Podnio je teret hrvatske borbe u želji da hrvatskom narodu pomogne da što prije ostvari svoju slobodnu državu

Iznenadna smrt profesora Bože Dugeča ostavila je u srcima njegovih prijatelja i suradnika duboku bol i tugu, a u hrvatskim redovima intelektualnu prazninu koju će biti teško popuniti. Poput munje pronijela se je vijest o njegovoj smrti među iseljenim Hrvatima na svim kontinentima, uključujući i neka mjesta u Hrvatskoj gdje je Dugeč bio poznat i obljubljen. Prof. Božo Dugeč rodio se je 5. siječnja 1932. u Sedramiću blizu Drniša. Osnovnu školu završio je u Drnišu, gimnaziju u Dubrovniku, a Filozofski fakultet (hrvatski jezik s književnošću i ruski jezik) u Zagrebu. Od svojih najranijih dana Božo je pokazivao ljubav prema Hrvatskoj i svom hrvatskom narodu, a poštovanje i pravičnost prema drugima, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost i uvjerenja. Njegovi rodoljubni i beskompromisni stavovi bili su magnet u okupljanju prijatelja i suradnika, ali isto tako u očima karijerista i oportunista njegova ljubav za Hrvatsku bila je razlogom za ocrnjivanje, sumnjičenje i optuživanje. U svom zalaganju za ljudsko dostojanstvo i pravdu stvarao je prijatelje i neprijatelje. Još kao student zagrebačkog Sveučilišta nije zbog svojih stavova mogao dobiti mjesto u studentskom domu i zato je, da bi preživio i uspješno završio školovanje, bio prisiljen obavljati najteže fizičke poslove (istovar ugljena iz vagona i slično).

Božo Dugeč

Poslije završenih studija, kao profesor hrvatskog jezika službovao je po raznim mjestima u Hrvatskoj. U svom radu nikada nije pomišljao na osobne probitke, već je nastojao svojim učenicima pružiti što bolju i širu naobrazbu i ojačati u njima osjećaj nacionalne pripadnosti. Među učenicima i u puku Božo Dugeč je bio cijenjen i obljubljen, ali ne i u redovima vladajuće manjine, poltrona i karijerista. U vrijeme Hrvatskog proljeća bio je na strani onih koji su željeli Hrvatsku izvesti na put slobode i demokratskog rasta. U Donjem Miholjcu bio je izabran za predsjednika ogranka Matice hrvatske. Držeći za ono vrijeme neobično smione govore na osnivačkim skupštinama Matice hrvatske širom Slavonije (Našice, Valpovo, Virovitica, Donji Miholjac, Ilok i dr.) i zalažući se za pravo hrvatskog naroda da sam odlučuje o svojoj sudbini, postao je trn u oku režimskih slugu i meta okorjelim Jugoslavenima i oportunistima za bjesomučne napadaje. Poslije zloglasne sjednice u Karađorđevu 1971. bio je optužen za širenje hrvatskog nacionalizma. Zbog napada i prijetnji da će biti uhićen opravdano je odlučio pobjeći u Njemačku. U odsutnosti je bio osuđen na tri i pol godine strogog zatvora. Čim je stigao na slobodu, iako je morao raditi teške i opasne fizičke poslove u jednoj čeličani, uključio se aktivno u hrvatsku osloboditeljsku djelatnost. Jugoslavija je vidjela u njemu i njegovoj upornosti vlastitu opasnost i zato je 1978. od Njemačke bila zatražila njegovo izručenje. Ono što je u domovini pritajeno priželjkivao i zbog diktature poluotvoreno zastupao, došavši u Njemačku počeo je otvoreno isticati i propagirati.

Zajedno sa svojom suprugom prof. Malkicom Dugeč bez odugovlačenja pridružuje se nacionalno svjesnoj hrvatskoj emigraciji koja otvoreno zastupa i brani ideju hrvatske državne nezavisnosti i narodne slobode. Njih dvoje, bez prigovora pomažu jedno drugome, i cijelo vrijeme nosili su teret hrvatske borbe u želji da hrvatskom narodu pomognu da što prije ostvari svoju slobodnu državu i da se oni, umorni, ali sretni i zadovoljni, povrate u nju. Božo i Malkica shvaćali su teško i mučno stanje u kojem se nalazi hrvatski narod, ali njihova vjera u pobjedu bila je puno veća od poteškoća s kojima su se susretali i svakodnevno hrvali. U njihovu radu Hrvatska je bila i uvijek ostala na prvom mjestu.

Prof. Božo Dugeč je bio razborit u svojim nastupima i u svom djelovanju. Nikada nije nepromišljeno podcjenjivao niti precjenjivao snagu jugoslavenske tamnice. Na proslavi Desetog travnja u Münchenu 7. travnja 1979., govoreći o hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti, o našim uspjesima i problemima, o situaciji u kojoj se nalazimo i iz koje želimo izaći, između ostalog Dugeč je rekao i ovo: "A to je vrlo mučan položaj, jer protiv sebe imamo dobro organiziranu propagandnu mrežu jedne diktatorske tvorevine, s brojnim agentima i ubojicama, a s druge strane - nadzor i sumnjičavost organa sigurnosti u zemljama privremenog boravka…, ali se ne moramo i nećemo se nikada pomiriti sa stanjem u kakvom se danas nalazi naša Domovina i hrvatstvo. Za volju nekih velikih ideja, mira u svijetu i 'statusa quo' mi nismo spremni robovati i mi ćemo prinijeti baklju 'balkanskom buretu baruta' i time otvoriti vrata pakla, pa makar nestali do posljednjega". ("Republika Hrvatska", br. 121., str. 17.-18.).

Božo Dugeč je bio hrvatski rodoljub i intelektualac u pravom smislu riječi. Po naravi je bio blag, tih i miran, ali u obrani svojih hrvatskih i političkih stavova uporan i logičan. Bio je dosljedan sljedbenik Starčevićeve političke doktrine. Nikada nije zagovarao nasilje i nepravdu, ali je vjerovao da svi ljudi, pa tako i Hrvati, imaju pravo boriti se svim prikladnim sredstvima za svoj opstanak i svoju državu. Bio je dva puta sabornik HNV-a, dužnosnik UHE, a u času svoje smrti bio je dužnosnik HRD-a "Dr. Ante Starčević" u Stuttgartu. Pisao je u raznim hrvatskim listovima i časopisima. Prije dolaska u emigraciju u Hrvatskoj je bio dopisnik "Večernjeg lista". U časopisu "Republika Hrvatska" objavljivao je političke i satirične članke u kojima je oštro šibao po neprijateljima hrvatske državne nezavisnosti i slobode. Za njega se s pravom može reći da je živio i radio za Hrvatsku. Ona je bila njegov ponos, a njezina sloboda bila bi mu nagrada i plaća koju bi dobio za svoj trud i žrtve. Nije dočekao čas hrvatskog oslobođenja ni zvuke hrvatske na domahu Slobodne Hrvatske i on sada s osmijehom na licu prati hod hrvatskog stroja koji se je uputio u pravcu hrvatskog svanuća.

Preminuo je iznenada u rano jutro 17. ožujka, u vrijeme kad su sabornici Osmog Sabora HNV-a napuštali Stuttgart u kojem su kroz nekoliko dana raspravljali o svojoj i Božinoj Hrvatskoj. Pored supruge Malkice i najbliže rodbine, 22. ožujka 1990. Ispratilo ga je na vječni počinak mnoštvo Hrvata i njegovih osobnih prijatelja iz Domovine i hrvatske dijaspore.

Dragi Božo, počivaj u miru!

Šime Letina

Cjepivo protiv sezonske gripe povećava rizik od infekcije koronavirusom

Prestižni znanstveno-recenzirani medicinski časopis „VACCINE“ kojeg izdaje „Elsevier“ početkom siječnja 2020. objavio je rezultate provedene znanstvene studije kod osoblja američkog Ministarstva obrane. Naziv objavljene studije je: „Cijepljenje protiv sezonske gripe i interferencija respiratornih virusa kod osoblja Ministarstva obrane tijekom sezonske gripe 2017.-2018.“ Dakako, istraživanje je provela Američka vojska - „a svrha studije bila je procjena takozvane 'test negativne učinkovitosti cjepiva' kojim se koriste za izračun učinkovitosti cjepiva protiv sezonske gripe bez obzira na učinke koje ovo cjepivo može imati u procjeni rizika od infekcije uzrokovane drugim virusima koji mogu izazvati respiratorne bolesti.“ Svi ispitanici američkog Ministarstva obrane bili su cijepljeni protiv sezonske gripe i nitko nije pokazivao nikakve simptome oboljenja dišnog sustava. Ujedno su ispitani i pojedini respiratorni virusi (virusi koji mogu izazvati oboljenje dišnog sustava) i njihova povezanost s cjepivom protiv sezonske gripe. Rezultati provedene znanstvene studije otkrivaju da cjepivo protiv gripe može povećati rizik od infekcija uzrokovanih drugim virusima respiratornog tj. dišnog sustava – a taj fenomen naziva se interferencija virusa. 

„Fenomen interferencije virusa u suprotnosti je s osnovnom pretpostavkom ispitivanja  negativnih učinaka cjepiva u smislu da cijepljenje odnosno vakcinacija ne mijenja rizik od infekcija uzročnicima drugih respiratornih oboljenja, pa stoga potencijalna pristrana (neobjektivna) učinkovitost cjepiva rezultira u pozitivom smjeru.“ A to prema provedenoj studiji znači da „interferencija virusa koja potječe od cjepiva značajno je povezana s koronavirusom i humanim metapneumovirusom.“

Humani metapneumovirus (hMPV) je virus dišnog sustava koji uzrokuje infekciju gornjih dišnih putova (prehlada). Virus je bio nepoznat – otkriven je tek 2001. godine. Najčešće uzrokuje infekcije kod djece mlađe od pet godina – infekcija najčešće prolazi sama od sebe i bez komplikacija. Ipak, moguća je komplikacija i to najčešće u obliku upale pluća kod dojenčadi u dobi od 0 do 5 mjeseci te kod osoba starije životne dobi, osobito onih iznad 75 godina života te kod kroničnih bolesnika i onih s imunosupresijom.

Studija je otkrila da kod osoba cijepljenih protiv sezonske gripe rizik od infekcije koronavirusom je do 36 posto veći, a kod humanog metapneumovirusa rizik je i do 51 posto veći. Rezultati ove studije izravno su u suprotnosti s nedavnim zdravstvenim preporukama u SAD-u (objavio i New York Times) da bi se ljudi trebali cijepiti cjepivom protiv sezonske gripe radi zaštite od infekcije novim koronavirusom SARS-CoV-2 (COVID-19).

Rezultati provedene studije kod vojnog osoblja američkog Ministarstva obrane nisu začuđujući niti iznenađujući.. Naime, u lipnju 2012. godine Benjamin J. Crowling sa suradnicima je proveo istraživanje kod 115 djece cijepljene trovalentnim inaktiviranim cjepivom protiv influenze odnosno sezonske gripe. Tijekom devet mjeseci cijepljena djeca su praćena te je utvrđen povećani rizik virusnih infekcija koje ne uzrokuju influencu/sezonsku gripu ali uzrokuju druga oboljenja dišnog sustava zbog nemogućnosti tzv. nespecifične reakcije (ili 'odgovora') imunog sustava koji štiti organizam od drugih uzročnika bolesti dišnog sustava.

Navedena studija koju je provelo američko Ministarstvo obrane a čiji su rezultati objavljeni u recenziranom medicinskom časopisu „Vaccine“ nije objavljena u vodećim „mainstream“ medijima – studiju je objavio 11. 3. 2020. „Disabled Veterans“.

No, još više iznenađuje ali i zabrinjava činjenica da je Bijela kuća („White House“) javnozdravstvenim stručnjacima zabranila (!) javnu raspravu i komentiranje o sadašnjoj epidemiji izazvanoj novim koronavirusom (SARS-CoV-2) koji uzrokuje 'teški akutni respiratorni sindrom 2'  - bolest u javnosti poznatija kao COVID-19.

Izvor:

1. „Influenza vaccination and respiratory virus interference among Department of Defense personnel during the 2017. – 2018. influenza season“, Vaccine Vol. 38(2), 10. 1. 2020., str. 350.-354.;

2. Benjamin Krause: „Flu Vaccine Increases Coronavirus Risk 36% Says Military Study,“ Disabled Veterans, 11. 3. 2020.; www.disabledveterans.org

3. Benjamin J. Crowling et al.: „Increased Risk of Noninfluenza Respiratory Virus Infections Associated With Receipt of Inactivated Influenza Vaccine,“ Clinical Infectious Diseases  Vol. 54(12), 15. lipnja 2012., str. 1778.-1783. (https://academic.oup.com)

4. Michael Halpern: „White House Removes Public Health Experts from Coronavirus Discussions,“ Union of Concerned Scientists, 11. 3. 2020.

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.