Get Adobe Flash player

Terra misiones: Razgraničenje Hrvatske i Bugarske na Moravi

 
 
POGLED IZ SRBIJANSKE PERSPEKTIVE
Donosimo jedan odlomak teksta Kuda ide Srbija, Slavoljuba Lekića, koji se prije svega odnosio na jezično pitanje, ali u dijelu nazvanom Terra misiones, analizira moguće, buduće, srbijanske strategijske gubitke, te “davni san Hrvatske i Bugarske o ponovnoj uspostavi stare granice na Moravi”. Prenosimo izvorni tekst. Pred hrvatskom politikom jasno je usmerenje – duhovna veza sa srednjom Europom, te teritorijalno i ekonomsko širenje na jugoistok. Hrvati nemaju izbora, moraju se okrenuti Srbima.
 
http://croative.net/wp-content/uploads/2014/04/nspm2.jpeg
Naspram Hrvata, Arbanasa i Bugara nalaze se Srbi i Grci. Ipak muslimansko stanovništvo Bosne, barem u bliskoj budućnosti, bit će na strani srpskih neprijatelja, šta god im to donosilo. Poslije moguće podelje BJR Makedonije otvorila bi se vrata starom snu Bugara i Hrvata da se razgraniče na Moravi. Kako silueta srpske države sve više podsjeća na onu iz 1941., nepovjerenje srpske nomenklature prema historiji sve je izraženije…
 
Najveći hrvatski susjed, Italija, nije joj naklonjena, a granica među njima je pomorska, te ova nije zemlja hrvatske misije. Uostalom, Vatikan bi uvijek interese Italije pretpostavio hrvatskim. Na sjeverozapadu je Slovenija, zemlja potuljene ksenofobije, i po ukorijenjenom šovinizmu prvorazredna svjetska sila. Ona je u tom pogledu superiorna, iznad Hrvatske i Hitlerove Nemačke, jer nije počinila nijedan genocid, a uspjela je da postane etnički najčistija europska država, razvijajući hladne forme etnocida i etničkog pretapanja svojstvene europskim kolonizatorima. Otišla je tako daleko da je čak neke svoje građane izbrisala iz svih popisa zato što nisu Slovenci. Ova zemlja, premda malena, uvijek će dosađivati Hrvatskoj budući da  ima veće izglede da uspostavi suradnju s Talijanima i Srbima. I jedni i drugi skoro da nemaju osjećaj da se spore sa Slovenijom. Pored toga, odustanak Hrvata od kajkavskog i čakavskog govora zatvorio je vrata hrvatskoj misiji na tlu današnje Slovenije.
 
Treći, veliki sused Hrvata, versajski gubitnik Mađarska, izgleda da nije sasvim zaboravila Slavoniju i Rijeku, a s druge strane već je asimilirala sve slavensko stanovništvo, te Hrvatska ne može računati sa značajnim ekonomskim, demografskim i političkim dobicima na toj strani. Budući da Mađari govore jezikom koji ih oštro odvaja od Slavena, teško ih je asimilirati ili preimenovati, Hrvatima ostaje da razviju opreznu suradnju s Mađarima. Zajednički cilj je proširenje utjecaja u srpskom Podunavlju, gde su, pored Srba, prisutni Mađari i Hrvati, koji su – sva je prilika – voljni da pomognu odvajanje sjevernog dijela Srbije.

 

Hrvatska politička nomenklatura, razvijene realpolitičke estetike, usredotočena je svim svojim bićem na Drinu i Dunav, teritorije naseljene Srbima i muslimanima, obećane Srbiji 1915. godine (mapa 2). Veliki izazov za Hrvatsku je kako prisajediniti „hrvatsko cvijeće“ poslije fizičkog uklanjanja Srba iz RSK. Prostori Muslimansko-hrvatske federacije, Republike srpske i Crne Gore jesu prvorazredna terra misiones. Ako je srpska inteligencija nesigurna je li joj potrebno Kosovo i Metohija, na čijem mitu je izgrađeno ogromno pisanje i usmena književnost, onda ista ne će biti spremna da pod svoju zaštitu uzme Banja Luku, a posebno ne Sarajevo i Tuzlu, koje odavno ne smatra bliskim i privlačnim. Hrvatska bi na najveći otpor mogla naići u Podrinju, ali opet bi mogla nadmašiti obeskosovljenu Srbiju, sada već i veličinom svoje države.
 
Ostaje važno pitanje: je li siva zona srpske geopolitike (Hercegovina, Dalmacija, Bosna, Hum, Crna Gora) dovoljna da udovolji hrvatskim aspiracijama? I zašto bi uopće, pobjednik mijenjao plan? Hrvatskoj nomenklaturi stalno nedostaje „životni prostor“, te ona radi na istoku, a surađuje sa Zapadom, umiljava se Vatikanu, hrli da pošalje trupe protiv Rusije, a ako je nužda, umije i da je hvali. Otuda će argumenti Hrvata protiv Srba, sklonih da ištu od zapada i stidljivo pogledaju na istok, uvijek biti jači i ubojitiji.
 
 
Ako je najveći srpski grad Jasenovac odavno na trucavom putu zaborava, onda i albanski etapni, naizgled bezbolni i dugotrajni, genocid izvršen u 19. i 20. vijeku ne će ostati u dugom srpskom pamćenju. To potvrđuje nasilno iseljavanje 250.000 Srba i Roma sa Kosova i Metohije 1999. godine, kada je u srpskoj javnosti već bilo sazrelo mnijenje da na Kosovu praktično i nema Srba, te je zato i izgubljeno. Onih kojih više nema u samoproglašenoj kosovskoj nezavisnosti postali su corpus separatum i jedan od instrumenata stvaranja nove balkanske nacije Kosovara i pretapanja različitih nacionalnosti u jednu – kosovarsku. (52) Izgradnja nove nacije na tlu stare Srbije, na početku 21. vijeka, nalikuje na Kallayevo nacionalno inženjerstvo prije stotinak godina, upriličeno radi uspostavljanja novog odnosa snaga na Balkanu, u kome će tzv. Kosovari igrati aktivnu ulogu „noža uperenog u srce Beograda“. Na meti ne će biti samo Beograd, već i Atena i Podgorica, dok će se Tirana naći u izmijenjenoj ulozi kosovarske periferije.
 
Poneki srpski političari, skloni različitim formulama djelidbe Srbije, misle da će ako se odreknu „velike“, sasvim sigurno imati „malu“ Srbiju. Ali nejasno je zašto bi velike (uvećane) države, Albanija, Bugarska i Hrvatska tolerirale „Miloševićevu rušilačku Srbiju“. Njenom podjelom na značaju će izgubiti srpska deobarska inteligencija, koja će se naći u konkurenciji atraktivnije hrvatske, bugarske i arbanaške elite primoranih da obrazlože teritorijalne aspiracije u intelektualnim centrima i metropolama velikih sila. Rusofili u Srbiji polažu nadu u neslućene moći Kremlja. Ali ova bi pomoć s istoka mogla izostati budući da će Rusija između umanjene Srbije i proširene Hrvatske, Albanije i Bugarske podržati realnije i opipljivije projekte ojačane Bugarske i stabilne Grčke. Uvećana Hrvatska pretendira da preuzme ulogu dvojne monarhije, a proširena Albanija Turskog imperija. Među njima ne će biti većih sukoba sve dok bude postojala podjelama podložna Srbija i „srpski separatizam“ u zemljama susjedima. A što će biti poslije, raspravit će već afirmirane političke nomenklature garanata balkanske ravnoteže – Hrvatske, Bugarske, Albanije i Grčke.
 
U času otmice Kosova i Metohije Albanija otvoreno, a Bugarska prikriveno podstiču podjelu BJR Makedonije, ali bez utjecaja Srbije i Grčke. Ovo pojačava grčki otpor prema BJRM, no njezin usamljen manevar je slabašan. Naspram Hrvata, Arbanasa i Bugara nalaze se Srbi i Grci. Ipak muslimansko stanovništvo Bosne, barem u bliskoj budućnosti, bit će na strani srpskih neprijatelja, što god im to donosilo. Poslije moguće podjele BJR Makedonije otvorila bi se vrata starom snu Bugara i Hrvata da se razgraniče na Moravi. Kako silueta srpske države sve više podsjeća na onu iz 1941, nepovjerenje srpske nomenklature prema historiji sve je izraženije. Hoće li srpska vlast zarobljena neprekidnom krizom i prebrojavanjem parlamentarnih mandata naći način da obrazuje stabilnu državnu tvorevinu? Ili će, možda, pritisnuta nesnosnim vanjskim teritorijalnim zahtjevima i sladunjavom privatizacijskom groznicom, pribježište potražiti u opojnom odgađanju kao da za Srbe vrijeme nije oskudno blago poslije potrošenog 20. vijeka?
 

Slavoljub Lekić/nspm.rs; Uredio: Zvonimir Č., http://croative.net/?p=4096

Ilirica je svjetovno, a glagoljica vjersko pismo

 
 
Prilog izradbi curricula naše povijesti, jezika i pismenosti
ALEKSANDRIJA JE POLAZNA TOČKA PISMENOSTI
Tzv ‘grčko pismo’ stvorili su ilirski Dorani silaskom niz dolinu Vardara, preko Peloponeza sve do Krete. Dorani su bili prvo i najznačajnije ilirsko pleme koje se je raselilo po kopnu Drčke i Male Azije, na jugo-istok pod nazivima: Dorani, Ilei i Pamfili. Pomorskim putem su do obala današnje Gaze doselili Pelešti i od tog naziva je nastao i naziv za Palestince danas. Dorsko plemstvo je bilo vodeće u Ateni, a iz tog plenena potjecao je i Sokrat iz atenske četvrti Alopek, kao pripadnik roda Antioha.
http://www.enciklopedija.hr/Ilustracije/HE6_1089.jpg
Zbog intenzivnih trgovinskih odnosa s okolnim sredozemnim narodima koji su koristili pismo nastalo iz egipatske demotike (kao npr. feničansko pismo bez vokala), Dorani su za svoje uglavnom trgovinske potrebe stvorili svoje pismo u kojemu su, za razliku od postojećih okolnih pisama bez samoglasnika (feničansko pismo), uvedeni su po prvi put čisti vokali koji su bili pisani posebnom znakovima. To dorsko pismo uzišlo je trgovinskim pomorskim putevima sve do Jadranske obale i tu se prilagodilo izvornom ilirskom jeziku. Tako je – iz dorskog pisma, nastala ILIRICA.
 
Što se tiče GLAGOLJICE, vidjeli smo da je u doba širenja kršćanske sljedbe Arija Aleksandrijskog u Srijemu i u Vinkovcima, nastalo Ulfilino gotsko pismo iz kojeg su se razvila dva pisma za dva posebna jezika – glagoljica i runica – koje je prvi uočio i objasnio naš svećenik i jezikoslovac Klement Grubišić.
 
ILIRICA JE SVJETOVNO, A GLAGOLJICA VJERSKO PISMO
 
Iz gore navedenih podataka vidimo da je ilirica nastala uglavnom na južnom dijelu Jadrana još u prvom mileniju prije Krista (najkasnije u doba ilirskih kraljeva Agrona i Teute). Ta tradicija korištenja ilirskim jezikom prilagođenog helenskog pisma nije bila izolirana praksa samo u našim, ilirskim krajevima kao pismo učenih ljudi. Julije Cezar u svom djelu ‘De Bello Gallico’ navodi da je helensko pismo bilo korišteno i u Galiji Transalpini u svjetovnim stvarima, dok su ‘druwides’, tj druidi, u vjerskoj tradiciji (kao i u drugim vjerskim sljedbama po svijetu) svoje vjerske istine prenosili – usmeno i to kao dobro čuvanu tajnu čineći sve da im te vjerske tajne ne bi uzurpirali pogani.
 
U našim prilikama, a budući da je kršćanstvo dospjelo na naše obale, a preko njih i u unutrašnjost naših zemalja, da bi se na sjeveru okupili oko ilirske Patrijarhije u Akvileji, snažna, odlično organizirana i uplivna Akvileja (koja je funkcionifrala i kao vjerska središnjica i kao paradržavna tvorevina u okviru Istočnog, ilirskog carstva) bila je u rukama učenih vjerskih prvaka Ilira koji su posebno štitili ilirski jezik i pisali posebnim pismom složenim u vjerske svrhe, odnosno – glagoljicu (kako smo dokazali veliku sličnost pa i istovjetnost blizu dvije i pol tisuće riječi u bosanaskom i u starogrčkom jeziku, logično je reći da riječ ‘glagol’ u svom prvotnom odnosno izvornom značenju potječe iz istog korjena kao i helenska riječ ‘logos’). Za svetog Jerolima (koji je posjećivao Akvileju) tvrdi se da je pisao glagoljicom na ilirskom jeziku prijevode nekih psalama i drugih tekstova koji su se ‘zagubili’ u Vatikanskim arhivama. No, ostaje i dalje pitanje kad je i gdje nastala Glagoljica.
 
Znasmo da je i Konstantin Veliki bio zaštitnik kršćana arijanaca, da je i kršten u arijanskoj sljedbi, a i to da su svih dvadeset osam ilirskih imperatora bili – arijanci. No, nakon neuspjeha da svoju teološku postavu o Isusovu Božanstvu (odnosu Oca i Sina u duhu svetome) promakne na važnom povijesnom Prvom Nicejskom koncilu (325.) , Arije Aleksandrijski je, marginaliziran od crkvenih otaca na tom koncilu, ostao pod zaštitom imperatora u Carigradu) i odatle dospio u rodni kraj dinastije Valentinijanaca – u Vinkovce (postoji i dobra mogućnost da naziv Vinkovci potječe od naziva dinastije Valentinijanca – Valentinci – Vinkovci; kao što je po njegovu bratu Gratianusu nazvan Gratianopolis u Galiji – danas Grenoble) i u Srijemsku Mitrovicu, gdje je osnovao posebno veleučilište na kojemu su školovani budući misionara među kojima je najpoznatiji bio Got Ulfila/Wulfila, prevoditelj Biblije na gotski jezik (za kojeg Prokopije iz Cezareje tvrdi u svom djelu ‘Rat s Gotima’, da je bio proširen duž cijele Sarmatije – sjeverno od Karpata. Stoji tvrdnja da je baš tu i za potrebe nekoliko jezika na kojima je ‘presađivano arijanstvo, bio stvoren i Gotski alfabet Arija Aleksandrijskog. Već po nazivu Aleksandrijski, Arije je upotrijebio Koptsko pismo, koje je bilo u uporabi u Koptskoj Crkvi u Egiptu, i prilagodio ga gotičkom jeziku.
 
Naš jezikoslovac iz osamnaestog stoljeća, Klement Grubišić napravio je komparativni prikaz RUNUICE i GLAGOLJICE i dokazao da su to toliko slična dva alfabeta da se može reći da su nastala iz istog izvora (koptskog pisma). U to vrijeme – djelovanja Arija Aleksandrijskog, nastalo je i Armensko pismo u Armeniji a po uzoru na njega i Gruzijsko pismo u Gruziji. Na jugu su (u to nema dvojbe) slijedom rasađivanja arijanske sljedbe u Etiopiju dospjeli i kršćanstvo i četiri verzije Etiopskog pisma (valjda za potrebe četiriju različitiz dijalekata etiopskog jezika, srodnom uostalom egipatskom jeziku.
 
U tom slijedu (pr)ocjena, i radi srodnosi gotskog pisma i glagoljice, stoji tvrdnja da je i Glagoljica nastala na sličan način – po uzoru na Koptsku majuskulu i najviše se proširila u Akvileji i počam iz Akvileje kao ilirske Patrijaršije. Sveti Jerolim je – stotinjak godina kasnije boravio u Akvileji (i po svojoj karakternoj osobini, tu se i posvađao sa svojim sunarodnjakom Rufinom) i odatle ponio znanje arijanske sljedbe u koje nije bio posve uvjeren kao i glagoljsko pismo, da bi mogao čitati, a kasnije i sam pisati glagoljskim slovima na ilirskom jeziku – kako je to svečano prihvaćeno na Tridentskom koncilu.
 

Akademik Mirko Vidović

Udbin ubojica i agent Vinko Sindičić je u jednom trenutku boravio i u Australiji

 
 
Uvod: U vrlo gledanoj emisiji „Pitanja i odgovori“ na australskoj javnoj televiziji ABC, voditelj emisije Tony Jones izjavio je prije nekoliko dana kako je Australija sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila izložena većem broju bombaških napada iza kojih je stajao „hrvatski katolički ekstremizam“. Jones inače pripada krugu australskih novinara koji su izrazito ljevičarskog svjetonazora, a često znaju pokazati i svoje pravo lice kad raspravljaju o Katoličkoj crkvi. Za one kojima je to manje poznato, želim istaknuti kako se Jones pozivao na seriju manjih terorističkih djela u Australiji koje je, kako je kasnije dokazano, osmislila i u djelo provodila Udba tj. njezini agenti u Australiji. Cilj tih terorističkih djela bio je ocrniti sve snažnije djelovanje hrvatske zajednice u Australiji, koja je otvoreno zagovarala rušenje umjetne i komunističke Jugoslavije te pravo hrvatskog naroda na svoju samostalnu i demokratsku državu. Iako je kroz medije uspjela više od deset godina stvarati snažno protuhrvatsko ozračje u australskoj javnosti, Udba je na kraju morala odustati od tih akcija. Naime, australske obaviještajne službe su znale, a ponekad i surađivale s Udbom i tim akcijama.
http://hop-portal.com/wp-content/uploads/2016/07/FullSizeRender-2-300x216.jpg
Međutim, oni djelovi australske obavještajne službe koji su shvatili da Udba u Australiji sprema i atentate na pojedine vođe hrvatske zajednice u Australiji (Udbin ubojica i agent Vinko Sindičić je u jednom trenutku boravio i u Australiji), oštro su zaprijetili Udbi da mora prestati s tom opasnom igrom na australskom tlu. U Australiji je dugo godina živio i Nikola Štedul, na kojeg je kasnije izvršen atentat u Škotskoj. Prema tvrdnjama dobro upućenih iseljenika u Australiji, neki od Udbinih agenata, koji su djelovali unutar hrvatske zajednice vratili su se u Hrvatsku nakon što se Jugoslavija raspala. Inače, Vlada u Beogradu već je 1972. godine od tadašanje australske Vlade (laburista) zatražila izručenje u Jugoslaviju oko dvije tisuće članova hrvatske zajednice na tom kontinentu. Kad je u borbi s Hrvatima u Australiji Beograd doživio težak poraz, Jugoslavija je uz pomoć članova židovske zajednice u toj zemlji i u Izraelu pokrenula hajku na navodne ratne zločince iz Drugog svjetskog rata koji su, kako se tada tvrdilo, živjeli i djelovali u hrvatskoj zajednici (Srećko Rover i drugi). U ovom prilogu prenosimo organizirane i dobro osmišljene akcije hrvatske zajednice da se suprotstavi i tom podmuklom nastojanju Jugoslavije da se što više ocrni Hrvate na tom dalekom kontinentu.
  
OTVORENO PISMO AUSTRALSKOJ JAVNOSTI
 
„Mi australski Hrvati svih uzrasta te raznih političkih, vjerskih i inih pripadnosti već tjednima trpimo sustavno, bezobzirno i bezobrazno klevetanje čitave hrvatske zajednice u Australiji. I to se događa baš sada, kad smo mi Hrvati počeli zaboravljati crnu 1973. godinu, u kojoj smo doživljavali slična klevetanja i grube policijske posjete u rane jutarnje sate. Upravo u trenutku kad je već u toku priprema proslave dvjestote obljetnice Australije, naše nove domovine, kojoj se mi Hrvati želimo s radošću pridružiti, pokazuje se da nas Hrvate u ovoj zemlji australske javne ustanove, kao što su ABC, SBS itd., tretiraju kao građane drugoga reda.
 
A što smo to mi Hrvati učinili nažao Australiji? Imamo li svoju mafiju, svoj organizirani kriminal, bavimo li se terorom, živimo li na račun drugih australskih građana? Ništa od svega toga. Radimo i živimo pomiješani s drugim stanovništvom. Redovito plaćamo porez kao i svi drugi građani Australije. Mirno i marljivo radeći na svojim radnim mjestima: u tvornicama, uredima, na građevinskim objektima, farmama i brodovima, sudjelujemo u izgradnji Australije. Poštujemo i branimo demokratsku i kulturnu tradiciju Australije i odgajamo svoju djecu tako da jednako poštuju svoju domovinu Australiju i Hrvatsku, zemlju u kojoj smo rođeni mi stariji.
 
Zauzvrat se od našeg poreza plaćaju protuhrvatska propaganda i klevete prootiv cijele hrvatske zajednice na radiju 3EA, na radiju ABC i na televiziji ABC. Nas se Hrvate proziva i u parlamentu države NSW. Ti klevetnički napadi na čitavu hrvatsku zajednicu izazivaju velik nemir, nezadovoljstvo i ogorčenje kod svih Hrvata. Naša su djeca zbunjena, a naše obitelji strahuju od novih pohoda policije u svoje domove u rane jutarnje sate. Na nas se Hrvate ponovo gleda poprijeko u tvornicama, uredima, školama, i na drugim javnim mjestima zbog kleveta iznesenih na radiju i TV ABC. Kome to ide u korist? Australiji, koja je danas jedna od rijetkih višekulturnih država u svijetu bez unutarnjih nemira i sukoba, ili komunističkoj Jugoslaviji, koja stoji iza svih tih kleveta?
 
U sada već po zlu glasu poznatim programima na radiju i TV ABC željelo se stvoriti dojam da se ide za otkrivanjem navodnih nacista u Australiji. Međutim, svima je jasno da je cilj tih programa bio ocrniti nas Hrvate i našu današnju opravdanu borbu za slobodu i državnu suverenost. Toj tvrdnji ide u prilog i činjenica da kad god se nešto loše dogodi u svijetu, kao na primjer ubojstvo švedskog predsjednika ili kriminalno stavljanje bombe ispred policijske zgrade u Melbourneu, u sredstvima informiranja odmah se baca sumnja na nas Hrvate. A kad se kasnije pokaže da mi Hrvati nemamo ništa zajedničkog s takvim djelima, australski medij nema poštenja informirati javnost da je nama Hrvatima bila nanesena nepravda takvim neodgovornim blaćenjem i klevetama hrvatske zajednice u ovoj zemlji.
 
Hrvatska zajednica u Australiji osuđuje i odlučno odbija upotrebu bilo čijeg i bilo kakvog nasilja u ovoj zemlji. Iza bilo kakvog eventualnog budućeg nasilja ili terorizma u Australiji, koje prognozira ABC, ne ćemo stajati mi Hrvati, nego jugoslavenska tajna policija i njezini provokatori, kao što je bio slučaj u Zapadnoj Njemočkoj i u drugim europskim zemljama. Zbog nemogućnosti da hrvatskoj zajednici u Australiji pripiše bilo kakvo nasilničko djelo u ovoj zemlji, u zadnjih desetak godina (a iza prijašnjih terorističkih djela u Australiji, koja su pripisana nama Hrvatima, stajali su jugoslavenski agenti poput Marijana Jurjevića i drugih, koji su se, nakon što su počinili ta djela, vratili u Jugoslaviju) Jugoslavija se ponovo vraća u prošlost i želi nama Hrvatima, uz pomoć ABC-a, pripisati svojevrstan nacizam.
 
Program „Nacisti u Australiji“ sastavni je dio prekomorske kampanje protiv nas Hrvata. Ideološko obojeni novinari i reporteri ABC-a koriste izručenje i suđenje dr. A. Artukovića i hajku protiv bivšeg tajnika UN-a Kurta Waldheima da bi se cijelu hrvatsku zajednicu u Australiju prikazalo kao pristaše nacizma. Reporteri ABC-a prišivaju nacističku naljepnicu i mladim Hrvatima i Hrvaticama, rođenima u Australiji, samo zato što su njihove folklorne skupine nastupile na proslavi hrvatskog nacionalnog dana u Sydneyu.
 
ABC-ovi programi „Nacisti u Australiji“ na radiju i „Four Corner“ na TV najgori su primjer neobjektivnog, jednostranog i ideološki obojenog prikazivanja hrvatske prošlosti. Kad su već imali namjeru govoriti o prošlosti Hrvata u Jugoslaviji od 1918., zašto su reporteri ABC-a „zaboravili“ spomenuti ubojstvo vođe i učitelja hrvatskog naroda Stjepana Radića u beogradskom parlamentu 1918.g. od strane velikosrpske čaršije? Zašto su zaboravili reći da se hrvatski narod na svim izborima u Jugoslaviji između 1918. i 1941., koji su bili donekle slobodni, uvijek u apsolutnoj većini izjašnjavao za svoju državu – NEUTRALNU REPUBLIKU HRVATSKU? Zašto reporteri ABC-a nisu upoznali svoje gledatelje i svoje slušatelje o najgorem mirnodopskom pokolju u povijesti Europe, kad su jugoslavenski partizani poubijali oko 500.000 razoružanih hrvatskih vojnika, nedužnih staraca i djece na Bleiburgu u Austriji 15. svibnja 1945. godine? O tom je zločinu ovih dana objavljena knjiga pod imenom „Ministar i pokolj“. Knjigu je napisao ugledni engleski povjesničar grof Nikolai Tolstoy.
 
Iza ove protuhrvatske kampanje u Australiji stoji komunistička i teroristička Jugoslavija, koja se nalazi u bezizlaznoj gospodarskoj i političkoj krizi. Porobljeni narodi: mi Hrvati, Albanci, Slovenci i drugi svakodnevno pružaju sve veći otpor Jugoslaviji na svim poljima društvenog života i daju znak da dolazi neizbježan kraj toj umjetnoj tvorevini na Balkanu. Tvorevini koja svojim postojanjem prijeti europskom i svjetskom miru. Ne zaboravimo da je na Balkanu započeo Prvi svjetski rat.
 
Nama je jasno zašto je u interesu Jugoslavije da unese nemir u hrvatsku i širu australsku zajednicu. Međutim, ne može nam nikako biti jasno zašto novinari ABC-a služe i pomažu Jugoslaviji u toj prljavoj raboti. Smije li australski narod dopustiti da se njegov porez koristi za interese komunističke i terorističke Jugoslavije? Smije li australska vlada dopustiti da ABC propagira rasnu netrpeljivost u višekulturnoj Australiji? Hrvatska zajednica u Australiji apelira na gospodina prvog ministra R. J. Hawkea da zaustavi tu, za višekulturnu Australiju, štetnu kampanju.
 
Klevete protiv pojedinih Hrvata na programima ABC-a i na drugim mjestima nisu ništa drugo do sastavni dio ocrnjivanja cijele hrvatske zajednice u Australiji. Mi Hrvati u Australiji jednodušno odbacujemo sve te klevete. Služit ćemo se svim mogućnostima za obranu naše zajednice i svakog našeg člana kojeg su oklevetali ABC i komunistička Jugoslavija. Najnovija kampanja protiv nas, Hrvata u Australiji, najbolje je opravdanje za našu borbu za uspostavu slobodne i demokratske hrvatske države. Samo slobodna i demokratska država Hrvatska moći će štititi i nas, Australce hrvatskog podrijetla.
Živjela Australija! Živjela slobodna i demokratska hrvatska država“!
 

Ante Babić, Uredništvo Hrvatske slobode, svibanj 1986.

Anketa

Znamo da Andrej Plenković ne zastupa hrvatske interese. Čije interese zastupa?

Srijeda, 19/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1070 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević