučerašnjem broju „Hrvatske riječi“. Naime, pred same izbore Žigmanov je svjestan da, ne samo u Monoštoru, već nigdje drugdje nema potporu šire baze tako da bilo gdje može  uvrstiti u redove vlasti svoje „jake, mlade i perspektivne momke“. Zato pokušava njemu svojstvenom ekvilibristikom preko svoje „Hrvatske riječi“ naći opravdanje za predvidivi fijasko. Sada će odjednom o svemu odlučivati svi drugi osim njega.
Čovjek koji je našu zajednicu ovdje podijelio po svim mogućim i nemogućim šavovima (a sam je odlučivao o svemu), poslije II. sjednice Vijeća DSHV-a, održane u Subotici 27. siječnja, izjavljuje da su aktivnosti DSHV-a u prva četiri mjeseca u 2016. godini „podijeljene u dvije velike skupine“ (kod Žigmanova je sve veliko, naročito pohlepa). Prva velika skupina su redovite aktivnosti („međusobna komunikacija dužnosnika DSHV-a, članova Predsjedništva i Vijeća te vodstva podružnica i mjesnih organizacija radi ostvarivanja što učinkovitijeg rada i vidljivosti u javnosti“!), a druga su „brojni razgovori s političkim strankama radi stvaranja mogućih predizbornih saveza za predstojeće izbore na republičkoj, pokrajinskoj i lokalnoj razini“. Onda čujemo da se odluka o načinu izlaska na izbore mora donijeti na izvanrednoj sjednici Vijeća DSHV-a i da će biti imenovan izborni stožer DSHV-a koji „treba isplanirati, pripremiti i realizirati sve izborne aktivnosti na svim razinama“, a „sve predizborne aktivnosti započet će tek onda kada izbori budu raspisani i kada DSHV bude znao ide li na izbore samostalno ili kao dio određenih predizbornih koalicija i saveza“. Sve će biti redovito objavljivano na internetskom portalu DSHV-a, facebook stranici DSHV-a i Žigmanovljevom twitter nalogu! A 57.000 Hrvata u Republici Srbiji (prema službenom popisu!), posebno srijemski paori i oni oko Niša, zbog toga na njive, uz motike, nose i svoje laptopove ili poslije težačkog rada cijelu noć četuju, bloguju i tvituju sa svojim Velikim Vođom da bi bili u tijeku događanja.
 
U drugom članku u istom broju „Hrvatske riječi“ čitamo da Tomislav Žigmanov na skupu DSHV-a u Novom Sadu 28. siječnja 2016. godine (sutradan!) izjavljuje kako „Hrvatska zajednica nije u mogućnosti izići samostalno na izbore, jer nema dovoljno resursa“ (ljudi), a zatim i „da su dužnosnici DSHV (čitaj Tomislav Žigmanov) išli na razgovore samo tamo gdje su bili pozvani“!!! To spada u onu drugu skupinu velikih poslova! A na kraju članka zaključujemo da Žigmanov skoro nigdje nije ni bio pozvan!
 
Uz izjavu Tomislava Žigmanova „da DSHV nije nikada imao problema s financijama, niti će ih imati“, običan građanin Republike Srbije hrvatske nacionalnosi je potpuno zbunjen i dezorijentiran. DSHV nema ljudi, ali zato ima novca! O tome i jest riječ: DSHV, čitaj Tomislav Žigmanov, nije nikada ni imao problema s financijama, niti će ih imati, jer sav novac je u njegovim rukama! U članku o „skupu“ DSHV-a u Novom Sadu nije navedeno niti tko je sve sudjelovao na njemu (koliko je uopće ljudi bilo na njemu i jasno je da ovo samo puštanje napuhanih šarenih balona preko „Hrvatske riječi“ o „velikom poslu“ DSHV-a. To ne može donijeti nikakav boljitak za našu zajednicu, a sve vodi još većoj nezainteresiranosti hrvatskog življa ovdje za bilo što, a što i jest krajnji cilj Tomislava Žigmanova. Tako može iz svog kuta na krajnjem sjeveru države, okružen nekolicinom svojih poltrona, „vladati situacijom“ i novcem. I ništa više. Dokaz za to je i „učinkovitost rada i vidljivost u javnosti“ DSHV-a pri izboru u Monoštoru, mjestu s većinskim hrvatskim življem!
 

Branimir Miroslav Cakić

Oproštajni govor na Mirogoju pri posljednjem ispraćaju gosp. Mate Ćavara

 
 
Tužni zbore, poštovani Hrvati i Hrvatice!
Dana 2. veljače 2016. godine na blagdan Svijećnice preminuo je u 85. godini života gospodin Mate Ćavar, hrvatski pjesnik, publicist, politički zatvorenik, a posebice veliki domoljub i borac za samostalnu državu Hrvatsku. Pripala mi je čast da se kao njegov politički suradnik i bliski prijatelj oprostim od njega u ime članova nekadašnjeg Hrvatskog Narodnog Pokreta – Slobodna Hrvatska i današnjeg Savjeta Slobodne Hrvatske.
Mate Ćavar rođen je 27. kolovoza 1931. g. u Širokom Brijegu u velikoj katoličkoj obitelji koja je teško živjela pod starojugoslavenskim nepravdama i ubojstvima, a posebice poslije pada Nezavisne Države Hrvatske, pod jugokomunističkom okupacijom i torturom, pomognutom od hrvatskih izdajnika. Kao mladić pokušavao se organizirano suprotstaviti Jugoslaviji, pa je dospio pod nadzor Udbe, tako da je morao pobjeći u Zagreb, gdje se upisao na Pravni fakultet. Na drugoj godini studija otkrila ga je hercegovačka Udba, pa je bio osuđen za verbalni delikt na dvije godine zatvora na otoku Sv. Grgur (Goli otok 2). Nakon zatvora nastavlja studij prava, no zbog progona uspijeva doći do apsolventure. Petnaest puta je bio uhićivan.
 
Godine 1966. ženi se s gospođom Ružicom Čuvalo, s kojom je dobio četvero djece. Bio je zaposlen u vodstvu komunalnog poduzeća „Čistoća“ i tu je sa suradnicima nastojao prohrvatski djelovati. Tako su npr. oko 200 radnika učlanili u Maticu Hrvatsku. To Udbi nije promaknulo pa se nakon pada Hrvatskog proljeća pripremala optužnica za Matu i četvero suradnika zbog „kontrarevolucionarne djelatnosti“. U veljači 1972. godine odlazi u Beč i faktično postaje politički emigrant. Jugovlasti su nastojale navući ga da se vrati što im ne uspijeva, pa nakon sedmogodišnjeg navlačenja, valjda i zbog srama, on i suradnici bili su osuđeni „samo“ na uvjetne kazne.
Matu Ćavara sam upoznao u jesen 1969. godine i odmah smo se prepoznali, tako da sam 10. travnja 1970. g. dao prisegu na ruke Mate Ćavara, ušao u tajnu državotvornu organizaciju Hrvatski Narodni Pokret – Slobodna Hrvatska kojeg je vođa i duša bio Mate Ćavar.
 
Takav entuzijazam i hrvatstvo kao Matino rijetko sam vidio. Tako je ispalo da je organizacija bila većinom u Hrvatskoj dok je vođa bio u Beču, gdje sam u ljeto 1972. g. Matu prvi puta posjetio i dogovorio daljnji rad. Od tada sam se s njime u Beču sastajao mjesečno ili dvomjesečno deset godina sve do 1982. g. kad je ta veza bila otkrivena, pa smo do 1990. g. nastavili dogovore brzoglasno i poštom. Tajno smo slali dopise po svijetu (jasno najviše Mate), a najveći nam je pothvat bio 1973. g. i 1974. g. slanje poziva po cijelom svijetu pojedincima i hrvatskim organizacijama, gdje smo od svih rezolutno tražili ujedinjenje, barem prividno, u okviru Hrvatskog Narodnog Vijeća.
 
Mate Ćavar živio je skromno, boemski i radio samo za Hrvatsku. Bio je nevjerojatno produktivan kao pjesnik i pisac. Napisao je povijest Hrvata u desetercu. Bio je član Hrvatskog društva političkih zatvorenika, udruge Hrvatski domobran i Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je redom Stjepana Radića za zasluge i stradanja u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda.
 
Godine 1990. došla nam je Hrvatska Država. Mate je nastavio pisati, a pogotovo od 2000. g. u okviru Savjeta Slobodne Hrvatske, jer je Hrvatska Država postala opet ugrožena. Uglavnom Mate je bio ideološki pravaš i uvijek za Dom i Domovinu spreman.
Dragi Mate, hvala ti na svemu što si dao za Boga i Hrvatsku. Tvrdim da si bio velik i zaslužan Hrvat. Moli Boga za nas jer je Država Hrvatska još ugrožena, jer nije došlo do istine i pravde.
Izražavam iskrenu sućut Tvojoj dragoj Ružici, djeci Domagoju, Tvrtku, Drini, Petru Krešimiru i cijeloj obitelji.
Neka Ti dragi Bog bude nagrada i neka Ti do Uskrsnuća bude laka Hrvatska gruda za koju si živio i radio.
Gospodin Mate Ćavar s nama je!
 

Goran Ante Blažeković, Mirogoj, 5. veljače 2016.

Anketa

Treba li M. Bandić podnijeti ostavku na dužnost gradonačelnika zbog odlikovanja Budimira Lončara?

Ponedjeljak, 18/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1162 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević