Get Adobe Flash player

Godine 87. prije Krista počeo je armensko-partski rat koji je završen 85. godine potpunim porazom Partije

 
 
Tigran II. Veliki (140. pr. Kr. - 55. pr. Kr.) je sin Tigrana I., mlađega sina Artašesa I., osnivača dinastije Artašesida. U mladosti Tigran je bio dugo vremena talac na dvoru kralja Mitridata II. Partskoga. Godine 95. pr. Kr. bio je pušten na slobodu, davši 70 plodnih dolina na sjeveroistoku Irana. Čim je stupio na prijestolje, počeo je širiti svoje kraljevstvo. U 93. pr. Kr. pripojio je Armeniji pojedine dijelove Kapadocije (istok Male Azije,), između 91. i 87. pr. Kr. u sastav Armenije su ušli Virk (Gruzija) i Agvank (kavkaska Albanija). Tigran II., zauzevši te zemlje, počeo je pripreme za rat s najvećim svojim suparnikom - Partijom (antička iranska država). Godine 87. pr. Kr. počeo je armensko-partski rat koji je završen 85. god. potpunim porazom Partije.
 
Tigran II. sklopio je ratni i politički savez s pontskim kraljem Mitridatom VI. Europatom (134. pr. Kr. - 63. pr. Kr. (Pont na južnoj obali Crnoga mora), oženivši se njegovom kćerju.
 
Nakon zauzeća Partije Tigran je poduzeo pohod protiv seleukidskoga kraljevstva (državna jezgra - Bliski istok), zauzevši Antiohiju. Grad Antiohija na rijeci Oront (danas grad Antakyja u Turskoj) postao je jedna od prijestolnica Armenije (druge prijestolnice su: Tigranakert i Artašat). Uzged budi rečeno da su kasnije u Antiohiji Kristovi učenici prvi put nazvani - “kršćani”. Seleukidska država je pala u tom ratu i prestala je postojati. Godine 83./84. dijelom Tigranove kraljevine postalo je i nabatejsko kraljevstvo (Nabateja je bila država na području današnjega Jordana, Izraela, Sirije i Saudijske Arabije) na morskoj obali Crvenoga mora. Koncem 80-ih godina pr. Kr. Armenija je postala najveća država Bliskoga istoka na području Mezopotamije, Cilicije, Sirije i Kapadocije.
 
Tigran je nadgledao sve važne trgovačke puteve iz Indije i Kine u Europu. Ali njegov savez s Mitridatom VI. doveo je do rata s Rimljanima. Godine 69. pr. Kr. Tigranova je vojska pretrpjela poraz blizu Tigranakerta od rimskoga vojskovođe Lukula (118. pr. Kr. - 56. pr. Kr.). Godine 66. pr. Kr. rimski voskovođa Gnej Pompej (106. pr. Kr. - 48. pr. Kr.) krenuo je u rat protiv Tigrana i opsjedao ga je u Artašatu (Artaksati).
 
Tigran je bio prisiljen predati se i napustiti sve svoje posjede izvan Velike Armenije, dobivši naslov “prijatelja i saveznika rimskoga naroda”. Umro je Tigran II. 55. pr. Kr. Armenija je u doba vladavine Tigrana Velikoga (95. - 66. pr. Kr.) bila jedna od najvažnijih kraljevina na području između Crnoga mora, Sredozemlja i Kaspijskoga jezera.
 

Artur Bagdasarov

Dopune hrvatske povijesti Zdravka Sančevića

 
 
Zdravko Sančević: »Dopune hrvatske povijesti; studije i eseji«, svezak I., »Tkanica«, Zagreb, 2015., str. 488.
Impozantna je knjiga znanstvenika, sveučilišnoga profesora, poliglota, diplomata, hrvatskoga iseljenika u Venezueli - Zdravka Sančevića, ne samo po broju stranica, nego i po velikom vremenskom rasponu od 14 stoljeća hrvatske povijesti u osam stoljeća hrvatskoga srednjovjekovlja, pet stoljeća hrvatskoga novovjekovlja, jedno stoljeće suvremene hrvatske povijesti te posebno pet stoljeća iseljeničke i istodobno dubrovačke pomorske povijesti - kako je istaknuto u uvodu.
 
Sažeta je u sedam poglavlja: »Jadransko-dinarski-peripanonski geomorfološko-hidrografski sklop i njegov utjecaj na hrvatsku državnu povijest tijekom osam stoljeća srednjovjekovlja (626. - 1463.)«, »Granice«, »Povijesni zemljovidi Hrvatske, Bosne i Hercegovine...«, »Vladari Hrvatske, Duklje-Zete, Bosne i Hercegovine...«, »Članci objavljeni u iseljeništvu«, »Dopune u suvremenoj hrvatskoj povijesti« i »Hrvatsko prekomorsko iseljeništvo i Dubrovačka republika«. Neke teme, po ocjeni autora, unatoč tomu što su važne za hrvatsku povijest, često su bile »slabo, nedovoljno, nekorektno ili pak još uvijek uopće nedotaknute«. Od niza njegovih priloga posebnu će pozornost znanstvene javnosti privući, zasigurno, npr. uvođenje u srednjovjekovlje »istinitih i zakonitih naziva hrvatskih kneževina i kraljevina prema titularijima hrvatskih knezova i kraljeva« i eliminiranje »izmišljenih historiografskih naziva«. Svakako su vrijedni njegovi napisi o vatikanskom diplomatu Agostinu Casaroliju, kardinalu Franji Šeperu, ulozi franjevaca u Bosni, hrvatskom martirologiju, osnutku Generalnoga konzulata RH u Venezueli, prošlosti i budućnosti BiH te iseljeničkim temama o kojima nitko nikada nije pisao, kao npr. »Hrvati u Zapadnim Indijama od XVI. do XVIII. stoljeća«.
 

Stipan Bunjevac, Glas Koncila

U Trogiru obilježena 180. obljetnica hrvatske himne

 
 
U organizaciji Grada Trogira, Muzeja grada Trogira, Ogranaka Matice hrvatske u Trogiru i „Radovan - Društva za zaštitu kulturnih dobara“, a pod pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović,  27. listopada 2015. proslavljene su četiri obljetnice pod nazivom „Lijepa naša“: 180. obljetnica hrvatske himne, 80. obljetnica prvog postavljanja spomen ploče sa stihovima hrvatske himne na komunalnu zgradu - knežev dvor - današnja vijećnica, 44. obljetnica drugog postavljanja iste spomen ploče koja je bila skinuta i 25. obljetnica trećeg postavljanja iste spomen ploče 1990. godine, nakon uspostave višestranačja u Hrvatskoj.
 
Tim povodom u katedrali sv. Lovre održana je svečana sveta misa za domovinu koju je predvodio dekan i katedralni župnik don Vinko Sanader, a na kojoj se molilo za mir i pravednost u domovini, za sve pokojne koji su dali svoje živote na oltar domovine i za sve žive da sačuvaju za buduća pokoljenja teško ostvarenu slobodu. 
 
Uslijedilo je polaganje vijenaca na spomen ploču „ Lijepa naša“. Ono što je posebno interesantno  jest činjenica da je spomen ploča već tri puta postavljana prvi put 1935., nedugo zatim skinuta, drugi put 1971., u vrijeme hrvatskog proljeća, da bi vrlo brzo  opet bila uklonjena, te treći put pojavom demokratskih promjena 1990., ponovno postavljena. Potom je u gradskoj vijećnici održan simpozij uz nazočnost brojnih uzvanika, a uz predsjednika organizacijskog odbora Radovana Slade Šilovića, pozdravne govore održali su gradonačelnik Grada Trogira Ante Stipčić, župan Splitsko-dalmatinske županije Zlatko Ževrnja, prof. dr. sc. Goran Dodig, osobni izaslanik predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Radoslav Tomić, predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović i izaslanik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Andro Krstulović Opara. Predavanje naslova „Između troplemenog naroda i hrvatske samobitnosti: Hrvatski nacionalni simboli od 1918. do 1941.“ održao je dr. sc. Mario Jareb. Dr. sc. Fani Celio Cega govorio je na temu „Trogir u vremenu stvaranja hrvatske himne“. Potom je predavanje „Lijepa naša" održala dr. sc. Danka Radić, a Radovan Slade Šilović „Kada zašutimo kamenje govori“.
 
Nakon  simpozija u Muzeju grada Trogira otvorena je dokumentacijska  izložba „Lijepa naša" 1835. - 2015. Trogirska komuna imala je uvijek domoljubnu elitu koja je promicala nacionalnu ideologiju iako je stoljećima bila pod tuđinskom vlašću. Ona posebno jača nakon pobjede Narodne stranke u Trogiru 1886. godine. Nacionalna euforija i političko inauguriranje građanstva imali su svoj ekvivalent u gospodarskom i općenito društvenom preporodu. Osnivaju se banke, unapređuje se privreda. Uvodi se osnovno školstvo, osnivaju se Narodna glazba, Narodna Štionica, Hrvatsko društvo „Berislavić“, Dobrovoljno vatrogasno društvo i Hrvatski sokol. Nova nacionalna euforija uz poklike „Živila slobodna Hrvatska!“ zahvatila je grad nakon parlamentarnih izbora u Kraljevini Jugoslaviji 5. svibnja 1935. godine kada je zabilježen veliki uspon HSS-a na čelu s Vladkom Mačekom. Odbor sastavljen od istaknutih „patriota, kulturnih radnika, Hrvatica, Narodne glazbe i predstavnika hrvatskog društva Radovan“ organizirao je svečanu proslavu 100. godišnjice hrvatske himne te postavljanje spomen-ploče s istaknutim hrvatskim grbom i stihovima hrvatske himne: Kud li šumiš svijetu reci da svoj narod Hrvat ljubi (1835. – 1935.) na pročelje Komunalne palače. Bio je to prvi hrvatski grb uklesan na javnoj zgradi na našem primorju. Proslava je započela svetom misom u katedrali koju je služio trogirski mitronosni opat don Lucij Mileta. Pjevalo se Tebe Boga hvalimo. Prof. Ante Belas održao je u vijećnici govor u kojem je povijesnim podatcima dokazivao da se Trogir kroz cijelu svoju povijest pod tuđinskim vlastima osjećao hrvatski te izražavao, čuvao i u najtežim trenutcima gojio svoju želju za sjedinjenjem s Hrvatskom. Trogirske žene nisu poznavale drugog jezika osim hrvatskog. Govorio je i o korifejima hrvatskog narodnog preporoda u Trogiru dr. Anti Kataliniću, dr. Vjekoslavu Morettiju, dr. Josipu Slade-Šiloviću i ostalima. Nakon nadahnutog govora prof. Ante Belasa, spomen-ploču je 29. prosinca 1935. svečano otkrio publicist, konzervator i čuvar baštine Roko Slade-Šilović, između ostalog riječima: Ova ploča ostati će vidljiv znak naših osjećaja, trajan dokaz naše harnosti i zahvalnosti prema autoru hrvatske himne.
 
Početkom Drugog svjetskog rata, nakon što su Talijani okupirali grad, fašistički komesar Giovanni Nino Fanfogna – Garagnin naredio je da se uklone svi spomenici koji su vezani uz hrvatsku prošlost. Pored ostalog, s pročelja Komunalne palače, 15. svibnja 1941. godine skinuta je spomen-ploča sa stihovima hrvatske himne, a na njeno mjesto postavljen je reljef mletačkog lava. Srećom, ploča nije bila uništena – vjerojatno ju je čuvar baštine Roko Slade – Šilović skrovito pohranio. Trideset godina kasnije, u vrijeme hrvatskog proljeća, tek osnovani Ogranak Matice hrvatske u Trogiru 27. listopada 1971. godine vraća spomen-ploču na njeno prvotno mjesto, uz dopisanu napomenu da je bila skinuta od strane talijanskih okupatora. Na prepunom trgu spomen-ploču otkrio je dr. Ivo Božić, tadašnji predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Trogiru.
 
Na žalost, ni ovaj put spomen-ploča nije zadugo ostala na pročelju Gradske vijećnice. Zbog protuhrvatske politike i zatiranja hrvatskog proljeća u tadašnjoj Jugoslaviji zabranjuje se i rad Matice hrvatske. Odlukom Skupštine općine Trogir, 18. listopada 1974. godine ploča je uklonjena te je na njeno mjesto postavljena druga – s natpisom o preuzimanju vlasti od strane komunista 1940. godine. U svim tim nesretnim okolnostima spomen-ploča se sačuvala pohranjena u dvorištu Muzeja grada Trogira. Godine 1990. Hrvatska demokratska zajednica postaje vladajuća stranka u Trogiru te tako stječe priliku ostvariti predizborno obećanje o vraćanju spomen-ploče sa stihovima hrvatske himne na pročelje zgrade Skupštine općine. Na zajedničkoj sjednici svih vijeća SO Trogir dana 25. lipnja 1990., aklamacijom je prihvaćen prijedlog od strane vijećnika HDZ-a o ponovnom postavljanju spomenute ploče. Na istoj sjednici donosi se Rješenje o imenovanju Koordinacionog odbora za restauriranje i ponovo postavljanje ploče u koji su imenovani Branko Stamać za predsjednika te Ivan Beljan, Šimun Šubić, Jozo Špika (Baka) i Marin Maravić za članove. Zadatak je Odbora bio nadzirati obnovu spomen-ploče te izvršiti sve pripreme za njeno ponovno postavljanje na pročelje zgrade Skupštine.
 
Na prigodnoj svečanosti na Trgu Ivana Pavla II., 28. srpnja 1990., ponovno postavljenu spomen-ploču sa stihovima hrvatske himne otkrio je Mirko Slade-Šilović, hrvatski književnik, pjesnik i kulturni djelatnik. Ta je čast pripala njemu jer je bio jedan od najuglednijih i najzaslužnijih građana Trogira. Svečanosti su prisustvovali državni dužnosnici, čelnici susjednih općina te brojni stanovnici Trogira i okolice. Na zahtjev Koordinacijskog odbora Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Splitu, dana 30. kolovoza 1990. dozvoljava da se na spomen-ploči ukleše novi natpis o njenoj povijesti. Tako je nekoliko godina kasnije, na lijevoj strani ploče uklesano: Ploča je ponovo uklonjena 1974. u vremenima nasilnog potiranja Hrvatskog proljeća. Zauzimanjem Hrvatske demokratske zajednice vraćena je na radost trogirskog puka 28. srpnja 1990.
 
Godine 1995. Gradsko poglavarstvo Grada Trogira na čelu sa gradonačelnikom Jerolimom Ostojićem, organizira svečanu proslavu 160. godišnjice nastanka stihova hrvatske himne, 60. obljetnice postavljanja spomen-ploče sa stihovima hrvatske himne na pročelje Gradske vijećnice i 5. obljetnice ponovnog postavljanja spomen-ploče na isto mjesto. (autorice: Danka Radić, Aleksandra Bilić Petričević, Daniela Kontić-Strojan)
 

Nives Matijević

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Srijeda, 18/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 873 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević