Get Adobe Flash player

"Desetkovanje Zbora narodne garde u Dalju"
 

 
Radisav Ristić je pukovnik JNA u mirovini. Bio je načelnik Službe za informiranje u JNA i jedan od autora i organizatora uvođenja stalnih rubrika o JNA, odnosno Oružanih snaga u zagrebačkom Vjesniku i Sportskim novostima. Najneposrednije je surađivao sa Zvonom Mornarom i njegovim zamjenikom Dušanom Veljanovićem zvanim Kep, bivšim kapetanom JNA u Sportskim novostima, koji je bio zadužen zasigurnost. U Vjesniku je sudjelovao u organiziranju i formiranju sličnih stalnih rubrika, a sudjelovao je i u beogradskom izdanju Borbe, Večernjim novostima, Sportu i Kekecu. Jedan je od bivših glavnih suradnika vojnog lista Veteran. Autor je više desetina TV reportaža iz ciklusa "Dozvolite da se obratimo", emitirnih svake nedjelje na mreži JRT-a (najneposrednija suradnja s Mladenom Trnskim). Radisav Ristić rođen je u Nišu, a od 1957. godine živi u Beogradu. Bio je nastavnik i starješina u Vojnoj akademiji Kopnene vojske JNA (KoV) i Pješačkoj podčasničkoj školi (Pešadijska podoficirska škola). Najveći dio radnog vijeka, dva i pol desetljeća, proveo je kao referent i, kasnije, načelnik Službe za informiranje u Oružanim snagama (OS). Završio je Vojnu akademiju kopnene vojske, Školu za usavršavanje oficira, Visoku vojnopolitičku školu JNA i Novinarsku školu "Jugoslovenskog instituta za novinarstvo".
U nastavku slijedi tekst Radisava Ristića, koji se, prema njegovim riječima, zasniva na podatcima koje je uglavnom dobivao od relevantnih sugovornika, uključujući i dijelove arhivske građe bivše Političke uprave SSNO-a. U njemu, tekstu/članku, nalaze se tvrdnje koje su u skladu s velikosrpskom politike Slobodana Miloševića, Srpske pravoslavne crkve i Memoranduma SANU-a 1 iz 1986. godine. Pitate se, zašto onda to objavljujem? Iz jedinoga razloga što i u ovakvim tekstovima ima onoga što nam može koristiti za bolje sagledavanje cjelokupne situacije otprije dva i pol desetljeća, kao i učenje na ovim primjerima kako se moramo ubuduće ponašati. Na objavljivanje ovoga teksta odlučili smo se i zato što je autor „na ledu“ u Srbiji i kod ovakvoga načina pisanja i ovakvoga zastupanja svojih stavova. Inače, do prije neki dan nikada nisam čuo za autora. Kao čitatelj Hrvatskoga fokusa javio mi se i predložio suradnju. U nekoliko razmjena informacija i provjere odlučili smo objaviti ovaj njegov tekst. Kroatiziranje teksta, zbog autentičnosti, bilo je krajnje 'blago'.
 

»Desetkovanje Zbora narodne garde u Dalju
 

Svi medijski potezi koje su tijekom građanskog rata 1991. godine poduzimali Slovenci, veoma brzo su nalazili put do svjetskih medija. Oni su, u skladu sa dotle ustaljenom praksom, krivicu za sve što se u to vrijeme dešavalo na prostorima dežele prebacivali na Jugoslovensku narodnu armiju (JNA) i Republiku Srbiju. Svijet je, u nedostatku drugih informacija, slovenske “istine” prihvaćao zdravo za gotovo,  pružajući im moralnu, političku i materijalnu podršku da istraju u borbi za “slobodu” i “demokraciju”. Vojni vrh u Beogradu je za to vrijeme i dalje ratovao saopćenjima namijenjenim armijskoj i dijelu jugoslovenske javnosti – uglavnom u Srbiji, Crnoj Gori i još uvijek u Makedoniji. U ostalim dijelovima zemlje, Sloveniji, Hrvatskoj i sve više i u Bosni i Hercegovini, mediji su ih uglavnom ignorirali. Inozemna javnost je bila još uvijek daleki san Službe za informiranje javnosti o OS SFRJ, koja je, zbog takvog stanja na informativnom planu, iz dana u dana gubila na nekadašnjem ugledu.
 
Uporedno sa nemilim događajima u Sloveniji, JNA se, u to vrijeme, i na području Hrvatske suočavala sa mnogim neugodnostima. Osim već ustaljenih verbalnih napada i medijske sotonizacije vojske, i na tim prostorima su se, prema izveštajima srpskih štampanih i elektronskih medija, udomaćili nasrtaji na pripadnike JNA, članove njihovih porodica i objekte koji su imali sivomaslinasto obilježje. Pored neodlučnosti i pasivnosti ispoljenih prilikom oružanih incidenata prema stanovništvu srpske nacionalnosti, vojni čelnici su, na opće zaprepaštenje, dosta olako prelazili i prilikom sličnih postupaka u odnosu na pojedince i jedinice operativne armije. Ugrožavanje života pripadnika armije i uništavanje materijalnih dobara u vlasništvu vojske, prerasli su, tvrdili su vojni krugovi,  u svakodnevnu pojavu u Hrvatskoj.
 
Mlaka reagiranja osokolila su vodstva paravojnih formacija da otvoreno, beskrupulozno, atakuju na živote vojnika i starješina. Iz Splita, na primjer, stiže izvještaj da je u Komandi Vojnopomorske oblasti ubijen iz vatrenog oružja vojnik koji je dežurao na prijavnici. Iz istog grada, u gotovo isto vrijeme, stižu vijesti o napadima na vojne objekte, o pokušajima davljenja i linčovanja vojnika… U Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu svakodnevno se otvara vatra na vojnike koji osiguravaju mostove i prometnice, ili štite srpski živalj da na vrijeme pokupi ljetinu. Paravojne formacije više i ne kriju svoje prisustvo, sebe nazivaju regularnom, a JNA okupatorskom vojskom. I tako, u nedogled, naočigled vojnih čelnika, divljaju horde, kako ih definiraju mediji u Srbiji, zapjenušenih nacionalista i povampirenih fašista, kojima je neodlučnost vojnog rukovodstva itekako išla na ruku.
 
Komandnom i nižem starješinskom kadru na terenu, koji je, zahvaljujući superiornošću u posjedovanju ratne tehnike, bio u stanju da brzo i efikasno razbije paravojsku “zengi”, “hosovaca” i “redarstvenika”,  izričito je naređeno da se ni po koju cijenu ne smiju upuštati u sukobe. Time su operativcima na terenu ruke bile praktično vezane za bilo kakvu oružanu akciju. To je posebno bilo izraženo u jedinicama koje su u to vrijeme bile stacionirane na području Bačke, Baranje, istočne Slavonije i zapadnog Srijema. Prikovane na jednom mestu trpjele su svakodnevno  gubitke. Jer, umjesto da narede pokret i odlučan napad na paravojne formacije, vojni čelnici ponovo počinju rat profaniranim saopćenjima da će vojska “odlučno odgovoriti”, da će postupiti u skladu sa “pravilima vatrene upotrebe jedinica”, da će se “žestoko obračunati sa izazivačima i inicijatorima provokacija”, da će… Takva saopćenja više nitko nije uzimao ozbiljno, jer su toliko puta ponavljana da su sve više postajala smješna.
 
Svaka provokacija, svaka oružana akcija protiv JNA, predstavljala je, gotovo po pravilu, svojevrstan signal vojnom rukovodstvu da donese pogrešnu odluku. Hrvatska strana je, istovremeno, djelovala po ljudima i objektima vojske, a svoje oružane akcije promovirala u hrvatskim i stranim medijima kao borbu protiv “okupatorske vojske”. Suočeni sa tom činjenicom, neki komandanti su, uviđajući besmislenost mirnog promatranja pogibije svojih vojnika i starješina, svjesno kršeći inače nerazumna naređenja o zabrani otvaranja vatre, počeli žestoko da uzvraćaju na oružane provokacije paravojnih formacija, nanoseći im teške gubitke. Hrvati su o tome, bar što se tiče hrvatskih političkih i vojnih čelnika, kao i medija, mudro šutjeli, cijeneći da će podaci o velikim gubicima u ljudstvu porazno utjecati na svoju javnost, moral paravojski i odziv “dragovoljaca”.
 
Gubici hrvatskih paravojnih formacija bili su, u nekim slučajevima, zaista zastrašujući. Najupečatljiviji je primjer desetkovanje Zbora narodne garde, što je uslijedilo samo nekoliko sedmica poslije euforičnog i spektakularnog promoviranja te “elitne” jedinice na stadionu N. K. “Zagreb“ u glavnom gradu Hrvatske. Ta takozvana elitna hrvatska jedinica, na čijoj je promociji sudjelovao osobno Franjo Tuđman, upućena je u istočnu Slavoniju i gotovo cijela bila smještena u odmaralištu osječkog vodovoda u Dalju, na desnoj obali Dunava. Nijedan jedini dan nije prošao a da pripadnici te jedinice nisu, bez ikakvog povoda, danonoćno otvarali vatru na pripadnike JNA koji su osiguravali mostove i druge objekte na lijevoj obali Dunava.
http://narod.hr/wp-content/uploads/2015/08/Clipboard02-580x368.jpg?81a716
Dalj - povlačenje civila nakon srpske okupacije ovoga gradića na Dunavu 1. kolovoza 1991.
 
“Nema dana i noći”, priča potpukovnik Zoran Marković, načelnik štaba brigade na čijem je čelu bio pukovnik Enver Taso, “da ‘zenge’ ne otvaraju vatru na nas, mada im, ama baš ničim, nismo davali povoda za tako sulude postupke. Evo i noćas” (25. jula 1991. – prim R.R.), “tačno u 01,52 časova, otvorili su snažnu streljački i minobacačku vatru na naše jedinice. Iako imamo striktno naredjenje da na vatru odgovaramo samo u krajnjoj nuždi i selektivno, ovom prilikom smo samoinicijativno uzvratili punom merom”. Epilog koncentrične artiljerijske vatre  po objektima odmarališta u Dalju, u kome se u tom trenutku nalazilo više stotina pripadnika Zbora narodne garde, bio je fatalan za “ponos jedinicu HDZ”. O efektu djelovanja jedinice JNA po “zengama” najbolje svjedoče panični vapaji uhvaćeni na frekvencijama vojnih radio stanica na kojima su, kroz plač, dopirali sledeći glasovi: “…Pomoć, u pomoć! Šaljite hitno pomoć! Ima mrtvih, mnogo mrtvih! Nema preživelih…”
 
Hrvatsko rukovodstvo je istog dana naredilo zatvaranje svih komunikacija koje vode u Dalj. Nitko danima, osim sanitetskih ekipa i “ovlaštenih časnika” nije mogao ući ni izaći iz ovog gradića. Sudbina Zbora narodne garde u Dalju imala je tretman najstrože stupnjovane – državne  tajne. Hrvati su, naravno, imali jake razloge da od javnosti kriju debakl jedinice koju je na stadionu Nogometnog kluba “Zagreb” u glavnom gradu Hrvatske, promovirao osobno Franjo Tuđman. Ali kakve je razloge imalo rukovodstvo JNA u Beogradu da se solidarizira sa hrvatskim rukovodstvom i, također, strogo zabrani da se ovaj događaj objelodani. Mobilna ekipa Službe za informiranje koja je u to vrijeme boravila na tom području i snimila izjave pukovnika Envera Tase i potpukovnika Markovića, inzistirala je da se svim medijima daju podaci  i obrazlože razlozi do tada nezabilježenog djelovanja jedinica JNA. Vojni vrh je, međutim, i to glatko odbio. Bio je to još jedan u nizu kikseva u okviru medijskog nadmetanja vojske i hrvatske strane. Jer, Hrvatska je, uz odgovarajuću medijsku halabuku, uputila službeni protest Predsjedništvu SFRJ, Saveznom izvršnom vijeću i Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu, u kome se, bez spominjanja Dalja i Zbora narodne garde, zahtijeva pored ostalog “da se odmah spriječi svaka upotreba oružja JNA protiv pučanstva i snaga unutrašnjeg reda Republike Hrvatske”. Upotrebu oružja  od strane JNA, pri tome,  karakteriziraju “kao brutalan i agresivan čin”. Istine radi valja reći da u djelovanju po Zboru narodne garde u Dalju nije stradala nijedna civilna osoba. Upotreba oružja “protiv pučanstva”, bila je još jedna iz neiscrpnog arsenala neistina kojima su se služili Hrvati i s kojima su, kao više puta do tada, imali prođu u vlastitoj i inozemnoj javnosti. To potvrđuje i podatak da je sutradan poslije razbijanja Zbora narodne garde, Vrhovno državno vijeće Hrvatske, pored protesta upućenog institucijama Federacije, izdalo saopćenje u kome se, pored ostalog, navodi da se “oklopne, zračne i artiljerijske jedinice Jugoslavenske armije, zajedno sa teroristima uključuju u bezobzirne napade na civile i rušenje hrvatskih i mađarskih sela, objekata infrastrukture i kulturnih spomenika…” Saopćenje hrvatskog Vrhovništva, mada daleko od istine, preplavilo je štampane i elektronske medije u zemlji i inozemstvu. Služba za informiranje je bila u situaciji da gotovo trenutno demantira, odnosno razobliči navedene neistine hrvatskog Vrhovništva s obzirom da je upravo u to vrijeme njena mobilna televizijska ekipa bila na prostorima gde su navodno ubijani civili i rušeni razni objekti. Slikom i razgovorima sa ljudima iz tih mjesta vrlo lako se na očigledan način hrvatsko rukovodstvo moglo pred svijetom utjerati u laž. Kao i mnogo puta do tada, međutim, iz Kabineta Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu je naloženo da se na hrvatsko saopćenje, koje je vješto montiranim fotografijama i televizijskom slikom već obišlo svijet, odgovori putem Tanjuga kontra saopćenjem. Kontra saopćenje, ma kako bilo dobro sročeno, nije ni približno imalo efekte kao što je to bio slučaj sa hrvatskim, koje je, pokrivano montiranom televizijskom slikom, ostavilo daleko upečatljivije utiske na javno mnijenje u svijetu.
 
E. Taso: "Moja brigada je mogla za 48 časova da stigne do Zagreba"
 
Pukovnik Enver Taso, čija je jedinica, motomehanizirana brigada, bila u to vrijeme  stacionirana na lijevoj obali Dunava govorio je da njemu i starješinama ostalih operativnih sastava, najviše smetaju vojnički nerezonska naređenja “kreni, stani”! To, po njemu, demoralizirajuće djeluje i na vojnički i starješinski sastav. Jer, umesto da se snažnim naletom veoma brzo vojnički poraze hrvatski nelegalni vojnički sastavi, pružena im je mogućnost da se poslije prvih poraza stabiliziraju, ponovo pripreme za borbena djelovanja i bez ikakvih problema naoružavaju.
 
“Nije mi jasno”, iščuđava se pukovnik Taso, “koja je svrha zaustavljanja u trenucima kada nam se pruža mogućnost da zadamo odlučan udarac hrvatskim paravojnim formacijama”. Dodaje, uz to, da je sada, u ljetnjem periodu, najpovoljniji trenutak da borbena tehnika bez većih problema savladava slavonska i podravska prostranstva. U jesen, kada okiši, i kada ta tehnika bude orijentirana isključivo na komunikacije, odnosno prolaz kroz naseljena mesta, svaka kuća, svaki zidani objekat, predstavljaće svojevrsno utvrđenje sa koga se uspješno može djelovati po tenkovima, oklopnim transporterima, artiljerijskim i drugim oruđima koja se, poslije jesenjih kiša, ne mogu kretati izvan postojećih prometnica. Sada, u ljetnjem periodu, kada se sva ta tehnika može kretati zaobilaženjem naseljenih mesta, “moja brigada je u stanju”, tvrdi pukovnik Enver Taso, “da za 48 časova stigne do Zagreba”. Međutim, vojska ne samo da nije stigla do Zagreba, već je veoma brzo bila u situaciji da se neorganizirano povlači od Zagreba prema istočnom dijelu zemlje.«
 

Radisav Ristić

Povjesničari Tomislav Raukar i Dragutin Feletar

 
 
U sklopu Festivala povijesti Kliofest, u petak 13. travnja akademik Tomislav Raukar primio je Nagradu „Ivan Lučić“ za životno djelo, dok je akademik Dragutin Feletar nagrađen Nagradom „Vjeloslav Klaić“ za popularizaciju povijesti.

Tomislav Raukar i Dragutin Feletar
 
Kako se ističe u obrazloženju, akademik Raukar napisao je niz djela o srednjovjekovnoj prošlosti Dalmacije i njezinih gradova, posebice Zadra i zadarskog područja, s glavnim usmjerenjem prema ekonomskoj, društvenoj i kulturnoj povijesti. Autor je kapitalne sinteze hrvatske povijesti u srednjem vijeku Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi, ideje. „U svoja je djela Raukar unosio mnoge nove elemente koji ranije nisu bili prisutni u hrvatskoj historiografiji, a ideje je crpao iz europske historiografije, napose talijanske i francuske iz kruga oko časopisa Annales. Izuzetno je važno polje djelatnosti profesora Raukara njegov obrazovno-odgojni rad na Sveučilištu u Zagrebu, ali i drugim sveučilišnim i znanstvenim institucijama u Hrvatskoj. Akademik Raukar poznat je po iznimnoj korektnosti, susretljivosti i iznad svega humanom odnosu prema studentima i kolegama. Njegova su predavanja studenti vrlo rado slušali i upijali nove spoznaje o složenim odnosima u srednjovjekovnom dobu, toliko drukčije od ranije stečenih znanja u školi“, stoji u obrazloženju.
 
U obrazloženju nagrade za akademika Feletara stoji da se radi o jednom od vodećih hrvatskih geografa. „Osim geografije i demografije, u žiži je njegova znanstvenog interesa osobito ekonomska povijest i regionalna povijest te nepokretna kulturna baština i kulturna povijest. Povijesnim je temama profesor Feletar prilazio od početka multidisciplinarno. Iz toga proizlazi i njegovo široko zanimanje za objašnjavanje povijesnih procesa u geografskom prostoru. Dao je značajan prinos razvoju hrvatske historijske geografije, kao i povijesti poduzetništva. Doprinio je i istraživanjima ekonomske povijesti. Od osobite je važnosti Feletarovo djelovanje na popularizaciji znanosti, što je vidljivo kroz časopis za popularizaciju geografije i povijesti Hrvatski zemljopis (danas Meridijani), pokrenut 1994. Taj je časopis desecima i stotinama tisuća učenika kao i ostalih ljubitelja povijesti, geografije, ekologije i drugih područja bio i ostao važan izvor popularnih tekstova i ostalih informacija. Napose, profesor Feletar zaslužuje nagradu za popularizaciju povijesti jer je uredio i objavio velik broj knjiga, znanstvenih i stručnih, povijesnog karaktera“, stoji u obrazloženju.
 
U sklopu Kliofesta nagrađen je i znanstveni suradnik u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku dr. sc. Lovro Kunčević, Nagradom „Mirjana Gross“ za najbolju knjigu iz povijesti 2015., za djelo Mit o Dubrovniku: diskursi o identitetu renesansnoga grada. „Knjiga govori o transformacijama kolektivnog identiteta Dubrovačke Republike tijekom njezina zlatnog doba, od sredine 14. do ranog 17. stoljeća. Uzimajući u obzir najrazličitije povijesne dokumente, od kronika, zakonskih zbornika, diplomatskih pisama, sve do književnosti, rituala i likovnih umjetnosti, autor analizira načine na koje su Dubrovčani opisivali svoj grad-državu, odnosno stvarali „slike“ Republike. Kunčevićeva je knjiga posvećena aktualnoj i znanstveno relevantnoj temi. Oblici i transformacije kolektivnog identiteta jedno su od središnjih pitanja suvremene povijesne znanosti, a u posljednje vrijeme osobito je izražen interes upravo za slična istraživanja identiteta u predmodernom razdoblju. Ova monografija predstavlja prvu opsežnu studiju važne a gotovo nepoznate teme koja je, povrh toga, u skladu s najsuvremenijim tendencijama u međunarodnoj povijesnoj znanosti. ova studija predstavlja izniman doprinos i zbog široke publike kojoj je upućena. Ne samo da je relevantna za stručnjake s polja historiografije i za istraživače iz srodnih disciplina poput povijesti umjetnosti ili književnosti, već će, zbog aktualne teme i čitkog stila kojim je pisana, nedvojbeno biti zanimljiva i široj kulturnoj javnosti“, stoji u obrazloženju nagrade u kojem se ističe i autorova interdisciplinarnost i korištenje velike količine nepoznatog arhivskog materijala iz svih ključnih kolekcija dubrovačke arhivske građe te dosad nepoznatih dokumenata o Dubrovniku kasnog srednjeg i ranog novog vijeka u mnogim europskim arhivima i knjižnicama.
 

Marijan Lipovac

Crnogorcima bolja talijanska od srbijanske vojske

 
 
Autor Boško Markov Jovanović, umirovljeni viši službenik iz Podgorice, rodom iz plemena Cuce istočno od Cetinja, umro je nedavno približivši se devetom desetljeću. Pisao je o rodnom kraju, npr. "Cuce - ogledalo predaka", poemu "Crnogorska Odiseja", ali i pjesme, šaljive priče za djecu itd. Njegovo sjećanje na Krstu Zrnova Popovića jako nas sjeća i našega hrvatskoga križnoga puta, naših starih podjela, povijesnih nesporazuma i laži, naših Juda i mučenika, i naroda koji je prečesto obična ovca mudroga starca Ezopa. Jezik sam vrlo malo mijenjao poštujući crnogorski izvornik.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/25/Krsto_Zrnov_Popovic.jpg/220px-Krsto_Zrnov_Popovic.jpg
Krsto Zrnov Popović
 
"Znam da je bila zima, jer seoski put koji se vijuga kroz gusto šiblje i oštro kamenje od središta Cuca do glasovite Jame vojvodine (mjesta bojeva sa Turcima, ili rođenja heroja poput Nikca od Rovina, te povijest te malene "Sparte" nama Hrvatima su nepoznata op. T. T.) bijaše, osobito osojnim stranama zatrpan visokim nametima smrznutoga snijega." Bilo je to 1939. kada je autor imao 9 godina i majka mu je kazala "od škole okreni prisojem, pored one bistijerne (romanizmi i talijanizmi bili su česti u jeziku cetinjskoga kraja. Usporedi gustijerna i cistijerna - ovdje se misli na bunar, tj. zdenac) idi uzbrdo do samoga vrha. Tamo ćeš naići na jednu uvalu..."
 
Slijedi opis puta, te neugodna scena susreta sa Krstovim šarplanincem, ali seoska djeca se znaju postaviti i sa tako opasnim psom. Slijedi opis časnika Popovića: "vidio sam gorostasa, ljudskoga diva, gromadu, kakvu čini mi se ni prije ni poslije više nijesam srio u mom, evo već dugom životu. Kažu da je bio visok preko 2 metra. "Slijedi opis korpulentnoga i skladnoga Herkula širokih ramena i šaka, čvornatih i dugih prstiju. "Iz njegove glave su toplijem sjajem sijale dvije zvijezde, dva nemirna velika kao trava zelena oka ispod obrva crnih, gustih i povijenih kao hrastove žile. Nad njima naborano misaono čelo sa visokim zaliscima. "Slijedi opis pravilna nosa, štucanih brkova... Nikakva radost nije mogla suzbiti Krstovu tugu zbog izgubljene nezavisnosti Crne Gore.
 
On je bio vođa ustanka Crnogoraca protiv srbijanske okupacije, neustrašivi zapovjednik u balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu prisiljen da emigrira u Italiju pred srpskom vojskom i crnogorskim petokolonašima. "Krstova me žena Marija pomilova i poljubi po glavi. Plamsale su na ognjištu jasenove i cerove oblice i ć(cj!)epanice. Krsto primače ka ognju stolovaču i sjede me u nju...Marija donesi ovom djetiću nešto da jede... ispred mene se nađe okrugla mala trpeza i na njoj tanjir prekriven crvenim vetama (fetama, tj.komadićima op. T.T.) suvog kozjeg košeta (but), sira i pšeničnog hljeba... na kraju sam zalio obrok katunskim (Katunska nahija - kraj oko Cetinja, riječ katun na albanskom znači selo, u Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj gori dobio je druga značenja) pićem - čašom medovine. Neka ga Bog namiri, dođoše mi na usta riječi zahvalnosti koje sam više puta slušao od gostiju u našoj kući. Krsta te riječi obradovaše, jer mu se na licu pojavi blag osmijeh."
 
Slijedi opis Krstova sina Radovana koji je na nesreću od 13. srpnja 1941. bio u partizanima, stradao je 1943. na našoj hrvatskoj Neretvi. Drugi sin  preživio je rat, ali kao Krstov potomak nikada nije mogao napredovati iznad čina majora; život mu je zagorčala kćer koja je sudjelovala u studentskim nemirima 1968. što ga je prisililo na penzioniranje. Priča o suludom partizanskom ustanku, nepotrebnim surovostima i radikalnostima Milovana Đilasa i Moše Pijade - to ostavljam za neku drugu priliku.
 
"On tu državu (Jugoslaviju, op. T.T.) nikad nije doživljavao kao svoju domovinu. U nju se vratio 1935. nakon 15 godina izbjegličkoga života u Italiji, Argentini, Belgiji i Francuskoj. Mučen patnjom zbog izgubljene, na prijevaru otete države od strane "braće" Srba. Nestankom Kraljevine Jugoslavije vratila mu se nada da će nakon rata doći do obnove crnogorske nezavisnosti. Vjerovao je da je... srećna okolnost što je Crna Gora okupirana od Kraljevine Italije. Nju je Krsto doživljavao kao prijateljsku, ne samo zato što je crnogorska princeza Jelena bila italijanska kraljica već i zato što je taj narod gajio ogromno poštovanje prema Crnoj Gori i crnogorskom narodu. U to se uvjerio živjeći u Italiji dugi niz godina...
 
Bio je uvjeren da će crnogorski narod relativno kratku talijansku okupaciju preživjeti bez većih poteškoća. Čak se nadao da će doživjeti privredni, obrazovni, kulturni, prosvjetni i svaki drugi prosperitet. Nije bio zato da Crna Gora obnavlja svoju državnost za vrijeme okupacije, suprotno stavu većine svojih partijskih (Crnogorska federalistička partija, op. T.T.) drugova koji su na Petrovdanskoj skupštini svojom odlukom obnovili crnogorsku državnu nezavisnost. Krsto na toj skupštini nije učestvovao. Bio je uvjeren da će Sile osovine izgubiti rat, ali da će trajati dugo. Stoga se zalagao da se kao privremena mjera formira Crnogorska vojska, koja bi kao jedan od stubova državnosti održavala javni red i mir, pa kad se nasluti ishod rata, trebalo je prići na stranu pobjednika, koji bi garantovao obnovu crnogorske države. Komunisti su tvrdili suprotno. Bili su uvjereni da će nakon napada fašističke Njemačke na Sovjetski Savez u junu (lipnju) 1941. g., Crvena armija u snažnom naletu, zbrisati njemačku vojnu silu za par mjeseci.
 
Inače, da su znali kako će rat trajati preko četiri godine tvrdim da Trinaestojulskoga (patizanskoga) ustanka 1941. g. ne bi bilo. Dakle Krstova strategija i taktika je bila realna i jedino ispravna. Bez većih gubitaka, sa što manje prolivene krvi i narodnog stradanja, mirnim putem doći do svoje države Crne Gore. Poznata je njegova originalna kovanica: "Nijesu mali narodi za velje ratove." Trinaestojulski ustanak u režiji komunista zatekao ga je kod kuće. Doživio ga je kao strašnu narodnu tragediju, bezuman čin zbog čega će doći do bratoubilačkoga rata, čija će cijena biti na hiljade ljudskih žrtava i užasno stradavanje naroda. Što da se radi, pitao se Krsto? Spašavati što se spasiti može! Njegova uloga u tom galimatijasu (jelo od više sastojaka, ovdje u smislu bosanskoga lonca op. T. T.) zla nije onakva kakvom su je opisali pobjednici. Ona je humana, realna, moralno uzvišena, duboko osmišljena i srećno ukomponirana u njegov sveukupni časni i viteški život.
 
Nakon (komunističkog) ustanka i pogibije na stotine talijanskih vojnika u vidu odmazde našlo se u logorima i zatvorima veliki broj građana Crne Gore, što je bilo logično i očekivano. Treba li tragično iskustvo da nas urazumi, kakvu bi tek odmazdu uradili Nijemci... Bio bi to Kragujevac (mjesto gdje su Nijemci strijeljali veliki broj talaca) u velikom. Stotinu za jednoga. Iskop crnogorskoga naroda. Krsto Zrnov... kumio je molio i preklinjao talijanske vlasti za spas utamničenih crnogorskih građana. Spasio ih je na stotine, ali nije mogao sve. Nema dokaza da je bilo koji pripadnik (zelenaške) vojske Krsta Popovića počinio ratni zločin. Krstova vojska je tijekom odstupnice partizana iz BiH (1942./43.) sa partizanima vodila fingirane borbe; da je to istina svjedoči činjenica da u tim borbama nije bilo ni mrtvih ni ranjenih. Partizanski ilegalci i rukovodstvo sakrivali su se na području koje je bilo pod potpunom kontrolom Krsta Popovića. (Brozova nezahvalnost, očito op. T.T.).
 
U ljetu 1944. komunisti su inzistirali da Krstova vojska stupi u partizane, zaprijetivši Krstu revolucionarnim sudom. Krsto je savjetovao svojim vojnicima da se priključe pobjedniku, a sam se skrivao u makiji, teškom terenu i za mladića a ne za čovjeka od 66 godina. Jedan od tamošnjih lokaliteta se zove Kameno more. "Nije tražio milost, nego pravdu i istinu, a komunistička vlast je te pojmove smjestila u topuzu." Boško Jovanović prepričava kako je ucjenom bližnjih, izdajom i malodušnošću Krsto izoliran, strojnica mu blokirana. Uspio je ipak jednog od desetorice koju je UDBA odabrala ubiti bombom,prethodno ih upozorivši da odu. Komunisti su imali sreće jer je druga bomba zatajila. Jedan od organizatora atentata na Krsta je bio Jovo Kapičić, kasniji upravitelj Golog otoka, rođen u izbjeglištvu od roditelja Crnogoraca, zelenaša. Kapičić je zadobio Brozovo povjerenje jer je ostao fanatično odan komunizmu i kada je vrhovni komandant prisvojio njegovu bivšu djevojku Davorjanku Paunović. Poslije je kao veleposlanik Juge imao problema zbog afera s Mađaricama i Skandinavkama, pa je Tito svog pitbula stavio "na led". Pred kraj života, gotovo kao stogodišnjak davao je izjave iz Beograda gdje je živio potporu nezavisnoj Crnoj Gori, veličao komunizam i pričao o Golom otoku gotovo kao odmaralištu.
 
Vratimo se tekstu B. Jovanovića: "to što su komunisti tvrdili da je izdao njih (Krsto) može "držati vodu" samo u sferi patološke svijesti i fantazije, ali ne i kod zdravog razuma, jer oni su bili neznatna manjina, jedan na sto od ukupnog broja građana Crne Gore. (ipak nažalost više, op. T.T.). Komuniste kojima su pripadali i njegovi sinovi smatrao je avanturistima zadojenim tuđom ideologijom, punoj slatkih zabluda, koja Crnoj Gori i cjelokupnom čovječanstvu ne može donijeti sreću i prosperitet. Tvrdim da bi danas bili sretniji da je ovakva "kolaboracija" poput Krstove bila stopostotna. Komunisti su obezvrijedili marksizam (?!, T.T.) svojim ishitrenim, nemoralnim, nehumanim, pa i svirepim (okrutnim, op. T.T.) djelima. U "Rješenju" onih koji su Krsta proglasili ratnim zločincem piše: Ratni zločini nepoznati!!!
 
Zašto režimski historičari radi ugleda svoje profesije i mirne savjesti pred Bogom i ljudima ne postave pitanje zapovjedne odgovornosti za masovne likvidacije, bez suda i zakona. Kad ovo kažem mislim na one jame bezdanje širom Crne Gore u kojima se i danas nalaze kosti nevinih i časnih ljudi, na Pasja Groblja, na hiljade na pravdi Boga ubijenih Albanaca u Baru 1945. g., na hiljade zarobljenih i ubijenih crnogorskih građana na Zidanom Mostu u Sloveniji, maja 1945. g., na desetine hiljada iznemoglih, bolesnih i zarobljenih 1945. g., na Goli otok mučilište...
 
Krsto Zrnov Popović bio je pokopan na mjestu pogibije. Vlasti nijesu dozvoljavale porodici da ga časno sahrani, ali su dvojica rođaka prenijela kosti. Sedamdesetih 20. stoljeća sahranjen je Krstov brat Boško. Pored mase naroda Gorčin Milić iz Bjelica po običaju zalelekao (tužaljka u kojoj se veliča pokojnika i naravno nariče) je Boška ali i Krsta, što ga je koštalo gubitka penzije. Vjerujem u nepristranost pokoljenja koje dolazi. Vidim i veličanstveni spomenik Krstu Zrnovu, na platou iznad manastira sv. Petra Cetinjskoga, kao što vidim njegovo ime crvenim slovima zapisano, kao mučenika u kalendaru Crnogorske pravoslavne crkve.
 

Boško Markov Jovanović, Podgorica 20. 1. 2007.

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Četvrtak, 18/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1048 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević