Get Adobe Flash player

Sustav "Primorska tvrđava Boka"

 
 
Pred početak Prvoga svjetskog rata bilo je u hrvatskoj Boki oko 3.500 ljudi stalne tvrđavske posade, 218 tvrđavskih topova kalibra od 37 do 305 milimetara, 99 mitraljeza, 46 reflektora i 9 torpednih cijevi. U to vrijeme, “Primorska tvrđava Boka”, kako je bio službeni naziv ovog kompleksnog fortifikacijskog sustava, raspolaže sa tromjesečnim rezervama svih potreba za oko 36 tisuća vojnika i 6.700 konja. Opsrkbljivanje vodom bilo je potpuno riješeno velikim brojem cisterni u i na predviđenim položajima.
http://farm3.static.flickr.com/2753/4174106117_7dcdb88bb0.jpg
“Pored ove 83 fortifikacije koje sam sve obišao, pretpostavljam da ih ima još, a da ne govorimo o svim pratećim objektima – putovima, infrastrukturi, vojarnama, časničkim klubovima, pekarama, ambulantama, bolnicama, grobljima, potkopima, strjelištima, hotelima, prodavaonicama, radionicama čak i kazalištima koja su podignuta na nekim za nas potpuno nevjerovatnim mjestima – “zabitima”, kako bi čitav sustav “Primorske tvrđave Boka” funkcionirao na pravi način. Recimo, samo na poluotoku Luštica, oni su napravili preko 700 kilometara ukupne dužine raznih putova, da ne govorimo o brojnim drugim putovima u zaleđu Boke Kotorske gdje su oni i dan-danas u jako dobrom stanju, čak i mnogo boljem od ovih suvremenijih putova koji su mnogo mlađi. Tu je zapravo toliko puno urađeno da kad malo detaljnije uđete u ovu problematiku, prosto vas zaboli glava”, ističe Radojica Pavićević umirovljeni pukovnik autor knjige Werk – Austrougarske tvrđave u Crnoj Gori.
 
“Kad sve to stavite na kartu i vidite položaj, mjesto izbora svih tih objekata zavisno od namjene, njihovu optičku vidljivost, povezanost, kad vidite što pokriva recimo jedna mala tvrdjavica na pravcu Ledenice-Crkvice – faktički stražara s malom posadom i bistijernom koja doslovno dominira i “pokriva” kompletan prostor od Crkvica do Ledenica, bivate prosto fascinirani. Da ne govorimo o mnogo većim i impozantnijim fortifikacijama poput Dvrsnika, Stražnika, Vranović brda i ostalima koje su jednostavno nešto što i dan danas fascinira vojnika. Svi forovi povezani su putovima koji su i danas u dobrom stanju, ali zarasli. Podignute su telefonsko-telegrafske linije, balonske promatračnice, optičke i radio stanice, a za izviđanje hidroplanske stanice i pomoćni aerodrom kod Igala”, naglašava Pavićević koji i danas “skida kapu gospodi austro-ugarskim časnicima i planerima na brilijantnom strategijskom i taktičkom postavljanju sustava utvrđene obrane tadašnje austro-ugarske ratne luke Boka”.
 
Posebnost ovih fortifikacija čini i to što su sve one, građene u vrijeme kada nije bilo radio-komunikacija, postavljene tako da su činile optički povezan sustav pa je posebno poljsko signalno odjeljenje koje je bilo u sastavu austro-ugarskih tupa u Boki, u svakom trenutku moglo uspostaviti optičku signalnu vezu. Tako je naprimjer, informacija iz tivatskog Arsenala do utvrđenja na Dragalju putovala linijom Arsenal-tvrđava Mažina - Vrmac - Vranovo brdo – Grkavac - Greben –Jankov vrh iznad Dragalja i stizala na odredište sa samo 2-3 minute.

Inače, prve fortifikacije na obalnom dijelu radi obrane Boke od napada neprijatelja s mora, Austro-Ugari su počeli graditi 30-ih godina XIX. stoljeća. Prema riječima mr. Volkera Christiana Pahauera s Tehničkog fakulteta u Grazu koji je inače diplomirao na temi austro-ugarskih fortifikacija u Boki, taj je sustav građen u pet faza do početka Prvog svjetskog rata u skladu sa procijenjenim glavnim opasnostima za Boku koja je Austro-Ugarskoj bila glavna baza na južnom Jadranu. Njihovi stratezi procijenili su da pored direktnog napada brodovima na ulaz u Boku, postoji i opasnost od kombiniranih brodskih topničkih i napada pomorskim desantom iz Konavala, odnosno zaljeva Trašte, kopnenog napada Crnogoraca sa Dragalja, odnosno starim putom Cetinje-Kotor, postavljanja opsadnih topova na Lovćenu koji bi gađali ciljeve u Boki, te kopnenog napada kroz Grbaljsko polje iz pravca Budve. Da bi se tome pariralo, Austro-Ugarska je od 1838. do 1914. izgradila izvanredan fortifikacijski sustav čiji su glavni dijelovi sustav obalnih utvrđenja u Južnoj zoni obrane, Sjeverna zona tvrđava koja zatvara potez Dragalj-Crkvice-Herceg Novi i Dragalj-Crkvice-Ledenice-Kotor, te Istočna zona tvrđava štiti Tivatski zaliv sa kopneno-morske strane. Svaki od objekata u tom sustavu ima svoju specifičnu ulogu u cijelom sustavu obrane Boke.
 
“Prva faza izgradnje fortifikacija u Boki trajala je 1838. do 1851. godine, za vrijeme druge faze do 1851. do 1880.-ih napravljene su neke od javnosti najpoznatijih tvrđava poput Mamule i Arze kao i prvobitna tvrđava na Vrmcu. Treća faza izgradnje od 1881. do 1893. najveći naglasak stavljen je na utvrđivanje u pojasu Krivošija, a u četvrtom periodu od 1894. do 1905. godine, urađena je druga linija tvrđava na ulazu u Boku, nova tvrđava Vrmac 1897. godine, te niz manjih fortifikacija oko Tivta. Posljednja, peta faza do početka Prvog svjetskog rata karakteristična je po izgradnji dodatnih utvrđenja u blizini Tivta, tvrđava sjeverno od zaljeva Trašte, najnovije i nikada potpuno završene tvrđave Stražnik iznad Crkvica”, objašnjava Pahauer dodajući da je u tom sklopu napravljeno oko 70 fortifikacija, kao i niz drugih objekata.
 
Većina od tih objekata i danas postoji, makar u tragovima, dok to nije slučaj sa četiri utvrđenja napravljena u najranijoj fazi utvrđivanja oko Budve tako da danas više ne postoje nekadašnje tvrđave Spiridon, Zavala, Kopač i Presjeka. Cijeli sustav “Primorske tvrđave Boka” funkcionirao je kroz tri sektora – prvi sa sjedištem u Herceg Novom, drugi u Krivošijama i treći sa sjedištem u Tivtu, dok je u zgradi Komande Ratne luke Boka u Kotoru, bio smješten i odsjek “Geniedirektion”, odnosno Uprave austro-ugarske vojske za izgradnju fortifikacija i infrastrukture. Čitav sistem imao je izvanrednu vojničku, ali i graditeljsku, arhitektonsku i kulturnu dimenziju, što bi danas moralo biti prepoznato i valorizovano i u turističkom smislu.
 
“Najveća vrijednost fortifikacijskog sustava oko Boke kotorske je njegova cjelovitost i činjenica da je dobar dio objekata koji ga čine u prilično dobrom stanju ili se makar mogu naći njihovi temelji. Neki objekti poput tvrđava Goražde i Vrmac su u odličnom stanju, kao i neke obalnih topničkih baterija koje se više nigdje ne mogu naći u tako dobrom stanju. U Boki ima i nekih zaista specifičnih i značajnih objekata kakve više nigdje u svijetu ne možete naći u takvom dobrom stanju očuvanosti. Svi oni imaju povijesnu, arhitektonsku kulturološku vrijednost i značaj u međunarodnim okvirima”. naglašava profesor Volker Pahauer koji je jedan od osnivača i članova Austrijskog udruženja za istraživanje tvrđava OeGF. Pahauer smtara da su fortifikacije u Boki i izuzetno turistički atraktivne o čemu svjedoče i veoma uspješni primjeri kako su na taj način valorizirane tvrđave u drugoj nekadašnjoj velikoj austro-ugarskoj ratnoj luci – Puli u Hrvatskoj.
 
“Međutim, nažalost neki od starih putova, a posebno utvrđenja u Boki su veoma ugroženi posebno zadnjih godina. Ugrožavaju ih privatni interesi, neki veliki građevinski projekti kao naprimjer, planirani projekt izgradnje hotela i vila na Vrmcu, kao i sami nesavjesni turisti. Neophodno je službeno staviti pod zakonsku zaštitu ove objekte i na taj način sačuvati ovaj vrijedni dio međunarodne kulturne baštine”, ističe Pahauer koji je i fotografski dokumentirao više primjera opustošenja ovih objekata tijekom posljednjih nekoliko godina, kada se sa tvrđava rapidno odnosi sve i svašta i one uništavaju. On je ponudio svu pomoć OeGF-a u prikupljanju tehničkih i povijesnih podataka o fortifikacijskim objektima u Boki, kako bi se ti objekti na pravi način zaštitili i valorizirali.
 

http://www.radiodux.me/naslovnica/2876-kroz-boku-fascinantne-tvrdjave-kakvih-nema-u-svijetu

Današnji turkmenistanski Serdar ranije se nazivao Kizil-Arvat

 
 
Serdar (perz. https://hr.wikipedia.org/wiki/Perzijski_jezikSardar, ranije Kizil-Arvat), grad https://hr.wikipedia.org/wiki/Gradu Turkmenistanu <https://hr.wikipedia.org/wiki/Turkmenistan> odnosno pokrajini Balkan <https://hr.wikipedia.org/wiki/Balkan_wela%C3%BDaty>. Smješten je oko 220 km <https://hr.wikipedia.org/wiki/Km> sjeverozapadno od glavnog grada Ašgabata <https://hr.wikipedia.org/wiki/A%C5%A1gabat>
Od starog vijeka <https://hr.wikipedia.org/wiki/Stari_vijek> bio je naseljen iranskim plemenima <https://hr.wikipedia.org/wiki/Iranski_narodi> kao što su Dahi <https://hr.wikipedia.org/wiki/Dahi>, a u ranom srednjem vijeku <https://hr.wikipedia.org/wiki/Srednji_vijek> stanovništvo je turcizirano <https://hr.wikipedia.org/wiki/Turkijski_jezici> i danas su većina žitelja Turkmeni <https://hr.wikipedia.org/wiki/Turkmeni>. Suvremeni grad aktivnije se počeo razvijati nakon 1881. <https://hr.wikipedia.org/wiki/1881.> godine kada je izgrađena željeznica <https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDeljeznica> između Ašgabata <https://hr.wikipedia.org/wiki/A%C5%A1gabat> i Kaspijskog jezera <https://hr.wikipedia.org/wiki/Kaspijsko_jezero>. Prema popisu stanovništva iz1989. <https://hr.wikipedia.org/wiki/1989.> godine u gradu je živjelo 33.388 ljudi.
http://w0.fast-meteo.com/locationmaps/Herat.8.gif
Arvat se zvala i huritska luka u Siriji. Herat je i dandanas veliki grad u Afganistanu.
 

Teo Trostmann

Je li Adolf Hitler do 1984. živio u Argentini?

 
 
Argentinski arheolozi su na privatnom posjedu usred šume 60 km od bilo kakve civilizacije i prvog grada Bariloche pronašli grob Adolfa Hitlera. Imanju je veoma teško prići jer je okružen sa 60 km šume, a jedini prilaz je sa uvale brodom dok vas sa obližnjeg brda pokrivaju promatračnice za stražare. Grob je pronađen 70 m od imanja u šumi, a ukrašen je svastikom, orlom i na njemu piše “OVDJE LEŽI ADOLF HITLER FÜHRER TREĆEG REICHA”.
https://i.ytimg.com/vi/3f4CGFJtmo0/hqdefault.jpg
Arheolozi su predali zahtjev argentinskoj vladi i vlasniku imanja da izvrše ekshumaciju ostataka i uporede Hitlerov DNK. Imanje je bilo u vlasništvu direktora Mercedesa u Argentini koji je ujedno bio i najveći pristalica nacizma. U Argentini je živjelo preko 60.000 nacista od kojih su i neki najokrutniji tvorci logora smrti Trećeg Reicha. Hitler se nije ubio u svom bunkeru u Berlinu, što je potvrđeno i DNK analizom lubanje koja se nalazi u muzeju u Rusiji, a za koju su Rusi tvrdili da pripada Hitleru. Lubanja uopće nije muška nego ženska i najvjerojatnije pripada Evi Braun, Hitlerovoj ljubavi…
 
Ovo otkriće mijenja kompletnu povijest koju su nas u školama učili, a 2014. godine je američki FBI u javnost pustio preko 700 tajnih dokumenata u kojima se vidi da su 20 godina tragali za Hitlerom nakon njegove navodne smrti. Zašto su tragali ako se ubio? Istina je zapravo sljedeća: Nakon što je pobjegao iz svog bunkera u Berlinu, on je podzemnim tunelima došao do aerodroma Thempelton koji je 400 metaraudaljen od njegovog bunkera. To je bilo 7 dana prije njegovog takozvanog ubojstva i zadnji dan prije nego će Rusi zauzeti taj aerodrom. S tog aerodroma je 21. travnja 1945. – 12 zrakoplova poletjelo u nepoznatom pravcu. Jedan od tih zrakoplova stigao je u Galiciju (Španjolsku) koja je bila neutralna zemlja, a kojom je upravljao general Francisco Franco. On je bio Hitlerov prijatelj komu je Njemačka dala milijune maraka.
 
Nakon dolaska u Galiciju, Hitlera je u luci Vigo čekala 62 U-BOAT podmornica. Četiri su prevozile najbitnije ljude Reicha koji su tu stigli s Hitlerom i njihovu imovinu prema Argentini, a ostale su bila podrška. Njihova jedina i zadnja stanica bila su Kanarski otoci, koji pripadaju Španjolskoj. Tu su dopunili zalihe za svoj put prema Argentini. Njemački novac je dat Franciscu Francu da na Kanarskim otocima izgradi podmorničku bazu za koju saveznici nisu znali. Zašto da gradi bazu za podmornice kad Španjolska u to vrijeme nije imala podmornice? To se nitko nikada nije zapitao.
 
Ustvari, 7 kilometara tunela i baza na Kanarskim otocima je bila ispostava za Hitlerove podmornice koje su harale Atlantikom i ujedno mjesto s koga je pobjegao u Argentinu.On je tako prebačen u Argentinu gdje je živio sve do smrti 1984. godine kada je imao 94 godine starosti. On je ispratio mnoge svjetske vladare u grob, a sam je doživio prirodnu smrt slobodan… Čeka se odluka argentinske vlade hoće li dopustiti da se njegov grob ekshumira.
 

http://www.hop.com.hr/2016/09/23/u-argentini-pronaden-grob-adolfa-hitlera-umro-sa-94-godine-2/

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Subota, 24/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1369 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević