Get Adobe Flash player

Nigdje na drugom mjestu do sada nije pronađeno tako bogato i tako dobro očuvano naselje iz tog razdoblja kao ovdje

 
 
Višegodišnjim iskopavanjem, istraživanjem i proučavanjem ustanovljeno je da uzvišenje Gomolava, nastalo građenjem, rušenjem i ponovnim građenjem naselja u kontinuitetu od oko šest tisuća godina, ima naslagu visine 6 do 7 metara, koja se na kraju završava poslednjim humusnim slojem debljine od oko 50 cm. Između prvobitne zdravice i ovog poslednjeg humusnog sloja razabire se osam vremenskih razdoblja koji su arheološki označeni nazivima Gomolava I do Gomolava VIII, sa fazama razvoja, novim naseljima i novim kulturama (a, b, c).  
 
Njihov pregled izgleda ovako:
Gomolava I    (Ia i Ib)  pozni neolit i rani eneolit,  od 3.800 do 3.400 g. prije.n.e.                                                                                                                 
Gomolava II  (IIa i IIb)          srednji  eneolit         od  3.400 do 2.800 g. prije n.e.                                                                                                              
Gomolava III (IIIa, IIIb i IIIc)  pozni eneolit         od  2.800 do 2.000 g. prije n.e.
Gomolava IV(IVa, IVb i IVc) brončano doba       od  2.000 do    900 g. prije n.e.
Gomolava V                    starije željezno doba      od     900 do    300 g. prije n.e.
Gomolava VI (VIa, VIb i VIc) mlađe želj. doba    od    300 g. prije n.e. do I. stoljeća nove ere
Gomolava VII                         rimski period           od   I  –  IV  stoleća nove ere
Gomolava VIII                       srednje stoleće         od IV – XVI stoleća nove ere
 
        Vremenska razdoblja i dubine na kojima su nađeni predmeti iz pojedinih perioda prikazani su na slici 4, a o najstarijem periodu, Gomolavi I, treba odmah reći da nigjde na drugom mjestu do sada nije pronađeno tako bogato i tako dobro očuvano naselje iz tog perioda kao ovdje. Naselje je i po organizaciji nekoliko stoljeća ispred svog vremena. 
Ali prije genijalnosti graditelja sa Gomolave treba naglasiti jednu drugu komponentu također karakterističnu samo za Gomolavu. To su pronađene statue od pečene zemlje. One su u obliku malih figura, ljudskog ili životinjskog izgleda, stilizirane u skladu tadašnjeg znanja i umijeća, u većini slučajeva  ukrašene su urezanim ili ubodnim šarama, a predstavljaju božanstva vezana za kult plodnosti, kult zemljoradnje ili neke druge važne stvari u životu čovjeka tog vremena. Pojedine su imale i magijski karakter ili su imale kultnu ulogu pri obredima žrtvovanja. Arheolozima je poznato da se one javljaju u poznom neolitu, poznate su im i karakteristke ovih figura, ali jedna od 17 pronađenih statua na Gomolavi predstavlja ljudski lik sa dvije glave, što do sada nije viđeno!  
Ova statua je veličine 10 cm, izrađena od fine pečene zemlje, crne je boje i ukrašena je urezanim meandroidnim i spiraloidnim linijama, te probušena sa devet pravilno raspoređenih rupica. Neobjašnjivo joj je značenje i kao jedinstvena  predstavlja simbol ovog arheološkog nalazišta. U cijelom svijetu se zna, kada pokažete fotografiju Dvoglavog idola (slika 5), da je u pitanju Gomolava kod naših Hrtkovaca.
Dvoglavi idol sa Gomolave star je blizu šest tisuća godina i čuvar je svih tajni koje su se zbile na ovom prostoru. Nalzi se u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu, u okviru stalne postavke  predmeta nađenih na Gomolavi i često, umjesto da kao nekada prije odlazim u Hrtkovce, svratim u muzej i tu, sa stvarima van sadašnjeg  vremena, ali vezanim za meni tako bliski prostor Hrtkovaca, Save i Gomolave,  nalazim mir i odgovore na mnoga pitanja.
 
        Umješnost sa kojom su žitelji Gomolave prije šest tisuća godina gradili kuće i čitava naselja, slobodno se može reći, urbane cjeline, prosto zadivljuje (Gomolava Ia i Ib). Planski je podignut niz stambenih zgrada u strogom poretku i sa najpovoljnijom orjentacijom (osunčanje) i međusobnom komunikacijom, određen je poseban prostor za nekropolu (groblje) i podignuta je utvrda oko naselja.
        Kuće su velike, što je također novost, od 14 x 4 do 16 x 8 metara, pravilnog oblika, na dvije vode i sa više prostorija. Imale su, po pravilu, jednu veću i dve-tri manje prostorije, koje su se po namjeni jasno razlikovale (boravak, spavanje, priprema hrane, smještaj alata i sl.). Iako građene po jednom uzoru unutrašnjost svake kuće je bila uređena onako kako je to odgovaralo njenom vlasniku s obitelji, što svjedoči o visokom stupnju ukusa čovjeka sa Gomolave.
        Kuće su građene od masivnih balvana, oblica i poluoblica sa zidovima izvedenim u prepletu pruća oblijepljenog smjesom gline i pljeve. U svakoj kući je zidana peć ili ognjište. Zabati su ukrašeni bukranionima (lubanja goveda oblijepljena i oblikovana glinom), kao zaštitnim simbolima kuće
        Vrhunac znanja ovi drevni graditelji pokazivali su pri izradi poda. Na savršeno izravnat teren (što i danas, bez instrumenata, predstalja problem ako je u pitanju tolika površina) prvo su postavljene podpatosnice od poluoblica, a na njih velike pravilne četvrtaste ploče od smjese gline i pljeve, spojene međusobno pod pravim linijama nekom elastičnom vezivnom masom, koja nije dozvoljavala pucanje poda! Gornja površina poda je sjajno uglačana. Savršen izgled, trajnost i visoka toplotna i hidroizolacijska moć ovog poda zaista zadivljuju.
        Ovako graditeljsko, arhitektonsko i urbanističko znanje nalazimo tek mnogo stoljeća kasnije i ono iz temelja mijenja našu sliku o tom vremenu. Ono što je i na samoj Gomolavi ostalo iz srednjeg vijeka mnogo je lošije od najstarije kulture na ovom lokalitetu. 

                                                                                    
U kućama je nađeno mnogo keramike, alatki od kostiju i kamena (sjekire, rezači, strugači, noževi sa jednostrukim i dvostrukim sječivom, šila, tegovi za ribarske mreže, udice, kugle za mljevenje žita i dr.). Pored pronađenih statua, sa jedinstvenim dvoglavim idolom, treba istaći i masivnu bakarnu narukvicu, elipsoidnog oblika veličine 5,7 x 8,0 cm otvorenih krajeva (slika 6). Narukvica je nađena u grobu na ruci (kosti) pokojnika i predstavlja najstariji do sada poznati bakarni predmet na širem prostoru srednje i jugoistočne Evrope.
Inače, pokop mrtvih na za to određenom mjestu na kojem ništa drugo nije građeno, određeni položaj i orjentacija umrlih, stavljanje u grob priloga i njihov raspored, ukazuju na ustaljeni i visokokultni pogrebni ritual. Na Gomolavi iz ovog perioda istražen je dio sačuvane nekropole sa 26 grobnih mjesta. Svi pokojnici su pokopani u pravokutnim rakama, položeni na bok u zgrčenom položaju, sa rukama savijenim u laktovima. Pored njih su uglavnom keramičke posude sa hranom i alatke koje su mogle služiti pokojniku, kao dokaz vjere u zagrobni život još u to vrijeme
U sledećem nastavku govoriću o brončanom i željeznom periodu na Gomolavi.                                          
Branimir Miroslav Cakić, dipl. ing. arch.
 
Literatura:
 
- J. Petrović:''Gomolava, arheološko nalazište'', N. Sad, 1984.god.,
- Vojvodjanski muzej:''Gomolava, katalog'', N. Sad, 1986.god. i
- privatni zapisi Paskala (Paške) Cakića, Hrtkovci, u periodu od 1930. do 1980.
 

DVOGLAVI IDOL SA GOMOLAVE1

 
Stojim na čudnom brijegu na obali Save,
zagledan preko rijeke, misli pune glave,
i dok me nežno miluju vlati visoke trave,
ispod mene tutnje tisuće godina Gomolave...
 
Uže, sapeto o noge krave, trgoše dva brata,
kao pokošena, životinja na zemlju se sruši,
najjači Skit stavlja joj omču oko vrata,
uvrčući štap, steže je sve dok se ne uguši.
 
Divlja rulja odere joj začas svu kožu,
od granja i kostiju njenih zapališe vatru,
meso žrtve bogovima, nabodeno na nožu,
uz krike odvukoše svako u svoju šatru.
 
Godina je prošla od smrti njihovog kralja,
sahranjen je tu, na obali širokog Bronga,2
sa udavljenjim kravama i ženama, kako valja,
a čas njegove smrti označava zvuk gonga.
 
U taj tren sto dželata pedeset robova kolje,
i pedeset najboljih konja, koji bijahu prvi,
slika je strašna, na suncu crveni se polje,
pomješani leševi konja i ljudi leže u krvi.
 
Tijela se pune slamom, utrobe bacaju psima,
prizor je istinit, to Herodotovi spisi kažu,
na kolce nabijeni konji i jahači na njima,
oko kraljevog groba sablasnu čuvaju stražu.3
 
I stojim na čudnom brijegu na obali Save,
zagledan preko rijeke, misli pune glave,
što se sve zbilo ispod ove visoke trave,
sve tajne čuva Dvoglavi idol sa Gomolave...
 
1statueta, simbol arheološkog nalazišta na Gomolavi,
2Skitski naziv za Savu,
3Strofe 2 – 6 po opisu skitskog običaja na prvu godišnjicu smrti svog kralja iz Herodotove knjige ’'Istorija'', knj. IV , ''Melpomena'', gl. 72.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Otvorena izložba "Split i Prvi svjetski rat"

 
 
Izložba „Split i Prvi svjetski rat“ s izlošcima iz fundusa ustanove svečano je otvorena u utorak 15. rujna u Muzeju grada Splita. Izložba je realizirana u okviru nacionalnog programa obilježavanja stogodišnjice Prvoga svjetskog rata a može se razgledati do 15. listopada 2015. Uz izložbu su organizirana stručna vodstva za građanstvo, edukativni programi, radionice za djecu školskog uzrasta uz druge akcije s ciljem upoznavanja današnjih stanovnika Splita s činjenicama vezanim uz prvi svjetski rat, posljedicama svjetskog rata na svakodnevni život grada Splita, ali i iskazivanja pijeteta poginulima.
 
„Obilježavanje stogodišnjice Prvoga svjetskog rata prilika je da se prodube spoznaje o Prvom svjetskom ratu koji nije dovoljno istražen i valoriziran u hrvatskoj historiografiji. Istraživanju svakodnevice civila u ratnim okolnostima, života vojnika na bojišnici i zarobljeništvu pridonose muzeji stručnom obradom i prezentiranjem građe tematski vezane uz Prvi svjetski rat koja objavljivanjem postaje dostupna javnosti, ali i prvorazredan povijesni izvor za daljnja istraživanja i cjelovitu obradu“, kaže autorica izložbe Elvira Šarić Kostić. Autor likovnog postava izložbe je Mirko Gelemanović, a stručni suradnici su voditelji muzejskih zbirki Goran Borčić, Tea Blagaić Januška, Darka Perko Kerum, Nela Žižić i Jasna Perhoč. U osmišljavanju programa otvorenja izložbe sudjelovali su Narcisa Bolšec Ferri, Goran Borčić, Helga Zglav Martinac, Daniela Jeličić, Zlatko Aurelio Kokeza, Hari Zlodre i studenti Umjetničke akademije u Splitu.
 
Izložba je rezultat istraživanja povijesti grada Splita u razdoblju od 1914. do 1918. godine, odnosno do dvadesetih godina 20. stoljeća. Utjecaj rata na život stanovnika grada, pojedinačne sudbine njegovih stanovnika, razvoj grada, odraz rata u tadašnjem tisku i mnoge druge teme obuhvaćene su izložbom. Iako Split i Dalmacija nisu bili izravno obuhvaćeni ratnim operacijama, rat se snažno reflektirao na život stanovništva i utjecao na njegov sveukupni politički, društveni, gospodarski i kulturni razvoj, i to ne samo za vrijeme trajanja samoga rata, nego s teškim posljedicama koje su se osjećale i godinama nakon svršetka rata. Splitski slikar i književnik Ante Katunarić u Splitskim ratnim sonetima (Gladni soneti) dočarao je propast gradskog života.
„Svak se pita, kad će višje rat ti svršit.
Svi su siti, pardon, rata, ne manistre!“
Pjesma Svršetak, Splitski ratni soneti (Gladni soneti)
autor Duje Balavac, Ante o’ Sôca (Ante Katunarić)
Split, veljača 1918.
 
U zbirkama Muzeja grada Splita nalaze se raznovrsni muzejski predmeti koji, uz ostalu građu, sadrže obavijesti o osobama, zbivanjima i pojavama razdoblja uoči, tijekom i nakon Prvoga svjetskog rata u Splitu. Osim fotografija i dokumentarne građe toga vremena, oružje, oprema, dijelovi odora, zastave, odlikovanja, medalje i značke, čija je proizvodnja povećana u razdoblju rata, svjedoče o životu grada i o potrebi motiviranja, utjehe i nagrađivanja civilnog i ratnog stanovništva. Slike, grafike i skulpture upoznaju nas s protagonistima tadašnje umjetničke scene skromnog opsega. U numizmatičkoj zbirci čuvaju se primjerci papirnatog i metalnog novca Austro-Ugarske Monarhije koja 1892. godine uvodi krunu kao novu valutnu jedinicu koja je bila u upotrebi do konačne propasti države krajem rata. Uz knjižnicu u kojoj se čuva periodika i knjige tiskane u tome razdoblju ili su vezane uz Veliki rat, u Arhivskoj zbirci čuva se više fondova u okviru kojih se nalazi razna dokumentarna građa koja svjedoči o životu civila u ratnim okolnostima i zbivanjima u Splitu, životu vojnika na bojišnici i u zarobljeništvu. Tijekom istraživanja i obrade građe utvrđeno je da se u mnogim obiteljskim ostavštinama, osobito u obiteljskim albumima u našemu okruženju, mogu otkriti sačuvane uspomene na zbivanja toga vremena.
 
Naša kultura u obilježavanju obljetnica nalazi smisao ne samo kao u prigodama da se evocira određeni događaj, već da se obilježavanom događaju pridoda i određeno značenje, odnosno tumačenje koje, gledano s vremenske distance, daje tome događaju neki smisao s obzirom na sadašnjost i budućnost. Obljetnice, dakle, nemaju smisao u pukoj reminiscenciji na obilježavani događaj. One dobivaju smisao u otkrivanju refleksija tih događaja na razdoblja i događaje koji su im uslijedili, u njihovu tumačenju i ispravnom vrjednovanju. Puni, pak, smisao obljetnicama nalazimo ako – stavivši ih u korelaciju sa sadašnjim događajima – na ispravan način tumačimo sadašnju zbilju i na taj način pokušamo predvidjeti buduća povijesna kretanja. Da nije tako, zar bismo obilježavali najteži i najmasovniji ratni sukob u novijoj povijesti čovječanstva.
 
Danas, stoljeće nakon ovih događaja, otvara nam se mogućnost za sveobuhvatno istraživanje Prvog svjetskog rata. Moderne informacijske tehnologije u tome idu svima na ruku. Okrugla obljetnica svakako treba biti poticaj za dodatni angažman svim kulturno-znanstvenim institucijama, profesionalnim istraživačima, ali i građanima čiji su preci sudjelovali u tim događajima, da svaki na svoj način pridonesu rasvjetljavanju Velikog rata koji je obilježio i utjecao na cijelo stoljeće.
 

Nives Matijević

Gomolava kao naselje datira iz kasnog neolita

 
 
Kako Zavičajni klub Hrtkovčana u Hrvatskoj i njegovo glasilo nose ime po našoj Gomolavi, koja je simbol, ne samo naše međusobne veze danas, već i daleko šire i dublje veze ljudi i kultura uopće u vremenu i prostoru, u nekoliko nastavaka bit će govora o ovom bogatom arheološkom nalazištu. Pokušat ću da u osnovnim crtama iznesem najznačajnije podatke, neke posebnosti i po neku osobnu impresiju, tako da štivo bude našem čitatelju što zanimljivije, iako je to za ovakvu materiju prilično teško.
 
Koordinate Gomolave u prostoru su nam dobro poznate: Zemlja, Europa, Vojvodina, Srijem, Hrtkovci, kraj Švapskog šora, na obali Save kod mjesta gdje se u nju ulijeva Vranja (prije meliorizacije). Koordinate naše Gomolave u vremenu su nam pomalo mutne. Ako počnemo izdaleka, kao što smo sa prostorom, onda treba reći da se smatra da je Zemlja kao planet formiran prije oko pet milijardi godina, da je prvi život na njemu nastao prije oko dvije milijarde godina, a prvi antropoidi (čovjekolika bića) prije oko 150 tisuća godina.
 
Od prije oko 100 tisuća godina čovjek je počeo upotrebljavati neobrađeni, a kasnije i grubo obrađeni kamen kao svoje oruđe i oružje. U arheologiji se to vrijeme naziva starije kameno doba (paleolit). Prije od oko 15 tisuća godina čovjek počinje fino obrađivati taj kamen i glačati ga, da bi dobio oštra ili šiljata oruđa i oružja. To vrijeme se naziva mlađe kameno doba (neolit). Zatim slijedi vrijeme metala i ono se dijeli na bakarno doba (eneolit, od prije oko 5 tisuća godina), brončano doba (relativno brzo poslije bakarnog) i željezno doba (od prije oko 4 tisuće godina do danas). Kada je u pitanju Gomolava, kao lokalitet zapadne kulture, treba imati u vidu određene pomake posljednjih vremena, jer su ona ranije nastala u istočnim civilizacijama.                   
 
Gomolava kao naselje, na osnovi onog što se do sada zna, u svom početku zalazi u kasni neolit, najstariji nalazi su iz oko 3.800-e godine prije rođenja Krista, a završava se grobljem iz XVI. stoljeća poslje rođenja Krista. Danas je to zatravnjeno uzvišenje sa kojeg su najhrabriji Hrtkovčani skakali, neki i na glavu, u duboke i bistre vode naše Save, a mnogi znatiželjnici, još od davnina, otplivali bi, ili čamcem prišli do podnožja strme Gomolave i iz njenih horizontalnih šara, arheoloških slojeva, uzimali po koji zanimljiv predmet, ostatak keramike ili novac, koji su virili iz vertikalno presečene zemlje silinom savske vode (slika 1). To sam činio i sam, plivao do ispod Gomolave i  verao se uz njenu liticu, te i danas imam nekoliko rimskih novčića, kao uspomenu na Hrtkovce, Savu i Gomolavu.
 
Treba još znati da je ono što je danas ostalo od Gomolave, samo mali dio, samo periferija kruga naselja koje je formirano prije 6-8 tisuća godina sa svojim centrom na udaljenosti od stotinjak metara od tadašnjeg korita Save. Sava je tisućama godina odnosila srijemsku obalu, pa je tako tako odnijela i centralni dio ovog naselja i veći dio periferije. Ostao je mali komadić, koji danas vidimo, a i on će jednog dana sigurno nestati. Tako dno Save čuva najveće tajne Gomolave i šteta se može samo naslutiti, jer i ono što je ostalo izaziva zanimanje arheologa i historičara cijelog svijeta i unosi pravu revoluciju u dosadašnja znanja. Na Gomolavi je otkriveno više stvari koje su do sada bile nepoznate, pa su neke i neobjašnjive.
 
Neobično uzvišenje u nepreglednoj srijemskoj ravnici na obali Save kod Hrtkovaca izazivalo je znatiželju svakoga tko je za njega znao i svatko bi se, prije svega, upitao odakle tu tolika gomila zemlje. Je li netko, iz ko zna kojih razloga, dovlačio tu silnu zemlju, ili je brežuljak nastao nekim prirodnim čudom? Gomolava nije nastala prirodnim putem, već je zaista stvorena ljudskom rukom, bezbrojnom gradnjom, rušenjem i ponovnom gradnjom naselja, odnosno kuća. Dakle, donošenjem građevinskog materijala u kontinuitetu od oko šest tisuća godina! I to je jedna od specifčnosti  koja Gomolavu, kao arheološko nalazište, čini posebnom.
 
S položajem na važnim komunikacijama i kontrolom savskog plovnog puta, u meandru Vranje (jedan krak Vranje se ulijevao u Savu sa lijeve strane Gomolave, a drugi sa desne, možda i umjetno prokopan), sa svih strana opkoljena vodom kao zaštitom, Gomolava je bila idealno mjesto za podizanje naselja. To, kao i okolina bogata šumom, divljači i plodnom zemljom, te Savom punom ribe, uslovili su da se naselje svaki put poslije uništavanja, ratova ili požara ponovo obnovi, često i poslije dužeg perioda i od sasvim drugog naroda i druge civilizacije. Tako je formirano umjetno uzvišenje visoko 6 do 7 metara od nivoa prvobitnog terena!
 
Da je ovo uzvišenje potencijalno arheološko nalazište izvještava prvi put 1898. godine Mato Vohalski, učitelj u Hrtkovcima i povjerenik Arheološkog muzeja u Zagrebu. On vrši i manja,  potpuno amaterska iskopavanja, ali su i takva svojim bogatstvom i raznolikošću nalaza izazvala pažnju gospodina Brunšmida, ravnatelja Arheološkog muzeja u Zagrebu, te je 1904. godine izvršeno, od strane tog muzeja, prvo sondažno iskopavanje Gomolave, dati su prvi profesionalni opisi i prvi potpuniji podaci. Međutim, poslije toga slijedi duga pauza zbog balkanskih i dva svjetska rata.
 
Tek 1953. godine počinju prva sistematska iskopavanja Gomolave u organizaciji Vojvođanskog muzeja u Novom Sadu. Ona su vršena u dvije faze, prva od 1953. do 1957. godine i druga od 1965. do 1969. godine. Imaju zaštitni karakter, odnosno iskopan je cjelokupan pojas Gomolave u širini od desetak  metara uz Savu, koja je stalno pretila da ubrzo odnese taj dio vrijednog arheološkog materijala (na slici 2, a na slici 3 označeno svijetlom šrafurom). Odmah poslije toga nastavljaju se iskopavanja na velikim površinama u dubini lokaliteta, također u dvije faze. Prva, na sjevernoj strani Gomolave, od 1969. do 1977. godine (na slici 3 označena tamnijom šrafurom) i druga, u središnjem dijelu Gomolave, od 1977. do 1985. godine (na slici 3 označena najtamnijom šrafurom).
 
U ovo su bili uključeni skoro svi arheolozi Vojvodine i studenti arheologije. Zajedno su po hađali školu arheoloških istraživanja, organizovanu na licu mjesta, na samoj Gomolavi. Bili su angažirani i stručnjaci iz Nizozemske i Engleske. Radovima je rukovodio Bogdan Brukner iz Instituta za povijest iz Novog Sada, a od 1972. godine organizator iskopavanja je Jelka Petrović, arheolog Vojvođanskog muzeja. Kraj istraživanja na Gomolavi obilježen je Simpozijem u Rumi 1986. godine, a stogodišnjca od početka istraživanja na Gomolavi, Simpozijem u Novom Sadu 2004. godine. Mnogi Hrtkovčani su bili angažirani kao radnici na iskopavanju Gomolave, a ja se najradije sjećam faze 1965. do 1969. godina, kada sam na Gomolavi, kao student, upoznao neke kolegice sa arheologije. No, u slijedećem nastavku neće biti reči o tome (osobna arheološka tajna), već o najstarijim nalazima sa Gomolave.
 
Literatura:

 

- J. Petrović: ''Gomolava, arheološko nalazište'', N. Sad, 1984. god.,
- Vojvođanski muzej: ''Gomolava, simpozijum u Rumi'', N. Sad, 1988. god. i
- privatni zapisi Paskala (Paške) Cakića, Hrtkovci, u periodu 1930.-1980. god.

 

(Nastavak slijedi)
 

Branimir Miroslav Cakić, dipl. ing. arch.

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Srijeda, 18/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 960 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević