Get Adobe Flash player

Prvo svjedočanstvo o samostanu sv. Tadeja datira iz VI. stoljeća

 
 
Armenske općine u Iranu postoje uglavnom u Teheranu, Isfahanu i drugim gradovima i imaju približno više od sto tisuća ljudi. Sada u Iranu postoji dvadeset i pet armenskih crkava i njih jedanaest u funkciji su većinom u Teheranu, Tabrizu i Isfahanu. To su crkve: sv. Marije, sv. Jakova, sv. Gevorka, sv. Grgura Prosvjetitelja, sv. Minasa, sv. Ivana Krstitelja, sv. Stjepana, sv. Sargisa i druge. Jedan od najpoznatijih samostana je samostan sv. Tadeja (arm. Surb Tadevos) koji se nalazi u provinciji Zapadni Azerbajdžan, u rajonu Čaldoran blizu grada Makua. Naziv samostana je povezan s apostolom Tadejem. Prema predaji prva crkva pri grobu apostola Tadeja se je pojavila ovdje u 68. godini poslije Krista. Prvo svjedočanstvo o samostanu datira iz 6. st. Današnja zgrada glavne katedrale sagrađena je 1329. god. na mjestu prijašnje koja je srušena u potresu 1319. god. Većina obnovljenih današnjih zgrada izgrađena je početkom 19. st., zahvaljujući donacijama kraljevića Abasa-Mirze. Dijelovi samostanskih zgrada iz 19. st. isklesani su od pješčanika, a još stariji dijelovi od crnoga i bijeloga kamena. Bogoslužje se održava jedanput godišnje, u mjesecu srpnju na dan sv. Tadeja.
 
Godine 2008. armenski samostani sv. Tadeja, sv. Stjepana iz 9. st. blizu grada Džolfe i kapela Dzordzor iz 9. - 10. st. u iranskoj pokrajini Zapadni Azerbajdžan uvršteni su na UNESCO-ovu listu mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.
 
Katedrala svetoga Krista Svespasitelja (ili Vanska katedrala) nalazi se u gradu Isfahanu, u armenskoj četvrti Nova Džolfe/Džuljfa. Katedrala je sagrađena između 1606. i 1655. god. prema nalogu šaha Abasa I. (1571. - 1629.) koji je nakon redovnoga rata s Osmanskim Carstvom počeo preseljavati Armence iz Armenske doline i Džolfe/Džuljfe (sadanji Nahičevan u Azerbajdžanu) u unutrašnjost Irana. Armencima, koji su bili većinom obrtnici i poslovni ljudi, dodijeljena su određena područja od rijeke Zajandeh. Mjesto se je to nazivalo Džolfa-je-No što znači Nova Džolfa. Ukupno u Iran iz Nahičevana i Jerevana, prema različitim procjenama, bilo je preseljeno od 250 do 300 tisuća Armenaca. U Iranu Abas I. je promicao vjersku toleranciju prema kršćanima. Smatra se da je Abas I. bio prvi iranski vladar koji je slao slikare na školovanje u Italiju. Bosanski franjevac dr. fra Marinko Pejić o tom piše: “Na području Nove Julfe razvila se dobro organizirana armenska zajednica s oko tristo tisuća ljudi. Imali su svoje škole, crkve i organizirali prvu tiskaru u Iranu. Svojim umijećima, koje su stavili na raspolaganje safavidskoj dinastiji znatno su doprinijeli razvoju iranskog društva. Do polaganoga propadanja dolazi promjenom vladarske kuće i afganistanskim osvajanjem Isfahana. Armeni nikada nisu napustili ovo područje, ali se njihov broj smanjio, a od 24 crkve koje su podignute u vrijeme šaha Abaza, ostalo ih je aktivnih jedna polovina”.
 
Građevinski radovi su započeli 1606. god. i konačno završili 1664. god. pod vodstvom biskupa Davida. Crkva je obnovljena uz pomoć darovatelja, armenskoga trgovca Avetisa Stjepan(os)jana, a oslikavanje pod nadzorom Ovanesa, svećenika Stjepana i slikara Minasa. Katedrala se sastoji od kupolastoga svetišta nalik na džamiju, ali s bitnim dodatkom europskoga stila: poluosmokutne apside oltara. Zidovi katedrale su bogato urešeni višebojnim freskama, rezbarijama u zlatu i umjetničkim keremičkim pločicama. Središnja kupola ispisana je zlatom i tamnoplavom bojom i na njoj je prikazan biblijski siže o stvaranju svijeta i progonstvu iz raja. Na svodovima su prikazane glave kerubina sa sklopljenim krilima. Strop je nad svodom urešen otmjenim cvjetnim motivima u stilu perzijskih minijatura. Gornji dijelovi zidova urešeni su slikama na evanđeoske teme, a donji dio - patnje armenskih mučenika.
 
Godine 1702. izgrađen je zvonik. Tu se nalazi i spomenik koji je posvećen genocidu nad Armencima u doba Osmanskoga Carstva. Osim crkve i upravnih zgrada uz katedralu se nalazi tiskarski ured, knjižnica i muzej. Knjižnicu koja sadržava više od 700 rukopisnih knjiga na armenskom i europskim jezicima osnovao je Ovanes Surenjan 1884. god. Zgrada muzeja sagrađena je 1905. god. i u njoj su pohranjeni različiti dokumenti: naredbe, smjernice, fotografije, zemljovidi, slike, liturgijske potrepštine, te odjeća iz doba Safavida i drugo.
 

Artur Bagdasarov, HKV

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Za koga ćete glasati na izborima za Europski parlament?

Utorak, 23/04/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 601 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević