Get Adobe Flash player

Za vrijeme Skordiska, s vojnog aspekta, Gomolava je bila dobro utvrđeno naselje

 
 
Dolaskom Skordiska na Gomolavu prije više od dvije tisuće godina prvi put se u ovom naselju točno zna koji narod tu živi. Ovo ratoborno keltsko pleme često je napadalo Makedoniju i Grčku, ali je sada bilo primorano da se povuće i na Gomolavi, kako je to ovdje često bivalo, pobivši i protjeravši zatečeno stanovništvo, porušivši i popalivši njihove domove, sagradi sebi svoje naselje.
 
To su vremena o kojima već možemo, kroz pisanu historijsku građu, pratiti događaje i na ovim prostorima. Iako ništa konkretno u vezi same Gomolave, ipak indirektno saznajemo kako su ovdje stigli i Kelti, a historijski izvori, a koji se isključivo bave ratovima, svjedoče o pojačanoj aktivnosti i moći Skordiska izmedju 114. i 84. godine prije Krista. Opisani su kroz ''ratove rimske konzularne vojske protiv barbara na sjeveru''. Sukobi su, iako žestoki, uglavnom završavali pobjedom Rimljana, da bi Skordiske rimski vojskovođa Scipion Asiagen ''konačno protjerao na dunavske ade'' (krajnja domena širenja rimskog carstva na sjeveroistok bio je Dunav).
 
Usprkos porazima i čestim povlačenjima, Skordisci na ovim prostorima (širem Podunavlju) uspijevaju ostvariti svoj ekonomski i društveni napredak, koji dovodi do podizanja njihovih brojnih utvrđenih naselja i na kraju kovanja vlastitig novca.
Gomolava je za vrijeme Skordiska, gledano sa vojnog aspekta, dobro utvrđeno naselje (opidum), a u pogledu zanatstva značajan regionalni centar grnčarske proizvodnje. To  pokazuju jasno izdvojeni objekti u naselju sa svojim zonama. Zonu naselja čini cijeli prostor unutar širokog zemljanog bedema sa palisadom (visokom ogradom od drvenih oblica vertikalno ukopanih u zemlju) i jarkom sa vanjske strane, a u naselju su posebno odvojene zone stanovanja i zone sa radionicama, prvo keramičarskim radionicama, a kasnije i radionicama za preradu metala (slika 10).
 
Na stambenim objektima i na radionicama uočavaju se tri nivoa naselja Skordiska (Gomolava VIa, VIb i VIc), koji su se na ovom prostoru zadržali oko tristo godina. U početku su kuće građene kao poluukopane (poluzemunice) pravokutnog oblika, ali sa zaobljenim kutovima, a u kasnijim fazama kao nadzemne i pravokutne. Kod obje varijante zidovi kuća su isključivo od pletera obljepljenog smjesom gline i pljeve, a u kasnoj fazi nailazimo, paralelno sa ovom tehnikom, i prve kuće sa upotrebom opeke kao građevinski materijal. Još značajnija je činjenica da je u kućama već u ranoj fazi pronađena  keramika rađena na vitlu. Ova tehnika omogučila je da proizvodi sa Gomolave budu kvalitetni i traženi, a Gomolava postane poznata po grnčarskoj proizvodnji. Tada nastaju i cijeli kompleksi velikih grnčarskih peći na Gomolavi, a ovo razvijeno zanatstvo, što podrazumjeva i trgovinu, donosi kontakt sa rimskom civilizacijom, što potvrđuju nalazi prvog rimskog novca na ovom prostoru, a kasnije i prve radionice za obradu i lijevanje metala.  Jedan od  rezultata otvaranja Gomolave prema svom okruženju jest i nestanak zemljane utvrde. 
 
U proizvodnji keramike, preradi metala i izradi metalnih proizvoda očit je ogroman utjecaj rimske tehnologije i kulture, ali se mogu naći predmeti i novac i sa još šireg područja. U građevinarstvu se u najkasnijem periodu pojavljuju opeka, ožbukani zid i lomljeni kamen.
Pokapanje se vrši u opruženom položaju pokojnika, sa rukama ukrštenim na karlici. U grobove se stavljaju prilozi (keramičke i staklene posude, željezni noževi, brončani nakit, novac i sl.). Međutim, pronađena je i jedna grupna grobnica, kao jedinstven primjer pokapanja. U plitkoj jami kružne osnove pokopane su tri osobe: muškarac star između 25 i 35 godina, žena stara između 45 i 50 godina i dijete staro između 3 i 4 godine.
 
Kako je neposredno po pronalasku ove grobnice, samo vizualnim i statističkim metodama, u stručnoj literaturi objavljeno da je u njoj bi lo sahranjeno šest osoba, a što može dovesti do zabune zainteresiranih čitatelja, koji prate literaturu o Gomolavi, ovdje treba naglasiti da su kasnija proučavanja  pokazala da se radi, kako je navedeno, o tri osobe.
Ali sve je u ovoj grobnici neobično. Prvo, da su muškarac i žena pripadali sasvim različitim antropološkim tipovima, zatim ritual koji je obavljen prije pokapanja pri kojem su pokojnici bili zahvaćeni vatrom te prilozi, kao i posipanje pokojnika ovsom u grobnoj jami prije zakopavanja. Kao prilog u grobu je, između ostalog, nađen svojevrstan pehar sa dvije trakaste drške koje nadvisuju obod posude, fibula (kopča), kao usamljeni primjerak za ovu vrstu nakita, pehar i izlomljeni kameni žrvnjevi. Tako ovaj nalaz odudara od svega sličnog za ovaj period i prostor. Najvjerojatnije je u pitanju lokalni domorodački sprovod  koji svojim ritualom i načinom na koji je izvršen ukazuje na složeni populacioni sastav Skordiska (miješanje sa starosjedeocima, Tračanima i Ilirima) i potvrđuje teze historičara da je kod ovog plemena (kao i kod Dačana i Geta) u II i I stoljeću prije Krista došlo do promjene religioznih vjerovanja, pa i pojave novih formi sprovoda.
 
Kao što je u prošlom nastavku bilo govora o pronađenim životinjskim ostacima na Gomolavi, sada ću iznijeti samo osnovne podatke u vezi nađenih biljnih ostataka. Već sama činjenica da ih uopće ima poslije više tisuća godina je sama za sebe začuđujuća. I kao što nam životinjski ostaci više govore o ishrani i načinu života tadašnjeg čovjeka, to isto je moguće bliže odrediti i po biljnim ostacima. No, moramo odmah konstatirati, a što je sasvim razumljivo, da je biljnih ostataka neusporedivo manje i, iako su pravljene čitave studije, naše znanje o poljoprivredi na Gomolavi iz tog vremena je ustvari oskudno. Zna se samo da su uzgajani proso, pšenica, ječam i zob i da je prisutan iznenađujuće mali postotak korovskih vrsta u spremištima ovih žitarica, gdje su pronađena ugljenisana zrna. To govori  o visokoj tehnologiji obrade polja za taj period ili o dodatnim radnjama (prebiranje, prosijavanje, provijavanje) prije uskladištenja žitarica u posebna spremišta (trapove). Ostaci mahunastih ili drugih vrsta vrtnog bilja nisu sačuvani.
 
Kasni period mlađeg željeznog doba na Gomolavi (Gomolava VIc) karakterističan je po počecima širenja ovog naselja van samog lokaliteta (prvo duž Vranje).
U sljedećem nastavku bit će govora o Gomolavi u rimskom periodu, ali se odmah mora reći da Rimljani ovdje nisu imali svoje naselje iako je očito njihovo prisustvo, vojno u svakom slučaju (najvjerojatnije stalni manji logor), i da je utjecaj njihove kulture velik, ali i da starosedeoci dugo zadržavaju svoje keltske tradicije i da je naselje na Gomolavi u to vrijeme ustvari mješavina ove dvije civilizacije.
 
Literatura:
 
- J. Petrović: ''Gomolava, arheološko nalazište'', N. Sad, 1984. god.,
- B. i M. Jovanović: ''Gomolava, naselje mlaeg gvozdenog doba'', N. Sad, 1988.
- privatni zapisi Paskala (Paške) Cakića, Hrtkovci, u periodu 1930.-1980. god.
 
(Nastavak slijedi)      
 

Branimir Miroslav Cakić, dipl. ing. arch.

U naseljima nema nekropole, samo postoje pojedinačni grobovi s pokojnicima

 
 
Fantastično naselje visoke kulture Gomolava I u potpunosti nasilno nestaje prije oko 5.500 godina (rat, požar?) i nastaje period mirovanja u kojem se na Gomolavi formira čak novi sloj humusa. Međutim, povoljnost lokaliteta čini da se pojavi ponovno nastanjivanje i Gomolava ulazi u dugu fazu izgradnje novih naselja i novih kultura (Gomolava IIa, IIb, IIIa, IIIb i IIIc), ali koje u arheološkom i povijesnom smislu nisu ništa posebno u odnosu na šire okruženje tog vremena i brojna druga nalazišta na ovim prostorima.
 
Gradnja je slabijeg intenziteta i kvalitete te na tom planu ne ostaje skoro ništa. Periodi i kulture razlikuju se uglavnom po karakteristikama keramike. Pri tom je najčešće upotrebljavana vrlo specifična ornamentalna tehnika, koja se sastojala od točkastih i žigosanih uboda, izvedenih na posudama prije pečenja, a poslije pečenja posuda se često ispunjavala bijelom bojom, čime se postizao efektan kontrast unutrašnjeg dijela posude u odnosu na osnovni ton cjelokupne površine. U ovoj fazi, kako po kvantitetu, tako i po svom kvalitetu i estetskom izgledu, svoj vrhunac dostižu šalice s visokim trakastim drškama iz perioda od  3.400. do 2.800. godine prje Krista (slika 7).
 
Samo su u naselju Gomolava IIIc nađeni ostaci lokaliteta na kojem su, jedna poslije druge, građene tri kuće. Kuće su znatno manje (7 x 8 m) u odnosu na one iz Gomolave I, s dvije prostorije i zidovima od pletera oblijepljenog smjesom gline i pljeve, podovima od zapečene zemlje te zidanim pećima u pojedinim prostorijama.
             U naseljima nema nekropole, samo postoje pojedinačni grobovi s pokojnicima pokopanim u zgrčenom položaju, sa prilozima u grobu.
             Ovdje bi možda bilo interesantno reći da je na Gomolavi, pored enormnog broja nađenih predmeta iz svih vremenskih perioda, a koji su djelo ljudskih ruku, pronađen i veliki broj životinjskih ostataka. Tako pored spoznaje koje životinje su tu živele, oni nam još više daju podataka o ishrani i običajima tadašnjeg čovjeka, o načinu njegovog življenja, o tome koje je životinje lovio, a koje je držao kao domaće i sl. Na osnovu proučavanja ovih ostataka napravljena je analiza za svako vremensko razdoblje, ali mi ćemo iz toga, kao malu sliku stanja, dati samo presjek uzgoja domaćih životinja u postocima po periodima: Gomolava I – 59%, II – 84%, III – 85%, IV – 67%, V – 72% i VI – 91%. Vidimo visoki postotak uzgoja domaćih životinja već u periodu prije šest tisuća godina i stalan rast sa sve višim stadijem civilizacije. Logičan je i paralelan podatak da se intenzitet lova i ribolova proporcionalno smanjivao idući k razvijenijem društvu.
             Gajili su se govedo, ovca, koza, svinja i pas, a lovili, od životinja, jelen, divlja svinja, pragovedo (tur), zec, lisica, vuk, dabar, jazavac, divlji konj, lasica, ris, medved i vidra (pobrojani po intenzitetu lova), od ptica samo divlja guska, a iz vode, som, šaran, štuka, riječni rak i riječna školjka, te kornjača i vinogradarski puž. Prvi ostaci pripitomljenog (domaćeg) konja nađeni su u periodu brončanog doba.
 
Period brončanog doba na Gomolavi (Gomolava IVa, IVb i IVc) poseban je po čestim nivelacijama terena pri gradnji novih objekata, pri čemu se uništavaju svi tragovi predhodne gradnje. Kulture se razlikuju uglavnom po karakteristikama keramike. Među uobičajene forme suđa spadaju manje etažne amfore, amfore sa ljevkastim vratom i profiliziranim obodom te razne vrste zdjela sa širokim tunelastim drškama, koje spajaju obod i rame posude. Geometrijski motivi na posudama su utisnuti i ispunjeni bijelom inkrustacijom (umetanje drugog, obično tvrđeg materijala). Brojni su i pehari sa dvije trakaste drške, koje nadvisuju gornji obod posude. Kao izuzetna retkost za prostore na kojima nisu nađeni objekti, nekoliko ovakvih pehara je očuvano u cijelosti! Senzacija je još veća kad vidimo da ovaj tip posuda ima fine tanke zidove i visoke i vitke drške. Arheolozi to tumače činjenicom da su mjesta nalaza ovih predmeta bila zaštićena čvrstim građevinskim materijalom predhodnih objekata koji su rušeni da bi se gradili novi. Dakle, bilo je građevinskih objekata i tamo gde njihove ostatke ne nalazimo, odnosno nalazimo samo posude iz tog vremena.
 
U ovom periodu pronađeni su i prvi brončani predmeti koji po svom karakteru  ukazuju na visoko razvijenu preradu tog metala na Gomolavi. To su, prije svega, specifični oblici igala (sa krilcima, sa glavom u obliku maka i sl.), zatim razni bodeži i sjekire te čavli, klinovi i sl.
         Sve ovo pokazuje da je Gomolava kao arheološko nalazište interesantna  i u ovom periodu iako posebno ne odudara od velikog broja sličnih nalazišta na ovim prostorima.
 A onda bomba! I to kao naručena, u pravo vrijeme. Bližio se Osmi međunarodni kongres arheologa 1971. godine u Beogradu, kada su na Gomolavi V (starije željezno doba) pronađene dvije kružne grupne grobnice (veća i manja) za koje objašnjenje nije nađeno ni poslije antroploških analiza. Potpuno nepoznat obred, narod i civilizacija i to samo na Gomolavi!  Svih 1.500 učesnika kongresa arheologa iz cijelog svijeta došlo je na lice mjesta da vidi ovo čudo staro najmanje 2.500 godina.
 
Evo opisa veće grobnice. U kružnu raku promjera 2,90 metra i dubine oko jedan metar, pokopano je 78 pokojnika oba pola različitih starosti (21 žena između 30 i 40 godina, 48 muškaraca mlađih i 8 starijih od 20 godina i jedan neidentificiran). Pokojnici su položeni u tri nivoa i s prilozima (brončani nakit, keramičke posude sa hranom, oruđe). Prvi nivo čine skeleti koji po svom položaju prate kružnu ivicu groba, u drugom nivou su okrenuti glavama prema centru, a u trećem prema ivici groba. Na pokojnicima nisu ustanovljene nikakve povrede (ožiljci, zaseci, lomovi kostiju i sl.), tako da je isključeno da se radi o masovnim žrtvama rata, ubijanju ratnih zarobljenika, obrednom žrtvovanju ili nečem sličnom. Ostaje epidemija, ali je i pri tom neobjašnjiv ovakav način sahranjivanja i ovakav pogrebni ritual.
Iako su grobnice zasjenile sve druge nalaze iz perioda starijeg željeznog doba na Gomolavi, oni su također brojni i zanimljivi. Od nakita kao posebna vrijednost ističu su tri fibule (kopče) u oblika u broja osam (masivna brončana žica savijena u dva koluta i spojena dvojnom spiralom), brončane narukvice i privjesci, zatim perle od jantara, staklene paste i kosti. A kao lijepi primjerci keramike izdvajaju se pehar sa jednom drškom i amfora sa dvije male drške stare također najmanje 2.500 godina.
        U sljedećem nastavku govorit ću o vremenu kada je na ovaj prostor došlo keltsko pleme Skordsci.
 
Literatura:
 
- J. Petrović: ''Gomolava, arheološko nalazište'', N. Sad, 1984.god.,
- J. Petrović i B. Jovanović: ''Gomolava, naselja kasnog eneolita'', N. Sad, 2002.
- privatni zapisi Paskala (Paške) Cakića, Hrtkovci, u periodu od 1930. do 1980.
 
(Nastavak slijedi)
 

Branimir Miroslav Cakić, dipl. ing. arch.

Nigdje na drugom mjestu do sada nije pronađeno tako bogato i tako dobro očuvano naselje iz tog razdoblja kao ovdje

 
 
Višegodišnjim iskopavanjem, istraživanjem i proučavanjem ustanovljeno je da uzvišenje Gomolava, nastalo građenjem, rušenjem i ponovnim građenjem naselja u kontinuitetu od oko šest tisuća godina, ima naslagu visine 6 do 7 metara, koja se na kraju završava poslednjim humusnim slojem debljine od oko 50 cm. Između prvobitne zdravice i ovog poslednjeg humusnog sloja razabire se osam vremenskih razdoblja koji su arheološki označeni nazivima Gomolava I do Gomolava VIII, sa fazama razvoja, novim naseljima i novim kulturama (a, b, c).  
 
Njihov pregled izgleda ovako:
Gomolava I    (Ia i Ib)  pozni neolit i rani eneolit,  od 3.800 do 3.400 g. prije.n.e.                                                                                                                 
Gomolava II  (IIa i IIb)          srednji  eneolit         od  3.400 do 2.800 g. prije n.e.                                                                                                              
Gomolava III (IIIa, IIIb i IIIc)  pozni eneolit         od  2.800 do 2.000 g. prije n.e.
Gomolava IV(IVa, IVb i IVc) brončano doba       od  2.000 do    900 g. prije n.e.
Gomolava V                    starije željezno doba      od     900 do    300 g. prije n.e.
Gomolava VI (VIa, VIb i VIc) mlađe želj. doba    od    300 g. prije n.e. do I. stoljeća nove ere
Gomolava VII                         rimski period           od   I  –  IV  stoleća nove ere
Gomolava VIII                       srednje stoleće         od IV – XVI stoleća nove ere
 
        Vremenska razdoblja i dubine na kojima su nađeni predmeti iz pojedinih perioda prikazani su na slici 4, a o najstarijem periodu, Gomolavi I, treba odmah reći da nigjde na drugom mjestu do sada nije pronađeno tako bogato i tako dobro očuvano naselje iz tog perioda kao ovdje. Naselje je i po organizaciji nekoliko stoljeća ispred svog vremena. 
Ali prije genijalnosti graditelja sa Gomolave treba naglasiti jednu drugu komponentu također karakterističnu samo za Gomolavu. To su pronađene statue od pečene zemlje. One su u obliku malih figura, ljudskog ili životinjskog izgleda, stilizirane u skladu tadašnjeg znanja i umijeća, u većini slučajeva  ukrašene su urezanim ili ubodnim šarama, a predstavljaju božanstva vezana za kult plodnosti, kult zemljoradnje ili neke druge važne stvari u životu čovjeka tog vremena. Pojedine su imale i magijski karakter ili su imale kultnu ulogu pri obredima žrtvovanja. Arheolozima je poznato da se one javljaju u poznom neolitu, poznate su im i karakteristke ovih figura, ali jedna od 17 pronađenih statua na Gomolavi predstavlja ljudski lik sa dvije glave, što do sada nije viđeno!  
Ova statua je veličine 10 cm, izrađena od fine pečene zemlje, crne je boje i ukrašena je urezanim meandroidnim i spiraloidnim linijama, te probušena sa devet pravilno raspoređenih rupica. Neobjašnjivo joj je značenje i kao jedinstvena  predstavlja simbol ovog arheološkog nalazišta. U cijelom svijetu se zna, kada pokažete fotografiju Dvoglavog idola (slika 5), da je u pitanju Gomolava kod naših Hrtkovaca.
Dvoglavi idol sa Gomolave star je blizu šest tisuća godina i čuvar je svih tajni koje su se zbile na ovom prostoru. Nalzi se u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu, u okviru stalne postavke  predmeta nađenih na Gomolavi i često, umjesto da kao nekada prije odlazim u Hrtkovce, svratim u muzej i tu, sa stvarima van sadašnjeg  vremena, ali vezanim za meni tako bliski prostor Hrtkovaca, Save i Gomolave,  nalazim mir i odgovore na mnoga pitanja.
 
        Umješnost sa kojom su žitelji Gomolave prije šest tisuća godina gradili kuće i čitava naselja, slobodno se može reći, urbane cjeline, prosto zadivljuje (Gomolava Ia i Ib). Planski je podignut niz stambenih zgrada u strogom poretku i sa najpovoljnijom orjentacijom (osunčanje) i međusobnom komunikacijom, određen je poseban prostor za nekropolu (groblje) i podignuta je utvrda oko naselja.
        Kuće su velike, što je također novost, od 14 x 4 do 16 x 8 metara, pravilnog oblika, na dvije vode i sa više prostorija. Imale su, po pravilu, jednu veću i dve-tri manje prostorije, koje su se po namjeni jasno razlikovale (boravak, spavanje, priprema hrane, smještaj alata i sl.). Iako građene po jednom uzoru unutrašnjost svake kuće je bila uređena onako kako je to odgovaralo njenom vlasniku s obitelji, što svjedoči o visokom stupnju ukusa čovjeka sa Gomolave.
        Kuće su građene od masivnih balvana, oblica i poluoblica sa zidovima izvedenim u prepletu pruća oblijepljenog smjesom gline i pljeve. U svakoj kući je zidana peć ili ognjište. Zabati su ukrašeni bukranionima (lubanja goveda oblijepljena i oblikovana glinom), kao zaštitnim simbolima kuće
        Vrhunac znanja ovi drevni graditelji pokazivali su pri izradi poda. Na savršeno izravnat teren (što i danas, bez instrumenata, predstalja problem ako je u pitanju tolika površina) prvo su postavljene podpatosnice od poluoblica, a na njih velike pravilne četvrtaste ploče od smjese gline i pljeve, spojene međusobno pod pravim linijama nekom elastičnom vezivnom masom, koja nije dozvoljavala pucanje poda! Gornja površina poda je sjajno uglačana. Savršen izgled, trajnost i visoka toplotna i hidroizolacijska moć ovog poda zaista zadivljuju.
        Ovako graditeljsko, arhitektonsko i urbanističko znanje nalazimo tek mnogo stoljeća kasnije i ono iz temelja mijenja našu sliku o tom vremenu. Ono što je i na samoj Gomolavi ostalo iz srednjeg vijeka mnogo je lošije od najstarije kulture na ovom lokalitetu. 

                                                                                    
U kućama je nađeno mnogo keramike, alatki od kostiju i kamena (sjekire, rezači, strugači, noževi sa jednostrukim i dvostrukim sječivom, šila, tegovi za ribarske mreže, udice, kugle za mljevenje žita i dr.). Pored pronađenih statua, sa jedinstvenim dvoglavim idolom, treba istaći i masivnu bakarnu narukvicu, elipsoidnog oblika veličine 5,7 x 8,0 cm otvorenih krajeva (slika 6). Narukvica je nađena u grobu na ruci (kosti) pokojnika i predstavlja najstariji do sada poznati bakarni predmet na širem prostoru srednje i jugoistočne Evrope.
Inače, pokop mrtvih na za to određenom mjestu na kojem ništa drugo nije građeno, određeni položaj i orjentacija umrlih, stavljanje u grob priloga i njihov raspored, ukazuju na ustaljeni i visokokultni pogrebni ritual. Na Gomolavi iz ovog perioda istražen je dio sačuvane nekropole sa 26 grobnih mjesta. Svi pokojnici su pokopani u pravokutnim rakama, položeni na bok u zgrčenom položaju, sa rukama savijenim u laktovima. Pored njih su uglavnom keramičke posude sa hranom i alatke koje su mogle služiti pokojniku, kao dokaz vjere u zagrobni život još u to vrijeme
U sledećem nastavku govoriću o brončanom i željeznom periodu na Gomolavi.                                          
Branimir Miroslav Cakić, dipl. ing. arch.
 
Literatura:
 
- J. Petrović:''Gomolava, arheološko nalazište'', N. Sad, 1984.god.,
- Vojvodjanski muzej:''Gomolava, katalog'', N. Sad, 1986.god. i
- privatni zapisi Paskala (Paške) Cakića, Hrtkovci, u periodu od 1930. do 1980.
 

DVOGLAVI IDOL SA GOMOLAVE1

 
Stojim na čudnom brijegu na obali Save,
zagledan preko rijeke, misli pune glave,
i dok me nežno miluju vlati visoke trave,
ispod mene tutnje tisuće godina Gomolave...
 
Uže, sapeto o noge krave, trgoše dva brata,
kao pokošena, životinja na zemlju se sruši,
najjači Skit stavlja joj omču oko vrata,
uvrčući štap, steže je sve dok se ne uguši.
 
Divlja rulja odere joj začas svu kožu,
od granja i kostiju njenih zapališe vatru,
meso žrtve bogovima, nabodeno na nožu,
uz krike odvukoše svako u svoju šatru.
 
Godina je prošla od smrti njihovog kralja,
sahranjen je tu, na obali širokog Bronga,2
sa udavljenjim kravama i ženama, kako valja,
a čas njegove smrti označava zvuk gonga.
 
U taj tren sto dželata pedeset robova kolje,
i pedeset najboljih konja, koji bijahu prvi,
slika je strašna, na suncu crveni se polje,
pomješani leševi konja i ljudi leže u krvi.
 
Tijela se pune slamom, utrobe bacaju psima,
prizor je istinit, to Herodotovi spisi kažu,
na kolce nabijeni konji i jahači na njima,
oko kraljevog groba sablasnu čuvaju stražu.3
 
I stojim na čudnom brijegu na obali Save,
zagledan preko rijeke, misli pune glave,
što se sve zbilo ispod ove visoke trave,
sve tajne čuva Dvoglavi idol sa Gomolave...
 
1statueta, simbol arheološkog nalazišta na Gomolavi,
2Skitski naziv za Savu,
3Strofe 2 – 6 po opisu skitskog običaja na prvu godišnjicu smrti svog kralja iz Herodotove knjige ’'Istorija'', knj. IV , ''Melpomena'', gl. 72.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Anketa

A. Plenković ne bi nikada zabranio dolazak A. Vulina u Hrvatsku da nije u problemima zbog Istanbulske konvencije. Slažete li se?

Srijeda, 25/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1292 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević