Get Adobe Flash player

Životopis kroz spise osobnoga arhiva u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu

 
 
U Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, 4. ožujka je u organizaciji Sveučilišne knjižnice u Splitu i Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splituotvorena izložba iz Arhiva dr. Ante Trumbića (1864.-1938.) predstavnika hrvatske građanske politikeu povodu 150. obljetnice njegovoga rođenja. Po vlastitoj želji dr. Ante Trumbića, nakon njegove smrti u studenom 1938., najveći dio njegovog osobnog arhiva pohranjen je u tadašnjoj Gradskoj biblioteci – danas Sveučilišnoj knjižnici u Splitu. Arhiv sadrži preko 5000 jedinica u 50 arhivskih kutija. Dokumenti su nastali u periodu od 1895. do 1930-ih. Arhiv je osobito bogat Trumbićevom korespondencijom s mnogim istaknutim suvremenicima. Iako je tijekom proteklih pet desetljeća arhiv citiran od brojnih znanstvenika do sada nije objavljen u cijelosti. Obilježavanje 150 godina od rođenja dr. Ante Trumbića prilika je da se Sveučilišna knjižnica u Splitu podsjeti svog istaknutog donatora izložbom i katalogom.
 
O izložbi koja predstavlja ostavštinu dr. Ante Trumbića, istaknutog hrvatskog političara i pravnika u Zbirci rukopisa Sveučilišne knjižnice u Splitu su govorili: mr. sc. Petar Krolo, ravnatelj Sveučilišne knjižnice u Splitu Mihaela Kovačić, voditeljica Odjela specijalnih zbirki, prof. dr. sc. Marko Trogrlić, pročelnik Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu
 
Izložba vjerno prikazuje Trumbićev životni put: od osobnih dokumenata do političke aktivnosti (Stranke prava, Hrvatske stranka, Hrvatske seljačke stranke), korespondenciju s istaknutim pojedincima primjerice Franom Supilom, Ivanom Meštrovićem, Brankom Deškovićem i drugima. Sadržava oko 200 dokumenata: rukopise, preslike fotografija, izborne plakate i omeđene publikacije. Katalog sadržava Trumbićev životopis, sadržaj i shemu arhiva te inventarni popis arhiva i popis korespondenata. Cilj izložbe i kataloga je, uz obilježavanje Trumbićeve obljetnice, ponuditi na uvid široj javnosti, a osobito znanstvenoj, ovaj bogati arhiv kao neiscrpno vrelo tema od kojih su mnoge aktualne do danas. Kroz osobne dokumente, svjedodžbe - diplome, spise iz odvjetničkog ureda koje je vodio u Splitu i Zagrebu, a tu je čak i 3000 pisama koja je razmijenio s suradnicima, Smodlakom, Terzićem, Pavićevićem, Supilom, Bijankinijem Trumbića su imala prigodu upoznati posjetitelji ove izložbe.
 
Autori izložbe i bogato oprmljenog kataloga na 290 stranica sa brojnim fotografija, a to su: Mihaela Kovačić voditeljica Specijalnih zbirki Sveuèilišne knjižnice u Splitu i prof. dr. sc. Marko Trogrlić, proèelnik odsjeka za povijest Filozoskog fakulteta u Splitu. Na izložbi je prikazan Trumbićev životni put: od osobnih dokumenata do političke aktivnosti, korespondenciju s istaknutim pojedincima primjerice Franom Supilom, Ivanom Meštrovićem, Brankom Deškovićem i drugima.
 
Ante Trumbić je rođen je u splitskom predjelu Lučac 15. svibnja 1864. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnome gradu gdje je i maturirao 1882. Pravni fakultet studirao je u Zagrebu, Beču i Grazu, gdje je i promoviran u doktora prava 1890. Zastupao je pravaške ideje još od zagrebačkih studentskih dana, pa je u tom smislu javno djelovao kao tajnik trogirske općine (1886.-1888.), sudski pripravnik i odvjetnik (1894.) u Splitu. Trumbić je bio zastupnik u Dalmatinskom saboru (1895.–1914.) i Carevinskome vijeću (1897.). Na njegovu inicijativu, hrvatski zastupnici objavili su deklaraciju kojom se osporavao dotadašnji državnopravni položaj Dalmacije u austrijskom dijelu Monarhije. Radi jačanja političkog saveza pravaša i narodnjaka, sudjelovao je 1900. u osnivanju te bio predsjednik Hrvatskoga političkoga društva za Dalmaciju. Zajedno s Franom Supilom pokrenuo je 1903. godine politiku »novoga kursa« s idejom ujedinjenja hrvatskih zemalja te suradnje svih naroda ugroženih germanizacijom.
 
Od 1905. do 1907. bio je izabran za gradonačelnika Splita. Godine 1905. potaknuo je ujedinjenje dalmatinske Stranke prava i Narodne stranke u Hrvatsku stranku, kojoj je bio potpredsjednik te napisao stranački program. Politika »novoga kursa« značila je približavanje Ugarskoj u korist zajedničke protubečke politike s boljim izgledima za samoodređenje i ujedinjenje hrvatskih zemalja. Taj program podloga je Riječke rezolucije, koju je Trumbić i predložio na sastanku glavnine hrvatskih oporbenih stranaka (2. i 3. listopada 1905.).
 
Nakon krize oko aneksije BiH (1908.–1909.) i balkanskih ratova (1912.–1913.) zagovarao je ujedinjenje Južnih Slavena izvan Austro-Ugarske Monarhije. Prihvativši ideju hrvatsko-srpskoga »narodnog jedinstva«, Trumbić sve više računa sa stvaranjem zajedničke jugoslavenske države. Nakon sarajevskog atentata, a po prethodnom dogovoru s oporbenim prvacima, prelazi u Italiju, gdje s Franom Supilom i Ivanom Meštrovićem pokušava spriječiti saveznička pogađanja s Italijom na račun hrvatskih i slovenskih teritorija. Unatoč znakovima srbijanske ekskluzivnosti, Trumbić je nakon susreta s predstavnicima domovinskih stranaka i Srbije, pa i razgovora s Nikolom Pašićem u Nišu (travanj 1915.), ustrajao na formiranju Jugoslavenskog odbora, koji je pokrenut potkraj svibnja 1915. u Parizu s Trumbićem na čelu. U početku su u tome odboru prevladavale razmirice između Trumbića i Supila, koji je nasuprot Trumbiću zahtijevao srbijanska jamstva kao preduvjet za zajedničku državu. Trumbić je zatim, od 1915. do 1918. bio predsjedsjednik Jugoslavenskoga odbora u Londonu te je nastojao kod sila Antante i srpske vlade postići priznanje Odbora kao zastupnika interesa južnoslavenskih narodâ Monarhije i jugoslavenskih dragovoljačkih trupa kao savezničkih vojnih postrojbi.
 
Nakon rata postaje ministar vanjskih poslova Kraljevstva SHS (1920.), a nakon Rapalskoga ugovora podnosi ostavku (1921.). Zastupao je federalizam i nacionalnu ravnopravnost. Osnovao je Hrvatsku federalističku stranku, a 1928. pridružio se Hrvatskoj seljačkoj stranci. Djelujući u prvom redu u interesu hrvatskog naroda, u teškim okolnostima za hrvatske zemlje, suočio se s razočaranjima što ih je nosila Kraljevina Jugoslavija. Umro je u Zagrebu 17. studenog 1938., a posljednji je uglednik sahranjen u „splitskom panteonu“ u crkvi sv. Frane.
 
Na kraju kažimo kako se u istim prostorima u popodnevnim satima prije otvaranja izložbe odvijao i Znanstveni kolokvij  dr. Ante Trumbić, život, djelo, suvremenici… na kojemu su sudjelovali prof. dr. sc. Stjepan Ćosić, prof. dr. sc. Aleksandar Jakir, prof. Mihaela Kovačić, mr. sc. Petar Krolo, prof. dr. sc. Stjepan Matković, prof. dr. sc. Marko Trogrlić, i prof. dr. sc. Josip Vrandečić.
 

Ivica Luetić

U kronologiji su navedeni najvažniji događaji u Hrvatskoj

 
 
Govor na predstavljanju šestosvečanoga zbornika TUĐMANOV ARHIV
Nakon riječi mojih prethodnika koji su Vam govorili o najvažnijim aspektima objavljivanja ovog knjižnog niza, ja ću vam ukratko reći nešto o samom procesu rada i stvaranju ovih knjiga. Također, kazat ću Vam i što ove knjige znače iz vizure njihovih korisnika, prvenstveno profesionalnih povjesničara.
 
Prije svega ću istaknuti i neke tehničke podatke, da dobijete dojam o čemu se zapravo ovdje radi. U ovih šest svezaka objavljena je korespondencija prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana sa svjetskim državnicima i institucijama. Na ukupnom broju od oko 3600 stranica, sadržano je oko 1400 dokumenata koji se objavljuju kao faksimili, odnosno preslike izvornika. Većina ovih dokumenata dosad je bila nedostupna javnosti te se ovdje objavljuje po prvi put. Dvije trećine dokumenata su na hrvatskom jeziku, ali i dvije trećine su na stranim jezicima. Zvuči nelogično, ali radi se o tome da su brojni dokumenti predstavljeni i u prijevodima. Ti prijevodi su također autentični dokumenti jer su nastali kao prijevod „iz uljudnosti". Naime, državnici pišu na službenom jeziku svoje zemlje, ali uz to šalju i prijevod na jezik onoga kome se pismo upućuje. Ukupno se radilo o preko 400 korespondenata.
 
Urednički rad imao je nekoliko faza. Prva faza bila je selekcija dokumenata. Trebalo je precizno odrediti dokumente, imenovati ih, dati im jedinstvenu šifru, a nakon toga raditi selekciju odnosno izlučiti one dokumente koje smo smatrali nevažnima. Radilo se tu o dokumentima protokolarne naravi kao što su bile npr. čestitke za dan državnosti koje nismo uvrštavali osim ako bi u nekoj bilo nešto važno dodano. U fazi selekcije dokumenata trebalo je izlučiti i one dokumente koji su se ponavljali. Tako npr. kad je predsjednik Tuđman pisao pisma američkim kongresnicima, koja su često imala u biti isti sadržaj, onda smo primijenili princip da u izbor dokumenata uvrstimo samo jedno od pisama. No, pri tome nisu bili zanemareni ostali korespondenti jer smo u sadržaju navodili imena svih ljudi kojima je pismo takvog sadržaja bilo upućeno.
 
Nakon toga radio se sam sadržaj, kao i statistički pokazatelji o broju pisama i količini materijala što je bio temelj na kojem smo radili podjelu po knjigama. Neke godine su pokrivene s većim brojem dokumenata, kao npr. 1992. i 1991., koji sadržavaju po tristotinjak dokumenata, dok su npr. godine 1990. i 1999. imale deseterostruko manje dokumenata, negdje po tridesetak.
 
Što se tiče sadržaja, koji je ujedno regesta, prilikom imenovanja dokumenata navodili smo formu dokumenta, a ne sam njegov sadržaj. Dakle, u sadržaju navoditi smo kategorije dokumenata kao npr: pismo, brzojav, poruka, deklaracija, otvoreno pismo i sl. Tako smo npr. navodili „Pismo predsjednika dr. Franje Tuđmana predsjedniku SAD-a Georgeu Bushu“, a ne npr. „Zahvala predsjednika Franje Tuđmana predsjedniku SAD-a...“
 
Druga faza bila je izrada uvodnika, kronologije i kazala korespondenata. Kao što možete vidjeti, svaka od prvih 5 knjiga ima tematski uvodnik, odnosno uvodne studije, a u šestoj su knjizi svi ti uvodnici objavljeni na engleskom jeziku. Time smo htjeli ove knjige, i građu koja je u njima, približiti i stranoj publici, prvenstveno stranim istraživačima povjesničarima. Smatram da je jako važno da se istina o obrambenome Domovinskom ratu promiče i u svijetu, a upravo se ovakvim znanstvenim pothvatima to radi na najbolji mogući način. Uvodne studije su pisali akademik Davorin Rudolf, prof. dr. Miroslav Tuđman, dr. Ivo Lučić, dr. Ante Nazor i dr. Nikica Barić.
 
Akademik Rudolf svoju je analizu hrvatske vanjske politike u vrijeme stvaranja neovisne Hrvatske obogatio i brojnim informacijama „iz prve ruke“, jer je, ne samo kao ekspert međunarodnog prava, nego i kao ministar, prvo pomorstva, a onda i kao ministar vanjskih poslova, imao saznanja i jako dobar uvid u brojne javnosti nedostupne događaje i odnose. Prof. Miroslav Tuđman svojim je opsežnim uvodnikom u drugoj knjizi prikazao načela i odrednice nacionalne strategije prvog hrvatskog predsjednika. Dr. Lučić je u trećoj knjizi, koja sadržava građu iz 1993., dao, po mome dubokom uvjerenju, dosad najcjelovitiju analizu uzroka i povoda hrvatsko-muslimanskog rata u Bosni i Hercegovini. U četvrtoj knjizi, koja sadržava građu ih pobjedničkih godina, 1994. i 1995., Dr. Ante Nazor je, prvenstveno kao ekspert za vojnu povijest, dao cjeloviti pregled vojnih djelovanja hrvatskih oružanih snaga u Domovinskom ratu. U petoj knjizi, dr. Nikica Barić je analizirao djelovanje prvog hrvatskog predsjednika u pitanjima okupiranih područja i mirne reintegracije Republike Hrvatske. Ovim uvodnim studijama uredništvo je nastojalo kontekstualizirati same dokumente i rasvijetliti logiku kojom se vodio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman u svome desetljetnom mandatu.
 
Uredništvo edicije, u kojem je, uz već spomenutu gospodu, djelovao i kolega Goran Mladineo, koji je urednik prve knjige, smatralo je svrsishodnim napraviti i kronologiju najvažnijih događaja analiziranoga razdoblja. Taj je posao, kao što možete vidjeti, i napravljen. Svaku knjigu prati odgovarajuća kronologija koja je trostupčana, odnosno dvostupčana u 5. i 6. svesku. U kronologiji su navedeni najvažniji događaji u Hrvatskoj, ali i oni događaji u svijetu koji su važni za shvaćanje međunarodnog konteksta u kojem je djelovao predsjednik Tuđman. Ambicija autora Kronologije nije bila da ona bude iscrpna, već da ponudi osnovne podatke o vremenu i kontekstu u kojemu su nastajali pojedini dokumenti. U prvoj knjizi u kojoj su obuhvaćene godine 1990. i 1991., uz stupac Hrvatska i Međunarodni kontekst, u poseban su stupac navedeni značajni događaji koji su se dogodili na prostoru Jugoslavije. U drugoj, trećoj i četvrtoj knjizi treći stupac kronologije je posvećen događanjima u Bosni i Hercegovini.
 
Svaka knjiga opremljena je i s Kazalom korespondenata koje nudi osnovne podatke o ulogama i dužnostima autora pisama, prvenstveno aktualne funkcije koje su ti korespondenti tada obnašali. Uz to je načinjeno i ono standardno kazalo osobnih imena koje postoji u svakoj ozbiljnoj knjizi pa tako i u ovima. Treća faza rada bila je grafičko rješenje i izrada samog prijeloma. Tu moram posebno pohvaliti rad grafičkog i tehničkog urednika gospodina Zlatka Rebernjaka koji je najzaslužniji za, po mome mišljenju, zaista dopadljiv dizain naslovnice, ali i za preglednost samih dokumenata. Preglednost je itekako važna pogotovo iz perspektive samih korisnika–čitatelja, kojima će korištenje ovim knjigama biti jednostavno i pregledno, a vjerujem i pravi užitak.
 
Po mome dubokom uvjerenju radi se o izvornoj arhivskoj građi bez koje je praktički nemoguće proučavati, razumijevati i tumačiti ključne političke događaje iz hrvatske povijesti iz razdoblja od 1990. do 1999. godine. No, tu ne staje iskoristivost ovih knjiga, jer, osim hrvatske perspektive, ove knjige predstavljaju vrijedan izvor i za povijest međunarodnih odnosa i diplomacije, jer kao što ste već mogli čuti radi se o 400-tinjak korespondenata, sve redom visokih i najviših političkih dužnosnika svijeta. Zato će ta građa biti nezaobilazni izvor za sve domaće i strane istraživače i sve one koje zanima povijest nastanka suverene Hrvatske i njenih prvih 10 demokratskih godina, kao i povijest međunarodnih odnosa posljednjeg desetljeća 20. stoljeća.
 
Na kraju bih želio izraziti zadovoljstvo što se prof. Tuđman s ovim projektnim prijedlogom obratio Hrvatskom institutu za povijest, te se zahvaliti i ravnateljici Instituta, dr. Jasni Turkalj što mi je ponudila mogućnost da budem dio ovog projektnog tima i da radim na ovoj uistinu vrijednoj povijesnoj građi. Moram reći da mi je bilo veliko zadovoljstvo i čast.
 

Josip Mihaljević, prof.

Hrvati kod Boga

 
 
Davno jedanput, na obalama
Velike rijeke SARASVATI,
Gdje nekad živjeli su Hrvati,
Sazove Svevišnji Bog, Ahura Mazda,
Sve nacije svijeta,
Da svakoj dodijeli komad planeta,
Kojeg će vazda
Braniti i čuvati.
 
I raziđoše se ljudi,
A Bog primijeti jednog dječaka,
Gdje sjedi i plače
I plače sve jače
I Bog ga zapita:
"Tko si ti, dječače?"
 
- Ja Hrvat sam, odgovor stiže.
I Bog priđe bliže
I pomilova dječaka.
- Reci mi, sinko, što tražiš?
 
- Pa,dragi Bože,
Svakom si dao komadić planeta,
A nama nisi ništa dao.
- A kako vas nije tu bilo,
Kad dijelio sam svijet?
- Pa, po običaju, nismo se dogovorili,
Koga trebamo poslati, reče dječak
I tu je stao.
 
- Ne plači, sinko, još se može
Učinit nešto za rod Hrvata.
Ja imam jedan dio
Planeta ovog, kojeg sam htio
Sebi za odmor dati.
To raj je na zemlji
I od sada tu će živjet Hrvati,
Al' u tom ima jedno zlo.
 
- A što je to?
Upita dječak.
 
- Susjedi vaši bit će Srbi,
Koji će stalno htjeti
Oduzeti vam ovaj raj
I, sinko, znaj,
Da oni dobro lagati znaju
I u toj laži
Nije im stalo
Kome će štetit,
Kome će služit,
Koga će tužit
I sve u nadi, kojom se traži
U svako doba mira i rata
Zemaljski raj, gruda Hrvata.
 
Ja ih ovakve nisam stvorio
I često sam im govorio,
Da su na krivom putu,
Al' oni, niti haju, niti staju
Niti se kaju.
Al' dokle?
--------------------------------------
--------------------------------------
Oh, sjetite se, Srbi,
Kada ste bili mali,
Kao indijsko pleme Jata
I niste znali
Kako ste zalutali
Među plemena Harahvata,
Koji su vas hranili i branili
Od zavojevača.
I sjetite se, kad drugi put se
Hvatite mača
U krvožednoj buni,
Da Hrvati ne naplaćuju često,
Ali, kad naplate, izravnaju se računi.
 

Žarko Dugandžić

Anketa

Slobodan Milošević je ubio Ivana Stambolića, a Aleksandar Vučić Olivera Ivanovića. Slažete li se?

Subota, 20/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 917 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević