Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

Podnio je teret hrvatske borbe u želji da hrvatskom narodu pomogne da što prije ostvari svoju slobodnu državu

 
 
Iznenadna smrt profesora Bože Dugeča ostavila je u srcima njegovih prijatelja i suradnika duboku bol i tugu, a u hrvatskim redovima intelektualnu prazninu koju će biti teško popuniti. Poput munje pronijela se je vijest o njegovoj smrti među iseljenim Hrvatima na svim kontinentima, uključujući i neka mjesta u Hrvatskoj gdje je Dugeč bio poznat i obljubljen. Prof. Božo Dugeč rodio se je 5. siječnja 1932. u Sedramiću blizu Drniša. Osnovnu školu završio je u Drnišu, gimnaziju u Dubrovniku, a Filozofski fakultet (hrvatski jezik s književnošću i ruski jezik) u Zagrebu. Od svojih najranijih dana Božo je pokazivao ljubav prema Hrvatskoj i svom hrvatskom narodu, a poštovanje i pravičnost prema drugima, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost i uvjerenja. Njegovi rodoljubni i beskompromisni stavovi bili su magnet u okupljanju prijatelja i suradnika, ali isto tako u očima karijerista i oportunista njegova ljubav za Hrvatsku bila je razlogom za ocrnjivanje, sumnjičenje i optuživanje. U svom zalaganju za ljudsko dostojanstvo i pravdu stvarao je prijatelje i neprijatelje. Još kao student zagrebačkog Sveučilišta nije zbog svojih stavova mogao dobiti mjesto u studentskom domu i zato je, da bi preživio i uspješno završio školovanje, bio prisiljen obavljati najteže fizičke poslove (istovar ugljena iz vagona i slično).
Božo Dugeč
 
Poslije završenih studija, kao profesor hrvatskog jezika službovao je po raznim mjestima u Hrvatskoj. U svom radu nikada nije pomišljao na osobne probitke, već je nastojao svojim učenicima pružiti što bolju i širu naobrazbu i ojačati u njima osjećaj nacionalne pripadnosti. Među učenicima i u puku Božo Dugeč je bio cijenjen i obljubljen, ali ne i u redovima vladajuće manjine, poltrona i karijerista. U vrijeme Hrvatskog proljeća bio je na strani onih koji su željeli Hrvatsku izvesti na put slobode i demokratskog rasta. U Donjem Miholjcu bio je izabran za predsjednika ogranka Matice hrvatske. Držeći za ono vrijeme neobično smione govore na osnivačkim skupštinama Matice hrvatske širom Slavonije (Našice, Valpovo, Virovitica, Donji Miholjac, Ilok i dr.) i zalažući se za pravo hrvatskog naroda da sam odlučuje o svojoj sudbini, postao je trn u oku režimskih slugu i meta okorjelim Jugoslavenima i oportunistima za bjesomučne napadaje. Poslije zloglasne sjednice u Karađorđevu 1971. bio je optužen za širenje hrvatskog nacionalizma. Zbog napada i prijetnji da će biti uhićen opravdano je odlučio pobjeći u Njemačku. U odsutnosti je bio osuđen na tri i pol godine strogog zatvora. Čim je stigao na slobodu, iako je morao raditi teške i opasne fizičke poslove u jednoj čeličani, uključio se aktivno u hrvatsku osloboditeljsku djelatnost. Jugoslavija je vidjela u njemu i njegovoj upornosti vlastitu opasnost i zato je 1978. od Njemačke bila zatražila njegovo izručenje. Ono što je u domovini pritajeno priželjkivao i zbog diktature poluotvoreno zastupao, došavši u Njemačku počeo je otvoreno isticati i propagirati.
 
Zajedno sa svojom suprugom prof. Malkicom Dugeč bez odugovlačenja pridružuje se nacionalno svjesnoj hrvatskoj emigraciji koja otvoreno zastupa i brani ideju hrvatske državne nezavisnosti i narodne slobode. Njih dvoje, bez prigovora pomažu jedno drugome, i cijelo vrijeme nosili su teret hrvatske borbe u želji da hrvatskom narodu pomognu da što prije ostvari svoju slobodnu državu i da se oni, umorni, ali sretni i zadovoljni, povrate u nju. Božo i Malkica shvaćali su teško i mučno stanje u kojem se nalazi hrvatski narod, ali njihova vjera u pobjedu bila je puno veća od poteškoća s kojima su se susretali i svakodnevno hrvali. U njihovu radu Hrvatska je bila i uvijek ostala na prvom mjestu.
 
Prof. Božo Dugeč je bio razborit u svojim nastupima i u svom djelovanju. Nikada nije nepromišljeno podcjenjivao niti precjenjivao snagu jugoslavenske tamnice. Na proslavi Desetog travnja u Münchenu 7. travnja 1979., govoreći o hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti, o našim uspjesima i problemima, o situaciji u kojoj se nalazimo i iz koje želimo izaći, između ostalog Dugeč je rekao i ovo: "A to je vrlo mučan položaj, jer protiv sebe imamo dobro organiziranu propagandnu mrežu jedne diktatorske tvorevine, s brojnim agentima i ubojicama, a s druge strane - nadzor i sumnjičavost organa sigurnosti u zemljama privremenog boravka…, ali se ne moramo i nećemo se nikada pomiriti sa stanjem u kakvom se danas nalazi naša Domovina i hrvatstvo. Za volju nekih velikih ideja, mira u svijetu i 'statusa quo' mi nismo spremni robovati i mi ćemo prinijeti baklju 'balkanskom buretu baruta' i time otvoriti vrata pakla, pa makar nestali do posljednjega". ("Republika Hrvatska", br. 121., str. 17.-18.).
 
Božo Dugeč je bio hrvatski rodoljub i intelektualac u pravom smislu riječi. Po naravi je bio blag, tih i miran, ali u obrani svojih hrvatskih i političkih stavova uporan i logičan. Bio je dosljedan sljedbenik Starčevićeve političke doktrine. Nikada nije zagovarao nasilje i nepravdu, ali je vjerovao da svi ljudi, pa tako i Hrvati, imaju pravo boriti se svim prikladnim sredstvima za svoj opstanak i svoju državu. Bio je dva puta sabornik HNV-a, dužnosnik UHE, a u času svoje smrti bio je dužnosnik HRD-a "Dr. Ante Starčević" u Stuttgartu. Pisao je u raznim hrvatskim listovima i časopisima. Prije dolaska u emigraciju u Hrvatskoj je bio dopisnik "Večernjeg lista". U časopisu "Republika Hrvatska" objavljivao je političke i satirične članke u kojima je oštro šibao po neprijateljima hrvatske državne nezavisnosti i slobode. Za njega se s pravom može reći da je živio i radio za Hrvatsku. Ona je bila njegov ponos, a njezina sloboda bila bi mu nagrada i plaća koju bi dobio za svoj trud i žrtve. Nije dočekao čas hrvatskog oslobođenja ni zvuke hrvatske na domahu Slobodne Hrvatske i on sada s osmijehom na licu prati hod hrvatskog stroja koji se je uputio u pravcu hrvatskog svanuća.
 
Preminuo je iznenada u rano jutro 17. ožujka, u vrijeme kad su sabornici Osmog Sabora HNV-a napuštali Stuttgart u kojem su kroz nekoliko dana raspravljali o svojoj i Božinoj Hrvatskoj. Pored supruge Malkice i najbliže rodbine, 22. ožujka 1990. Ispratilo ga je na vječni počinak mnoštvo Hrvata i njegovih osobnih prijatelja iz Domovine i hrvatske dijaspore.
Dragi Božo, počivaj u miru!
 

Šime Letina

Cjepivo protiv sezonske gripe povećava rizik od infekcije koronavirusom

 
 
Prestižni znanstveno-recenzirani medicinski časopis „VACCINE“ kojeg izdaje „Elsevier“ početkom siječnja 2020. objavio je rezultate provedene znanstvene studije kod osoblja američkog Ministarstva obrane. Naziv objavljene studije je: „Cijepljenje protiv sezonske gripe i interferencija respiratornih virusa kod osoblja Ministarstva obrane tijekom sezonske gripe 2017.-2018.“ Dakako, istraživanje je provela Američka vojska - „a svrha studije bila je procjena takozvane 'test negativne učinkovitosti cjepiva' kojim se koriste za izračun učinkovitosti cjepiva protiv sezonske gripe bez obzira na učinke koje ovo cjepivo može imati u procjeni rizika od infekcije uzrokovane drugim virusima koji mogu izazvati respiratorne bolesti.“ Svi ispitanici američkog Ministarstva obrane bili su cijepljeni protiv sezonske gripe i nitko nije pokazivao nikakve simptome oboljenja dišnog sustava. Ujedno su ispitani i pojedini respiratorni virusi (virusi koji mogu izazvati oboljenje dišnog sustava) i njihova povezanost s cjepivom protiv sezonske gripe. Rezultati provedene znanstvene studije otkrivaju da cjepivo protiv gripe može povećati rizik od infekcija uzrokovanih drugim virusima respiratornog tj. dišnog sustava – a taj fenomen naziva se interferencija virusa. 
https://www.trinityhealth.org/wp-content/uploads/2019/02/influenza-virus-nolabels.jpg
„Fenomen interferencije virusa u suprotnosti je s osnovnom pretpostavkom ispitivanja  negativnih učinaka cjepiva u smislu da cijepljenje odnosno vakcinacija ne mijenja rizik od infekcija uzročnicima drugih respiratornih oboljenja, pa stoga potencijalna pristrana (neobjektivna) učinkovitost cjepiva rezultira u pozitivom smjeru.“ A to prema provedenoj studiji znači da „interferencija virusa koja potječe od cjepiva značajno je povezana s koronavirusom i humanim metapneumovirusom.“
Humani metapneumovirus (hMPV) je virus dišnog sustava koji uzrokuje infekciju gornjih dišnih putova (prehlada). Virus je bio nepoznat – otkriven je tek 2001. godine. Najčešće uzrokuje infekcije kod djece mlađe od pet godina – infekcija najčešće prolazi sama od sebe i bez komplikacija. Ipak, moguća je komplikacija i to najčešće u obliku upale pluća kod dojenčadi u dobi od 0 do 5 mjeseci te kod osoba starije životne dobi, osobito onih iznad 75 godina života te kod kroničnih bolesnika i onih s imunosupresijom.
 
Studija je otkrila da kod osoba cijepljenih protiv sezonske gripe rizik od infekcije koronavirusom je do 36 posto veći, a kod humanog metapneumovirusa rizik je i do 51 posto veći. Rezultati ove studije izravno su u suprotnosti s nedavnim zdravstvenim preporukama u SAD-u (objavio i New York Times) da bi se ljudi trebali cijepiti cjepivom protiv sezonske gripe radi zaštite od infekcije novim koronavirusom SARS-CoV-2 (COVID-19).
 
Rezultati provedene studije kod vojnog osoblja američkog Ministarstva obrane nisu začuđujući niti iznenađujući.. Naime, u lipnju 2012. godine Benjamin J. Crowling sa suradnicima je proveo istraživanje kod 115 djece cijepljene trovalentnim inaktiviranim cjepivom protiv influenze odnosno sezonske gripe. Tijekom devet mjeseci cijepljena djeca su praćena te je utvrđen povećani rizik virusnih infekcija koje ne uzrokuju influencu/sezonsku gripu ali uzrokuju druga oboljenja dišnog sustava zbog nemogućnosti tzv. nespecifične reakcije (ili 'odgovora') imunog sustava koji štiti organizam od drugih uzročnika bolesti dišnog sustava.
 
Navedena studija koju je provelo američko Ministarstvo obrane a čiji su rezultati objavljeni u recenziranom medicinskom časopisu „Vaccine“ nije objavljena u vodećim „mainstream“ medijima – studiju je objavio 11. 3. 2020. „Disabled Veterans“.
No, još više iznenađuje ali i zabrinjava činjenica da je Bijela kuća („White House“) javnozdravstvenim stručnjacima zabranila (!) javnu raspravu i komentiranje o sadašnjoj epidemiji izazvanoj novim koronavirusom (SARS-CoV-2) koji uzrokuje 'teški akutni respiratorni sindrom 2'  - bolest u javnosti poznatija kao COVID-19.
 
Izvor:
 
1. „Influenza vaccination and respiratory virus interference among Department of Defense personnel during the 2017. – 2018. influenza season“, Vaccine Vol. 38(2), 10. 1. 2020., str. 350.-354.;
2. Benjamin Krause: „Flu Vaccine Increases Coronavirus Risk 36% Says Military Study,“ Disabled Veterans, 11. 3. 2020.; www.disabledveterans.org
3. Benjamin J. Crowling et al.: „Increased Risk of Noninfluenza Respiratory Virus Infections Associated With Receipt of Inactivated Influenza Vaccine,“ Clinical Infectious Diseases  Vol. 54(12), 15. lipnja 2012., str. 1778.-1783. (https://academic.oup.com)
4. Michael Halpern: „White House Removes Public Health Experts from Coronavirus Discussions,“ Union of Concerned Scientists, 11. 3. 2020.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Nova knjiga Vere Primorac

 
 
Vera Primorac: Iskrivljena vaga pravde, Tkanica, Zagreb, 2019.
Haiku je japanski stih od 17 slogova (5–7–5) i jedan je od najvažnijih oblika tradicionalnoga japanskog pjesništva. Haiku osobito opisuje prirodu i izravno životno iskustvo, koristi sugestiju, ističe važnost zahvaćanja u bit predmeta i izbjegava sentimentalizam. Uz poeziju, prikaze, recenzije, zapise, reportaže, kolumne, priče i aforizme Vera Primorac piše i haiku i kao takva poznata je diljem svijeta. Ali uz sve nabrojeno, hrvatska književnica Vera Primorac, ujedno je i vrsna kroničarka aktualnih događanja u Hrvatskoj i oko nje. Iako se misli da se političkim temama uglavnom bave suhoparni režimski političari, karijerni diplomati i novinari, kod Vere Primorac vidimo da se politikom bavi i osoba koja piše haiku i poeziju. I upravo njezino bavljenje političkim temama, koje su od velike važnosti za opstanak hrvatske države i Hrvata u rodnoj joj Bosni i Hercegovini, pa i diljem svijeta, samo obogaćuje spoznavanje cjelokupne političke zbilje zadnja tri iznimno burna desetljeća.
https://hrvatskonebo.org/wp-content/uploads/2020/01/Vera-e1580481544135.jpg
U ovoj knjizi, Iskrivljena vaga pravde, koja se sastoji od 18 poglavlja, Vera Primorac prati zbivanja u Hrvatskoj i BiH u zadnjih nekoliko godina. Nu, kako se kod nas ponavljaju ne samo politička događanja, tako su i njezina zapažanja iz toga nedavnog razdoblja ustvari analiza događanja od 1990., od raspada bivše države, preko obnove hrvatske državnosti i srpske agresije na Hrvatsku i BiH, sve do poratnih turbulentnih vremena kojima se ne vidi kraj, posebice u BiH.
 
U Bosni i Hercegovini Vera Primorac je rođena, u njoj je odrastala i sazrijevala. U BiH je sricala prve riječi i pisala prve stihove. BiH je njezina domovina. Zato je bilo i za očekivati da će njezina knjiga započeti s političkim događanjima otprije dvije godine kada je Haaški sud donio sramne i neutemeljene presude protiv šestorice Hrvata koji su branili Hrvate u BiH tijekom srpske agresije na BiH od 1992. do 1995. od Srba, i od 1993. do 1995. od dojučerašnjih saveznika Muslimana, koji su u međuvremenu zbog krize identiteta "evoluirali" u Bošnjake, što god to značilo. Dakako, autorici se najviše dojmio junački čin hrvatskoga generala Slobodana Praljka, koji nije htio priznati lažnu političku presudu političkoga suda u Nizozemskoj. Njegov junački čin je, prema autorici, dokaz kako su Hrvati pošten, ali i hrabar narod, koji se i po cijenu života ne će pokoriti neprijatelju. A kada piše o nepravednim haaškim sucima i neutemeljenosti njihovih optužaba, a posebice o presudama protiv Hrvata koji su se branili protiv dvojice neprijatelja u BiH, Vera Primorac se je opravdano zapitala: »Pa zar je moguće, da će itko razuman, zanemariti sve priložene dokumente i argumente, i tek tako, prijeći preko dokaza? Zar je moguće da se sve ovo ne prihvati kao činjenice, a ignorira se istina i prihvate perfidne laži i konstrukcije? Zar je moguće da se žalbe uvaže, a kazne ne smanjuju?« I bilo je "moguće". »Nenormalno je postalo normalno«, napisala je autorica.
 
A "nenormalnih" je puno zbivanja i fenomena koja se događaju u Hrvatskoj od godine 2000., kada je našu domovinu zahvatio revizionistički virus proteklih vremena u kojima se razvio "koljački antifašizam" do neslućenih visina. Vera Primorac prati srbijanska svojatanja svega hrvatskoga, te dizanja glava poraženih snaga, koje su zadnja dva desetljeća ovladala hrvatskom sveukupnom zbiljom donošenjem protuhrvatskih zakona na svim razinama koja razaraju preostalo zdravo političko tkivo. Uz dva bivša hrvatska predsjednika, ona analizira i druge političare koji su se na razne načine uključili u rashrvaćivanje Hrvatske i Hrvata. U formi književnoga razgovora autorica kirurški raščlanjuje vođu hrvatskih Srba, čelnike brojnih civilnih udruga, političare izdajnike, koji su Slovencima pokušali dati hrvatski teritorij, razarače hrvatskoga školstva, klanjatelje srbijanskom predsjedniku, Bafometu i protukršćanskoj Uniji, zagovornike Istanbulske konvencije, razne prodavače magle…
 
Ali nije sve pesimistično. Ne! Vera Primorac piše i o lijepim stvarima, a jedna od najljepših bajki, koja nam se 2018. dogodila, bio je uspjeh hrvatske nogometne vrste na Svjetskom prvenstvu u Rusiji kada su osvojili srebro. »Bože, Bože dragi, jesu li naši dečki svjesni koliku su nam radost priredili? Jesu li svjesni i koliko su nam suza od prevelike sreće iznudili?«, napisala je autorica. Kada je umro humanitarac Slobodan Lang autorica je zapisala: »Veliki Domoljub i veliki Čovjek. A kada nas napusti čovjek, tuguju ljudi«. U vrijeme dok je domoljubna Hrvatska slavila svoje nogometaše, na Markov trg stigli su aktivisti s potpisima za dva referendumska pitanja - o promjeni izbornoga praga za ulazak u Hrvatski sabor i glasanju manjina - što je također oduševilo autoricu, ali kasnije i razočaralo, jer se Andrej Plenković priklonio političkom preživljavanju na račun poštenja, pravde i istine. Ali, unatoč svemu i onima koji rade za svoje interese, a ne za interese hrvatskoga naroda, autorica je uvjerena da će nam biti bolje i da će se sve hrvatske žrtve isplatiti, pa i po cijenu žrtvovanja, jer »navik on živi ki zgine pošteno!«, zapisala je ona.
 

Marijan Majstorović

Više članaka ...

  1. Majčin dan
  2. Dujina molitva

Anketa

Čega se više bojite?

Petak, 03/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1264 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević