Get Adobe Flash player

Dolasci, odlasci, stradanja, umiranja, protjerivanja i vazdašnja ostajanja i bivstvovanja

 
 
Izlaganje na tribini "Hrvati u Srbiji", održanoj u Zagrebu 17. veljače 2015.
Pisati i govoriti o Hrvatima u Srbiji, što se tu ima reći? Pisati i govoriti o povijesti Hrvata u Srbji, zar toga ima? Čini se da ima još Hrvata izvan Srbije koji misle, znaju i govore da ima Hrvata u Srbiji. Tu i tamo nađu vremena i biti s njima, pa smognu hrabrosti baviti se njihovom poviješću i o toj povijesti progovoriti kao hrvatskoj i na hrvatskom. Za početak zamislite – u Srbiji ima Hrvata i još više – ti Hrvati imaju svoju povijest. I to ne makar kakvu povijest, imaju prošlost i staru i bogatu i tešku i svijetlu, imaju povijest sličnu svim Hrvatima na svim kontinentima, a pogotovo sličnu onoj u svojoj danas matičnoj zemlji što je još zovu – Hrvatska.
 
Nisam pronašao nigdje da bi se dolazak Hrvata u ove prostore stavljao prije VIII.-IX. st., a ovdje ću izazvati vrle povjesničare, osobito one koji se bave Hrvatima u Srbiji i reći im Hrvati na prostor Srbije, točnije Banata, Bačke i Srijema dolaze najkasnije krajem VI. stoljeća kao jedan od brojnih naroda koji u savezu s predvodničkim Avarima stvara Avarski Kaganat, tada jednu od najvećih i najjačih država koja ima i svoju prijestonicu na ovim prostorima, a ostavila je ime – Banat čitavom jednom dijelu, nastalo od pojma bana, kojim se mi Hrvati ponosimo kao najznačajnijim pojmom državnosti. Brojni ostaci nekropola od VIII.-XII. st. govore o Avarima, ali i o Hrvatima. O tome govori i spominjanje srijemskog bana u Supetarskom kartularu, kao jednog od sedam hrvatskih banova. Za to najranije razdoblje Hrvata, kao i današnje, osobito je važan i značajan Srijem. Iz toga vremena Hrvati nam se spominju ili kao Dalmatinci ili kao Iliri, što će za one koji pišu o Hrvatima kao bilo kojim drugima ostati do danas rado korištena frazeologija Za njega se otimaju i bore prvo Bizant i Bugari, a potom i Madžari, dok nam je za ostali prostor malo izvora do dolaska Madžara u Banat i Bačku i Srba u peripanonski dio južno od Dunava. Hrvatska nit i kontinuitet nastavljaju se i u daljnjem periodu, osobito za dio Srijema koji se nalazi u gusto naseljenoj Vukovskoj županiji, koja se prostirala prilično istočnije nego danas Vukovarsko-srijemska županija. Postojanje Hrvata potvrđeno je i u prostoru Bačke za Arpadovića, a već od XIII. st. imamo prva naseljavanja Hrvata iz Bosne i Dalmacije, od kojih će osobito trag ostaviti skupina doseljenih Hrvata iz Usore i Soli u područje oko današnjeg Bača. Tako će uz Mađare Hrvati biti glavno stanovništvo na ovim prostorima tijekom srednjeg vijeka do dolaska Turaka Osmanlija. Hrvati će se kao vojnici za obranu od Osmanlija naseliti tijekom XV. st. na lijevu obalu Dunava, od Beograda do Smedereva i na lijevu obalu Save na vojno organizirani prostor Mačvanske banovine. U to doba pred Turcima se povlači i dio srpskog stanovništva koji se dijelom nastanjuje prije svega u Srijem i Slavoniju, a potom i u Banat i Bačku. S druge pak strane dio se starog, autohtonog hrvatskog stanovništva povlači na zapad prema habsburgškim zemljama, čime se prvi puta, poslije nekoliko stoljeća, mijenja etnička i narodnosna slika ovih prostora.
 
Osvajanjem Osmanlija Banat, Bačka, Podunavlje i Mačva su gotovo očišćeni od starosjedilačkog stanovništva, pa i Hrvata. Jedino je nešto Hrvata ostalo u Srijemu, ali i taj mali dio ubrzo se ili islamizirao, prešao na pravoslavlje ili kalvinizam. Pa ipak i dalje je jedan dio Hrvata ostao vjeran napadanoj i Osmanlijama neprijateljskoj Katoličkoj Crkvi, a dokaz tomu su očuvani najstariji spomenici romanike i gotike u Međurječju uopće. Poslije prve polovice XVI. st., u drugoj polovici tog stoljeća, ovaj prostor ponovo naseljavaju Hrvati iz Bosne i Dalmacije, tada sastavnog dijela Osmanlijskog Carstva. U tom vremenu se stvara i jaka hrvatska naseobina u Beogradu, pa nije čudo da će Bartol Kašić poč. XVI. st. osnovati prvu gimnaziju u Beogradu, koja će funkcionirati više od dva desetljeća. Priključuje im se duhovna i duševna podrška, franjevci Bosne Srebrene. Upravo tada doseljava najviše Bunjevaca u Bačku iz Hercegovine, Dalmacije i Like i tamo ostaje s tim imenom do današnjih dana. Tzv. „oslobodilački ratovi“ dovode do novih pokreta stanovništva i iseljavanja uglavnom islamiziranog stanovništva iz ovoga prostora, a useljavanja kršćanskog katoličkog, ali i pravoslavnog življa.
 
U burnom vremenu kraja XVII. i prve polovice XVIII. st. ovaj prostor postaje nesiguran i nestabilan, u kojem se često ratuje, osvaja i gubi teritorije, gine i umire. Smirivanje u drugoj polovici XVIII. st. i prvoj pol. XIX. st. na ove prostore, uz Hrvate, dovodi nove srednjoeuropske narode: Nijemce, Rusine, Slovake idr. pa ovaj prostor postaje narodnosno heterogen, u kojem skladno žive razni entiteti i identiteti, razvijajući sebe i dijeleći dobra i bogatstva koja im je Bog dao. Godine 1745. osniva se i Srijemska županija između Save, Bosuta, Vuke i Dunava. Drugi dio Srijema pripao je novoosnovanoj Vojnoj Krajini u sastavu koje je ostao do 1881. kada je cijelo to područje pripalo Srijemskoj županiji i Zagrebu. S druge strane Bačka i Banat u tom se periodu pune novim hrvatskim, njemačkim i madžarskim stanovništvom. U toj prvoj polovici XIX. st. na razvalinama Osmanlijskog Carstva nastaje i nova srpska država, prvo kneževina, a od 1882. kraljevina u izgradnji koje je sudjelovao i dio Hrvata, ali su oni u Srbiji priznati samo kao Srbi-katolici.
 
Vice i Ante Zomborčević iz Bačke i Ilija Okruglić-Srijemac surađuju s nositeljima hrvatskog narodnog preporoda i stupovi buđenja i preporoda Hrvata u Srijemu, Bačkoj i Banatu. Revolucija 1848. prvi puta dijeli Hrvate na one koji podržavaju madžarske revolucionare iz Bačke i one iz Srijema koji su s banom Jelačićem protiv njih. U tom vremenu nastaje i Srpsko Vojvodstvo, preteča današnje Vojvodine koje i nazivom stavlja u povlašten položaj točno određeni narod, iako taj narod nije bio najbrojniji. Poslije stvaranja Austro-Ugarske Monarhije jača i madžarizacija, pa narodni preporod Hrvata u Bačkoj i Banatu ne prolazi ni pod nacionalnim, hrvatskim, ni pod regionalnim bunjevačkim ili šokačkim imenom. Zato će odlučujuću ulogu u tom preporodu odigrati Katolička Crkva i svećenstvo na čelu s Ivanom Antunovićem koji pokreću niz novina, kalendara i drugih publikacija, ali sve pod bunjevačkim imenom. Zanimljivost iz tog vremena je povezivanje tih rubnih, graničnih i istočnih Hrvata s rubnim i zapadnim Hrvatima Istre. Srijem je u međuvremenu postao dio Trojedne Kraljevine, pa se i u onom dijelu koji je bio pod vojnom upravom Habsburgovaca razvijaju hrvatske ustanove, kultura, obrazovanje, društva i duh. Krajem XIX. i poč. XX. st. razvija se i katolički i sokolski pokret, kao još jedan od oblika hrvatskog nacionalnog organiziranja. Brojne udruge nemaju nikakvo nacionalno nazivlje (jer to nije dopušteno), ali u njima su uključeni uglavnom Hrvati. Poslije početne euforije novom jugoslavenskom državom 1918., dolazi do otrježnjenja i izlaska iz magle.
 
Ipak, Hrvati iz ovih prostora u tom periodu imaju prvo četiri, potom tri zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca. U prvoj fazi djeluju preko Hrvatske pučke stranke, a poslije postaju dio hrvatskog seljačkog pokreta i Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića koji potiče „novi“ nacionalni preporod, posebno bačkih Hrvata. Tada je pod posebnim udarom Srijem koji se dijeli u nekoliko uprava, oblasti i banovina. Nositelji preporoda u to doba su: Mihovil Katanec, Ivo Kopilović i Tomo Matković iz Subotice i Franjo Skenderović iz Tavankuta.Uz Katolički pokret kao pokret nastao „odozdo“ razvija se i Katolička akcija, kao pokret nastao „odozgo“.
 
Tijekom Drugog svjetskog rata Ovaj je prostor podijeljen između raznih država i uprava. Tragedija Drugog svjetskog rata posebno se nastavlja poslije tog rata likvidacijama cijelih naroda, među kojima su posebno stradali Hrvati Srijema, a Nijemci su gotovo nestali. Predah i dašak nade došao je malo poslije rata za Hrvate u Bačkoj, kada je i broj Hrvata bio najviši, ali sve poslije toga je egzodus što prirodni, što neprirodni. Domovinski rat nastavlja agoniju, likvidacije i progone, ali unatoč svemu Hrvati tamo još žive. Mi iz Hrvatske tomu se još čudimo, pa zar je to moguće. Donose im ćirilicu i janjci u vučjim kožama iz hrvatske i srpske vlasti, podvajaju ih na nekakve Bunjevce, Šokce, Srbe-katolike, a oni su ipak i dalje Hrvati. I ti Hrvati, unatoč svemu, još žive. I još će živjeti. Hvala Bogu što on svoju povijest s njima piše. Gdje smo mi Hrvati iz Hrvatske tu?
 

Stipo Pilić, prof.

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Četvrtak, 19/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 930 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević