Get Adobe Flash player

Austrijska carska vojska izvršila je pokolj nad Hrvatima 29. srpnja 1845. godine

 
 
Pozivam sve odgovorne osobe i institucije s obje sukobljene strane, da se okane sile u rješavanju političkih i svjetonazorskih razlika i okrenu razgovoru i dijalogu, jer se 29. srpnja, navršava 170 godina od tzv. “Srpanjskih žrtava“, pokolja što ga je austrijska carska vojska počinila na Markovom trgu u Zagrebu, 29. srpnja 1845. godine. Nadam se iskreno da će se bar netko – možda poštovani g. Leko, predsjednik Hrvatskog sabora – sjetiti da prigodno obilježi taj strašni događaj, jedan od mnogih u krvavoj povijesti hrvatskog naroda.
 
Prisjetimo se okolnosti u kojima se dogodio pokolj na Trgu sv. Marka, 1845.: sve je počelo još početkom te godine, kada je car i kralj Ferdinand Habsburški - shvativši možda da je preuranio sa zabranom “ilirskog imena”, odnosno, hrvatskog jezika - opet dozvolio njegovu uporabu, ali samo u književnosti, ali ne i kao službenog jezika državne administracije. Također, kralj je odobrio osnivanje katedre za “ilirski jezik” na zagrebačkoj Akademiji. Međutim, ubrzo se pokazalo da je to bila tek prolazna faza, možda i varka, prije još težeg udarca koji je bečki dvor zadao Narodnoj stranci i interesima hrvatskog naroda. Naime, pripremajući nastupajuće izbore za zastupnike Zagrebačke županije, kralj je njihovu organizaciju povjerio hrvatskom banu Halleru, inače erdeljskom Mađaru, te ga je, za tu priliku, čak imenovao zagrebačkim županom. Ovaj je to shvatio kao “zeleno svjetlo” za namještanje popisa pripadnika staleža, krivotvorenje potpisa i druge makinacije na osnovu kojih je mađaronska stranka uspjela pobijediti, što je bio težak politički udar Narodnoj stranci i hrvatskim interesima uopće.
 
Nakon proglašenja izbornih rezultata, 29. srpnja, prilikom izlaska dvije skupine antagoniziranih zastupnika iz Sabornice na trg Sv. Marka, koji je bio osiguran jakim vojnim snagama, došlo je do komešanja, u sklopu kojeg je mladi hrvatski rodoljub Mirko Bogović sabljom napao nekog časnika, na što je potpukovnik Sartory vojsci, navodno, naredio da puca. Nakon što su odjeknula tri plotuna, vojnici su pomislili da je izdana zapovijed za paljbu, pa je nastala opća pucnjava. Nastala je panika, masa građana je bijegom u svim pravcima pokušavala izbjeći metke, ali je pucnjava bila obustavljena tek pošto su vojnici ispalili posljednje metke. Poginulo je 13 ljudi a 27 ih je bilo ranjeno. Deset je žrtava bilo pokopano zajedno na groblju sv. Jurja, a pogreb je prerastao u masovne prosvjede protiv austrijske politike u Hrvatskoj. God. 1895. srpanjske su žrtve, zajedno s nadgrobnim spomenikom sa skulpturom usnuloga lava (izrađen 1855.), bile prenesene na zagrebačko groblje Mirogoj.
 
Pokolj nedužnih građana, prozvanih “srpanjskim žrtvama”, izazvao je šok i ogorčenje čitavog naroda, a Narodna stranka odmah je prekinula odnose s banom Hallerom, smatrajući ga najodgovornijim za krvoproliće. On je, pak, kralju Ferdinandu ponudio ostavku na bansku čast, ali je njena provedba bila odgođena do sljedećeg zasjedanja Hrvatskog sabora, kojeg je ban sazvao tek za 23. rujna 1845. U međuvremenu, Narodna stranka “prihvatila” je kompromisno tumačenje da Haller nije naredio vojsci da otvara vatru na građane Zagreba pa je - znajući da on ipak odlazi - s njim obnovila političku suradnju. Tako se kompromiserska politika kakvu je vodila Narodna stranka nastavila i dalje, sve do kraja 19. stoljeća, pa i kasnije.
 
Svjedočeći nočas i danas dramatičnim događajima na Trgu sv. Marka, prisjetio sam se „Srpanjskih žrtava“ iz 1845. i pomislio:“Pa nećemo, valjda, danas, 170 godina kasnije, u potpuno drugačijim povijesnim okolnostima, u vlastitoj, suverenoj i demokratskoj hrvatskoj državi, dozvoliti da, umjesto „Srpanjskih“ dođe do „Svibanjskih žrtava“! Apeliram na sve odgovorne osobe i institucije s obje sukobljene strane, da se okane sile u rješavanju političkih i svjetonazorskih razlika i okrenu razgovoru i dijalogu, da pronađu obostrano prihvatljivo rješenje i častan izlaz iz ove neugodne i vrlo opasne situacije!
 

Darko Bekić, www.direktno.hr

Srbijanci drže Meštrovićevu sliku još od kralja Aleksandra

 
 
Prvi potez Grada Knina nakon proslave Dana pobjede 5. kolovoza bit će to da preko Ministarstva vanjskih i europskih poslova pošalje službeni zahtjev srbijanskim vlastima za povrat Meštrovićeve skulpture Povijest Hrvata, koja je desetljećima izložena u Beogradu. Skulptura je desetljećima izložena u parkovnom paviljonu bivšeg kraljevskog dvora na beogradskom Dedinju. Potvrdila nam je to kninska gradonačelnica Josipa Rimac koja kaže da za takvu inicijativu ima potporu Ministarstva kulture.
 
Spomenuta skulptura nastala je 1931. godine. Prema gipsanom modelu koji je napravio veliki kipar Ivan Meštrović izradili su je Grga Antunac i Dujam Penić u Meštrovićevu atelijeru u Splitu 1933. Prvotno je trebala biti izložena upravo u Kninu, no odlukom Kralja Aleksandra završila je na posudbi u Beogradu. Povrat se nikad nije dogodio, iako je kipar više puta isticao kako želi da se skulptura vrati u Hrvatsku. Posljednji put je to javno zaželio 1959. u Splitu. Prije Domovinskog rata bilo je inicijativa da se skulptura vrati Hrvatskoj, no bez uspjeha. Josipa Rimac smatra kako je sada vrijeme u kojem bi se povrat mogao realizirati. „Teško je govoriti o rokovima, sigurno je da se to ne će dogoditi preko noći. No, imamo razloga vjerovati da to možemo realizirati“ kazala je u Kninu gradonačelnica Rimac.
 

T. Kukec, Jutarnji list

U Splitu održan međunarodni znanstveni skupa Hrvatska – put prema teritorijalnoj cjelovitosti

 
 
Povodom obilježavanja 20. obljetnice vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja, zajedničkim snagama Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Sveučilišta u Zadru, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, Hrvatskog-memorijalno dokumentacijskog centra Domovinskog rata te Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH, proizašao je međunarodni znanstveni skup „Hrvatska – put prema teritorijalnoj cjelovitosti“ koji se održao 26. lipnja 2015. u dvorani Franjevačkog klerikata u Splitu (Filozofski fakultet).
 
Znanstveni skup namijenjen je istraživačima povijesnih i geografskih aspekata Domovinskog rata u vrijeme vojno-redarstvenih i oslobodilačkih operacija Domovinskog rata u svrhu razmjene rezultata istraživanja. Prezentacijom različitih aspekata pristupa istraživanju rata u trenutku stvaranja Republike Hrvatske i oslobađanja okupiranih područja, želja je unaprijediti i omogućiti interdisciplinarni pristup temama suvremene povijesti i geografije, politologije, sociologije ali i drugih znanstvenih područja i dobiti cjelovitiju sliku hrvatskog puta prema teritorijalnoj cjelovitosti. Nedvojbeno možemo govoriti o prekretnici naše povijesti kada su u proljeće 1990. godine u Hrvatskoj u slobodnim višestranačkim izborima snage demokracije odnijele pobjedu i kad se po provedenome referendumu o hrvatskoj samostalnosti održanome 19. svibnja 1991. godine čak 94,17 % građana izjasnilo za Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj. Međutim, stvaranje države bio je dugotrajan i mukotrpan put, otežan nametnutim ratom od strane višestruko nadmoćnoga agresora.
 
Tijekom četverogodišnjeg ratnog razdoblja, Republika Hrvatska je međunarodno priznata i postala je članicom UN-a. No, valja se prisjetiti da je četvrtina njezinog teritorija bila okupirana. Ponovno uspostavljanje teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske je, nakon međunarodnog priznanja Hrvatske u siječnju 1992. godine, bio najvažniji cilj hrvatskog vodstva. Tek je vojno-redarstvenim operacijama Bljesak i Oluja u proljeće i ljeto 1995. godine najveći dio okupiranoga hrvatskog teritorija oslobođen, da bi preostali dio – Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem – mirnom reintegracijom bio vraćen svojoj matici 1998. godine.
 
Vojno-redarstvene operacije Bljesak i Oluja postale su sinonimom za oslobađanje Republike Hrvatske u Domovinskom ratu, dok je operacija Oluja, usto, na simboličan način označila kraj rata. Profesionalno izvedene vojno-policijske akcije nesumnjivo su pokazale visoku razinu stručnosti i sposobnosti Oružanih snaga Republike Hrvatske. Oluja je plod neuspjelih političkih pregovora Republike Hrvatske sa srpskim pobunjenicima, tromosti i neučinkovitosti međunarodne zajednice, ali i brojnih sinkroniziranih napora hrvatske vojske i hrvatskog državnog vrha u provođenju ograničenih vojnih akcija, poput Maslenice, Zime 94, Skok 1, Skok 2i Ljeto 95. Nadalje je važno napomenuti da je Oluja ujedno rezultat vojno-političke suradnje Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Oslobodilačka operacija Oluja je, međutim, i nakon dvadeset godina predmetom aktualnih kontroverzija ne samo na području historiografije, nego i u politici, medijima, publicistici pa i u svakodnevnom životu. Brojna politička, pravna i društvena pitanja vezana uz ovu tematiku utječu na pojedince i skupine čiji su životi na razne načine bili zahvaćeni navedenim zbivanjima, a valja spomenuti i pokušaje kriminalizacije Oluje i njezinih glavnih aktera optuženih za „Udruženi zločinački pothvat“ od strane međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu.
 
Zadaća znanstvenika je, s vremenskim odmakom od dvadesetak godina od ratnih zbivanja, istraživati složeni splet okolnosti s kojima su se suočavali politički i vojni akteri na domaćem, međunarodnom i vojnom planu, a unutar kojih se vodila bitka za hrvatsku državu i postizanje njezine teritorijalne cjelovitosti.
 

Nives Matijević

Anketa

A. Plenković ne bi nikada zabranio dolazak A. Vulina u Hrvatsku da nije u problemima zbog Istanbulske konvencije. Slažete li se?

Srijeda, 25/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 702 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević