Get Adobe Flash player

I njegovi potomci
 

 
Po smrtovnici iz državnog arhiva A/P 69 /14 imam ove podatke o festanjulu Ivanu Rusiću iz 1900. godine:
Rusić, Ivan, kap., pomorski kapetan (Batala, 23. III. 1879. - 9. IV. 1907.), od oca Frana Stjepanova pomorca i majke Ane Marinović pok. Nikole. Imao je sestre:
Rusić, Katarina (*20. VII. 1871.), žena Dinka Šimunovića, imaju sinove: Stijepa, Mladena, Frana
Rusić, Jele (*3. IX. 1872. - 1907.), udana za Lorenza Cerini, imaju djecu: a) Frano i b) Anka, sinovi u Buenos Airesu
 
Rusić, Marija (*20. IX. 1877. - 11. II. 1911.), udana za Joza Marinovića, imaju djecu: Iva, Frana, Ane, Jozovi su iz Stoliva.
Jozica Rusić (*26. I. 1881. - 22. IV 1910.), udana za Šimunovića, imaju: Natašu, brata:
Rusić, Stjepan (*3. X. 1875. - 9. XI. 1901.), 1897. godine završio Nautičku školu u Dubrovniku. Imenovan festanjulom Feste Sv. Vlaha dekretom dubrovačkog gradonačelnika dr. Pera Čingrije.
 

Dubravko Kovačević

Godine 87. prije Krista počeo je armensko-partski rat koji je završen 85. godine potpunim porazom Partije

 
 
Tigran II. Veliki (140. pr. Kr. - 55. pr. Kr.) je sin Tigrana I., mlađega sina Artašesa I., osnivača dinastije Artašesida. U mladosti Tigran je bio dugo vremena talac na dvoru kralja Mitridata II. Partskoga. Godine 95. pr. Kr. bio je pušten na slobodu, davši 70 plodnih dolina na sjeveroistoku Irana. Čim je stupio na prijestolje, počeo je širiti svoje kraljevstvo. U 93. pr. Kr. pripojio je Armeniji pojedine dijelove Kapadocije (istok Male Azije,), između 91. i 87. pr. Kr. u sastav Armenije su ušli Virk (Gruzija) i Agvank (kavkaska Albanija). Tigran II., zauzevši te zemlje, počeo je pripreme za rat s najvećim svojim suparnikom - Partijom (antička iranska država). Godine 87. pr. Kr. počeo je armensko-partski rat koji je završen 85. god. potpunim porazom Partije.
 
Tigran II. sklopio je ratni i politički savez s pontskim kraljem Mitridatom VI. Europatom (134. pr. Kr. - 63. pr. Kr. (Pont na južnoj obali Crnoga mora), oženivši se njegovom kćerju.
 
Nakon zauzeća Partije Tigran je poduzeo pohod protiv seleukidskoga kraljevstva (državna jezgra - Bliski istok), zauzevši Antiohiju. Grad Antiohija na rijeci Oront (danas grad Antakyja u Turskoj) postao je jedna od prijestolnica Armenije (druge prijestolnice su: Tigranakert i Artašat). Uzged budi rečeno da su kasnije u Antiohiji Kristovi učenici prvi put nazvani - “kršćani”. Seleukidska država je pala u tom ratu i prestala je postojati. Godine 83./84. dijelom Tigranove kraljevine postalo je i nabatejsko kraljevstvo (Nabateja je bila država na području današnjega Jordana, Izraela, Sirije i Saudijske Arabije) na morskoj obali Crvenoga mora. Koncem 80-ih godina pr. Kr. Armenija je postala najveća država Bliskoga istoka na području Mezopotamije, Cilicije, Sirije i Kapadocije.
 
Tigran je nadgledao sve važne trgovačke puteve iz Indije i Kine u Europu. Ali njegov savez s Mitridatom VI. doveo je do rata s Rimljanima. Godine 69. pr. Kr. Tigranova je vojska pretrpjela poraz blizu Tigranakerta od rimskoga vojskovođe Lukula (118. pr. Kr. - 56. pr. Kr.). Godine 66. pr. Kr. rimski voskovođa Gnej Pompej (106. pr. Kr. - 48. pr. Kr.) krenuo je u rat protiv Tigrana i opsjedao ga je u Artašatu (Artaksati).
 
Tigran je bio prisiljen predati se i napustiti sve svoje posjede izvan Velike Armenije, dobivši naslov “prijatelja i saveznika rimskoga naroda”. Umro je Tigran II. 55. pr. Kr. Armenija je u doba vladavine Tigrana Velikoga (95. - 66. pr. Kr.) bila jedna od najvažnijih kraljevina na području između Crnoga mora, Sredozemlja i Kaspijskoga jezera.
 

Artur Bagdasarov

Dopune hrvatske povijesti Zdravka Sančevića

 
 
Zdravko Sančević: »Dopune hrvatske povijesti; studije i eseji«, svezak I., »Tkanica«, Zagreb, 2015., str. 488.
Impozantna je knjiga znanstvenika, sveučilišnoga profesora, poliglota, diplomata, hrvatskoga iseljenika u Venezueli - Zdravka Sančevića, ne samo po broju stranica, nego i po velikom vremenskom rasponu od 14 stoljeća hrvatske povijesti u osam stoljeća hrvatskoga srednjovjekovlja, pet stoljeća hrvatskoga novovjekovlja, jedno stoljeće suvremene hrvatske povijesti te posebno pet stoljeća iseljeničke i istodobno dubrovačke pomorske povijesti - kako je istaknuto u uvodu.
 
Sažeta je u sedam poglavlja: »Jadransko-dinarski-peripanonski geomorfološko-hidrografski sklop i njegov utjecaj na hrvatsku državnu povijest tijekom osam stoljeća srednjovjekovlja (626. - 1463.)«, »Granice«, »Povijesni zemljovidi Hrvatske, Bosne i Hercegovine...«, »Vladari Hrvatske, Duklje-Zete, Bosne i Hercegovine...«, »Članci objavljeni u iseljeništvu«, »Dopune u suvremenoj hrvatskoj povijesti« i »Hrvatsko prekomorsko iseljeništvo i Dubrovačka republika«. Neke teme, po ocjeni autora, unatoč tomu što su važne za hrvatsku povijest, često su bile »slabo, nedovoljno, nekorektno ili pak još uvijek uopće nedotaknute«. Od niza njegovih priloga posebnu će pozornost znanstvene javnosti privući, zasigurno, npr. uvođenje u srednjovjekovlje »istinitih i zakonitih naziva hrvatskih kneževina i kraljevina prema titularijima hrvatskih knezova i kraljeva« i eliminiranje »izmišljenih historiografskih naziva«. Svakako su vrijedni njegovi napisi o vatikanskom diplomatu Agostinu Casaroliju, kardinalu Franji Šeperu, ulozi franjevaca u Bosni, hrvatskom martirologiju, osnutku Generalnoga konzulata RH u Venezueli, prošlosti i budućnosti BiH te iseljeničkim temama o kojima nitko nikada nije pisao, kao npr. »Hrvati u Zapadnim Indijama od XVI. do XVIII. stoljeća«.
 

Stipan Bunjevac, Glas Koncila

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Petak, 19/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 940 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević