Get Adobe Flash player

Hitac u leđa pristaši splitskog HSS-a

 
 
U nizu jugonacionalističkih provokacija i zločina kojima su tridesetih godina prošlog stoljeća bili izloženi Hrvati u Dalmaciji posebno je odjeknulo umorstvo Paške Fradelića Gale popularnog splitskog člana HSS, oca šetero nejake djece. Naručeni zločin izvršio je mladi Solinjanin Branko Dude tada općinski redar. O nemilom događaju opširno su izvještavala dva splitska dnevna lista. Prenosim članke objavljene u Jadranskom dnevniku. Ostala obimna sudska  dokumentacija o tom slučaju sačuvana je i nalazi se u Državnom arhivu u Splitu.
Paško Fradelić-Gale
 
Ponedjeljak 9. studenoga 1936. JADRANSKI DNEVNIK Br. 262.
 
Umorstvo u Solinu
OPĆINSKI REDAR BRANKO DUDE ISPALIO DVA REVOLVERSKA METKA PRI JEDNOJ SVAĐI OD KOJIH JE JEDAN  POGODIO U LEĐA PAŠKU FRADELIĆA-GALU — KAKO JE DOŠLO DO UMORSTVA —  ŠTA PRIČAJU OČEVIDCI — ŽALOSNI PRIZORI U BOLNICI
 
Jučer poslije podne, oko 5 i po sati, pri jednoj neznatnoj prepirci, desilo se u Solinu grozno umorstvo koje je izazvalo duboku potištenost ne samo u Solinu gdje je ono i izvršeno, nego, naročito u Splitu, jer je ubijen Splićanin Paško Fradelić-Gale, otac šestero nejake i nezbrinute djece. Jučer ujutro su bili u Kaštel Sućurcu  omladinci, među kojima Ćirilo Ružić, Paško Fradelić-Gale, Niko Kovačević i drugi. Omladinci su se u Kaštel Sućurcu zadržali i nakon skupštine (HSS-a). Poslije ručka kod  obitelji Kovač, krenuli su preko Solina za Split. U Solinu kod restauracije »Tomislav« su se iskrcali i tu čekali autobus da bi se vratili u Split. Da bi skratili vrijeme omladinci su pošli u restauraciju »Tomislav« i tu naručili tri kafe, koje su popili, platili  i nakon toga napustili lokal. Izišli su na cestu da čekaju autobus. Njima su se priključili neki Solinjani, jer je malo prije toga završena utakmica između Vuka i Solina, a u prostorijama Seoske blagajne bio je ples Seljačke Sloge. Kako su Paško Fradelić-Gale i Ćiril Ružić bili malo veseliji i nešto jače galamili, Niko Kovačević zamolio je Solinjanina Lovra Milišića, koji se je nalazio u njihovom društvu, da bude uz Galu i da ga miri. Tako su se uputili prema mostu. Tek što su prošli mljekarnu Šperac susreli su glavara Solina Silvestra Dudu koji je bio u društvu općinskog vijećnika Grge Mandića. Između Paške Fradelića i Silvestra Dude došlo do prepirke, kasnije je naišao Dudin sin Branko Dude, općinski redar. U toj prepirci Branko Dude iz svog službenog revolvera ispalio je dva metka od kojih je prvi smrtonosno pogodio Pašku Fradelića u leđa.

KAKO JE DOŠLO DO UMORSTVA?
 
O samom krvoproliću Lovre Milišić priča slijedeće:  »Kada smo susreli Silvestra Dudu u društvu sa Grgom Mandićem sada pok. Paško obratio se je glavaru riječima: »šta me izazivaš«. Među njima je nastalo prepiranje. Kovačević i ja nastojali smo da Galu odstranimo i odvedemo, što nam je i pošlo za rukom i tako smo došli do mljekarne Šperac. Tu smo susreli općinskog redara Branka Dudu. Branko je sin Silvestrov, ali, vjerujem, da Gale nije poznavao Branka, a niti Branko njega. Gale se redaru obratio s riječima: »Čuješ, uhapsi ovog čovjeka, jer me izaziva.« Redar ga je upitao »ko te izaziva« ali kada je redar vidio da bi morao uhapsiti svog rođenog oca nastalo je prepiranje. Meni je izgledalo da je u tom prepiranju glavar Dude izvadio svom sinu njegov službeni bajunet. U taj čas Gale se je isprsio i onda se sagnuo, te rekao: »DAJ, BODI!« Gale se zapravo još nije ni ispravio, a redar Dude je već izvadio svoj službeni revolver i ispalio metak u jadnog Gale. Gale se je srušio na moje ruke. Još ga dobro nisam ni pridržao, a već je odjeknuo drugi hitac. I taj drugi hitac ispalio je redar Dude u pok. Fradelića. Oko nas je bilo preko stotinu ljudi, jer je malo prije toga završena utakmica. Nakon drugog hitca srušio se je i jedan iz Galinog društva Ja sam Galu položio na zemlju i odmah otrčao po liječnika. Ostali su zatim Pašku i onog drugog, mislim da je to bio Niko Kovačević prenijeli u restauraciju »Tomislav«. Liječnik g. dr Ante Zavorović odmah se je odazvao i hitno došao da im pruži liječničku pomoć. Gale je bio u agoniji. Liječnik mu je dao jednu injekciju a nakon toga su ih autom prenijeli u splitsku bolnicu. Šta je dalje bilo neznan.«
 
Slično nam je ispričao i šimun Armanda, rodom iz Sinja koji je bio u neposrednoj blizini ubijenog.
 
U BOLNICI
 
Iz auta su odmah preneseni u operacionu salu bolnice. Međutim Paško Fradelić je već pred vratima operacione sale izdahnuo tako da je svaka pomoć bila uzaludna Niko Kovačević i Ćirilo Ružić, koje su također dopremili u bolnicu, došli su kasnije svijesti. Oni su se, izgleda, bili samo onesvijestili.
 
Za tili čas oko bolnice okupilo se je mnoštvo svijeta. Vijest o umorstvu Paške Fradelića, koji je u Splitu bio vrlo dobro poznat, prenijela se munjevitom brzinom gradom. Ta vijest je izazvala duboku sućut, jer pokojni Gale, iako je bio nagle ćudi, bio je poznat kao čovjek dobrog srca. Oko mrtvog Fradelića u bolnici su se našli i svi istaknuti prvaci  HSS na čelu sa g. Paškom Kaliternom.
 
OČAJNO ZAPOMAGANJE UDOVICE
 
Ova žalosna vijest došla je i do udovice ubijenog. Njoj se nije smjelo reći da joj je muž mrtav, već da je samo teško ranjen. Ona je ipak tražila da dođe do bolnice. Ali čim joj je rečeno da je Paško mrtav uz očajan krik srušila se u nesvijest. Bolnički liječnici odmah su joj pritekli u pomoć i uspjeli da je povrate svijesti. Jadnica je neprestano kukala i naricala:  »JADNI MOJ PAŠKO!... JADNO MOJE ŠESTERO SIROČADI!« Sva skršena od boli i tuge očajna žena nekoliko je puta padala u nesvijest. Oko nje bila je okupljena njena i pokojnikova rodbina koji su je tješili ali je sve to bilo uzaludno, jer nije lako bilo umiriti jadnicu, koja je tako naricala da je srca parala. Tek oko osam sati na večer usjelo je nesretnu udovicu otpremiti njenoj kući gdje sada, skupa sa svoje šestero nejake i nezaštićene djece, tuguje i nariče za ubijenim mužem, ocem i hraniteljem. Umorenog su kasnije prenijeli u mrtvačnicu bolnice. Oko bolnice do kasno u noć okupljao se je narod i komentirao ovo grozno ubojstvo koje je izvršeno bez ikakvog razloga.
 
(JADRANSKI DNEVNIK Br. 263, str. 6 - God. III,  Split, utorak 10 studenoga 1936.)
 
Sa suzama i tugom ispraćen je na  vječni počinak Paško Fradelić-Gale
 
ČITAV HRVATSKI SPLIT SUDJELOVAO JE SPROVODU — PLAČ I SUZE PRI ZADNJEM ISPRAĆA JU — POKOJNIKOVA DJECA NA SPROVODU U KOČIJI — VIJENCI DR MAČKA I DR TRUMBIĆA — POSMRTNI GOVORI
 
Jutros već u 5 sati nastavljeno je defiliranje pored mrtvog Paške Fradelića Gale. Kroz čitavu noć hrvatski omladinci, njegovi vjerni drugovi čuvali su njegovo mrtvo tijelo. Oko pola noći pokojnikovi prijatelji Hrvoje Jendrašić i Ivo Cerinić skinuli su posmrtnu masku koja je vrlo dobro uspjela i koja je izložena u gradu. Već oko sedam i po udovica pokojnika, sa svojom nejakom djecom i ostalom rodbinom, došla je da se po zadnji put oprosti od pokojnika. Prizor je bio nadasve dirljiv i bolan i nije bilo čovjeka, koji u taj čas nije proplakao. šestero nevine dječice po zadnji put izljubili su onoga koji ih je hranio, odgojio i bio im jedina nada i ufanje. U tom času zločin još je više otskočio u svojoj grubosti i surovosti. Sve do podne čitave povorke iz Splita i bliže okolice došle su da se poklone mrtvom hrvatskom omladincu. Računa se da je jučer i danas u kancelariji pristaša dr Mačka, gdje pokojnik počiva na odru izmijenilo preko 20 hiljada ljudi iz svih narodnih slojeva: seljaka, radnika i građana, nejake djece i staraca, muških i ženskih.  U podne, nakon što je gradski liječnik g. dr Tommaseo pregledao mrtvo tijelo, pk. Gale leš je pokriven uz plač svih prisutnih.
 
MNOŠTVO NARODA
 
Već u 1 sat poslije podne svi su redatelji bili na svom mjestu a nepregledno mnoštvo svijeta zakrčilo je sve prilaze, koji vode u Krešimirovu ulicu, gdje se nalazi kancelarija pristaša g. Dr Mačka.
 
VIJENCI
 
Jedan za drugim stizavali su vijenci splitskih Hrvata i hrvatskih društava i korporacija, rodbine te pojedinih organizacija iz bliže i daljne okolice. Vijenci su najprije poredani i Krešimirovoj ulici a na čelu se je nalazio prekrasan vijenac vođe hrvatskog naroda g. dr Vlatka Mačka sa natpisom »Žrtvi — dr Vlatko Maček«. Odmah iza vijenca dr Mačka nalazio se je vijenac hrvatskog prvaka g. dr Ante Trumbića.
 
POVORKA
 
Tačno u 2 i pol sata poslije podne lijes sa posmrtnim ostancima pk. Gale prenesen je iz kancelarije dr Mačka u Krešimirovu ulicu. Lijes su nosili hrvatski omladinci. Povorka je zatim krenula pored Peristila, Poljanom Kraljice Jelene, Hrvojevom, Beogradskom, Zagrebačkom ulicom, Klaićevom Poljanom. Teutinom, Matošićevom i Križe-vom ulicom do crkve sv. Križa. Povorka je bila ogromna, upravo veličanstvena, kakvu Split jedva pamti. Osim svih Hrvata. Splita bila je brojno zastupana bliža okolica a isto tako došli su i delegati iz udaljenijih mjesta kao Visa, Šibenika, Makarske, Imotskog itd. Povorka je prolazila kroz nepregledan špalir naroda. Bile su ispunjene sve ulice kroz koje je pogrebna povorka prolazila i svima su oči bile orošene suzama. Čuo se je samo plač i jauk.  Povorka je išla ovim redom: Kažiput sa štapom, zatim su tri žene u crnini pratile križ a iza ovoga nošeni su vijenci, najprije vijenac dr Mačeka, koji je nosio g. Marin Tomić u pratnji dvaju težaka iz Velog Varoša u narodnoj nošnji a zatim vijenac g. dr Ante Trumbića koji je nosio Lovre Viđjak u pratnji dva težaka iz Lučca. Iza toga je nošen vijenac sa  natpisom »Hrvatska omladina Solina«, vijenac bivše HSS zatim ostali vijenci, njih 50 na broju.  Iza vijenaca išli su članovi i članice HGD »Tomislav« zatim pjevači »Zvonimira« iz Mravinaca, a iza njih glazba iz Kaštel Sućurca. Ispred lijesa išao je župnik Velog Varoša preč. g. dr čiro Banić i dva svećenika. Uz lijes sa strane išli su hrvatski omladinci i članice Hrvatske Žene i Hrvatskog Srca u crnini. Iza lijesa išla je rodbina. Tužno je bilo gledati šestero neopskrbljene djece u kočiji pk. Gale. Kočiju je vukao konj ali bez kočijaša. Iza rodbine išlo je vodstvo b. HSS te b. SDS a zatim brojni članovi svih gradskih i mjesnih organizacija, društava, i korporacija pa onda nepregledno mnoštvo Hrvata i Hrvatica Splita.
 
ODRIJEŠENJE u crkvi sv. Križa dao je župnik preč. dr Čiro Banić. HGD »Tomislav« otpjevalo je  zatim »Pokoj mu vječni« a PHD »Zvonimir« iz Mravinaca nadgrobnicu. Na čitavom putu do crkve nepregledno mnoštvo koje je pratilo sprovod u špaliru plakalo je, a žene su upravo naricale. Kada je sprovod došao u Križevu ulicu nastao je pravi jauk i plač. Iz crkve sv. Križa povorka je krenula Ban Mladenovom ulicom zatim obalom. Tvrtkovom ulicom do početka Tartaljine ulice. Tu je povorka stala. Sa suzama na očima oprostio se je od nezaboravnog pokojnika narodni zastupnik G. PAŠKO KALITERNA "Tužni zbore, junački i nezaboravni Paško, ti nas ostavljaš, ostavljaš dragu ženu i šestero nejake djece; ostavljaš tvoje prijatelje i borce i ideš gore u nebeske visine gdje ćeš naći Stjepana Radića, Pavla Radića, Gjuru Basaričeka i sve one bezbrojne drage koji poginuše za svoj narod. Ubiše te, dragi naš Paško, poginuo si ...ruke ali Tvoj rad, Tvoja požrtvovnost, Tvoja odlučnost ostat će nam u nezaboravnoj uspomeni i nikada, nikada Te nećemo zaboraviti. Rad koji smo započeli, budi siguran, da ćemo ga dovesti do kraja" G. Kaliterna evocira zatim uspomene na blpk Paška Fradelića i ističući njegove vrline završava svoj topli govor sa »Slava Pašku Fradeliću Gali, Slava Stjepanu Radiću, Slava bvim borcima. Živio dr. Maček, Živjela Hrvatska!«
 
Nepregledno mnoštvo Hrvata i Hrvatica prihvaćaju poklike Slava a zatim Živio. Svima su orosene suzama. Čuju se jecaji. U ime splitskih težaka govori G. FRANE IVANIŠEVIC podpredsjednik gradske organizacije  HSS. G. Ivanišević svoje posmrtno slovo započinje riječima: »Braćo, drugovi i prijatelji! Danas smo se ovdje sakupili oko ovih mrtvačkih kola da damo zadnju počast neustrašivom borcu, drugu i prijatelju. Velika rana, koja nam je ostavila... G. Ivanišević zatim napominje kako je blpk. Paško bio čovjek rijetke dobrote i borbenosti za sveta hrvatska prava, koji nikada za sebe nije tražio ništa, a davao sve i samoga sebe. Ostavljaš nas, neustrašivi borče, ostavljaš svoju siročad, svoje šestero nejake djece i jadnu udovicu. Davao si krv svoju i sada si pao. Neka Ti je dragi druže i prijatelju lahka zemlja i zadnji zbogom i slava!
 
NA GROBLJU LOVRINAC
 
Nakon posmrtnog slova Frane Ivaniševića prisutni su se oprostili od mrtvoga Gale a onda je posmrtna povorka krenula na groblje Lovrinac. Čitavo vodstvo  HSS, rodbina i mnogobrojni prijatelji pokojnikovi pošli su na groblje da isprate njegove mrtve ostanke na zadnje počivalište. Pred otvorenim grobom u ime radnika govorio je  G. VJEKOSLAV BLAŠKOV tajnik podružnice Hrvatskog radničkog saveza u Splitu. U svom govoru g. Blaškov ističe vrline koje su resile blpk. Pašku Fradelića kao druga i radnika te neustrašivog borca za prava hrvatskih radnika i njihovu bolju budućnost.
 
Zatim je u ime hrvatskih namještenika u Splitu govorio G. LUKA VODANOVIČ koji je iznio žalost hrvatskih namještenika Splita za blpk. Paškom Fradelić Galom i istakao njegove vrline, njegovu odlučnost i nepopustljivost u borbi za prava hrvatskoga naroda. Zatim je govorio u ime prijatelja i akademske omladine  G. ŠIME PODUJE: Tužni hrvatski zbore! Nema više našeg Gale, nema više našeg Paška. Nema više neustrašiva borca za hrvatska prava i  pobornika svetih ideala pravice, u pravičnosti. Pao je naš Gale. Pogođen metcima u leđa na svetom solinskom tlu. Ponovno je podignut na nadgrobnom humku jedan skromni drveni križ na kojem stoji napisano »Paško Fradelić-Gale«, — ime koje pretstavlja čitav jedan život pun stradanja i patnja, muka i teškoća, samoprijegora i odricanja, domovinske ljubavi i neustrašivosti, značaja i postojanosti. Dragi, nezaboravni Gale! Neumoljiva sudbina otela te iz naše sredine baš u naponu tvoje muževne snage, baš onda kada si predosjećao bolje dane nakon što si hrabro prošao kroz mnogobrojne životne zapreke.
 
Otrgnula te od šestero tvoje nejake dječice kojima si bio pravi otac i hranitelj; otela te neumoljivo od tvoje žene koja je zajedno s tobom vjerno podnosila sve patnje i stradanja, otkinula te od nas najvjernijih tvojih drugova kojima si bio najjači štit i uvijek spreman da i život položiš, otrgnula te od tvojih prijatelja s kojima si bez straha proživljavao zlo i dobro i kojima si uvijek služio primjerom zbog svoje čestitosti, poštenja i nepokolebivosti. Malo je bilo tebi ravnih, znao si svojim vedrim karakterom, svojom neustrašivosti i hrabrošću da podigneš duhove i da ih ohrabriš. Baš onda kad su rijetki ostali na poprištu borbe za svete ideale hrvatskog seljačkog pokreta, nezaboravni Paško, ti si bio onaj koji si lakoćom izvršavao naloge pa bili oni skopčani uz najveće poteškoće. Ko da te sada vidim kako se smiješ, a smijeh je pristajao vedrini tvojoj plemenitoj duši, daješ savjete i izvršuješ ono što je za druge izgledalo više nego zastrašujuće kao, da te sada vidim, dobri prijatelju kako si se veselio kada si mogao kazati da si i ti doprinio makar i skromni kamenčić onoj velikoj zgradi za koju se svi mi borimo Hrvatskoj. Da dragi Gale, Hrvatska bila ti je ideal kao i svima nama koji smo danas okupljeni nad tvojim grobom pod kojim počiva kao da spava naš dobri hrabri drug, nezaboravni Paško. Hrvatska za koju su kroz stoljeća proliveni potoci krvi bila je uvijek tvoja zadnja misao. Baš zato, jer si uvijek bio rukovodjen poštenjem i istinom nisi se ničega žacao šta bi moglo makar i malo koristiti onom velikom idealu — koja mora doći a koji ti je ideal neumoljiva sudbina nije dala da to doživiš. Neka ti je dobri Gale barem mala zadovoljština za tvoje žrtve ovaj velikodušni oproštaj čitavog poštenog hrvatskog Splita i saučešće svih boraca u svim hrvatskih krajevima. Neka ti je barem mala zadovoljština ova današnja posmrtna pratnja. Dragi Paško, ulazeć u kolo hrvatskih mučenika kaži im da su nam oni lučonoše naše za koju nam ni najveća žrtva nije i neće biti teška. Spavaj mirno, dragi Paško, u hrvatskoj, grudi koju si žarko ljubio, spavaj mirno, jer najvjerniji tvoji drugovi neće te ni mrtvog nikad zaboraviti. Spavaj mirno, dragi Paško, vjerni i nerazdruživi naš prijatelju, hrvatski narod znao je i znat će dostojno ocijeniti tvoj rad i tvoju žrtvu. Tvoj nadgrobni humak bit će podstrek novih snaga i služit će nam primjerom kako se živi za ideale za ideale hrvatske domovine koju su beskrajno ljubio Neka je vječna slava hrvatskom narodnom borcu, junaku i mučeniku Paški Fradeliću Gali! Slava!
 
Kada je lijes spušten u grobnicu svi prisutni su zaplakali, a onda su pjevačka društva »Tomislav« iz Splita i »Zvonimir« iz Mravinaca otpjevali »Lijepu našu...«  Poslije  don Frane Ivaniševića govorili su još g. dr. Rudolf Pederin i dr. Ivo Cuzzi.
 
NAPOMENA:
 
U članku spomenuti ubojica BRANKO DUDE (1913.-1997.) bio je osuđen (samo!) na pet godina zatvora. Poslije se pridružio partizanima. Za postignute zasluge u NOB  dodijeljen mu je (1951.) Orden narodnog heroja Jugoslavije. Obavljao je visoke dužnosti u JNA  od komadanta Narodne Milicije SR Hrvatske do komandanta divizije.  Umirovljen je u činu general-potpukovnika.
U članku spomenuti splitski HSS-ovac ĆIRIL RUŽIĆ (1904.-1944.), strijeljan je na splitskom groblju Lovrinac neposredno po 'oslobođenju' Splita.
 

Frano Baras

Komentari   

0 #1 Gordan 2017-12-08 13:18
Hvala, Gospodinu Barasu na clanku o stradanju Hrvatskih rodljuba u kraljevoj Jugoslaviji , isto se nastavilo i u titovoj Jugoslaviji.az
Citat

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Znamo da Andrej Plenković ne zastupa hrvatske interese. Čije interese zastupa?

Utorak, 18/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 958 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević