Get Adobe Flash player

Prošlo je 120 godina od smrti čovjeka koji je među najzaslužnijima za razvoj grada Tivta kao suvremene urbane cjeline

 
 
Prethodnih dana u Tivtu je obilježen jubilej - 125 godina od osnivanja Velikog gradskog parka, najveće hortikulturne bašte na istočnoj obali Jadrana. U utorak 5. XII., navršava se 120 godina od smrti čovjeka koji je među najzaslužnijima za razvoj grada Tivta kao suvremene urbane cjeline. Iz pera novinara Siniše Lukovića donosimo tekst koji je objavljen u knjizi“Pomorska lica Boke Kotorske”.
https://alchetron.com/cdn/maximilian-daublebsky-von-sterneck-7a8eaa06-b796-4b75-aeb5-8c2577bb71d-resize-750.jpg
Maximilian Daublebsky von Sterneck
 
Naime, nekadašnji komadant Carske i kraljevske Ratne mornarice (K.u.K. Kriegsmarine) Austro-Ugarske, admiral baron, Maximilian Daublebsky von Sterneck, čovjek koji je, pored ostaloga, utemeljio pomorski Arsenal u Tivtu, umro je 5. XII. 1897. godine u Beču. Do sada se o tom odlikovanjima i slavom ovjenčanom heroju pomorskih ratova Austro-Ugarske s Danskom i Italijom iz sredine 19. vijeka, astronomu i fizičaru, u tivatskoj i uopće crnogorskoj javnosti izuzetno malo znalo, iako je Sterneckostavio neizbrisiv trag u razvoju Tivta i Boke kao dijela tadašnje moćne austro-ugarske imperije.
 
Prema podacima publiciste i jednog od najboljih poznavatelja pomorske prošlosti Austro-Ugarske, Zvonimira Frajfogla iz Njemačke, Sterneckje rođen 14. II. 1829. godine u Klagenfurtu u plemićkoj obitelji podrijetlom iz Češke. U 14-oj godini života postao je pitomac Mornaričkog Kolegija (Akademije) u Veneciji. Po završetku školovanja u činu mornaričkog zastavnika 1849. godine sudjelovao je u pomorskoj blokadi Venecije gdje se veći dio mornarice pobunio protiv austrijske vlasti. 1851 unaprijeđen je u čin prvog poručnika kada je i po prvi put dobio zapovjedništvo nad vlastitim brodom. Brzo napreduje u službi, tako da je već 1859 unaprijeđen u čin kapetana korvete, a godinu kasnije i u čin kapetana fregate. Pod vodstvom proslavljenog austrijskog mornaričkog časnika, kasnijeg admirala i zapovjednika mornarice Vilhelma von Tegefthoffa, Sterneck9. V. 1864. sudjeluje u bici kod Helgolanda u Sjevernom moru. Ova bitka u kojoj je austrijska eskadra kao saveznik Prusije u prusko-danskom ratu, savladala eskadru ratnih brodova Danske, značajna je u pomorskoj historiji kao posljednji sukob drvenih ratnih brodova. Sterneckje 28. V. iste godine postao komadant fregate „Schwarzenberg“, Tegetthoffovog zastavnog broda u danskoj luci Kukshavenu.
 
Međutim, njegovi zvjezdani trenuci tek dolaze – 20. VII. 1866. kod Visa se odigrava čuvena pomorska bitka izmedju flota Austrije i Italije u kojoj se po prvi put u pomorskoj povijesti, sukobljavaju oklopljeni ratni brodovi. Superiorna i modernija talijanska flota pod komandom admirala Karla Peliona de Persana, biva teško poražena od austrijske eskadre kojom je izuzetno vješto i hrabro zapovijedao kontraadmiral Tegetthoff. Austrijskim i Tegetthoffovim admiralskim brodom u bici kod Visa, oklopnjačom “Erzherzog Ferdinand Max”, zapovijedao je tada kapetan bojnog broda Maximilian Daublebsky von Sterneck. Ključni trenutak bitke dogodio se kada je Sternecku žaru borbe, oklopljeni pramac svog broda usmjerio na talijansku oklopnjaču  i komandni brod “Re d' Italia” i u maniri bitaka koje su vodili antički i srednjovjekovni pomorci, vozeći svom snagom, udario talijanski brod. Oštri podvodni dio pramca austrijske oklopnjače zario se u trup “Re d' Italia” i napravio veliku rupu, pa je talijanski brod potonuo za samo par minuta uz velike ljudske žrtve. Ubrzo su Austrijanci potopili i talijansku oklopnjaču “Palestro”, pa su se Persanovi brodovi u neredu povukli s bojišta, a Tegetthoff odnio pobjedu koja je uništila snove Talijana o zauzimanju istočne obale Jadrana. Zbog svojeg herojstva u bici kod Visa, Sterneckbiva odlikovan ordenom viteškog krsta Reda Marije Terezije, jednim od najvećih austrijskih priznanja. Nakon ratnih godina, uslijedile su mirnodopske u kojima se Sterneckmogao posvetiti i drugim, prvenstveno zanstvenim i istraživačkim aktivnostima. Tako u činu komodora sudjeluje kao navigator 1872. u ekspediciji na Sjevernom ledenom moru, na brodu „Isbjörn“, što je bila priprema za poznatu austro-ugarsku arktičku ekspediciju predvođenu Pejerom i Vejprehtom. Za vrijeme tog pothvata od 1872. do 1874. obavljena su mnoga znanstvena istraživanja u Sjevernom ledenom moru, a ekspedicija je sjeverno od obala Rusije, otkrila i novi veliki otok nazvan Zemljom Franje Josipa po tadašnjem austro-ugarskom caru.
 
Admiral Maximilian Daublebsky von Sterneck
 
Sterneck je 1876. postavljen je za komandanta pomorskog Arsenala u Puli, glavnoj bazi austro-ugarske Ratne mornarice. Sedam godina kasnije, 1883. unaprijeđen je u čin viceadmirala i postao je komadant  Ratne mornarice i načelnik Mornaričke sekcije Ministarstva rata Austro-Ugarske. Sa te pozicije 1884. zapovijeda manevrima eskadre kojima je prisustvovao i car Franjo Josip I., a dvije godine kasnije prilikom velikih austro-ugarskih manevara na Jadranu, u Boku Kotorsku uplovljava flota pod Sterneckovom komandom. Iskusnom pomorskom časniku i stručnjaku odmah za oko zapada prirodna pogodnost Boke za izgradnju ratne luke i uporišta na južnom Jadranu, te strategijska važnost tadašnjeg malog ribarskog i poljoprivrednog naselja Tivat kao lokacije za izgradnju novog pomorskog Arsenala. Sterneckje odmah o tome izradio stručni referat koji je uputio na razmatranje Vladi u Beču koja se sa njim suglasila i 1888. godine počeli su pripremni radovi na niveliranju terena za izgradnju Arsenala u Tivtu. Iste godine Sterneckje unaprijeđen u čin admirala, 1890. vodi austro-ugarski flotni odred na manevre na Baltiku, a 1891. slijede svečanosti polaganja temeljnog kamena za Mornaričku crkvu u Puli. Admiral Sterneckosobno se založio za izgradnju ovog reprezentativnog objekta posvećenog Gospi od Mora. Za izgradnju crkve Vlada u Beču izdvojila je 60 tisuća kruna, a car Franjo Josip osobno još 5 tisuća kruna. S tim u svezi poznata je i anegdota tijekom careva posjeta Puli – car Franjo Josip zadržao se kod obilaska gradilišta crkve kod stubova-nosača i navodno po njima kuckao štapom, da vidi jesu li od zlata, jer je gradnja crkve bila veoma skupa.
 
Admiral Sterneck1895. zapovijeda flotnim odredom poslanim na svečanost otvaranja Kanala cara Wilhelma (Kilski kanal) u Njemačkoj. Ženi se 1896. (u 68. godini života!), a umire 1897 u Beču. Srce mu je sahranjeno u obiteljskom dvorcu Krastocu kod Klagenfurta, a njegovo tijelo i danas počiva u kripti Mornaričke crkve u Puli. Za vrijeme njegovog zapovijedanja, Ratna mornarica Austro-Ugarske je znatno modernizirana i unaprijeđena, pa je iz jedne čisto obalske, izrasla u snažnu pomorsku silu za otvoreno more. Tijekom njegovog mandata, paralelnog sa izuzetno brzim razvojem brodograđevne tehnologije u svijetu, u austro-ugarsku flotu uvrštene su prve barbetne oklopnjače “Kronprinz Erzherzog Rudolf” i “Kronprinzessin Erzherzogin Stephanie”, velike torpedne krstarice “Kaiser Franz Joseph I” i “Kaiserin Elisabeth”, lake torpedne krstarice “Panther”, “Leopard” i “Tiger”, oklopni krstaš “Kaiserin und Konigin Maria Theresia”, te preteče modernih razarača “Meteor”, “Komet”, “Blitz”, “Planet”, “Satellit”, “Trabant” i “Magnet”. Najveće dostignuće u tom periodu je konstruiranje i uvođenje u sastav austro-ugarske mornarice njena prva tri moderna bojna broda – obalskih oklopnjača “Monarch”, “Wien” i “Budapest”.
 
Admiral Sterneckje bio značajan za Pulu, ali i za Boku, gdje je utemeljio Arsenal u Tivtu oko kojeg se kasnije razvio ovaj grad u obliku kakav je danas prepoznatljiv. Osim čisto vojnih objekata, brinuo se i za zdravlje duhovno i tjelesno, svojih podređenih pa je tako pored ostaloga, Sterneckbio i ktitor u izgradnji crkve posvećene Bokeljskim mučenicima u Krašićima kod Tivta. Publicist i istraživač bokeljske prošlosti Vasko Kostić piše da su Krašići bili prvobitno planirana lokacija za izgradnju Arsenala, te je crkva Bokeljskih mučenika ovdje izgrađena kao izraz potrebe da taj brodogradjevni kompleks ima svog patrona – odnosno sveca zaštitnika, a crkva da se ujedno koristi za vjerske obrede radnika. Nakon što je 1889. tadašnja Općina Tivat jednoglasno mornarici poklonila zemlju za izgradnju Arsenala u Tivtu između rtova Seljanovo i Pakovo, odustalo se od izgradnje brodogradilišta u Krašićima, ali je tamo ostala nova crkva čija je izgradnja bila u već poodmakloj fazi. Odlukom admirala Sternecka, crkva posvećena maloj braći-ranokršćanskim bokeljskim mučenicima Petru, Andriji i Lovrijencu, konačno je završena 1897. godine. Karakterizira je vrlo lijep mramorni reljef iznad portala širine 140 i visine 85 centimetara sa predstavom iz pomorske bitke kod Visa. Uz to, uklesan je i tekst na latinskom jeziku čiji prijevod glasi: “Ovaj hram, posvećen svetim mučenicima Petru, Andriji i Lovri, brigom i nastojanjem preuzvišenog slobodnog barona Maximiliana Daublebskog von Sternecka, pobjednika nad komandnim brodom “Re d' Italija”, vrhovnog zapovjednika preslavne austro-ugarske pomorske flote, godine Gospodnje 1897., nad temeljima je uzdignut”.
 
Gradski park Tivat
 
Jedno od Sterneckovih dostignuća – veliki Mornarički, a kasnije Gradski park u Tivtu i danas se svrstava među najveće atrakcije i vrijednosti Tivta. Želeći uljepšati okolinu tek podignutog Arsenala, admiral Sterneck 1892. naređuje da se u njegovoj blizini na površini većoj od 4 hektara podigne park u koji su zasađivani primjerci biljaka koje su komadanti austro-ugarskih ratnih brodova, po Sterneckovoj naredbi, donosili sa svojih putovanja širom svijeta. Tako je u Tivtu nastala jedna od najvećih i najbogatijih botaničkih bašti na istočnoj obali Jadrana u kojoj i danas uspijevaju brojne rijetke i vrijedne biljne vrste, poput čileanske jele (araucaria araucana), jedinstvenih primjeraka tog stable u Europi.
 
U Sterneckovo doba, austro-ugarska mornarica organizirala je nekoliko većih flotnih krstarenja, niz školskih krstarenja i istraživačkih misija po dalekim morima i oceanima na kojima su ostvarena i mnoga značajna znanstvena otkrića i rezultati. Pri organizaciji tih putovanja koja je Sternecksvesrdno podržavao, uspostavljana je bliska saradnja između mornarice i Akademije znanosti u Beču koja je prikupljala rezultate tih istraživanja. Pored hidrografskih istraživanja, cilj putovanja bilo je i sakupljanje predmeta od etnografskog i prirodnjačkog interesa, a koji su najčešće potom postajali eksponati u bečkim muzejima. Najvažnija dostignuća tih ekspedicija objavljivana su u godišnjacima austro-ugarske Akademije znanosti. Tako je naprimjer, na istraživačkom putovanju transportnog broda “Pola” na istočnom Sredozemlju 28. VIII. 1891. izmjerena dotad najveća dubina mora u Mediteranu: 4.404 metra. Ta pozicija, 40 milja južno od rta Matapan u Egejskom moru i danas na kartama nosi naziv “Dubina Pola” po brodu koji ju je prvi izmjerio.
 
Gradski park Tivat – izložba
 
Inače, Sterneckov mandat na čelu mornarice karakterizira i značajan pomak u kulturološkom smislu – 1894. u Puli se osniva Mornarički orkestar sastavljen od 110 muzičara, a za dirigenta mu je postavljen poznati muzičar Franz Lehár koji je pored ostaloga, komponirao i valcere “Zvukovi iz Pule”, “Lijepe Puljanke” i “Adria valcer”, te operu “General Kukuška”. Zahvaljujući zalaganjima vrha Austro-Ugarske mornarice za fotografskim dokumentiranjem svoje flote, često i u reklamne svrhe, u službenu službu uzima se i austrijski fotograf Alois Bühr. On otkriva poseban, u svjetskim okvirima novi fotografski žanr – mornaričku fototografiju. Bühru je 1896. dodijeljena službena titula “carskog i kraljevskog mornaričkog fotografa”, a on je do kraja života snimio nekoliko desetina tisuća umjetničkih fotografija sa motivima luka, ratnih brodova, manevara flote, života mornara, radova u brodogradilištu i sličnog.
 
O Sterneckovom životu i djelu knjigu je napisao austrijski povjesničar dr. Erwin Schatz. U knjizi Schatz navodi da je Tivat bio jedno od Sterneckovih omiljenih mjesta. Tijekom svojih inspekcijskih putovanja u Boku, Sterneck se uvijek divio onome što je u međuvremenu postignuto, a posebno je volio stare jedrenjake, što su mu neki od “naprednih” suvremenika zamjerali (spominje se u dnevniku austrijskog ministra trgovine tijekom njihovog zajedničkog putovanja 1892. i sidrenja u Herceg Novom). I sam Sterneck1896 piše u svom dnevniku, dok je bio na matičnom brodu za podmornice “Pelikan” u Boki:
 
“Tivat je skoro potpuno uređen, park uspijeva, mornaričke zgrade su uredne, ali sve to puno košta… Lovćen i crnogorska brda su pod snijegom, a ovdje cvjetaju ljubičice u tolikoj količini, da se na mom stolu nalazi ogroman buket. Eskadra je u najboljem redu… Sve je tako lijepo i mirno u ovom usamljenom kutku na Zemlji.”. Također spominje da je vrijeme lijepo, da su stabla narasla, a posebno ga raduju stabla naranči.
 

Siniša Luković,  https://www.bokanews.me/featured/pomorski-heroj-volio-nauku-kulturu-120-godina-smrti-covjeka-medu-najzasluznijima-razvoj-grada-tivta-savremene-urbane-cjeline/

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Utorak, 17/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 783 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević