Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

Gradimo Hrvatsku na različitosti, toleranciji i njegovanju kulture dijaloga i razumijevanja

 
 
Poslanica uoči Dana državnosti
Hrvatice i Hrvati u domovini i svijetu, hrvatske državljanke i državljani; Slaveći Dan državnosti, obilježavamo donošenje Deklaracije Hrvatskoga sabora kojom je 25. lipnja '91. godine proglašena suverena i samostalna Republika Hrvatska. Time je ispunjena težnja mnogih naraštaja hrvatskoga naroda za slobodnom i samostalnom državom. Stoga se u ovom trenutku sa zahvalnošću prisjećamo svih domoljuba koji su tijekom naše duge povijesti ispisivali stranice borbe za slobodu i samostalnost. Posebnu zahvalnost moramo izraziti hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata koji su na čelu s prvim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, u zajedništvu s hrvatskim narodom i svim građanima, najviše zaslužni što danas imamo vlastitu državu.
http://cdn77.dalmacijanews.hr/files/553e3976e9caa0de028b49a0/1000
Put naše domovine u dvadeset i četiri godine ispunjen je dinamikom događaja i nizom postignuća. U tom razdoblju ostvarili smo neovisnost naše zemlje i međunarodno priznanje, obranili je od velikosrpske agresije, oslobodili i integrirali okupirana područja, ali i krenuli u obnovu i razvitak. Obilježili smo šest godina članstva u NATO-u, a uskoro ćemo i dvije u Europskoj uniji.  
 
Istina je da su velika postignuća iza nas i na njih trebamo biti ponosni, ali naši građani, čemu svjedočim svakodnevno, žele napokon i u svakom pogledu osjetiti blagodati života u Europskoj uniji. Na putu k boljem životu u Europskoj uniji predstoje nam ipak ozbiljni izazovi. Jedan je od ključnih izazova zabrinjavajuće demografsko stanje. U proteklih petnaestak godina izgubili smo deset puta više ljudi nego u Domovinskom ratu. Postajemo sve starije društvo. Deseci tisuća mladih i obrazovanih ljudi iseljavaju iz Hrvatske. Stoga pozivam Vladu i Sabor na dodatni napor pri donošenju dugoročnih poticajnih populacijskih mjera. 
 
Ni gospodarska kriza u konačnici nije rješiva bez istodobnog zaustavljanja negativnih demografskih trendova. Ako smo u povijesti svladali i veće kušnje od današnjih, to je zato jer smo imali ljude. Nijedna država ne može uz konstantan pad broja stanovnika očekivati održivi gospodarski razvitak. Građane treba osloboditi stege nejasnih, proturječnih, a i nepotrebnih propisa. Samo tako možemo otvoriti prostor inovacijama i kreativnosti, a prije svega poduzetništvu. Ne učinimo li to, stvorit će se još veća pravna nesigurnost, hraniti birokracija te tako širiti prostor korupciji. Ta naša pravna nepredvidivost i nesigurnost upravo je zapreka značajnijim domaćim i inozemnim ulaganjima.
 
Poduzetništvo i samozapošljavanje temeljeno na kreativnim idejama upravo leži na novim generacijama. Iseljavanje mladih i obrazovanih ljudi statistički smanjuje stopu nezaposlenosti, ali ne rješava pitanje zaposlenosti. Više puta naglasila sam kako naš obrazovni sustav dodatno pogoduje iseljavanju, jer nije povezan s potrebama tržišta rada. Imamo kvalitetne i stručne učitelje, nastavnike i profesore, čiji rad treba još više cijeniti jer odgajaju našu mladost.  
 
U ovoj svečanoj prigodi posebno se želim obratiti mladima: Znam da mnogi od vas razmišljaju o odlasku u inozemstvo, ne samo zbog trenutačne nemogućnosti zaposlenja, nego i zbog osjećaja da nismo dovoljno iskoristili mogućnosti izborene slobode. Mnogi se od vas pitaju: ima li smisla ostati? Želim vas ohrabriti. Vas vidim kao predvodnike hrvatskog zajedništva. Ostanite! Učinite Hrvatsku boljom, naprednijom i prosperitetnom kako bi vi, vaši roditelji, djedovi i bake živjeli dostojanstveno. 
 
Tko želi dobro Hrvatskoj ne će joj nuditi prečace za izlaz iz krize, već zahtjevan ali jedini ispravan put prema državi blagostanja – a to znači puno više reda i rada. Umjesto da se posvetimo definiranju ciljeva svoje budućnosti, iscrpljujemo se nepotrebnim podjelama u društvu. Samo ozbiljan, odgovoran dijalog može nam omogućiti potrebno jedinstvo u donošenju i provedbi strateških smjernica državne politike te izgradnju moderne hrvatske države. Jedna od tih smjernica svakako nam treba biti ambicioznija vanjska politika, koja će odlučnije djelovati u okvirima članstva u Europskoj uniji i NATO-u. Predugo vremena zanemarivali smo neka već uspostavljena prijateljstva i savezništva, odnosno nismo stvarali nova. To moramo žurno ispraviti.  
 
U području između Jadrana i Baltika, kojem Hrvatska oduvijek čvrsto pripada, vidim niz mogućnosti za jačanje političke, sigurnosne, gospodarske i energetske suradnje. Hrvatska će se time potvrditi kao odgovorna država članica Europske unije koja pridonosi europskom zajedništvu.  
 
Hrvatska ima interese i u svojem jugoistočnom susjedstvu, one trajne stabilnosti i boljitka svih država. To se može ostvariti samo unutar Europske unije i Sjevernoatlantskog saveza, za one koje to žele. Otvorena pitanja treba rješavati u duhu dobrosusjedstva i perspektive zajedničke europske budućnosti, na način da se pokaže zrelost i podijeli uspjeh.  
 
Vjerujem kako današnjim sve složenijim ugrozama možemo uspješno odgovoriti samo razvijenim sustavom domovinske sigurnosti. U tom sustavu ključno mjesto zauzimaju moderne Oružane snage, o čemu kao njihova vrhovna zapovjednica posebno skrbim.  Članstvo u NATO-u jamči nam sigurnost, ali trajni jamac naše suverenosti uvijek će biti naše Oružane snage. Pozdravljajući i ovom prigodom naše vojnikinje i vojnike, dočasnice i dočasnike, časnice i časnike, posebice one u mirovnim misijama diljem svijeta, želim istaknuti kako su upravo ljudi najvažniji čimbenik uspješnosti naših Oružanih snaga.  
 
Drage građanke i građani;  
Pridružite mi se u izgradnji novog zajedništva, u razvoju modernog domoljublja i učvršćivanja nacionalnog identiteta usklađenog s onim europskim kako bismo našoj djeci, rasterećenoj utega prošlosti, predali u baštinu bolju Hrvatsku. Ne nasjedajmo stoga na poticanje podjela temeljenih na srazu povijesno osuđenih totalitarnih ideologija i njihovih simbola. Simboli tih ideologija i režima ne smiju i ne mogu imati mjesta u našem društvu. Svako njihovo isticanje nanosi nemjerljivu štetu ugledu naših građana i cijele nam domovine.  
 
Pozdravljam jedinstvo cjelokupne hrvatske javnosti u osudi nedavnog barbarskog čina isticanja simbola nacizma na športskom terenu. Ustrajat ću sa zahtjevom prema svim nadležnim institucijama da istragu privedu kraju i napokon pronađu počinitelje. Pred svima nama velika je odgovornost i dužnost izgraditi i razvijati našu domovinu na načelima otvorenosti prema drugima i prema svijetu u čijem uređenju i upravljanju aktivno sudjelujemo. Pri tome se moramo voditi domoljubljem, temeljenim na znanju i radu, poštovanjem i zaštitom nacionalnih interesa, te skrbi prema najugroženijim društvenim skupinama. Posebno ističem važnost nacionalnih manjina unutar našega društva. Hrvatska je vaša domovina. Ovo je naš zajednički praznik. Gradimo Hrvatsku na različitosti, toleranciji i njegovanju kulture dijaloga i razumijevanja, jer kroz to se najbolje očituje smisao slobode koju smo tako teško izborili. 
 
Hrvatice i Hrvati u domovini i svijetu, hrvatske državljanke i državljani; Proslavimo radosno i ponosno blagdan naše državnosti. Izvjesimo hrvatsku trobojnicu, pokažimo kako u našim srcima živi ljubav za dragu nam, jedinu i vječnu domovinu Hrvatsku! Svima srdačno čestitam Dan državnosti Republike Hrvatske! 
 

Kolinda Grabar Kitarović

Došlo je vrijeme za političku uzbunu

 
 
Provokativan, smišljen i posebno gadljiv napad usred Hrvatske na blaženog kardinala Alojzija Stepinca od strane srbijanskog ministra u Vladi četnika Aleksandra Vulina i ministra u državi kojoj se na čelu nalazi četnički vojvoda Tomislav Nikolić prešao je sve granice i za tradicionalno beskrajno strpljiv i tolerantan hrvatski narod, koji se danas u vlastitoj državi nalazi u lošijem položaju nego što su to bili crnci u Americi prije ukidanja robovlasništva 1865. godine. Ovako jednostavno ne može dalje. Ima li uopće u Hrvatskoj domoljubnog političara koji bi rekao - sada je dosta tog beskrajnog anithrvatskog ludila u Hrvatskoj, koje predvode Ivo Josipović, Vesna Pusić i Milorad Pupovac, uz svesrdnu pomoć Zorana Milanovića?
http://www.novosti.rs/upload/thumbs/images/2013//06/29/rep-jadovno-velika_620x0.jpg
Srbovanje usred Hrvatske kod lažne jame
 
Dok se mi domoljubi bavimo unaprijed dobro osmišljenim Manolićevim kukavičjim jajetom o Karamarku "udbašu", i ne činimo ništa da se odlučno i organizirano suprotstavimo, svim političkim demokratskim sredstvima, projugoslavenskoj i prosrpskoj politici koja za hrvatski narod nije ništa opasnija od one koju je četnička Srbija provodila u Hrvatskoj prije i nakon atentata na hrvatskog vođu i učitelja Stjepana Radića u Beogradu 20. lipnja 1928. godine.
 
Hrvatski je narod samo korak do demografskog nestanka, a hrvatska država pred sigurnim gospodarskim i financijskim kolapsom. Ubojstvu Stjepana Radića, koji je u ono vrijeme ugrožavao opstanak jedinstvene države Srba, Hrvata i Slovenaca, s kojom je vladao četnički Beograd, kumovale su određene vanjske tajne službe i vanjski savjetnici srpskog kralja. Današnji dvostruki udar na Hrvatsku, onaj izvana i onaj unutarnji, koji provede na daljinski upravljač vođeni mrzitelji svega što je tradicionalno hrvatsko, daleko je opasniji nego što mnogi od nas to u ovom trenutku misle. Ti mrzitelji Hrvatske spremni su na sve moguće podvale Hrvatskoj i hrvatskom narodu, daleko veće i destruktivnije nego što je ona s kukastim križem na Poljudu. Ma koliko to bila neoprostiva i strašna operacija Udbe i velikosrba u Hrvatskoj, s namjerom da nas u očima svijeta vrate tamo gdje smo bili od 1945. do 1991. godine, bojim se kako je to samo početak psihološkog rata protiv hrvatskog naroda, ali i protiv HDZ-a, koji je u ovom trenutku jedina organizirana politička snaga u Hrvatskoj, koja može povesti hrvatski narod u borbu protiv sadašnjih vrlo opasnih ljevičarskih, komunističkih, jugoslavenskih i velikosrpskih političkih inicijativa tj. agresije na Hrvatsku.
 
U cijelosti razumijem i podupirem politiku predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o nužnosti zajedništva i pomirbe u Hrvatskoj. No, s druge strane, bojim se da se njoj ne dogodi ono što se dogodilo velikom hrvatskom vođi Stjepanu Radiću, koji je, znajući za tadašnje interese velikih država o čuvanju tzv. prve Jugoslavije, pokušao do konačnog cilja doći balanciranjem između hrvatskih interesa i činjenice da iza Beograda stoje velike sile. Hrvatska je danas slobodna i samostalna država, u okvirima današnjih svjetskih normi suvereniteta, i krajnje je vrijeme da vlast u Hrvatskoj preuzmu Hrvati. Ukoliko se to ubrzo ne dogodi, hrvatski put do nestajanja Hrvatske sa svjetske zemljopisne karte biti će značajno ubrzan.
 
Sve ovo što nam se događa u Hrvatskoj u zadnje vrijeme na političkom polju reakcija je naših neprijatelja na pobjedu Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima u siječnju ove godine. Da je pobijedio Ivo Josipović, jugoslavenski komunisti i udbaši u Hrvatskoj ne bi bili toliko uplašeni da će ih, pa makar i jedan dan prije njihove prirodne smrti, stići zaslužena kazna tj. osuda za strašne zločine koje su počinili nad hrvatskim narodom od 1945. do 1990. godine.
 

Antun Babić

U Norvalu i Kanadi žive Hrvati koji nikada nisu prestali voljeti Domovinu Hrvatsku

 
 
Pismo glavnom uredniku Jutarnjga lista
Poštovani g. uredniče,
neugodno sam iznenađen, da ne kažem šokiran, člankom vašega novinara Borisa Vlašića „Prokletstvo norvalskih dolara, pojave se i nestanu!“, objavljenim u izdanju JL-a 18. lipnja 2015. godine. Vaš novinar, kojega sam do ovog članka doživljavao i respektirao kao velikoga profesionalca, kao što sam već spomenuo, šokirao me.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2015/06/images-cms-image-000006578.jpg
Naime, ovaj članak, koji svojim sadržajem, netočnim podacima, neistinama i pogrješnim zaključicima ne spada ni u najgori žuti tisak, nanio je najveću štetu reputaciji novinara Borisa Vlašića, kao i samim novinama za koje sam se nadao da će pod novim vlasnikom postati respektabilne ozbiljne novine kakva Hrvatskoj nedostaju. Svaki će profesionalni novinar radi svoje vlastite reputacije nastojati doznati i provjeriti dobivene informacije iz više izvora, a u ovome slučaju od samih organizatora posjeta predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka Kanadi, prije nego što iznese svoje tvrdnje i zaključke. U ovom članku g. Vlašić je po mome mišljenju prekršio ovo pravilo iz samo njemu poznatih razloga. Odlučio sam reagirati na ovaj članak kao bivši kanadski Hrvat koji je u toj zemlji živio, školovao se i radio dvadest i pet godina kao aktivni sudionik hrvatske zajednice u Torontu i Kanadi. Nevjerojatno je koliko se neznanja i mistifikacije veže uz Hrvatski društveno-kulturni centar Norval u hrvatskom tisku u posljednjih dvadesetak godina. Očekivao sam da će g. Vlašić, kada već piše o Norvalu, radi čitatelja kojima piše i radi šire javnosti, napisati nekoliko informativnih podataka o Norvalu, a on u maniri svojih kolega i kolegica opet na neki način mistificira ovo mjesto okupljanja Hrvata južnog Ontarija.
 
Kao kanadski Hrvat, odlučio sam reagirati na ovaj, u najmanju ruku neprofesionalan članak, koji obiluje velikim brojem netočnih informacija, poluistina i proizvoljnih zaključaka Borisa Vlašića. Prvo, ne odgovara istini tvrdnja, odnosno čista laž, da je „kao i Karamarko, i Tuđman bio u Norvalu. Isto se, kao i sada, plaćala večera sa šefom HDZ-a, ali nitko ne zna što se dalje zbilo.“ Kao jedan od aktivnih sudionika i organizatora prvoga posjeta dr. Tuđmana Hrvatima Toronta 1987. g. pa nadalje, odgovorno tvrdim da za 30 milijuna kanadskih dolara u gotovini i više od 100 milijuna dolara koji su Hrvati Kanade skupili za potrebe obrane Hrvatske, postoje potvrde primitaka i troškova, kao i bankovni računi gdje je novac poslan i kako je potrošen. Prema tome, ne stoji tvrdnja da je novac nestao. Kako poznajem ljude koji su organizirali ovaj posjet g. Karamarka, čvrsto sam uvjeren da je napravljen izvještaj koliko je novca skupljeno, koliko je potrošeno. Da je bilo profesionalnog pristupa vašega novinara i da mu je stalo do istine, on je sve informacije s ove večere mogao doznati jednim telefonskim razgovorom s organizatorima spomenute večeri. No sadržaj i ton samoga članka navode me na neke druge zaključke.
 
Osobnno nisam glasnogovornik, a najmanje odvjetnik g. Tomislava Karamarka, ali je smiješno, djetinjasto, a iznad svega neprofesionalno zahtijevati od njega da podnese finacijski izvještaj s ove večere. Tvrdnja kako je to „jednostavno, prokletstvo norvalskih dolara - pojave se i nestanu“, notorna je laž. Kao što sam već spomenuo, postoje pisani izvještaji sa svim podacima o skupljenim dolarima 90-ih godina u Kanadi i troškovnici, pa sam čvrsto uvjeren da je napravljen pismeni izvještaj i s ove večere u kojem stoji i najmanja stavka. Vlašićeve tvrdnje su lažne optužbe hrvatskih domoljuba, ali ne samo onih koji su organizirali ovu večeru, nego i svih Hrvata u Kanadi, od kojih su neki u teška vremena podizali kredite u bankama kako bi pomagali obrani Hrvatske.
http://static.panoramio.com/photos/large/64034427.jpg
Hrvatska crkva u Norvalu
 
Kao kanadski Hrvat, bio sam veoma aktivan u hrvatskoj zajednici i organizirao ili sudjelovao u organizaciji raznih manifestacija na kojima su glavni govornici bili gradonačelnici Toronta i drugih gradova u Kanadi, ministri provincijskih i federalne vlade, kao i sami premijeri Kanade poput Johna Turnera, svaki govor iznad dvadeset minuta bio je nezamisliv i politički krajnje kontraproduktivan. Na osnovi razgovora s nekim od članova organizacijskog odbora, kao i običnim gostima spomenute večere, zajednički je zaključak da su večera i druženje s g. Tomislavom Karamarkom uspjeli iznad svih očekivanja.
 
Imajući u vidu da u iseljeništvu, ne samo u Kanadi nego općenito, vlada velika apatija i nezadovoljstvo prema hrvatskoj Vladi i načinu kako se ona odnosi prema iseljenicima, zatim uzimajući u obzir činjenicu da, prema njihovim riječima, nema nikavih ozbiljnih odnosa niti kontakata s institucijama u Hrvatskoj zaduženima za rad s iseljenicima, ovaj uspjeh i doček Tomislava Karamarka u Norvalu time je još veći. Iz svojih izvora doznajem da na večeri nije bilo euforije koja je vladala među Hrvatima Kanade 90-ih godina, no gosti na večeri bili su impresionirani otvorenošću i iskrenošću Karamarkova nastupa. Nije bilo velikih obećanja, nije bilo jeftine demagogije, bio je to jednostavno susret Hrvata u Kanadi s vođom oporbene stranke iz domovine. A kada se već govori o novcu, treba istaknuti da su nakon večere mnogi uzvanici prilazili Karamarku pokušavajući mu dati novčane darove, što je neki nepisani običaj kanadskih Hrvata kao znak pažnje prema svome gostu, no te iskrene geste Karamarko je energično odbio.
 
Novinar Boris Vlašić između ostaloga postavlja retoričko pitanje: „I što mi je, kao kanadskom Hrvatu, činiti ako se ne traži oružje ni lova za obranu, nego jedinstvo s Hrvatskom. Kako kanadski Hrvat može biti jedinstven s Hrvatskom?“ Kao kanadski Hrvat, odgovorit ću jednostavno. Nijedan kanadski Hrvat ne treba se odreći kanadskoga državljanstva, što vaš novinar sugerira, dapače, oni ga trebaju zadržati. Postoji jedinstvo duha kanadskih Hrvata s domovinom. Oni znaju, kao i Hrvati diljem svijeta, da se njihova uloga danas umnogomu promijenila u odnosu na domovinu. Oni bi trebali, što i pokušavaju, propagirati hrvatsku kulturu, umjetnost, znanost, šport, a iznad svega hrvatsko gospodarstvo u Kanadi. I povrh činjenice da u Kanadi ne postoji hrvatski lobi, Hrvati su kroz svoje osobne veze i kontakte, kroz svoje poslovne rezultate uspjeli uspostaviti izvanredne odnose s političarima i poslovnim ljudima unutar anglosaksonskoga svijeta. Sama činjenica da u kanadskom Paralmentu sjede četiri zastupnika hrvatskoga podrijetla najbolji su dokaz toga.
 
Interesantno je spomenuti da u članku vašega novinara nema ni riječi o tome, kao ni o činjenici da se g. Karamarko sastao i vodio razgovore s nekima od njih. Novinar Boris Vlašić ne može ili ne želi, kao i mnogi u Hrvatskoj, shvatiti da postoji velik broj Hrvata druge generacije u Kanadi koji bi bili voljni napustiti tu zemlju i doći živjeti i raditi za manju plaću u Hrvatsku samo iz ljubavi prema Domovini s velikim D. Postoji već relativno velik broj takvih primjera u samome Zagrebu, no da bi se to ostvarilo u što većem broju, u Hrvatskoj se trebaju dogoditi bitne promjene u odnosima prema hrvatskim iseljenicima. Ponajprije politička volja i suglasje svih stranaka oko stvaranja ozbilne strategije prema hrvatskim iseljenicima. Možda je prvi korak u tome smjeru mogao biti i to da novinar Boris Vlašić i ostali njegovi kolege počnu pisati objektivne i provjerene tekstove o hrvatskim iseljenicima bez predrasuda. Ali, eto, taj prvi korak tako je teško učiniti!
Srdačan pozdrav,
 

Dr. sc. Marin Sopta, Zagreb, 19. lipnja 2015.

Anketa

Čega se više bojite?

Ponedjeljak, 06/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1671 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević