Get Adobe Flash player
Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Komunizam uopće nije pao s padom Berlinskog zida - samo se prebacio u...

Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

Čak je 883.042 birača koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj,...

Kako se dijele

Kako se dijele "ustaške" kune

Na telefonskoj sjednici Srbima dodijeljeno 12 milijuna...

Izdaje naše predizborne

Izdaje naše predizborne

Svaka nova politička garnitura zaposli oko 20.000...

Zločinački karakter propale ideologije

Zločinački karakter propale ideologije

Vinko Puljić: Tko se od zločina ne distancira, taj postaje sudionik i...

  • Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

    Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

    četvrtak, 21. svibnja 2020. 17:14
  • Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

    Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

    srijeda, 20. svibnja 2020. 12:24
  • Kako se dijele

    Kako se dijele "ustaške" kune

    srijeda, 20. svibnja 2020. 19:41
  • Izdaje naše predizborne

    Izdaje naše predizborne

    utorak, 19. svibnja 2020. 13:24
  • Zločinački karakter propale ideologije

    Zločinački karakter propale ideologije

    utorak, 19. svibnja 2020. 13:20

Rijeka - STOP PARTITOKRACIJI - SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI!

 
 
UDRUGA HRVATSKIH DRAGOVOLJACA DOMOVINSKOG RATA GRADA RIJEKE  I BILAJA (GOSPIĆ)
 
"Gdje god bitange dojdu do vlasti, oni u vladu i na priestolje namjeste bitange, i drže ih, i gdje god je bitanga na priestolju,on u vladu i u sabor namješća bitange pa ih drži."
 
„Za stalno svaki sin domovine dužan je služiti svojemu narodu primiti svako mesto, koje odgovara njegovoj sposobnosti, i na kojemu može domovini kakovo dobro izkazati. U tom ga ne smi prečiti njegovo makar temeljito osvedočenje, da obstojeći sustav ne valja, ili da se ne slaže s njegovimi načeli."
 (Ante Starčević, 1893./1894.)
 
Nakon svenarodna izjašnjavanja - plebiscita (1990.) i međunarodnog priznanja (1992.), tek je Domovinskim ratom (1990.- 1995) osigurana samostalna država. Međutim,iako je ostvarena „vjeromimačem” hrvatskih branitelja, njihove stečevine („pravo naroda na svoju državu i demokratski poredak“) nije „perom i knjigom” (o)branila institucionalizirana intelektualna (akademska) elita. Glede si masonsko-boljševičke baštine tako se, umjesto ISPRED, nacionalni panteon (HAZU) našao IZA, pače i PROTIV vlastita naroda. Potonje je, međutim, oblikujući politiku „novoga smjera“ (2000. – 2015.), posebno demonstrirala Goldstein-Pusićkina Erasmus Gilda. Kao odvjetak Lige antifašista jugoistočne Evrope (Titoslavije), uz meinstrem medije, erazmatičku je veleizdajničku ulogu u novije vrijeme preuzela Pusić-Teršeličina Antifašistička liga Republike Hrvatske, koja se (ne)izravno nalazi u funkciji Memoraduma SANU (2).  
http://www.hazud.hr/portal/wp-content/uploads/2015/08/STOP-PARTITOKRACIJI-SLOBODA-HRVATSKOJ-NACIJI.jpg
S obzirom na to, tragom pobude Kraljevske Akademije Zagreb, uz UHDDR-a Grada Rijeka kao izvršna izvoditelja, Koordinacija braniteljskih udruga BASTION VUKOVAR, uz geslo STOP PARTITOKRACIJI – SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI! - u Rijeci organizira MARŠ ODGOVORNE SLOBODE (MOS). Nakon medijski prešućena prvog i skandaloznog vrjednovanja, kao „nacističko-fašističkog“, drugog, u ozračju se Europskog dana sjećanja žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima (23. kolovoza) organizira treći MOS (3). S tim u svezi, glede projekta „Pobjednički velebitski krug (1932. – 1995.)“, tragom “Zagrebačke deklaracije” (2011.) ter „Velebitne“, „Mimarijanske“ i  posebno „Riječke izjave” (2013.), u obzorju se poznatih stekliških načela (v. moto) objavljuje:
 
RIJEČKA IZJAVA – 2
(„ZAUZDAJMO BITANGE!“)
 
1. Sam povod, uzino, predstavlja 110. obljetnica „rođenja” dalekosežne „Riječke rezolucije” (1905.). Uz „Zadarsku rezoluciju” iste godine, „Riječka” je oblikovala politiku „novog kursa” (incl. hrvatsko-srpske koalicije), kojim je trasirana i popločena tragična transputica: prve „versajske” rasne (1918. – 1941.) i druge „jaltanske” rasno-klasne Jugoslavije (1945. – 1990.). Tragom Strossmayer- Račkijeva jugoklerikalizma, što je začet dalekosežnim Bečkim književnim dogovorom (1850.), posijano je tako sjeme „velike istine o jedinstvu jezika, krvi i rase naše kao majke političke ideje narodnog (jugoslavenskog) jedinstva” (Fran Supilo). Po tom kobnom sjemenu, Rijeka je (p)ostala zadnja crta obrane (bastion) jugoslavensko-boljševičke baštine.
 
2. Naime, usprkos tragičnih iskustava rasno-klasnoga jugoslavenskog jedinstva, nakon neosigurana „Tuđmanovog hrvatskog pravca” (1990.-2000.), svjedoci smo lošeg ponavljanja povijesti. Ta je lekcija začeta na poznatom veleizdajničkom skupu „Srbi i Hrvati“ (Muzej „Mimara“, Zagreb, 1993.). Pod egidom  kolonijalne Erasmus Gilda, tada je kreiran „udruženi zločinački pothvat protiv hrvatskog naroda (nacije) i njegove države“. Naime, polazeći od pseudoaksioma „demokracija ili nacija“ (Vesna Pusić), tada su položeni temelji (o)pozicionalne politike „novoga smjera“ (2000.-2015.), što je imenično i pojmovno samo inačica politike „novoga kursa“ (1905.- 1918.). Na taj način, onkraj „zapadno-liberalne“, hrvatska partitokracija promiče i prakticira balkansku „(č)etničku demokraciju“.
 
3. U tom projektu središnje mjesto ima velikosrpska dicta „Srbi kao ključ“, što se posebno demonstrira u kontekstu tzv. „mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja“. Po crti „ubojita spoja politike i lingvistike“ (Branko Pofuk), smatrajući da »nije uvijek moguće i nije uvijek mudro inzistirati na čistim i pojmovima« (iako, prema drevnokineskoj, »pogrješni pojmovi vode u rat«), oblikovatelj spomenute dicte je Milorad Pupovac koji je, uz vodeća „etnobiznismena“ tako i notorni „zločinac za pisaćim stolom“. Naime, izgradbom parapolitičkih ustanova (SNV, ZVO i dr.), spomenutim je „zločinom“ uspostavljen neokhuenovski model („narod u narodu“, odnosno „država u državi“). Pokriven strankom (SDSS) – inače, stranke nedvojbene velikosrpske (vulgo: četničke) posvjedočenosti - koja je u klijentelističko-korupcijskom kolopletu gotovo nezaobilazna stuba u osvajanju vlasti, spomenutim se modelom  sustavno destabilizira nacija i društvo.  
 
4. Velikosrpsku pozadinu Pupovčeva „ključa“, kojim se potire svaka ideja samostalne nacionalne hrvatske države, raskriva poznati „Krestićev poučak“ Naime: „Duhovno jedinstvenim, a vezanim istim ili sličnim nacionalnim interesima i težnjama s ostalim Srpstvom, Srbima Hrvatske bila je strana i neprihvatljiva hrvatska državna ideja. Ne samo stoga što je u osnovi te ideje bilo stvaranje velike hrvatske države, koja je bila u sukobu sa idejom Srba u širenju postojeće srpske države, već Srbi Hrvatske nisu mogli niti hteli da prihvate takvu ideju pre svega zato što je ona pretpostavljala u nacionalnom pogledu jedinstvenu Hrvatsku“ (Vasilije Krestić). Spomentom poučku, posebno,  vjetar u leđa pruža rasno-klasni identitet ZAVNOH-ova Ustava.
 
5. Ukratko, onkraj konstituante, kao normalne političke i društvene zajednice (Slavko Kulić), Hrvatska, doista, funkicionira kao „slučajna država“ (Zoran Milanović). Svjedočimo tako o dramatičnim procesima završne etape nacionalne identifikacije (integracije), gdje još ustavno nije uspostavljerna kategorija političkog hrvatstva. Riječ je o „hrvatskoj naciji“, u koju spada ukupnost pojedinaca, što se pridržavaju jednoga te istoga USTAVA i koja je za razliku od pojedinca (građanina) nositelj suvereniteta. Onkraj hrvatske nacije, po crti konstitucijskoga kaosa, provodeći veleizdajničku politiku „novoga smjera”, (o)pozicijska partitokracija brodi mutnim zapadno-balkanskim vodama, dovevši državu na rub moralnog, društvenog i gospodarskog bankrota. Međutim, svakom se otporu - koji se, uz mainstream medije (posebice Obersnelova „Novoga lista“), obilježava eo ipso nacifašističkim (poput riječkoga MOS-a ) - razdraženo isprječuje boljševičko-antifašističke falanga.
http://www.braniteljski-portal.com/portal-sadrzaj/uploads/2015/08/PXL_220615_109825263-660x413.jpg
6. U tom dramatičnom sunovratu, uz sramnu prešudbu nacionalnih ustanova (HAZU, Matica hrvatska, Družba Braća Hrvatskog Zmaja i dr.), kao glas nacionalne savjesti savjesti, pojavilo se tek Hrvatsko Nacionalno Etičko Sudište. S tim u svezi,  ono je moralno osudilo  veleizdajnički krug  o i oko Erasmus Gilde (Vesna Pusić, Milorad Pupovac, Vesna Teršelič, Stipe Mesić, Ivo Josipović  i dr.), kojim je oblikovana katastrofalna  politika „novog smjera“ (2000. – 2015.). Međutim, veleizdajničku bi listu trebalo proširiti, i prije trećosiječanjske smjene, i posebice glede „državotvornih“ ustavopisaca. Naime, upravo su  nam  potonji podarili Ustav što je, onkraj hrvatske nacije, pisan po mjeri otuđene partitokracije. Paradoksalno,  riječ je o Ustavu u  kojem je većinski narod  sveden na razinu političke manjine u vlastitoj državi.
 
7. U tom dramatičnom kontekstu, iako sustavno „partijski“ raspršene po principu „podijeli pa vladaj“, žarište se otpora prenijelo unutar braniteljskih udruga, kako posebice svjedoči amblematična tzv. „vukovarsko-stožerna“, odnosno „zagrebačko-šatorska pobuna“. Naime, naspram „uguranih“ stranačko- partijskih, organizirani su sve više promicatelji državno-nacionalnih  interesa, stječući na taj način neupitno i mirnodopski kredibilitet u hrvatskom narodu. U tom ozračju, nakon  niza „izigranih“ civilno-građanskih pobuda (npr. Visia Croatica), tragom čuvenih stekliških načela (v. moto), unutar je branitelja osviještena akcija ZAUZDAJMO BITANGE! Riječ je o pobudi koja bi, tragom testirane volje naroda (referendum), po svemu sudeći, mogla biti sudbonosna za hrvatski narod (naciju) i njegovu državu. O čemu se radi?
 
8. Onkraj provedene lustracije, što je unicum glede država tranzcije, mahom je riječ je o uhljebenicima, pače i kriminalcima svih političkih klijentelističko-koruptivnih stranaka, koji su bili prije 1990., i koji dolaze kao „demokrati“ nakon 1990. u mogućnost zasjest na položaje vlasti. Na taj su krojili novi Ustav i Zakone, namjerno na nestručni način, kako bi zacementirali svoje povlastice, sakrili na dulje razdoblje svoja nedjela (npr. Lex Perkovich) tako onemogućili demokratski razvoj Hrvatske Nacije i njezine Države. Uz ino, vladajuća se elita popela na vlast onemogućivši glasanje velikom broju Hrvata u dijaspori, dakle hrvatskih državljana. To su osigurali skandaloznom protustavnom promjenom Ustava (Čl. 45.), kojim je pojedinim hrvatskim državljanima, u dijaspori, biračko mjesto udaljeno i do 3500 km.
 
9. S obzirom na to, glede natjecanja na predstojećima parlamentarnim izborima, trebalo bi odgovoriti: (ne)mogu li sudjelovati bivši obnašatelji izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, prije svega na državnoj razini. Riječ je prvotno o postavama svih hrvatskih nacionalnih Sabora (1990. – 2015), kao i postavama svih hrvatskih Vlada (1990. – 2015.). Duboko smo uvjereni u uspješnost ovoga referenduma i, s tim u svezi, ZAUZDAVANJA BITANGI. Nakon „braniteljskoga“, dobili bismo „bitangaški registar“, kao polazište za lustraciju partitokrata koji su, očito predbježno, lustrirali branitelje i Domovinski rat. U svakom slučaju, kao očigledna mjera ozdravljenja, akcija bi ZAUZDAJMO BITANGE mogla vratiti vjeru i nadu  napaćenom  hrvatskom narodu. Onkraj „bitangaškog“, posebno bi se otvorio prostor glede ostvarbe „demokratskog načela“ (v. drugi moto).
 
10. Po toj crti, tragom spomenutih dokumenata, posebice „Prema povelji vukovarske slobode“, u Rijeci se 18. studenoga 2015. objavljuje VUKOVARSKO-RIJEČKA DEKLARACIJA  (VRD). Uz poznatu „Rezoluciju Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu“ (2009.), spomenuta bi se deklaracija posebno obvezivala gotovo nam prešućenom dokumentu „Sjećanje i pomirenje: Crkva i grijesi prošlosti“ (2000.). Naime, potonji omogućuje raskrivanje pogubnih zabluda Rački-Strossmayerova jugoklerikalizma koji je otvorio prostor velikosrpskom ekspanzionizmu. VRD-abi predstavljala proaktivni dokument kojim bi se, onkraj (o)pozicijske partitokracije, spremno stalo ISPRED vlastita naroda (nacije). S tim u svezi, naspram „konstitucijskog kaosa“, VRD-a bi posebice pozicionirala mjesto „hrvatske nacije“ u revidiranom Ustavu. Zapravo, kao opozit partitokraciji, bez hrvatske je nacije nezamisliva demokracija i, s tim u svezi, opstanak hrvatske države. Naime, odavno je to osviješteno, „bez nje bi domovina naša poput ladje bez sidarah i vesalah, lasno dapače vjerojatno, žrtvom pala tolikim i tako silnim vjetrovom, koji vladaju na uzburkanom sadanjem političkom moru“ (Juraj Haulik, 1861.).
 
11. Iako živimo u doba kad se ruše temelji naše državnosti i opstanka naroda (nacije), ohrabreni civilno-građanskim pobudama te posebice „stožerno-šatorskim“ braniteljskim otporom, duboko smouvjereni: kako, onkraj tuđih kurseva (smjerova), makar se nazivali „novim“, Hrvatska može i mora iznaći vlastiti– HRVATSKI PRAVAC. Štoviše, usuprot udbolikoj nam domaćoj partitokraciji koja se utječe masonoidnim svjetskim bankaroidima - poručuje otac „planetarne Hrvatske“ (Davor Pavuna) - imamo pravo na „suverenu državu i društvo održivog razvoja, istinske demokracije, slobode misli, stvaralaštva i odlučivanja, čistih računa, dostojanstva i blagostanja, u kojoj ćemo svi biti sretni i svoji na svome”. Ni manje, ni više!
 
12. Zbog svega toga, naspram potrošena boljševičkog SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU – koji, potirući antifašističku baštinu seljačko-radničkoga Proštinsko-Labinskog (1921.) i ustaškog Velebitskog ustanka (1932.), razvija boljševička Antifašistička liga Republike Hrvatske – u slobodarskoj Rijeci razvijmo geslo STOP PARTITOKRACIJI - SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI. Nakon korovna „novokursnog“ (1905.) posijmo zdravo sjeme, posvjedočujući da,  naspram „iz tuđe”, hrvatski politički narod (hrvatska nacija), čijom je sastavnicom i etničko-manjinski srpski korpus, ima pravo pisat i „povijest iz vlastite glave”. Naime, ako ikad, obvezuje nas i poznato stekliško načelo: „Tko ne razmišljava, tko ne prispodablja prošlost sa sadašnjosti, taj ne vidi očita čudesa koja mu pod nosom bivaju“ (Ante Starčević).
 
IZVORI:
 
Riječka izjava - www. Hrsvijet.net, 29. srpnja 2013. - Velebitna izjava- www.hrvatski-fokus.hr, 2. srpnja 2013. – Prema Vukovarskoj povelji – www.hu-benedikt.hr/?p=9652 -
[1]Riječka izjava- www. Hrsvijet.net, 29. srpnja 2013. -- Velebitna izjava- www.hrvatski-fokus.hr, 2. srpnja 2013. – Prema Vukovarskoj povelji – www.hu-benedikt.hr/?p=9652 -
-Mimarijanska izjava - www.hazud.ch 17. studenoga 2014. – Vukovarski apel www.peticija24.com/
 

Priredio: prof. dr. sc. Ivan Biondić – IVOT, dopredsjednik ZV Kraljevske Akademije Zagreb, stručni savjetnik UHDDR-a Grada Rijeke i KBU-a  Grada Zagreba, Rijeka, 23. kolovoza 2015.

U pokušaju spašavanja nesposobne Milanovićeve vlade Jutarnji list ne bira sredstva

 
 
Ovako YU YU Jutarnji list podilazi srbijanskom predsjedniku vlade Aleksandru Vučiću, čovjeku koji je s puškom u ruci ratovao na strani srpskog agresora u Hrvatskoj i BiH i koji je kao pobočnik četnika Vojislava Šešelja tijekom ratova Srbije, Crne Gore i JNA protiv Hrvatske i BiH širio neviđeni govor mržnje u cilju ostvarenja postavljenih ciljeva Memoranduma SANU-a iz 1986. godine:
SPOR OKO ĆIRILICE (iznadnaslov)
VUČIĆ UZVRATIO HDZ-u 'Srbija da se miješa u unutarnja hrvatska pitanja? Besmislica!' (naslov)
http://direktno.hr/images/cache/700x350/crop/images%7Ccms-image-000018829.jpg
Aleksandar Vučić i Srbija im draži od HDZ-a i Hrvatske
 
Srbijanski premijer Aleksandar Vučić odbacio je u četvrtak optužbe Hrvatske demokratske zajednice i nazvao besmislenim stajalište HDZ-a da se on i njegova vlada miješaju u unutarnje stvari Hrvatske u povodu prijepora o uporabi ćirilice u Vukovaru te poručio da će uvijek inzistirati na pravima Srba u Hrvatskoj, bez namjere da traži promjenu izborne volje hrvatskih građana. (uvod)
"Kao predsjednik vlade Republike Srbije imam obvezu odgovorno i ozbiljno odgovarati na nerijetko i pomalo besmislene optužbe koje dolaze na račun naše zemlje i naše vlade i našeg naroda. Ovo je jedna od tih", izjavio je Vučić za agenciju Tanjug. (citat iz agencije nepostojeće države)
Nakon toga slijedi prenošenje onoga što Vučić i njegovi četnički pobočnici bljuju protiv Hrvatske bez ikakvih argumenata, daleko bezočnije nego, primjerice, ozloglašena beogradska Politika:
„Vučićevo reagiranje uslijedilo je nakon priopćenja HDZ-a i ocjena da su Vučić i njegova vlada zahtijevali raspuštanje gradskog vijeća Vukovara zbog odluke o uporabi ćirilice, što je ocijenjeno kao miješanje u unutrašnja pitanja Hrvatske.
"Nikada ni ja kao predsjednik, ni vlada Srbije nismo tražili bilo kakvo raspuštanje bilo kojeg gradskog vijeća. Nismo tražili promjenu izborne volje hrvatskog naroda ni u Vukovaru, niti u bilo kojem drugom mjestu, niti smo tražili promjenu volje srpskog naroda ni u Vukovaru, niti u bilo kojem drugom mjestu... Nismo se miješali nikada u ono što je hrvatski narod odlučivao i svi ostali građani Hrvatske", istaknuo je srbijanski premijer.
Vučić je naglasio da se zahtjevi iz Beograda odnose samo na "temeljna, elementarna prava za srpski narod" i da će ta prava i dalje tražiti.
Srbijanski premijer poručio je da će on i vlada na čijem je čelu "istovremeno ulagati i u budućnosti ogromne napore i veliku energiju" da sačuvaju dobre odnose s Hrvatskom.
Vučić je, kako su večeras prenijeli beogradski elektronički mediji, poručio predstavnicima HDZ-a kako je "ukoliko im je lakše, uvijek bolje da napadnu njega kao predsjednika vlade Srbije i srpsku vladu".
http://marketingmreza.rs/wp-content/uploads/2012/01/politika_logo.jpg
https://stanjestvari.files.wordpress.com/2013/12/jutarnji-list-logo.jpg?w=529
"Ali, voljeli bismo da Srbi u Hrvatskoj mogu živjeti u miru, imati punu slobodu izražavanja, pravo na korištenje svog jezika i pisma", rekao je Vučić, naglasivši da bi u tom slučaju i on i srbijanska vlada bili zadovoljni i "više ni na koji način u budućnosti ne bi ni reagirali".
Vučić se, kako je rekao, nada "da jedini način vođenja uspješne izborne kampanje" u Hrvatskoj "ne će biti taj da se nešto kaže ili učini protiv Srba".
Srbijanski ministar rada i socijalne skrbi Aleksandar Vulin je prije dva dana zamolio hrvatsku vladu da reagira na odluku vukovarskog Gradskog vijeća po kojoj nisu predviđene dvojezične table na gradskim ustanovama, institucijama, trgovima i ulicama u Vukovaru koju je nazvao "rasizmom", te sugerirao Zagrebu da raspusti gradsko vijeće Vukovara čiji su članovi "pjevali ustaške pjesme", a te videosnimke o tom incidentu podijeljene na društvenim mrežama.
Reagirajući na te Vulinove izjave HDZ je ocijenio kako 'zahtjev srpske vlade da se raspusti vukovarsko Gradsko vijeće' zbog nedavnih izmjena statuta Grada Vukovara, 'svjedoči da si službeni Beograd i dalje uzima pravo miješati se u unutarnja hrvatska pitanja te Vukovarkama i Vukovarcima, i svim građanima Hrvatske, nametati vlastita politička stajališta'.
Za mene, ovo je rasizam. Ostaje pitanje koga sve? Onih koji su ovo izgovorili, a i onih koji su to bez ikakve ograde prenijeli.
 

Pavao Blažević

Godine 1954., Kanal sv. Odorika počeo zvati Dragonjom te je granica povučena Kanalom sv. Odorika, a ne prirodnim koritom Dragonje

 
 
Nakon skandala s arbitražom sadržaj ekspertize hrvatsko-slovenskih odnosa, koju je za Sabor izradio Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u travnju 2009., prije nego što je potpisan Sporazum o arbitraži, danas je aktualan baš zato što pokazuje da je od početka 90-ih Slovenija svojim potezima pokazivala da je spremna na sve da se domogne cijelog Piranskog zaljeva/Savudrijske vale, dok smo mi s druge strane pristajali na sve veće ustupke.
http://images.24ur.com/media/images/600xX/Sep2005/16066846.jpg?d41d
Granica na Kanalu sv. Odorika je nepravedna. Pravedna granica je na starom koritu rijeke Dragonje sjevernije
 
U ekspertizi se navodi da su stručnjaci za međunarodno javno pravo i pravo mora te ekspertna skupina za identificiranje hrvatsko-slovenske granice iz 2000. smatrali da bi u slučaju Savudrijske vale i hrvatskog teritorijalnog mora u Tršćanskom zaljevu Hrvatska trebala tražiti rješenje od Međunarodnog suda o pravu mora u Hamburgu. U zaključku studije na kojoj je radilo deset stručnjaka navodi se da su činjenice oko razgraničenja na kopnu i moru sa Slovenijom očite – da je granica između hrvatskog i slovenskog područja u Istri na prirodnom koritu rijeke Dragonje te da je crta sredine u Piranskom zaljevu jer je Hrvatska i prije osamostaljivanja imala upravljačke ovlasti na svojoj polovici Savudrijske vale.    
 
- Sve analize i znanstveni radovi razvidno upućuju na zaključak da je spor nastao u političkom kontekstu u kojem su Slovenci u XX. stoljeću koristili sve mogućnosti i povijesne prigode da ostvare prava u Savudrijskoj vali koja prema međunarodnom pravu mora nisu mogli ostvariti. Na žalost, hrvatski političari im nisu na to prikladno odgovarali ni uvažavali napore Katoličke Crkve u drugoj polovici 20. st. usmjerene k pravednom rješenju. Za razliku od hrvatskih političara iz Jugoslavije, današnji političari nisu dovoljno koristili upozorenja znanstvenika i stručnjaka te su opet pristali na dominantno političko rješenje spora u arbitražnom postupku u kojem su se slovenski političari, kao i prije, bolje snašli.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4a/Gulf_of_Piran_sat_borders.png/800px-Gulf_of_Piran_sat_borders.png
Prava i pravedna granica ide starim koritom rijeke Dragonje (plava crta), što znači da je cijela Savudrijska vala hrvatska!
 
Kada su to hrvatski političari shvatili, prvi su put reagirali ispravno i jednoglasnom odlukom u Saboru zaštitili su hrvatski nacionalni suverenitet u Savudrijskoj vali. No spor nije time okončan zbog čega su naše ekspertize ponovo aktualne. A pažljivom čitatelju iz njih slijedi jasan zaključak da pravedno rješenje treba primarno tražiti u nadležnom međunarodnom sudištu, a ne u političkom dogovaranju iz kojeg smo u pravilu izlazili kratkih rukava. Taj je put po mom mišljenju najbolji i za Sloveniju u kontekstu dugoročnosti dobrosusjedskih odnosa što i oni naglašavaju kao politički prioritet – kaže ravnatelj Instituta Pilar dr. Vlado Šakić, koji je bio konzultant s dr. Dragutinom Pavličevićem i akademikom Petrom Strčićem na ekspertizi nastaloj u kontekstu pregovora za ulazak Hrvatske u EU. U ekspertizi su prikazali spor u kontekstu njegova nastanka i značenja u povijesnim okolnostima razvoja hrvatsko-slovenskih odnosa krajem XIX. i tijekom XX. st. i naglasili glavne političke i javne aktere koji su s obje strane sudjelovali u njegovu nastanku ili pokušaju pravednog rješenja.    
 
Incidenti i druge smicalice
 
Dr. Mirela Altić s Instituta Pilar u radu “Hrvatsko-slovenska granica u Istri na službenim kartama i planovima, s posebnim osvrtom na regulaciju rijeke Dragonje” navela je da je granica u području rijeke Dragonje prvi put ustanovljena u veljači 1944. Sastali su se predstavnici hrvatskog i slovenskog partizanskog pokreta na Maliji i tada se prvi put decidirano spominje razgraničenje hrvatskog i slovenskog područja, a kao crta razgraničenja označen je prirodni tok Dragonje.
 
Riječki povjesničar dr. Darko Dukovski u članku “Hrvatsko-slovenski odnosi u Istri u 20. stoljeću” u ekspertizi podsjeća da se, nakon regulacije Dragonje 1954., Kanal sv. Odorika počeo zvati Dragonjom te je granica povučena Kanalom sv. Odorika, a ne prirodnim koritom Dragonje. No ta je promjena, navodi, protivna međunarodnom pravu po kojemu neovisno o regulaciji ili promjeni toka rijeke granica ostaje na prirodnom koritu rijeke. Dukovski ističe da je tijekom prve polovice 90-ih razgraničenje na moru i kopnu – Piranski zaljev i zaselci uz rijeku Dragonju – postalo sinonim za hrvatsko-slovensko razgraničenje i sukob, koji se s godinama produbljivao. Slovenci se nisu slagali s “crtom sredine” u Piranskom zaljevu i da se za granicu uzme staro korito rijeke Dragonje. Od prosinca 1992. do ožujka 1993. dogodilo se 15 incidenata u Piranskom zaljevu u koje je bila umiješana slovenska pomorska policija. Slovenski memorandum o Piranskom zaljevu od 7. travnja 1993. bio je dolijevanje ulja na vatru.
 
Hrvatskoj je u memorandumu najviše smetao navod po kojemu se Slovenija zauzima za očuvanje svog “cjelovitoga suvereniteta i jurisdikcije” u Piranskome zaljevu, odbijajući činjenicu da takve međunarodne prakse, u kojoj bi vode jednoga zaljeva u cjelini pripadale jednoj državi, bez obzira na to što more oplakuje obale druge države, nema, navodi Dukovski. U veljači 1995. imenovana je miješana slovensko-hrvatska komisija za obilježavanje, održavanje i obnavljanje državne granice. Hrvatska nije više inzistirala na starom koritu Dragonje, a slovenska je obećala povlačenje vojske sa Sv. Gere.
 
Predlaže se čak i da se prihvati razdioba Piranskog zaljeva u omjeru 2/3 slovenski dio i 1/3 hrvatski dio, koji bi zadovoljio Slovence, navodi Dukovski. Hrvatski prijedlog razgraničenja u Piranskom zaljevu potkraj 1997. bio je isti kao i 1995. 32%:68% u korist Slovenije, dakle Hrvatska više nije inzistirala na crti ekvidistancije. Crta razgraničenja nastavila bi se istim pravcem i izvan Piranskog zaljeva, do granice s Italijom, a uz talijansko teritorijalno more hrvatska strana bila je spremna prihvatiti da u određenoj širini slovenski i drugi brodovi koji prometuju slovenskim lukama mogu ploviti bez ikakve kontrole hrvatskih pomorskih vlasti. Time bi slovenska strana imala ista prava kao i u Jugoslaviji, ali se tim dijelom ne bi mogli nekontrolirano kretati vojni brodovi trećih zemalja, koji bi se i dalje morali najaviti hrvatskim vlastima. Tada je ministar vanjskih poslova Mate Granić rekao da je to najviše što bi hrvatska strana mogla prihvatiti, a kao drugu mogućnost ponudio je arbitražu.   
http://image.link2.hr/image/gmk/550x550/0f0/m/sekundarna/posebna%20doga%C4%91anja/2013/11-2013_hrvatska_afrika-_price_o_crnom_kontinentu-/img_8205.jpg
Mirela Altić
 
Svjesna da kao preduvjet ulaska u međunarodne integracije sve probleme sa susjedima mora riješiti mirnim putem, Slovenija je, navodi Dukovski, nastup prema RH podredila jedinom cilju – dobivanju izlaska u međunarodne vode. Kroz to razdoblje događaju se incidenti u Piranskom zaljevu, neprimjerene i neodmjerene izjave slovenskih političara i predstavnika vlasti koje prejudiciraju odluku razgraničenja... Državna komisija za granice iz prosinca 1999. upućuje hrvatsko povjerenstvo da bi u daljnjim pregovorima trebalo izbjegavati bilo koji oblik popustljivosti i ustupke Slovencima, navodi Dukovski. Sličan je i stav ekspertne skupine za identificiranje hrvatsko-slovenske granice iz travnja 2000. Na temelju dotadašnjih iskustava i analizom odgovora Slovenije, uzimajući u obzir i cjelokupnu situaciju na slovenskoj političkoj sceni te pripreme za schengenski režim na hrvatsko-slovenskoj granici, istaknuti stručnjaci za međunarodno javno pravo i pravo mora te ekspertna skupina zaključili su da bi u pitanju Piranskog zaljeva i hrvatskog teritorijalnog mora u Tršćanskom zaljevu Hrvatska trebala zatražiti rješenje od Međunarodnog suda o pravu mora u Hamburgu.     
 
Povijest slovensko-hrvatskog prijepora
 
1. Prvi prijepor oko granice seže iz 1944. kad je slovenski antifašistički pokret predlagao crtu razgraničenja na rijeci Mirni, a Hrvati su inzistirali na rijeci Dragonji. Tito je tražio brzo rješenje nesporazuma pa su se u veljači 1944. na Maliji sastali predstavnici hrvatskog i slovenskog partizanskog pokreta i kao crtu razgraničenja označili prirodni tok rijeke Dragonje
2.  25 hrvatskih sela pripojeno je Sloveniji 1955. odlukom Hrvatskog sabora. Kako su se sela nalazila južno od prirodnog korita rijeke Dragonje, nakon regulacije rijeke i njezina usmjeravanja Kanalom sv. Odorika “samorazumljivo“ se prihvatilo da se na kanal premjestila i granica. Protiv te odluke ustalo je hrvatsko svećenstvo u Istri, no prijepor je okončan 1977. na hrvatsku štetu
3. Odlukom slovenskog Državnog zbora 3. listopada 1994. “papirnatom aneksijom” pripojena su Sloveniji četiri hrvatska sela: Bužin, Škudelin, Mlini i Škrile, kao i 113 hektara hrvatskog teritorija. “Papirnata aneksija” nije imala nikakvog učinka.    
 

Dijana Jurasić, Večernji list, 8. VIII. 2015., str. 8.

Anketa

A. Plenković je u tajnosti dozvolio MOL-u da u Mađarskoj i Slovačkoj prerađuje hrvatsku naftu. Je li to izdaja nacionalnih interesa?

Četvrtak, 28/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1346 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević