Get Adobe Flash player

Ruski desanti u Poljičkom i Makarskom primorju

 
 
Prije 210 godina
U svibnju 1807. flotni odredi Carske Rusije pod zapovjedništvom admirala Senjavina nastavljaju s operacijamau srednjodalmatinskom akvatoriju. Rusi pripremaju ostvarenje novog, po Francuze, veoma opasnog plana. Uz pomoć domaćih ustanika u Poljicima i Makarskom primorju namjeravali su izolirati francuske garnizone u Splitu, Omišu i Makarskoj, uništiti ih i uspostaviti mostobran od Trogira do Opuzena. Pobuna bi se istovremeno proširila i na unutrašnjost do Imotskog i Vrgorca. Sve se pripremalo u dosluhu s poljičkim velikim knezom Čovićem, makarskim delegatom Berošem, pandurskim pukovnikom Daneseom i još nekim službenicima francuske administracije i časnicima teritorijalnih postrojbi.
http://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/06/Rusi_Jadran.jpg
Za neposredan povod početka pobune i desanta namjeravali su iskoristiti veliko nezadovoljstvo lokalnog stanovništva predstojećim novačenjem za Napoleonovu Dalmatinsku legiju, koje je imalo početi 15. lipnja. Iako se sve pripremalo u dubokoj konspiraciji, splitski delegat Garagnin - informiran od svojih doušnika - javlja već 3. lipnja providuru Dandolu u Zadar:„Očekujemo neprijateljsko iskrcavanje u Poljicima i ustanak sedam tisuća Imoćana. Neprijatelj je unovačio na Korčuli, Braču i Šolti (...) Neprijatelju su stigla pojačanja s Levanta. Pomorske su snage jačine osamnaest ratnih brodova, među ovima i četiri velika. Desantne trupe su jačine deset tisuća ljudi. Možemo očekivati da će s prvim južnim vjetrom stići i bič barbarskog rata."
Istoga dana navečer četiri ruska ratna jedrenjaka sidre ispred Mutograsa u Poljičkom primorju. Tokom noći primijećeno je kretanje čamaca s kopna na brodove i obratno. Kolovođe pobune odlazili su po posljednja uputstva.
 
4. lipnja
Rusi iskrcavaju u uvali Strožanac tisuću ljudi (Crnogoraca, Bokelja, Bračana i Šoltana). Pridružuju im se brojni Poljičani. Iz Splita nastupaju četiri čete francuskih pješaka. Padaju u zasjedu nedaleko od Stobreča. Povede se žestok okršaj. Francuzi se uz brojne gubitke povlače na utvrdu Kamen. Pobunjenicima se pridružuju i Stobrečani. Istoga dana kod Duća (nedaleko od Dugog Rata) napadnuta je francuska opskrbna komora na cesti za Omiš. Ubijeni su narednik i nekoliko vojnika. Iste večeriu splitskom garnizonu generali održavaju ratno vijeće. Naslućuju da ih Rusi i Poljičani žele namamiti izvan grada, da bi zatim ratni brodovi što krstare neposredno ispred luke napali Split. Traže pojačanje iz Trogira. Trogirski garnizon popunit će bojna iz Šibenika.
 
5. lipnja
Dok jedinice trogirskog garnizona marširaju put Solina, iz Splita kreću „kraljevski veliti" (elitne trupe). U gradu su ostali samo karabinijeri. Veliti nailaze na žestok otpor. Formiraju se u kolone, a zatim na juriš zauzimaju Stobreč. Stanovništvo bježi na ruske brodove. Petnaestak muškaraca i žena koji se nisu uspjeli ukrcati masakrirani su na obali. Pred večer trogirske jedinice, prebacivši se preko Mravinaca i Kučina, svladavaju žestok otpor kod potoka Korešnice i uspostavljaju položaj na desnoj obali rječice Žrnovnice. Tuče ih topništvo s ruskih brodova. Sa sjeveroistoka pridružuje im se odred nepobunjenih pandura.
 
6. lipnja
Na lijevoj obali Žrnovnice, iznad Strožanca i uz cestu Split-Omiš, ušančilo se 400 Rusa i 500 ustanika. Kada francuske jedinice otvore vatru, začuje se pucnjava iz neprijateljske pozadine. (Trogirske jedinice združene s pandurima uspjele sutokom noći zaobići izvor Žrnovnice, popeti se na brdo Perun i napasti neprijatelja s leđa.) Rusi i Poljičani zateknu se između dvije vatre. Rusi se užurbano povlače na brodove. Poljičani prepušteni na milost i nemilost nastupajućem neprijatelju bježe u svim smjerovima. Poljički ustanak praktički je slomljen. Iduća tri dana francuske će jedinice ognjem i mačem kažnjavati pobunjena Poljica.
Istoga dana pred večer ruski brigantin i dvije barkase uplovljavaju u Kaštelanski zaljev i pokušavaju pobuniti Kaštelane.
 
7. lipnja
Brigantin topovskom paljbom tuče francuske jedinice što pristižu iz Trogira. Istovremeno gađa i neke zgrade u Kaštel-Starome i Kaštel-Lukšiću. Doplovi i ruska fregata s dvije tartane pune desantnih postrojbi. Pokušaj iskrcavanja spriječe jedinice trogirskog garnizona koje su dojurile s jednim topom. Budući da se Kaštelani nisu odazvali ruskom pozivu na pobunu, brodovlje se povlači put rta Marjana, gdje ga napadaju dvije francuske topovnjače i nanose im lakše gubitke. Rusi zaplove u pravcu Splita, a zatim nastave put Poljičkog primorja.
 
8. lipnja
Rusko se brodovlje koncentrira ispred Omiša. Pozivaju na zapovjednibrod Aziju predstavnike grada i traže neposrednupredaju uz prijetnju bombardiranjem. Francuska posada onesposobljava topove, municiju baca u Cetinu i povlači se put Makarske. Istoga dana poslije podne stiže iz Zadra u Split general Marmont i pred večer odmah prosljeđuje put Poljica.
 
9. lipnja
Rusima iskrcanima u Omišu pridružuju se pribjegli Poljičani. Progone ih francuske jedinice, ali ne mogu prijeći duboku Cetinu. Rusi su uklonili sve čamce. Rusi iskrcaju još 600 vojnika i 200 pobunjenika.
 
10. lipnja
Pred Omišem zatišje. Rusi pretpostavljaju da Francuzi neće moći forsirati Cetinu. U međuvremenu je glavnina francuskih postrojbi krenula potajno zaobilaznim putem uz tok Cetine i prešla je kod Zadvarja.
 
11. lipnja
Francuzi napadaju Omiš s istoka. Žestoka bitka potraja punih deset sati. Navečer Francuzi zauzimaju omišku tvrđavu. Tokom noći Rusi se evakuiraju. U osvit zore dižu sidra, a Francuzi zaposjedaju grad.
 
12. lipnja
Ustanak se rasplamsao u Makarskom primorju. Također i u Imotskom i Vrgorcu. Pobunjeni panduri naoružavaju seljake. Delegat Beroš sve to taji zapovjedniku francuskog garnizona u Makarskoj.
 
16. lipnja
Na vidiku Makarske osamnaest ruskih brodova. Ne mogu napredovati zbog pomanjkanja vjetra. Iz Omiša pristiže pomoć od 3000 vojnika koji ubrzano hodaju pod zapovjedništvom generala Delzonsa. Pred večer viceadmiral Senjavin poziva makarski garnizon na predaju i odmah započinje bombardiranje.
 
17. lipnja
Bombardiranje Makarske se nastavlja. Rusi iskrcavaju 900 momaka u Podgori. General Delzons šalje put Podgore jak odred. Iznad Podgore i Drašnica napadaju ih znatne ruske snage ojačane naoružanim seljacima koji su „lepršali po hridinama poput ptica i koji bi nestajali čim bi ispalili dobro naciljani hitac..." Rusi su ipak suzbijeni i odbačeni na obalu. Mnogi se utapaju (150 mrtvih i 30 zarobljenih). Poginulo je i mnogo seljaka. Francuzi također trpe znatne gubitke (150 vojnika i 3 časnika). U Makarsku stiže general Marmont.
 
18., 19. i 20. lipnja
Nastavlja se bombardiranje Makarske. Topovske kugle prouzrokovale su znatne materijalne štete, ali je pogjnuo samo jedan dječak. Rusi pokušavaju iskrcavanje u Tučepima. Primijetivši dolazak većih francuskih snaga, odmah se povlače. Usput popale kuće onih stanovnika koji nisu pristupili ustanku. Istoga dana ruska eskadra napušta položaj. Povlači se put Brača.  S  njima  odlaze i mnogi kompromitirani Poljičani.
 
Francusko-ruski mir u Tilzitu
 
Mjesec dana poslije tih događaja (21. srpnja) u Marmontov stožer stiže Napoleonov glasnik s viješću da su u Tilzitu (7. srpnja 1807.)Napoleon i Aleksandar I potpisali ugovor o miru. Sudbina Boke kotorske bila je odlučena: Rusi je moraju predati Francuzima i definitivno napustiti Jadran.
Već 10. kolovoza general Lauriston javlja Marmontu iz Dubrovnika:„Generale, preuzimanje Boke kotorske obavljeno je jutros u šest sati. Tvrđava Španjola se predala, nalazi se u našoj vlasti, na njenim zidinama vije se francuska zastava. Gradove Herceg-Novi, Kotor i Budvu predat će nam tek 12. jer Rusi moraju isprazniti brojna skladišta i pripremiti tvoriva koja nam ostavljaju, a koja su smještena u vojarnama... " Na kraju napominje: „Gospodin Baratinski, ruski zapovjednik, zamolio me da zatražim od Vas milost za Dalmatince koji se žele predati..."
 
Bokelji mirno prihvate novog okupatora, a Crnogorci se povuku u svoja brda. Viceadmiral Senjavin zaplovi s pet brodova put Gibraltara da bi se vratio na Baltik. S njime otplovi i posljednji poljički veliki knez Čović.
Komodor Baratinski organizira prebacivanje preostalih ruskih postrojba i brodova do Trsta. Tamo iskrca 4740 vojnika i mornara koji krenu pješke preko Austrije put Rusije. Brodove (četiri linijska, dvije fregate, šest transportera i tri brika) ostavi Francuzima. Napoleon je namjeravao od tih brodova stvoritijezgru buduće fiote koja bi se na Jadranu mogla suprotstaviti nastupajućim engleskim pomorskim snagama. Međutim, kada ih stručnjaci pregledaju, utvrde da su u veoma lošem stanju i da je malo koji sposoban za naporniju plovidbu.
Tada Francuzi shvate zašto su ih Rusi onako velikodušno ostavili...
 

Frano Baras

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Slobodan Milošević je ubio Ivana Stambolića, a Aleksandar Vučić Olivera Ivanovića. Slažete li se?

Subota, 20/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 832 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević