Get Adobe Flash player

Vazda razmišljanje što ovi put napisat. I sjetim se da ću prepisat testamenat pokonjega nona Balda, da se vidi kako se to nekad pisalo

 
 
Dubrovnik, 13. februara 1939. U IME PRESVETOGA TROJSTVA 
Zdrav u pameti, od nikoga prisiljen činim ovu moju oporuku od mene napisanu, te određujem slijedeće: I. Od dosta godina služi nas vjerna i dobra sluga Stane recte Stojka Jarak iz Ercegovine, selo Strmica. Njezina ljubav i poštovanje za našu kuću je superiorno, pak je sva prilika da će ona svoju starost provesti u svom rodnom mjestu. Kad ostavi našu kuću moj nasljednik mora joj uručiti jednu otpremninu radi izvršene duge službe, a to prema svojem ekonomskom stanju i ona se mora s tim zadovoljiti jer joj to dolazi kao dar. On je u svemu pravičan, pa će to izvršiti kako uzmogne.
https://www.dulist.hr/wp-content/uploads/2015/06/Avokat-Podic-Ulicama-04.jpg
II. Ja sam bio sretan da sam imo dobru i dragu ženu Gjaninu rodom Birimiša, te ako ona danas ima prilično imovine ipak hoću da joj ostavim slijedeće: Moju ložu broj 19 u III. redu u Bondinu teatru, a to u potpunu vlasnost, Moju kuću i prostrani vrt do kuće. Ima nešto zemlje u polju. Kuća je razi mora. Neku zemlju u Gornjoj Rijeci. Ima i jedna drvena baraka što je ona sagradila. Pokućstvo u ostavljenoj kući nije moje, to je mojoj ženi ostalo od njezine svojte. To je sve i u derutnom stanju. Tad ostavljam svojoj ženi Gjanini plodouživanje za nje doba života od dućana u ovom gradu Placa Cara Dušana (danas Poljana Paska Miličevića kod Velike Onofrijeve fontane), što drži u najmu Ivanko Kojaković iz Dubrovnika. Iza njene smrti dućan(uobičajena riječ je butiga, op. T.T) dakako pripada mojem nasljedniku. Još ostavljam mojoj ženi Gjanini jure legati moju kuću u selu Pridvorje u Konavlima u kojoj sada podučava škola. Moja žena ljubi mnogo kuću u Rijeci, nu kad bi željela stajati u Gradu, sad zapovijedam mojem nasljedniku da joj dade pravo stanovanja u prvom katu u onaj mali apartman koji se nalazi u prvom katu i sastoji se od jedne saloče i dvije sobe, jedna sa ulica a druga sa Place. Ovaj apartman je u velikoj kući na Placi. Moja žena nema pravo da ovaj stan unajmi. Po dogovoru može da bude i druga soba. Moja Gjanina ja sam ti haran na ljubavi koju si mi ukazala, te na njegovanju moje teške nemoći azme. (dubr. astme, op. T.T.)
 
III. Ovo pretpostavim blagoslovom mojim i Božjim imenujem za moga univerzalnog nasljednika cijele moje imovine u jednu riječ sve moga ljubljenoga sina Dra Mata Podića, već advokata. Poznam njegovo blago srce i bistru pamet, pa sam miran da će on poštovati svoju dragu majku kao dosada.
 
IV. Preporučam mom sinu da sačuva vjeru i ljubav prema Spasitelju i Majci Božjoj i tu ljubav ukorijeni u svojoj obitelji, sad eto kad se i on oženio, te neka uspješni blagoslov sadje na njega, ženu mu i potomke. V. Moj sprovod neka bude jednostavan i ukop kod starijeh. Obojica se spomenite mene i udijelite bijednom siromahu koju utjehu. Živite mirno i sretno. S Bogom i doći će vrijeme kad ćemo se gori vidjeti. Potvrđujem sve i potpisujem se Dr. Baldo Podić s.r. Nadodajem slijedeće: Znam da je nama svima teško se razići, ali tako mora da bude, pak vam spominjem jednu talijansku izreku: Non sospiri, non lacrime, un di ci rivedremo. (ne uzdasi niti suze nego mi ćemo se vidjeti opet) Opet potvrđujem i potpisujem. Dr. Baldo Podić s.r. Prednja oporuka je po Zakonu proglašena. Sreski sud u Dubrovniku dneva 16 decembra 1939. (M.P.) T. Sambugnach (Sambunjak) s.r.
 
 A sad kako je bilo nakon ovega testamenta? Nono Baldo je umro neđe u dečembru 1939. dva mjeseca prije nego sam se ja rodila. Stane je ostala u nas u kući, a kad je oslabila pape joj je našo najljepšu kamaru (sobu, op., T.T.) u Domus Christi, amobiljo (u sl. prijevodu opremio, op., T.T.) s našom mobiljom (pokućsvom) i mi smo joj ko djeca svaki dan nosili nešto za izjesti a usput se igrali u velikom đardinu (vrtu). Pokopali je u naš grob. Loža u teatru je eksproprirana(?!), zemlju u Gornjoj Rijeci đe je bila baraka agrario je pok. Mato Gverović (zemlja se davala obrađivaču, op. T.T.), kojega je none Gjanina bila dovela da tu s brojnom familijom živi od zemlje. Zemlju u Konavlima su zaposjeli mnogi, baš sad mislim nešto rasčistit. Butige su bile nacionalizirane - U ime naroda, a vraćene - U ime Republike Hrvatske. Kako se moglo napisat Placa Cara Dušana, ja ne razumijem, a još manje razumijem kako neko i dandanas može rijet Ulica Kraljice Marije, a da ne promisli ko je ona bila. Ili bolje rečeno, promisli i ne prema mu (nije mu stalo, op. T.T.).
 
Najvažnije je ono u točki IV. đe moli blagoslov Spasitelja i Majke Božije za sve nas. Baš zato sam ovo i napisala u Našu Gospu. Mislim kako je sveta dužnost nas, koji smo imali milost rodit se u krilu jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve, vjeru i nauku ove Crkve usadit u srca naše djece, a to je vjera u Boga, obitelj i dom. Ako se u temu ne uspije, veliki je to životni promašaj. Ovo naravno uključuje i poštovanje svih drugih dobre volje. Legam Našu Gospu iz agosta 2004. Tu sam imala intervju s našim gosparom Mišom, zaželjela sam da budemo živi na njegov veliki jubilej – 60 godina umjetničkog rada, on, ja i naš glavni i odgovorni urednik. I eto doživljeli Bogu fala... Na Gospu od Orašca, 2. lulja 2009. godine Lucija Carić. Gospođa Carić, vjernik i pravnik,  umrla je nedugo nakon ovoga teksta. Gospar Mišo je Mišo Martinović poznati glumac koji je zamalo strijeljan 1945., a evo još mu je Bog dao zdravlja i u ovaj čas!
 

Teo Trostmann

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Tko će profitirati od smjene Lovre Kuščevića i ostanka u vlasti HNS-a?

Subota, 20/07/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1284 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević