Get Adobe Flash player

Skordisci na Gomolavi grade svoje utvrđeno naselje i odolijevaju Rimljanima sve do kraja I. stoljeća prije Krista

 
 
Kraj perioda osvajačkih ratova Rima (sa pa dom Kartagine 146. god. prije Krista) čini da ovaj imperij postaje jedina sila u tada poznatom svijetu, odnosno prostoru Europe, Azije i Afrike. Ali u isto vrijeme počinju unutar imperija građanski ratovi, a stalno traju borbe sa barbarskim plemenima u njenim pograničnim oblastima. Jedna takva oblast je i širi prostor Gomolave, na kojoj se tada zatiče, kako je već rečeno, keltsko pleme Skordisci, posle poraza i povlačenja u borbama sa Rimljanima oko Makedonije i Grčke. Skordisci na Gomolavi grade svoje utvrđeno naselje (opidum) i odolijevaju Rimljanima sve do kraja I. stoljeća pre Krista. Međutim, a i to je rečeno, Rimljani ovdje nikada nisu imali svoje naselje, ali je njihovo prisustvo očito i njihov utjecaj na civilizaciju Skordiska je ogroman i znatno prije nego su ovi zvanično izgubili samostalnost. No, važno je istaći da tu svoju samostalnost Skordisci nisu izgubili na nasilan način, o čemu svedoči činjenica da zemljani bedem na Gomolavi nije srušen u to vrijeme, i da su se Skordisci vremenom od ljutih neprijatelja Rima pretvorili u njihove saveznike u borbama sa drugim barbarima, a postepeno su se i romanizirali. S druge strane, dugo su zadržali svoju keltsku tradiciju tako da je naselje na Gomolavi ustvari mješavina ove dvije civilizacije, s jakim obostranim utjecajem.
 
Prvi predmeti rimske kulture (Gomolava VII) pronađeni na Gomolavi  pripadaju ranocarskoj keramici i mogu se razumjeti kao prisustvo rimskih vojnih jedinica koje kontroliraju ovo utvrđeno naselje. Italsko podrijetlo ovih predmeta dokazuje kvalitetu keramike, s pečatima radionica u kojima je proizvedena. Keramika je izrađena od fino prečišćene gline sa glazurom blještavo crvenog sjaja (terra sigillata) ili, znatno rjeđe, crnog sjaja (terra nigra - slika 13). Izrađena je od aretinskih (grad Arretium u srednjoj Italiji) majstora u prvim desetljećima I. stoljeća poslije Krista, u vrijeme imperatora Tiberiusa (14. - 37. god.). U kasnijem periodu i Gomolava proizvodi keramiku slične kvalitete što pokazuje izuzetan nalaz velike keramičarske peći na ovom lokalitetu (slika 14). Za ovaj period je značajno da je počela i upotreba raznih oblika posuda od stakla, kao i nakita i drugih ukrasnih predmeta od ovog materijala.
 
Metalne fibule (ukrasne kopče) iz rimskog perioda pronađene na Gomolavi također pripadaju poznatim ranorimskim tipovima ove vrste nakita, ali posebnu pažnju privlači druga vrsta ukrasnih ili kozmetičkih metalnih predmeta. To su olovni okviri malih okruglih ogledala. Primjerci ovakvih ogledala odgovaraju takvim predmetima iz rimskih provincija Mezije i Dacije u kasnijem periodu. Na samoj Gomolavi nisu otkriveni ostaci prerade olova, ali nalazi radionice u kojoj je vršeno lijevanje metalnih predmeta, ne isključuju da su olovni okviri za mala ogledala autentični proizvod sa Gomolave, iako je veća vjerojatnost da su izrađeni u obližnjem Sirmiumu (današnja Sremska Mitrovica).
 
U građevinskom smislu za Gomolavu u tom periodu karakteristično je dugotrajno prožimanje gradnje objekata po ranijem načinu i materijalu (glina u pleteru), mješovitim materijalima (kombinacija starog sistema i novih građevinskih materijala) i novim materijalima koje je donijela rimska civilizacija, kao što su opeka, kamen, ožbukani zidovi, drvena krovna konstrukcija, tegula (krovna opeka, crijep) i dr. Ovo šarenilo, posebno posle širenja naselja van same Gomolave, traje sve do IV. stoljeća, kada u ovom  prostoru zamire intenzivan život. Građevinski ostaci na Gomolavi u rimskom peridu su oskudni i nijedan objekt nije identificiran u cjelini.
 
Interesantan je rimski bunar pravokutnog oblika čije su stranice od debelih drvenih impregniranih tesanika (kao pragovi za željezničku prugu). Na Gomolavi, kao i njenoj okolini, pronađeno je više grobica iz rimskog perioda, sa rasponom pokapanja od I. stoljeća prije Krista pa sve do IV stoljeća poslije Krista. Većina grobova nije zidana ali se sada već dosta često pojavljuju  grobovi zidani od opeke sa krovom na dvije vode. Kosturi su u opruženom položaju, s rukama položenim preko karlice, orjentirani, s manjim odklonima,  u pravcu istok - zapad. U nekim grobnicama, osim skeleta, nije pronađeno ništa, ali većina grobova ima priloge. To su u skoro svim slučajevima keramičke posude, zatim brončane pređice, alke i kopče iz pojasnog dijela odjeće te željezni noževi, bodeži i sl., pa nakit (prstenje, narukvice, perle, ogrlice i dr.) i veliki broj primjeraka novca iz tog perioda. Karakteristični su i ostaci čavala, klinova i drugih metalnih veza za drvo, a što je znak da su pokojnici bili pokapani u drvenim sanducima.
 
Sasvim slučajno, pri izvođenju građevinskih radova u samom mjestu, ispred kuće br. 62 u „Švapskom šoru“ u Hrtkovcima pronađen je grob u kojem su uz skelet bile i dvije zdjele, a onda su, sistematskim pretraživanjem, nađene četiri zidane grobnice u dvorištu kuće br. 86 i grob sa prilozima u dvorištu kuće br. 72 u istoj ulici. Ovo je dokaz o širenju naselja sa Gomolave u njenu okolicu. Iz te okolice posebno je značajan grob sa ženskim skeletom  pronađen u blizini Vranje, sa velikim brojem priloga, fibula, narukvica, perli, ogrlica te toaletnim priborom, staklenim i keramičkim posudama i dva rimska novčića. Zanimljivo je i to da su iz tog vremena na Gomolavi nađeni prvi medicinski instrumenti, uglavnom kao brončane igle, s ili bez drški, raznih oblika i s raznim završecima.
 
Gomolava je neobično bogato nalazište svih vrsta novca iz rimskog perioda. Najstarije su dve barbarske drahme i jedna drahma grada Apolonie iz I stoljeća prije Krista (slika 15a), a najmlađi je rimski novac iz perioda vladavine imperatora Valentinianusa (364. - 375. god.) i Valensa (364. - 378. god.) (slike 15b i 15c). Svoj ekonomski i društveni procvat i zenit Gomolava doživljava u II stoljeću. Samo uzbrežje Gomolave postaje tjesno i naselje se širi po zapadnom dijelu današnjih Hrtkovaca, prvo duž Vranje, a onda i na druge prostore. Ali nevjerojatnim jačanjem Sirmija u njenoj neposrednoj blizini, u kojem je jedno vrijeme čak prestolovao i rimski car (Galerius (293. - 311. god.), Gomolava polako gubi svoj značaj, da bi u IV stoljeću naselje na njoj nestalo. Na vratima rimske imperije su Vizigoti, pa Huni (kasnije na ove prostore dolaze i Slaveni). Zapadno rimsko carstvo propada 476. god., a Gomolava ulazi u maglu srednjeg vijeka.
O tome, kao i o nekim općim stvarima u vezi naše Gomolave, pisat ću u posljednjem nastavku feljtona.
 
Literatura:
 
- J. Petrović: ''Gomolava, arheološko nalazište'', Novi Sad, 1984. god.,
- V. Dautova-Ruševljan i O. Brukner:''Gomolava, rimski period'', Novi Sad, 1992. god.
- privatni zapisi Paskala (Paške) Cakića, Hrtkovci, u periodu 1930.-1980. god.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Branimir Miroslav Cakić, dipl. ing. arch.  

Za vrijeme Skordiska, s vojnog aspekta, Gomolava je bila dobro utvrđeno naselje

 
 
Dolaskom Skordiska na Gomolavu prije više od dvije tisuće godina prvi put se u ovom naselju točno zna koji narod tu živi. Ovo ratoborno keltsko pleme često je napadalo Makedoniju i Grčku, ali je sada bilo primorano da se povuće i na Gomolavi, kako je to ovdje često bivalo, pobivši i protjeravši zatečeno stanovništvo, porušivši i popalivši njihove domove, sagradi sebi svoje naselje.
 
To su vremena o kojima već možemo, kroz pisanu historijsku građu, pratiti događaje i na ovim prostorima. Iako ništa konkretno u vezi same Gomolave, ipak indirektno saznajemo kako su ovdje stigli i Kelti, a historijski izvori, a koji se isključivo bave ratovima, svjedoče o pojačanoj aktivnosti i moći Skordiska izmedju 114. i 84. godine prije Krista. Opisani su kroz ''ratove rimske konzularne vojske protiv barbara na sjeveru''. Sukobi su, iako žestoki, uglavnom završavali pobjedom Rimljana, da bi Skordiske rimski vojskovođa Scipion Asiagen ''konačno protjerao na dunavske ade'' (krajnja domena širenja rimskog carstva na sjeveroistok bio je Dunav).
 
Usprkos porazima i čestim povlačenjima, Skordisci na ovim prostorima (širem Podunavlju) uspijevaju ostvariti svoj ekonomski i društveni napredak, koji dovodi do podizanja njihovih brojnih utvrđenih naselja i na kraju kovanja vlastitig novca.
Gomolava je za vrijeme Skordiska, gledano sa vojnog aspekta, dobro utvrđeno naselje (opidum), a u pogledu zanatstva značajan regionalni centar grnčarske proizvodnje. To  pokazuju jasno izdvojeni objekti u naselju sa svojim zonama. Zonu naselja čini cijeli prostor unutar širokog zemljanog bedema sa palisadom (visokom ogradom od drvenih oblica vertikalno ukopanih u zemlju) i jarkom sa vanjske strane, a u naselju su posebno odvojene zone stanovanja i zone sa radionicama, prvo keramičarskim radionicama, a kasnije i radionicama za preradu metala (slika 10).
 
Na stambenim objektima i na radionicama uočavaju se tri nivoa naselja Skordiska (Gomolava VIa, VIb i VIc), koji su se na ovom prostoru zadržali oko tristo godina. U početku su kuće građene kao poluukopane (poluzemunice) pravokutnog oblika, ali sa zaobljenim kutovima, a u kasnijim fazama kao nadzemne i pravokutne. Kod obje varijante zidovi kuća su isključivo od pletera obljepljenog smjesom gline i pljeve, a u kasnoj fazi nailazimo, paralelno sa ovom tehnikom, i prve kuće sa upotrebom opeke kao građevinski materijal. Još značajnija je činjenica da je u kućama već u ranoj fazi pronađena  keramika rađena na vitlu. Ova tehnika omogučila je da proizvodi sa Gomolave budu kvalitetni i traženi, a Gomolava postane poznata po grnčarskoj proizvodnji. Tada nastaju i cijeli kompleksi velikih grnčarskih peći na Gomolavi, a ovo razvijeno zanatstvo, što podrazumjeva i trgovinu, donosi kontakt sa rimskom civilizacijom, što potvrđuju nalazi prvog rimskog novca na ovom prostoru, a kasnije i prve radionice za obradu i lijevanje metala.  Jedan od  rezultata otvaranja Gomolave prema svom okruženju jest i nestanak zemljane utvrde. 
 
U proizvodnji keramike, preradi metala i izradi metalnih proizvoda očit je ogroman utjecaj rimske tehnologije i kulture, ali se mogu naći predmeti i novac i sa još šireg područja. U građevinarstvu se u najkasnijem periodu pojavljuju opeka, ožbukani zid i lomljeni kamen.
Pokapanje se vrši u opruženom položaju pokojnika, sa rukama ukrštenim na karlici. U grobove se stavljaju prilozi (keramičke i staklene posude, željezni noževi, brončani nakit, novac i sl.). Međutim, pronađena je i jedna grupna grobnica, kao jedinstven primjer pokapanja. U plitkoj jami kružne osnove pokopane su tri osobe: muškarac star između 25 i 35 godina, žena stara između 45 i 50 godina i dijete staro između 3 i 4 godine.
 
Kako je neposredno po pronalasku ove grobnice, samo vizualnim i statističkim metodama, u stručnoj literaturi objavljeno da je u njoj bi lo sahranjeno šest osoba, a što može dovesti do zabune zainteresiranih čitatelja, koji prate literaturu o Gomolavi, ovdje treba naglasiti da su kasnija proučavanja  pokazala da se radi, kako je navedeno, o tri osobe.
Ali sve je u ovoj grobnici neobično. Prvo, da su muškarac i žena pripadali sasvim različitim antropološkim tipovima, zatim ritual koji je obavljen prije pokapanja pri kojem su pokojnici bili zahvaćeni vatrom te prilozi, kao i posipanje pokojnika ovsom u grobnoj jami prije zakopavanja. Kao prilog u grobu je, između ostalog, nađen svojevrstan pehar sa dvije trakaste drške koje nadvisuju obod posude, fibula (kopča), kao usamljeni primjerak za ovu vrstu nakita, pehar i izlomljeni kameni žrvnjevi. Tako ovaj nalaz odudara od svega sličnog za ovaj period i prostor. Najvjerojatnije je u pitanju lokalni domorodački sprovod  koji svojim ritualom i načinom na koji je izvršen ukazuje na složeni populacioni sastav Skordiska (miješanje sa starosjedeocima, Tračanima i Ilirima) i potvrđuje teze historičara da je kod ovog plemena (kao i kod Dačana i Geta) u II i I stoljeću prije Krista došlo do promjene religioznih vjerovanja, pa i pojave novih formi sprovoda.
 
Kao što je u prošlom nastavku bilo govora o pronađenim životinjskim ostacima na Gomolavi, sada ću iznijeti samo osnovne podatke u vezi nađenih biljnih ostataka. Već sama činjenica da ih uopće ima poslije više tisuća godina je sama za sebe začuđujuća. I kao što nam životinjski ostaci više govore o ishrani i načinu života tadašnjeg čovjeka, to isto je moguće bliže odrediti i po biljnim ostacima. No, moramo odmah konstatirati, a što je sasvim razumljivo, da je biljnih ostataka neusporedivo manje i, iako su pravljene čitave studije, naše znanje o poljoprivredi na Gomolavi iz tog vremena je ustvari oskudno. Zna se samo da su uzgajani proso, pšenica, ječam i zob i da je prisutan iznenađujuće mali postotak korovskih vrsta u spremištima ovih žitarica, gdje su pronađena ugljenisana zrna. To govori  o visokoj tehnologiji obrade polja za taj period ili o dodatnim radnjama (prebiranje, prosijavanje, provijavanje) prije uskladištenja žitarica u posebna spremišta (trapove). Ostaci mahunastih ili drugih vrsta vrtnog bilja nisu sačuvani.
 
Kasni period mlađeg željeznog doba na Gomolavi (Gomolava VIc) karakterističan je po počecima širenja ovog naselja van samog lokaliteta (prvo duž Vranje).
U sljedećem nastavku bit će govora o Gomolavi u rimskom periodu, ali se odmah mora reći da Rimljani ovdje nisu imali svoje naselje iako je očito njihovo prisustvo, vojno u svakom slučaju (najvjerojatnije stalni manji logor), i da je utjecaj njihove kulture velik, ali i da starosedeoci dugo zadržavaju svoje keltske tradicije i da je naselje na Gomolavi u to vrijeme ustvari mješavina ove dvije civilizacije.
 
Literatura:
 
- J. Petrović: ''Gomolava, arheološko nalazište'', N. Sad, 1984. god.,
- B. i M. Jovanović: ''Gomolava, naselje mlaeg gvozdenog doba'', N. Sad, 1988.
- privatni zapisi Paskala (Paške) Cakića, Hrtkovci, u periodu 1930.-1980. god.
 
(Nastavak slijedi)      
 

Branimir Miroslav Cakić, dipl. ing. arch.

U naseljima nema nekropole, samo postoje pojedinačni grobovi s pokojnicima

 
 
Fantastično naselje visoke kulture Gomolava I u potpunosti nasilno nestaje prije oko 5.500 godina (rat, požar?) i nastaje period mirovanja u kojem se na Gomolavi formira čak novi sloj humusa. Međutim, povoljnost lokaliteta čini da se pojavi ponovno nastanjivanje i Gomolava ulazi u dugu fazu izgradnje novih naselja i novih kultura (Gomolava IIa, IIb, IIIa, IIIb i IIIc), ali koje u arheološkom i povijesnom smislu nisu ništa posebno u odnosu na šire okruženje tog vremena i brojna druga nalazišta na ovim prostorima.
 
Gradnja je slabijeg intenziteta i kvalitete te na tom planu ne ostaje skoro ništa. Periodi i kulture razlikuju se uglavnom po karakteristikama keramike. Pri tom je najčešće upotrebljavana vrlo specifična ornamentalna tehnika, koja se sastojala od točkastih i žigosanih uboda, izvedenih na posudama prije pečenja, a poslije pečenja posuda se često ispunjavala bijelom bojom, čime se postizao efektan kontrast unutrašnjeg dijela posude u odnosu na osnovni ton cjelokupne površine. U ovoj fazi, kako po kvantitetu, tako i po svom kvalitetu i estetskom izgledu, svoj vrhunac dostižu šalice s visokim trakastim drškama iz perioda od  3.400. do 2.800. godine prje Krista (slika 7).
 
Samo su u naselju Gomolava IIIc nađeni ostaci lokaliteta na kojem su, jedna poslije druge, građene tri kuće. Kuće su znatno manje (7 x 8 m) u odnosu na one iz Gomolave I, s dvije prostorije i zidovima od pletera oblijepljenog smjesom gline i pljeve, podovima od zapečene zemlje te zidanim pećima u pojedinim prostorijama.
             U naseljima nema nekropole, samo postoje pojedinačni grobovi s pokojnicima pokopanim u zgrčenom položaju, sa prilozima u grobu.
             Ovdje bi možda bilo interesantno reći da je na Gomolavi, pored enormnog broja nađenih predmeta iz svih vremenskih perioda, a koji su djelo ljudskih ruku, pronađen i veliki broj životinjskih ostataka. Tako pored spoznaje koje životinje su tu živele, oni nam još više daju podataka o ishrani i običajima tadašnjeg čovjeka, o načinu njegovog življenja, o tome koje je životinje lovio, a koje je držao kao domaće i sl. Na osnovu proučavanja ovih ostataka napravljena je analiza za svako vremensko razdoblje, ali mi ćemo iz toga, kao malu sliku stanja, dati samo presjek uzgoja domaćih životinja u postocima po periodima: Gomolava I – 59%, II – 84%, III – 85%, IV – 67%, V – 72% i VI – 91%. Vidimo visoki postotak uzgoja domaćih životinja već u periodu prije šest tisuća godina i stalan rast sa sve višim stadijem civilizacije. Logičan je i paralelan podatak da se intenzitet lova i ribolova proporcionalno smanjivao idući k razvijenijem društvu.
             Gajili su se govedo, ovca, koza, svinja i pas, a lovili, od životinja, jelen, divlja svinja, pragovedo (tur), zec, lisica, vuk, dabar, jazavac, divlji konj, lasica, ris, medved i vidra (pobrojani po intenzitetu lova), od ptica samo divlja guska, a iz vode, som, šaran, štuka, riječni rak i riječna školjka, te kornjača i vinogradarski puž. Prvi ostaci pripitomljenog (domaćeg) konja nađeni su u periodu brončanog doba.
 
Period brončanog doba na Gomolavi (Gomolava IVa, IVb i IVc) poseban je po čestim nivelacijama terena pri gradnji novih objekata, pri čemu se uništavaju svi tragovi predhodne gradnje. Kulture se razlikuju uglavnom po karakteristikama keramike. Među uobičajene forme suđa spadaju manje etažne amfore, amfore sa ljevkastim vratom i profiliziranim obodom te razne vrste zdjela sa širokim tunelastim drškama, koje spajaju obod i rame posude. Geometrijski motivi na posudama su utisnuti i ispunjeni bijelom inkrustacijom (umetanje drugog, obično tvrđeg materijala). Brojni su i pehari sa dvije trakaste drške, koje nadvisuju gornji obod posude. Kao izuzetna retkost za prostore na kojima nisu nađeni objekti, nekoliko ovakvih pehara je očuvano u cijelosti! Senzacija je još veća kad vidimo da ovaj tip posuda ima fine tanke zidove i visoke i vitke drške. Arheolozi to tumače činjenicom da su mjesta nalaza ovih predmeta bila zaštićena čvrstim građevinskim materijalom predhodnih objekata koji su rušeni da bi se gradili novi. Dakle, bilo je građevinskih objekata i tamo gde njihove ostatke ne nalazimo, odnosno nalazimo samo posude iz tog vremena.
 
U ovom periodu pronađeni su i prvi brončani predmeti koji po svom karakteru  ukazuju na visoko razvijenu preradu tog metala na Gomolavi. To su, prije svega, specifični oblici igala (sa krilcima, sa glavom u obliku maka i sl.), zatim razni bodeži i sjekire te čavli, klinovi i sl.
         Sve ovo pokazuje da je Gomolava kao arheološko nalazište interesantna  i u ovom periodu iako posebno ne odudara od velikog broja sličnih nalazišta na ovim prostorima.
 A onda bomba! I to kao naručena, u pravo vrijeme. Bližio se Osmi međunarodni kongres arheologa 1971. godine u Beogradu, kada su na Gomolavi V (starije željezno doba) pronađene dvije kružne grupne grobnice (veća i manja) za koje objašnjenje nije nađeno ni poslije antroploških analiza. Potpuno nepoznat obred, narod i civilizacija i to samo na Gomolavi!  Svih 1.500 učesnika kongresa arheologa iz cijelog svijeta došlo je na lice mjesta da vidi ovo čudo staro najmanje 2.500 godina.
 
Evo opisa veće grobnice. U kružnu raku promjera 2,90 metra i dubine oko jedan metar, pokopano je 78 pokojnika oba pola različitih starosti (21 žena između 30 i 40 godina, 48 muškaraca mlađih i 8 starijih od 20 godina i jedan neidentificiran). Pokojnici su položeni u tri nivoa i s prilozima (brončani nakit, keramičke posude sa hranom, oruđe). Prvi nivo čine skeleti koji po svom položaju prate kružnu ivicu groba, u drugom nivou su okrenuti glavama prema centru, a u trećem prema ivici groba. Na pokojnicima nisu ustanovljene nikakve povrede (ožiljci, zaseci, lomovi kostiju i sl.), tako da je isključeno da se radi o masovnim žrtvama rata, ubijanju ratnih zarobljenika, obrednom žrtvovanju ili nečem sličnom. Ostaje epidemija, ali je i pri tom neobjašnjiv ovakav način sahranjivanja i ovakav pogrebni ritual.
Iako su grobnice zasjenile sve druge nalaze iz perioda starijeg željeznog doba na Gomolavi, oni su također brojni i zanimljivi. Od nakita kao posebna vrijednost ističu su tri fibule (kopče) u oblika u broja osam (masivna brončana žica savijena u dva koluta i spojena dvojnom spiralom), brončane narukvice i privjesci, zatim perle od jantara, staklene paste i kosti. A kao lijepi primjerci keramike izdvajaju se pehar sa jednom drškom i amfora sa dvije male drške stare također najmanje 2.500 godina.
        U sljedećem nastavku govorit ću o vremenu kada je na ovaj prostor došlo keltsko pleme Skordsci.
 
Literatura:
 
- J. Petrović: ''Gomolava, arheološko nalazište'', N. Sad, 1984.god.,
- J. Petrović i B. Jovanović: ''Gomolava, naselja kasnog eneolita'', N. Sad, 2002.
- privatni zapisi Paskala (Paške) Cakića, Hrtkovci, u periodu od 1930. do 1980.
 
(Nastavak slijedi)
 

Branimir Miroslav Cakić, dipl. ing. arch.

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Srijeda, 18/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 700 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević