Get Adobe Flash player

Čiprovci – jedna od koljevaka Pejačevića

 
 
Na poziv gradonačelnika Čiprovaca u Bugarskoj, Anatolija Prvanova, hrvatska veleposlanica u Sofiji Ljerka Alajbeg posjetila je Čiprovce, mjesto povijesne poveznice Hrvatske i Bugarske. Naime, obitelj Pejačević, koja je dala dva hrvatska bana, vuče podrijetlo iz Čiprovaca (iako su Pejačevići pod prethodnim imenom Parčevići stigli u Bugarsku u XV. stoljeću s područja BiH). Đuro Pejačević je zajedno s nekolicinom Hrvata i Bugara, nakon poraza u Čiprovačkom ustanku protiv Turaka 1688. godine, izbjegao u Slavoniju i Srijem na područje bivše Austro-Ugarske Monarhije, gdje su stekli plemićku titulu grofova.
 
U Čiprovcima je obitelj Pejačević uživala poseban ugled, ne samo zbog stečenog bogatstva već i zbog uloge u nacionalnom i prosvjetnom osvještavanju stanovništva. Danas glavna ulica u Čiprovcima nosi ime Pejačevića, a stanovništvo je dobro upoznato s povijesnom ulogom ove obitelji, kao i bosanskih franjevaca i hrvatskih obitelji pristiglih iz dubrovačkog zaleđa, koji su ostavili snažan pečat u ovom kraju. Mjesto Čiprovci danas su povezani s mjestima u kojima su stolovali Pejačevići, kao što su Osijek (Retfala), Našice i Virovitica. Veleposlanica je također sudjelovala u programu festivala „Čiprovački ćilimi“, koji se svake godine održava početkom svibnja. Ćilimi se već nekoliko stoljeća tradicionalno proizvode u ovome kraju, a od 26. studenog 2014. uvršteni su u svjetski popis nematerijalne kulturne baštine. Tijekom otvaranja festivala stanovnike Čiprovaca i brojne goste, uz gradonačelnika, pozdravila je  i veleposlanica Ljerka Alajbeg  te upravitelj oblasti Montana i predstavnica UNESCO-vog Regionalnog centra za nematerijalnu kulturnu baštinu.
 
Prema istraživanjima Julijana grofa Pejačevića (1833.–1906.), kroničara svoje obitelji veoma je važno bugarsko razdoblje iz povijesti Pejačevića. Unatoč sumnjama nekih povjesničara, kasnije analize uglavnom su pokazale da su njegove tvrdnje povijesno utemeljene. To se poglavito odnosi na istraživanja  bugarske historiografije, uključujući ona koja su u dvadesetim i tridesetim godinama prošlog stoljeća izvršili Bojan Penev i Boris Jocov, a koja su se pozabavila povezanim obiteljima Parčević i Pejačević (te nekim drugim obiteljima koje su s njima bile u srodstvu), i to za vremensko razdoblje dok su te obitelji boravile na području današnje Bugarske. Detaljno se o tome govori u člancima bugarske nacionalne enciklopedije „Enciklopedija Bulgaria“ (Sofija, 1981.–1997.).
 
Kao preteče Pejačevića, Parčevići su se, spletom okolnosti, u drugoj polovici XIV. naselili u Bugarskoj. „Enciklopedija Bulgaria“ specificira da je Parčija sa svojom obitelji tamo stigao s dubrovčkim trgovcima, odnosno uz posredovanje trgovačkih veza Dubrovačke Republike. Razlog tom preseljenju nije sa sigurnošću utvrđen, ali je najvjerojatnije vezan uz sukobe s drugim suparničkim velikašima na području tadašnje jugoistočne Hrvatske, odnosno na teritoriju Bosanskoga Kraljestva. Parčijina je obitelj, naime, tamo imala svoje posjede, od kojih se u nekim izvorima izrijekom spominje Narona. Boraveći najprije u Trnovu u središnjoj Bugarskoj (do 1399. godine), Parčevići sele u zapadnije dijelove zemlje. Kao njihovo sjedište najviše se od tada spominje rudarski gradić Čiprovci, u oblasti Montana. Neki povjesničari stoga drže da obitelj zapravo odonud vuče podrijetlo.
 
Čiprovci su u to vrijeme bili upravno, gospodarsko i kulturno sjedište cijele regije, ležeći u plodnoj dolini rijeke Ogosta, pritoka Dunava, uz obronke Stare planine (Balkan) i blizu današnje granice sa Srbijom. U blizini naselja otkrivena su bogata nalazišta ruda, među kojima zlata, srebra, bakra i olova. Rudarstvo su tamo razvili saski rudari, koji su se doselili u XIII. i XIV. i bili katoličke vjere, za razliku od starosjedilačkih pravoslavnih Bugara. Osim njih, došli su onamo i dubrovački trgovci te bosanski franjevci. Još veća mješavina nacionalnosti i religija nastala je na tom području nakon turske okupacije.
 
Osim u Čiprovce, neki ogranci Parčijine obitelji naselili su se u druga okolna mjesta, pa čak su neka nova i osnovali, kao što su na primjer Kneže, Pejakovo (ili Pejačevo) i Čerka. Po tim su mjestima pojedini ogranci dobili imena, te su, osim Parčevića, postojali Kneževići, Pejačevići, Čerkići i Tomagjonovići.
 
Rodoslovlje prvih Pejačevića
• Parčija - spominje se 1386.
· Nikola I. Parčević - sin Parčije
· Andrija I. Parčević - sin Parčije
· Petar I. Parčević - sin Andrije I., umro nakon 1423.
· Nikola II. Parčević - sin Petra I., spominje se 1437.–1470.
· Gjoni (Ivan, Gyoni, Gioni ili Giono) Parčević - sin Nikole II., spominje se 1481., imao je sinove:
· Ivan I. Parčević - spominje se 1563.
· Stjepan Knežević
· Tomislav (Tomo) Tomagjonović
· Dmitar Pejačević - spominje se 1561.–1563., prvi se počeo zvati Pejačevićem
· Nikola I. Pejačević
· Juraj (Đuro) I. Pejačević - barun, oženjen Margaretom Parčević
· Marko I. Pejačević
· Matija I. Pejačević - oženjen Agatom Knežević, umro oko 1688.
 

Vid Hinković

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

A. Plenković ne bi nikada zabranio dolazak A. Vulina u Hrvatsku da nije u problemima zbog Istanbulske konvencije. Slažete li se?

Srijeda, 25/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 725 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević