Get Adobe Flash player

Greg Hallett, autor knjige "Hitler je bio britanski agent", je ubijen

 
 
Istražitelji povijesti našli su originalan američki članak o masovnom ubojstvu njemačkih ratnih zarobljenika od 24. travnja 1945. godine u "The Evening Independent" u kojem se izričito navodi da su Amerikanci i ostali sa Zapada od 1. do 22. travnja 1945. pobili 992.578 zarobljenih njemačkih vojnika: http://2.bp.blogspot.com/…/World%2BWar%2BTwo%2BHolocaust.jpg
 
Znam da je Hitlera stvorila britanska i francuska masonerija i smatram zanimljiv ovaj prilog koji pokazuje koliko se trudio da se s njima sporazumije i stvori mirotvorni poredak suradnje s njima. No, Njemačka je smetala i morala je biti uništena. Svojim lošim vojnim potezima, Hitler im je pomogao da Njemačku zatuku. Stoga je ostala opravdana sumnja da je i dalje radio za - njih: Imam knjigu "Hitler je bio britanski agent" od ubijenog engleskog agenta Grega Halletta, koji je zbog takvih knjiga ubijen.K tome, akad. Mirko Vidović me točno uputio na knjigu na francuskom od jednog francuskog pukovnika, koji je pišući o srpskoj opasnosti nad Hrvatima napisao da je Hitlera na vlast digla francuska masonerija, koja je u njega uložila 5 milijarda zlatnih franaka! Sve je bilo podvala osim ubijenih Nijemaca: cijela ideologija je počivala na britanskom viktorijanskom rasizmu koji njemačka preuzima preko Hustona Chaberlaina, koji piše knjigu "Temelji XIX. stoljeća". Englezi su utemeljitelji nacional-socijalističke filozofije.
 
Was die Welt nicht wollte: Hitlers Friedensangebote 1933 – 1939
http://galaxiengesundheitsrat.de/forum/topics/was-die-welt-nicht-wollte-hitlers-friedensangebote-1933-1939
 
Ubijeno je petnaest milijuna Nijemaca. Njemačka s Austrijom imala je prije rata 74 milijuna stanovnka: Još milijun ubijeno ih je u logorima samo na Zapadu: A o Rusiji sa idućih dva milijuna ubijenih zatvorenika da ne govorimo!
http://holocaust-of-world-war-two.blogspot.hr/2014/11/a-real-holocaust-eisenhowers-death.html
 
Jednom riječju: Englezi su nečastan narod i nečasna država - to im je ime: njihove pobjede i nekažnjeni pokolji produkt su vodstva sotone, u kojeg su po okultnoj pripadnosti masoneriji, uranjeni SVI njihovi muškarci. Nasuprot sotonistima ne stoje čisti katolički svetci koji bi ih pod Božjim vodstvom pobijedili. Kada je oko 1531. u Meksiko došao španjolski vitez Herrnan Cortes on je sa samo 531 vojnikom pobijedio vojsku od 300.000 Asteka. Kako? Zato jer su bili štovatelja svete Bogorodice i čvrsti vjernici. Samo tako e pobjeđuje sotoniste. Inače sotonisti dobivaju!
  
Ponavljam: nakon nekoliko stotina pokolja Englezima je bila sitnica ubiti milijun Hrvata i uništiti im nacionalnu državu: već su imali iskustva sa stotinama milijuna, milijardom domorodaca na svim kontinentima: Australija istrijebljena, Amerika istrijebljena, Kina imala desetke milijuna mrtvih u opijumskim ratovima, a 10 milijuna u Indiji - pa to je sitnica. Nadmoć oružja i spletke svuda im je otvarala prostor: prvaci svijeta u istrijebljenju čovjeka i u kleveti žrtve! Indijski povjesničar to dokazuje:http://croative.net/?p=39853
 

Emil Čić

Dušan je dao zadaviti oca Stefana Dečanskoga

 
 
Kralj Dušan (jedino ga je Venecija priznala carem) raširio se zahvaljujući građanskom ratu u Bizantu (djed Andronik II. protiv unuka A. III.), KUGI, napadajima Turaka na Bizant, ratu Bizanta sa Venecijom i Genovom, neplodnim godinama za žitarice, suši, hiperinflaciji. Bizantski vojskovođe Oliver i Kantakuzen, njemački plaćenici i Albanci prelaze u Dušanovu vojsku jer Srbija ima rudnike srebra. Rudari, trgovci, graditelji bili su mahom stranci (fra Vite iz Kotora gradi Dečane i sl.) i sve se raspalo vrlo brzo 1371. – 1389.
 
Tako je i Zvonimir s Normanima upadao u Krf i Drač kada su Seldžuci bili na vratima Male Azije tako je po Korčulanskome kodeksu Krešimir pobio braću. Dušan je dao zadaviti oca Stefana Dečanskoga, prethodno oslijepljenoga od oca mu Milutina koji je proglašen svetim od SPC-a, čak i za ona vremena jeziva osoba (brak s malodobnom Simonidom - za ono doba ništa previše zazorno, te silovanje kaluđerice, sestre bratove žene) isplati se poguglati kako su Leo IX. i Kerularios izazvali raskol.(t.t.)

Slavna bitka za obranu kršćanstva od 26. svibnja 451. godine

 
 
Vardan Mamikonjan (oko 388. - 26. svibnja 451.) je armenski vojskovođa i knez, junak vjerske borbe Aremanaca sredinom 5. st. protiv perzijskih Sasanida koji su pokušali prisilno preobratiti istočnu Armeniju na zoroastrizam. Uzgred budi rečeno da je Armenija tijekom 5. - 6. stoljeća bila podijeljena između Bizanta i Perzije. Vardan se je rodio oko 388. god. Otac mu je bio armenski vojskovođa Amazasp Mamikonjan, a majka - Saakanuš, kći katolikosa Saaka Parteva, potomka Grgura Prosvjetitelja. Godine 420. katolikos Saak šalje Vardana Mimikonjana i Mesropa Maštoca u Carigrad gdje Vardan postaje zapovjednik postrojbe u području koje je nadzirao Bizant. Nakon otčeve smrti vraća se 422. god. u istočnu Armeniju gdje kao najstariji sin predvodi kneževski rod Mamikonjana.
 
Uskoro nakon svrgavanja Artašesa IV. (422. - 428.), zadnjega aršakidskoga kralja, perzijski šahinšah (“veliki kralj Perzije”) Bahram IV. imenuje 432. godine Vardana vojnim zapovjednikom perzijske Armenije. Godine 442. - 449. kao zapovjednik armenske postrojbe Vardan sudjeluje u ratu Sasandiskoga Carstva protiv Hetthalita (ili Bijelih Huna). U vrijeme vladavine šahinšaha Jezdegerda II. (438. - 457.) u Armeniji je bilo na djelu prisilno uvođenje zoroastrizma što je izazvalo u većine armenskoga stanovništva ispočetka odlučan prosvjed, a zatim i ustanak. Perzijski šahinšah Jezdegerda II. je poslao Armencima pismenu poruku sa zahtjevom da prihvate zoroastrizam, njegovu vlast i vjeru. Armensko svećenstvo i knezovi na čelu s Vardanom Mamikonjanom su mu odgovorili na Saboru u Artašatu 449. god.: “U našoj vjeri nitko nas ne može pokolebati, ni anđeli, ni ljudi, ni mač, ni oganj, ni voda, niti bilo kakve muke. Sva imovina naša i vlasništvo su u tvojim rukama, i tijela naša pred tobom. Čini što želiš prema vlastitu nahođenju. Ako nas budeš pustio da i dalje u miru ispovijedamo našu vjeru, nikoga drugoga za gospodara na zemlji ne ćemo priznavati osim tebe, a na nebu ne ćemo zamijeniti Isusa Krista drugim Bogom jer nema drugoga Boga osim Njega... Umrijet ćemo kao smrtni da bi On primio našu smrt kao [smrt] besmrtnih! Ali ti o svem tom nas više ne pitaj. Vjera naša je čvrsta i ne možemo ti, kao djeca, lagati, jer nam je vjera nerazdvojiva od Boga s kojim nema načina raskinuti savez i prevjeriti, ni sada, ni kasnije, nego ostati s Njim zauvijek, na vijeke vjekova!” (Egiše, 1971., II., str. 40. - 41. O Vardanu i ratu armenskom / preveo sa staroarmenskoga I. A. Orbeli, AN Arm. SSR, Erevan, 192. str.). Prognavši ih iz Armenije, Vardan i katolikos Ovsep I. (Josip I.) zatražili su pomoć od Teodozija II. (vladao od 408. do 450.) i bizantskih knezova u Armeniji. Međutim, ni novi bizantski car Marcijan (vladao od 450. do 457.) koji je ratovao na zapadu, ni Huni s kojima je Vardan sklopio savez protiv Perzijanaca, nisu pružili Armencima vojnu pomoć. Perzijski šahinšah Jezdegerda II. krenuo je s vojskom iz Pajtakarana pod zapovjedništvom Muškana Nisalavurta u jugoistočni dio Armenije da uguši armenski narodni ustanak.
 
Bitka se je dogodila 26. svibnja 451. god. na avarajrskoj ravnici, na obali rijeke Thmut, u provinciji Vaspurakan, u kotaru Artaz. To je bila bitka za obranu kršćanstva koje je Armenija prihvatila još 301. god. te kršćanskih duhovnih i moralnih vrjednota. Prema riječima povjesničara Egišea (410. - 480.) armenska vojska Vardana Mamikonjana imala je 66.000 boraca, a perzijska čak tri puta više. U bitci su sudjelovale i žene, i starci, i djeca, dakle svi koji su mogli držati oružje u rukama, uključujući i Vardanovu braću. Prije bitke neki knezovi na čelu s marzpanom (namjesnikom) Vasakom Sjunijem izdajnički su prešli na perzijsku stranu.
 
Vardan Mamikonjan je podijelio armensku ustaničku vojsku na tri dijela: središte, desno i lijevo krilo. Stao je na čelo lijevoga krila jer je desno krilo perzijske vojske bilo najsnažnije i najopasnije. Vardan je sa svojim konjaništvom prešao rijeku i napao lijevo neprijateljsko krilo, potukao ga i potisnuo. Perzijski vojskovođa Muškan Nisalavurt, vidjevši bijeg vlastite vojske, pokrenuo je postrojbe s borbenim slonovima protiv Vardanova lijevoga krila. Nakon dugih napada i borbi prsa u prsa Perzijanci su okružili Vardana Mamikonjana s ostatcima njegove vojske. Bez obzira na junački otpor armensko konjaništvo nije moglo odoljeti pritisku razrjarenih slonova. Krvava bitka je trajala do sutona, a polje je bilo prekriveno mnoštvom trupala. Perzijanci su, usprkos teškim gubitcima, u toj bitci izvojevali pobjedu, a Vardan Mamikonjan je tu i poginuo. Perzijskoga cara Jezdegerde II. se je duboko dojmila armenska hrabrost i nepokolebljiva vjera te je pristao da i dalje slobodno ispovijedaju kršćansku vjeru.
 
Iako je bitka bila izgubljena, ona je postala velika duhovna pobjeda armenskoga naroda. Armenski narod je u neravnopravnoj borbi sačuvao kako kršćansku vjeru, tako i svoj istobit (identitet). Armenska apostolska crkva je Vardana Mamikonijana i 1.036 poginulih boraca proglasila svetcima. Vardan Mamikonjan je postao simbol obrane kršćanske vjere u Armenaca i jedinstva naroda i Crkve.
 

Artur Bagdasarov

Anketa

Znamo da Andrej Plenković ne zastupa hrvatske interese. Čije interese zastupa?

Petak, 21/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1507 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević