Get Adobe Flash player

Kanadske su vlasti lijepo otputile Goluba Lazovića, člana jugoslavenske diplomafije

 
 
Hrvatska diplomacija stvorena je u hrvatskoj dijaspori upornim i sustavnim radom vodstva Hrvatskog narodnog vijeća. Od službenog sudjelovanja vodećih ljudi HNV-a u Radu Madridske, a zatim i Ottawske konferencije, preko službenog otvaranja Informativnog ureda HNV-a u Ottawi pa do saziva VI. Sabora HNV-a u Zagrebu, u lipnju 1990., proteže se razdoblje nastanka i razvoja moderne uljudbe koju je Dijaspora darovala Domovini nakon Referenduma o nezavisnosti 1991.
http://www.kupiknjigu.com/data/items/003668/novi-ashaver_f0efb5.jpg
U to ime indikativan je prvi sukob hrvatske diplomacije HNV-a i jugodiplomafije uoči otvaranja Informativnog ureda HNV-a na Slater streetu još one davne 1982. godine. Sve je rađeno javno i službeno i kanadske vlasti su bile zadovoljne činjenicom da Hrvati brzo uče i ispravno interpretiraju pravno ponašanje u međusobnom i u međunarodnom suobraćanju na visokoj razini. Tada je iz Beograda delegiran u Ottawu dr. Golub Lazović, profesor međunarodnog prava na Beogradskom univerzitetu, a ujedno i načelnik Kriznog štaba Jugoslavije u Ottawi sa zadatkom da sve učini kako bi ponizio HNV onemogućavanjem otvaranja Informativnog ureda (kakav Kanađani nisu dopustili npr. Palestincima) Kad je došao u Ottawu i bio primljen na 'visokom novou', Lazović je objasnio svojih kanadskim sugovornicima da je hrvatska Dijaspora uglavnom mirna s izuzećem 'terorističkih grupa' od kojih je najopasnije Hrvatsko narodno vijeće, koje bi trebalo onemogućiti u javnom ponašanju, a što bi znatno unaoprijedilo jugoslavensko-kanadske odnose.
 
Kanađani su na te riječi uzvratile Lazoviću riječima da je HNV legalistička međunarodna udruga koja svojim ponašanjem onemogućuje razne nekontrolirane i nezakonite postupke. K tome hrvatska Dijaspora se ne smatra Jugoslavenima nego li - Hrvatima koji žive u Dijaspori i ne podnose nadzor jugoslavenskih službi nad svojim udrugama. Pa kako je ponašanje Dijaspore tipično demokratsko, Kanada ga ne može zabraniti jer se to kosi sa samim kanadskim zakonima i baš tih godina obznanjenim'Ustavom Kanade'. I Golub Lazović se je vratio odakle je došao, znajući da je pritisak na hrvatsku Dijasporu ujedno i miješanje u unutarnje poslove država u kojima hrvatski iseljenici žive.
 
No taj nepodnošljivi pritisak na Hrvate nastavlja se i dalje i u samoj Domovini pa i dan danas kad hrvatska diplomacija djeluje u skladu s pravnim ponašanjem Diplomacije koju je Hrvatskoj pripremila i dala na dar Dijaspora putem HNV-a (što je opširno obrazloženo u nedavno objavljenoj knjizi u Zagrebu "Novi Ahasver" (kojoj je pogovor napisao prof. Đuro Vidmarović).
 
Zaprepašćujuće je siktanje i šefa srbijanske države, i srbijanske vlade pa i srbijanske diplomafije ovih dana koji, uza sve svoje probleme koje imaju s međunarodnim kaznenim institucijama, a koje su Srbe već u nekoliko navrata osudile zbog Genocida počinjenog u Bosni u u Hrvatskoj. U večernjim vijestima od 1. kolovoža, gosp. Dačić se sprda s hrvatskim narodom jer da je odlučio da se odijeva u crnu odjeću i tako da nastavlja 'ustašku tradiciju'.
 
No, ustaše su, i to baš u Bosni, bili i Petar Karađorđević i Luka Vukalović, a što se tiče odore vojnih postrojbi ustaša 'Crne legije' Jure Francetića, Dačić kao da ne zna da su te odore bile skrojene od ovećeg kontigenta štofa koji su ustaše zaplijenile u Sarajevu i koji crni štof je bio namijenjen srpskim popovima i kaluđerima. U takvoj, crnoj odori, djelovali su u tijeku Domovinskog rata i vladike, Lukijan u Hrvatskom Podunavlju i Kačavenda u Donjem Podrinju: oni su harangirali čineći sve da četnici pobiju što više lokalnog nesrpskog pučanstva u Vukovaru i u Srebrenici.
 
I evo sad, Dačića koji je umislio da je onaj u ogledalu na kojeg on pljuje netko drugi a ne on1, pa ga naziva svakakvim nazivima, kao da mi ne znamo za onu staru bosansku uzrečicu: reci mi da ti ne kažem. Uzimajući u obzir vrlo rezerviran stav hrvatske diplomacije koja baš sad radi svoj posao bez griješke, primjećujemo da se, po nekom čudnom političkom atavizmu, svi UDB-aši - od Ljubljane, preko Zagreba do Beograda uvijek drže u dosluhu i kad god se demokratske snage u nečemu slože na pravnoj osnovi da bi smirili igru, UDB-aši to okrenu naglavačke i izazovu još veću podozrivost i mržnju prema službenim predstavnicima profesionalnaca u mukotrpnom radu, kao već teško odrađeni posao oko razdjela na Savudriji između Slovenije i Hrvatske.
 
No, istini za volju, ipak jedino beogradski politički djelatnici potenciraju tu svađu i u njoj nervozno sudjelujui iako bi im bila i te kako potrebna naklonost njihovih susjeda, posebno u Hrvatskoj, koja se ne buni oko besmislenih prostačkih kleveta, znajući da je savjest svijeta u stanju sve provjeriti i sve zapamtiti.
 
Bilješka:
 
1. Osobito što se tiče množenja spomenika Draži Mihailoviću kojeg su sami Srbijanci osudili na smrt i pogubili ga, po nekoj čudnovatoj tradiciji postupanja sa svrgnutim voždovima.
 

Akademik Mirko Vidović - Direktor Domovinskog rata

Povijesna istina o "hramovima i o hramaškom blagu" na Bliskom istoku

 
 
Isus je bio Galilejac, kraj koji su židovi s prezirom nazivali 'galil' - 'Yeshu hanotzri' (u smislu - kraj onih tamo). Galilejci su u starini bili srodnici s Europljanima pa su ih nazivali još i 'bijeli Sirijci' (zato Isusa prikazuju na slikama s plavom kosom). Opsluživali su vjeru koja je u nekim segmentima (prvi dio 'Petoknjižja') bila srodna hebrejskoj vjeri (ali ne priznaju rabine ni njihov 'Talmud') i imali su i svoj posebni Hram kao vjernici Samaritanci (ostaci tog Hrama i danas se mogu vidjeti u mjestu Garizim. Potomci Samaritanaca postoje u Galileji i danas, ali kao 'najmanji narod na svijetu' toliko su ih ŽIDOVI iskorjenjenjivali. Tako bi moglo biti i s Palestincima. Židovi su znali da se u taj Hram slijevaju veliki prihodi jer Gaileja je bila vrlo bogata zemlja, a Galilejci poznati kao dobri zemljoradnici pa i ribari (uz jezero Tiberiada, gdje je navraćao Isus, bio je i lučki grad Dalmanuta).
Isus je svoj prvi javni nastup imao u Galileji, točnije u "kraju Magadanskom kod Dalmanute". Tu u blizini održao je i svoj 'Govor na gori' pred mnoštvom svijeta. U to vrijeme još je trajalo neprijateljstvo između Samarijanaca i Židova. Uostalom, Židovi su očekivali Mesiju, a Samaritanci pak - Spasitelja svijeta. Pa kad su Samaritanci čuli da se Isus sprema na put u Jeruzalem, odbili su da ga prime kao i nekoliko učenika koji su ga pratili.
N.B. - Neki židovski teolozi tvrde da je Marija potjecala iz roda Dan, pa tako ispada da nije bila iz plemena Juda.
 
Začudo, naziv naroda Dan je isto kao i u Homerovoj Ilijadi - Dan(ajci). Za Danajce se povijesno zna da im je izvorna domovina bila na Srednjem Dunavu (Danu - odakle Dan) i posve je moguće da su pripadnici roda Dan bili upravo rodočelnici tih Bijelih Sirijaca, odnosno Galilejaca. A i sam grad Magadan očito dolazi od složenice 'maga-dan', dakle Veliki-Danaj (izraz kao i Make-donia) dolazi iz staroiranskog, medskog jezika, sto znači da bi mogla biti točna tvrdnja Galilejaca da su tu oni starosjeditelji a Hebreji doseljenici.
 
Pitamo se kako protumačiti Isusov vrlo kritični odnos prema 'nevjernim Židovima', Posebno kad im u lice reče: "Vi imate đavla za oca. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito jer je lažac i otac laži"(I.8). A što se tiče židovskog uvjerenja da bi Bog boravio u jeruzalemskom Hramu, Isus im je uzvratio: "Bog, Stvoritelj svijeta i svega što je u njemu. On koji je Gospodar Neba i zemlje, ne prebiva u hramovima niti ga poslužuju ljudske ruke, kao da bi trebao nešto on koji svima daje životni dah i sve ostalo" (AA, 17,24). A za čuvare 'hramskog blaga' Isus je rekao da su budale, jer da smatraju da je hramsko blago dokazom na čijoj strani je Bog.
 
No, da bi se domogli nadzora nad Hramom galilejskih Samaritanaca (koje Evanđelje naziva - 'dobri ljudi', kao 'dobri Samaritanac' itd.), Židovi su udarili na njih vojnom silom. Porazili su ih i razorili njihov hram, a zatim su ih prisilili da plaćaju porez Hramu u Jeruzalemu. Zato su Josip i Marija išli u Jeruzalem jer je to postao i njihov glavni grad da se tamo upišu u registar hebrejskih podanika i predaju hramski obol, iako su Galilejci, a ne Judeji. 
 
NOTA: Mi pogrješno sve Hebreje nazivamo Židovima (Judeji) jer to je tek jedno od hebrejskih plemena. Pa kako su ljude prevarili sa samaritanskim hramom tako se u novije vrijeme svi varaju nazivajući sve Hebreje - Judejci, odnosno Židovi. A od svih vjerskih židovskih sekti danas je djelatna samo sekta 'farizeji', kojoj je pripadao i sv. Pavao, a koju su hramski svećenici 'saduceji' najviše mrzili i progonili. Oni su bili tradicionalni neprijatelji i IIira koji su u dalekoj antici naselili i taj kraj i to u sporazumu s Egipćanima. Iz sukoba hebrejskih nomada sa starosjediteljima - Filistima (naziv koji dolazi od doseljenika s Pelesta u Jadranu) - izvučena je pučka priča o 'Davidu i Golijatu'. Iliri su naime bili poznati kao ljudi visokog stasa (nedavno je otkopan jedan grob visokih Filista). Iz te priče, vjerojatno potječe i njihova mržnja prema Hrvatima kao potomcima Ilira, kao najstarije nacije mazdajske vjeroispovijesti, koja je od tvrdokornog farizeja ('farizej' znači hebrejski pripadnik sekte koja je pristala uz mazdajnsko jednoboštvo) apostola Pavla primila kršćanstvo.
 
Naime kralj Judeje, Herod je s nekoliko svojih ratnih brodova sudjelovao na strani Antonija i Kleopatre u Bitci kod Akciosa južno od Krfa, na ulazu u Jadran, protiv Oktavijana i Agrippe, gdje su bili presudni ilirski ratni 'lemboji' i gdje je Herod doživio teški poraz. Pobjegli iz vatre Antonije i Kleopatra su, dospijećem u Aleksandriju, načinili samoubojstvo.
 
U nazočnosti svih službenih predstavnika SPQR-a, August je potvrdio valjanost svih isprava koje je dao i potpisao Agrippa. No Augustovo se zdravlje popravljalo nakon Ekspedicije na Zapad Carstva. Pa kako je nakon inspekcije na zapadu, August bio najavio i svoj put na istok Carstva, a budući da mu to zdravstveno stanje jošnije dopuštalo, na taj je put otišao Agrippa koji za tu službu dobiva imperium (pune ovlasti) koji na istoku jošnitko nije dobio.
 
Agrippa je 14. g. pr. Kr. išao u inspekciju u Felix Beritus (Bayrut). Ondje ga je došao posjetiti poraženi i ponizni kralj Judeje Herod (Antonijev saveznik i Augustov neprijatelj), koji ga je pozvao da posjeti Jeruzalem. Agrippa je uslišao molbe židova da im se dozvoli posebno pravo kontinuiteta njihove vjere i običaja i u grčkim gradovima, ali je odbio prisustvovati žrtvovanju pred Herodovim opoganjenim hramom. Koliko god bio ponizan pred Agrippom, toliko je kasnije bio ohol kad je odlučio da uništi kršćanstvo koje je u svom poslanju bilo nevino i nije imalo nikakve podle prijetnje prema tom uzurpatoru vlasti nad Palestinom... Taj osjet gubitnika je motivirao i njihovu trajnu mržnju i nemoćnih kršćana i nadmoćnih Ilira.
 

Akademik Mirko Vidović

Crkva sv. Petrosa i Pogosa u Černivcima

 
 
Armenska crkva sv. Petrosa i Pogosa (sv. Petra i Pavla) nalazi se u Černivcima, u zapadnoukrajinskom gradu na desnoj obali rijeke Prut. Izgradnja crkve počela je 1869. god., a završena je i blagoslovljena u listopadu 1875. Projekt crkve je izradio poznati češki arhitekt, dobročinitelj Josef Hlavka (1831. - 1908.). Crkva je pripadala Armenskoj katoličkoj crkvi nakon sklopljene unije s Apostolskom Stolicom.
http://groupshostels.com/sites/default/files/field/image/llllllllllllllllllllllllllllllllll.jpg
Armenska crkva sv. Petrosa i Pogosa je izgrađena u cilju nacionalnoga jedinstva armenskoga iseljeništva u Černivcima. Postojala je župna škola. Crkva sv. Petrosa i Pogosa posjeduje orgulje i ima izvrsnu akustiku pa su zbog toga tu održavani koncerti vokalne glazbe. Crkvu nakon 1944. zatvaraju, a Armenci-katolici napuštaju grad. Crkvenu imovinu daju na raspolaganje različitim gradskim organizacijama. Neko vrijeme crkvu su koristili kao skladište, a zatim ju pokušali sačuvati kao spomenik gradske arhitekture.
 
U arhitekturi su se isprepletala počela romanskoga i gotičkoga stila, a također i ukrajinskoga baroka. U unutarnjem dijelu postoji zidno slikarstvo i kipovi. U svojem planu crkva pokazuje latinski križ. Središnji ulaz ima trostranu izbočinu, a oltar polukružnu oblost. Fasada završava dvama tornjevima zvonicima.
 
Godine 1986. zgrada crkve se je počela koristiti kao dvorana orguljaške glazbe. Tu su ugrađene velike orgulje češke tvrtke “Rieger-Kloss” i održavaju se koncerti orguljaške glazbe ukrajinskih i inozemnih izvođača. Crkvu su ponovno obnovili 1988. god. Počelo se održavati bogoslužje prema obredima Armenske apostolske crkve.
 

Artur Bagdasarov, www.hkv.hr

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Utorak, 16/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 948 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević