Get Adobe Flash player

Otvorena izložba "Split i Prvi svjetski rat"

 
 
Izložba „Split i Prvi svjetski rat“ s izlošcima iz fundusa ustanove svečano je otvorena u utorak 15. rujna u Muzeju grada Splita. Izložba je realizirana u okviru nacionalnog programa obilježavanja stogodišnjice Prvoga svjetskog rata a može se razgledati do 15. listopada 2015. Uz izložbu su organizirana stručna vodstva za građanstvo, edukativni programi, radionice za djecu školskog uzrasta uz druge akcije s ciljem upoznavanja današnjih stanovnika Splita s činjenicama vezanim uz prvi svjetski rat, posljedicama svjetskog rata na svakodnevni život grada Splita, ali i iskazivanja pijeteta poginulima.
 
„Obilježavanje stogodišnjice Prvoga svjetskog rata prilika je da se prodube spoznaje o Prvom svjetskom ratu koji nije dovoljno istražen i valoriziran u hrvatskoj historiografiji. Istraživanju svakodnevice civila u ratnim okolnostima, života vojnika na bojišnici i zarobljeništvu pridonose muzeji stručnom obradom i prezentiranjem građe tematski vezane uz Prvi svjetski rat koja objavljivanjem postaje dostupna javnosti, ali i prvorazredan povijesni izvor za daljnja istraživanja i cjelovitu obradu“, kaže autorica izložbe Elvira Šarić Kostić. Autor likovnog postava izložbe je Mirko Gelemanović, a stručni suradnici su voditelji muzejskih zbirki Goran Borčić, Tea Blagaić Januška, Darka Perko Kerum, Nela Žižić i Jasna Perhoč. U osmišljavanju programa otvorenja izložbe sudjelovali su Narcisa Bolšec Ferri, Goran Borčić, Helga Zglav Martinac, Daniela Jeličić, Zlatko Aurelio Kokeza, Hari Zlodre i studenti Umjetničke akademije u Splitu.
 
Izložba je rezultat istraživanja povijesti grada Splita u razdoblju od 1914. do 1918. godine, odnosno do dvadesetih godina 20. stoljeća. Utjecaj rata na život stanovnika grada, pojedinačne sudbine njegovih stanovnika, razvoj grada, odraz rata u tadašnjem tisku i mnoge druge teme obuhvaćene su izložbom. Iako Split i Dalmacija nisu bili izravno obuhvaćeni ratnim operacijama, rat se snažno reflektirao na život stanovništva i utjecao na njegov sveukupni politički, društveni, gospodarski i kulturni razvoj, i to ne samo za vrijeme trajanja samoga rata, nego s teškim posljedicama koje su se osjećale i godinama nakon svršetka rata. Splitski slikar i književnik Ante Katunarić u Splitskim ratnim sonetima (Gladni soneti) dočarao je propast gradskog života.
„Svak se pita, kad će višje rat ti svršit.
Svi su siti, pardon, rata, ne manistre!“
Pjesma Svršetak, Splitski ratni soneti (Gladni soneti)
autor Duje Balavac, Ante o’ Sôca (Ante Katunarić)
Split, veljača 1918.
 
U zbirkama Muzeja grada Splita nalaze se raznovrsni muzejski predmeti koji, uz ostalu građu, sadrže obavijesti o osobama, zbivanjima i pojavama razdoblja uoči, tijekom i nakon Prvoga svjetskog rata u Splitu. Osim fotografija i dokumentarne građe toga vremena, oružje, oprema, dijelovi odora, zastave, odlikovanja, medalje i značke, čija je proizvodnja povećana u razdoblju rata, svjedoče o životu grada i o potrebi motiviranja, utjehe i nagrađivanja civilnog i ratnog stanovništva. Slike, grafike i skulpture upoznaju nas s protagonistima tadašnje umjetničke scene skromnog opsega. U numizmatičkoj zbirci čuvaju se primjerci papirnatog i metalnog novca Austro-Ugarske Monarhije koja 1892. godine uvodi krunu kao novu valutnu jedinicu koja je bila u upotrebi do konačne propasti države krajem rata. Uz knjižnicu u kojoj se čuva periodika i knjige tiskane u tome razdoblju ili su vezane uz Veliki rat, u Arhivskoj zbirci čuva se više fondova u okviru kojih se nalazi razna dokumentarna građa koja svjedoči o životu civila u ratnim okolnostima i zbivanjima u Splitu, životu vojnika na bojišnici i u zarobljeništvu. Tijekom istraživanja i obrade građe utvrđeno je da se u mnogim obiteljskim ostavštinama, osobito u obiteljskim albumima u našemu okruženju, mogu otkriti sačuvane uspomene na zbivanja toga vremena.
 
Naša kultura u obilježavanju obljetnica nalazi smisao ne samo kao u prigodama da se evocira određeni događaj, već da se obilježavanom događaju pridoda i određeno značenje, odnosno tumačenje koje, gledano s vremenske distance, daje tome događaju neki smisao s obzirom na sadašnjost i budućnost. Obljetnice, dakle, nemaju smisao u pukoj reminiscenciji na obilježavani događaj. One dobivaju smisao u otkrivanju refleksija tih događaja na razdoblja i događaje koji su im uslijedili, u njihovu tumačenju i ispravnom vrjednovanju. Puni, pak, smisao obljetnicama nalazimo ako – stavivši ih u korelaciju sa sadašnjim događajima – na ispravan način tumačimo sadašnju zbilju i na taj način pokušamo predvidjeti buduća povijesna kretanja. Da nije tako, zar bismo obilježavali najteži i najmasovniji ratni sukob u novijoj povijesti čovječanstva.
 
Danas, stoljeće nakon ovih događaja, otvara nam se mogućnost za sveobuhvatno istraživanje Prvog svjetskog rata. Moderne informacijske tehnologije u tome idu svima na ruku. Okrugla obljetnica svakako treba biti poticaj za dodatni angažman svim kulturno-znanstvenim institucijama, profesionalnim istraživačima, ali i građanima čiji su preci sudjelovali u tim događajima, da svaki na svoj način pridonesu rasvjetljavanju Velikog rata koji je obilježio i utjecao na cijelo stoljeće.
 

Nives Matijević

Gomolava kao naselje datira iz kasnog neolita

 
 
Kako Zavičajni klub Hrtkovčana u Hrvatskoj i njegovo glasilo nose ime po našoj Gomolavi, koja je simbol, ne samo naše međusobne veze danas, već i daleko šire i dublje veze ljudi i kultura uopće u vremenu i prostoru, u nekoliko nastavaka bit će govora o ovom bogatom arheološkom nalazištu. Pokušat ću da u osnovnim crtama iznesem najznačajnije podatke, neke posebnosti i po neku osobnu impresiju, tako da štivo bude našem čitatelju što zanimljivije, iako je to za ovakvu materiju prilično teško.
 
Koordinate Gomolave u prostoru su nam dobro poznate: Zemlja, Europa, Vojvodina, Srijem, Hrtkovci, kraj Švapskog šora, na obali Save kod mjesta gdje se u nju ulijeva Vranja (prije meliorizacije). Koordinate naše Gomolave u vremenu su nam pomalo mutne. Ako počnemo izdaleka, kao što smo sa prostorom, onda treba reći da se smatra da je Zemlja kao planet formiran prije oko pet milijardi godina, da je prvi život na njemu nastao prije oko dvije milijarde godina, a prvi antropoidi (čovjekolika bića) prije oko 150 tisuća godina.
 
Od prije oko 100 tisuća godina čovjek je počeo upotrebljavati neobrađeni, a kasnije i grubo obrađeni kamen kao svoje oruđe i oružje. U arheologiji se to vrijeme naziva starije kameno doba (paleolit). Prije od oko 15 tisuća godina čovjek počinje fino obrađivati taj kamen i glačati ga, da bi dobio oštra ili šiljata oruđa i oružja. To vrijeme se naziva mlađe kameno doba (neolit). Zatim slijedi vrijeme metala i ono se dijeli na bakarno doba (eneolit, od prije oko 5 tisuća godina), brončano doba (relativno brzo poslije bakarnog) i željezno doba (od prije oko 4 tisuće godina do danas). Kada je u pitanju Gomolava, kao lokalitet zapadne kulture, treba imati u vidu određene pomake posljednjih vremena, jer su ona ranije nastala u istočnim civilizacijama.                   
 
Gomolava kao naselje, na osnovi onog što se do sada zna, u svom početku zalazi u kasni neolit, najstariji nalazi su iz oko 3.800-e godine prije rođenja Krista, a završava se grobljem iz XVI. stoljeća poslje rođenja Krista. Danas je to zatravnjeno uzvišenje sa kojeg su najhrabriji Hrtkovčani skakali, neki i na glavu, u duboke i bistre vode naše Save, a mnogi znatiželjnici, još od davnina, otplivali bi, ili čamcem prišli do podnožja strme Gomolave i iz njenih horizontalnih šara, arheoloških slojeva, uzimali po koji zanimljiv predmet, ostatak keramike ili novac, koji su virili iz vertikalno presečene zemlje silinom savske vode (slika 1). To sam činio i sam, plivao do ispod Gomolave i  verao se uz njenu liticu, te i danas imam nekoliko rimskih novčića, kao uspomenu na Hrtkovce, Savu i Gomolavu.
 
Treba još znati da je ono što je danas ostalo od Gomolave, samo mali dio, samo periferija kruga naselja koje je formirano prije 6-8 tisuća godina sa svojim centrom na udaljenosti od stotinjak metara od tadašnjeg korita Save. Sava je tisućama godina odnosila srijemsku obalu, pa je tako tako odnijela i centralni dio ovog naselja i veći dio periferije. Ostao je mali komadić, koji danas vidimo, a i on će jednog dana sigurno nestati. Tako dno Save čuva najveće tajne Gomolave i šteta se može samo naslutiti, jer i ono što je ostalo izaziva zanimanje arheologa i historičara cijelog svijeta i unosi pravu revoluciju u dosadašnja znanja. Na Gomolavi je otkriveno više stvari koje su do sada bile nepoznate, pa su neke i neobjašnjive.
 
Neobično uzvišenje u nepreglednoj srijemskoj ravnici na obali Save kod Hrtkovaca izazivalo je znatiželju svakoga tko je za njega znao i svatko bi se, prije svega, upitao odakle tu tolika gomila zemlje. Je li netko, iz ko zna kojih razloga, dovlačio tu silnu zemlju, ili je brežuljak nastao nekim prirodnim čudom? Gomolava nije nastala prirodnim putem, već je zaista stvorena ljudskom rukom, bezbrojnom gradnjom, rušenjem i ponovnom gradnjom naselja, odnosno kuća. Dakle, donošenjem građevinskog materijala u kontinuitetu od oko šest tisuća godina! I to je jedna od specifčnosti  koja Gomolavu, kao arheološko nalazište, čini posebnom.
 
S položajem na važnim komunikacijama i kontrolom savskog plovnog puta, u meandru Vranje (jedan krak Vranje se ulijevao u Savu sa lijeve strane Gomolave, a drugi sa desne, možda i umjetno prokopan), sa svih strana opkoljena vodom kao zaštitom, Gomolava je bila idealno mjesto za podizanje naselja. To, kao i okolina bogata šumom, divljači i plodnom zemljom, te Savom punom ribe, uslovili su da se naselje svaki put poslije uništavanja, ratova ili požara ponovo obnovi, često i poslije dužeg perioda i od sasvim drugog naroda i druge civilizacije. Tako je formirano umjetno uzvišenje visoko 6 do 7 metara od nivoa prvobitnog terena!
 
Da je ovo uzvišenje potencijalno arheološko nalazište izvještava prvi put 1898. godine Mato Vohalski, učitelj u Hrtkovcima i povjerenik Arheološkog muzeja u Zagrebu. On vrši i manja,  potpuno amaterska iskopavanja, ali su i takva svojim bogatstvom i raznolikošću nalaza izazvala pažnju gospodina Brunšmida, ravnatelja Arheološkog muzeja u Zagrebu, te je 1904. godine izvršeno, od strane tog muzeja, prvo sondažno iskopavanje Gomolave, dati su prvi profesionalni opisi i prvi potpuniji podaci. Međutim, poslije toga slijedi duga pauza zbog balkanskih i dva svjetska rata.
 
Tek 1953. godine počinju prva sistematska iskopavanja Gomolave u organizaciji Vojvođanskog muzeja u Novom Sadu. Ona su vršena u dvije faze, prva od 1953. do 1957. godine i druga od 1965. do 1969. godine. Imaju zaštitni karakter, odnosno iskopan je cjelokupan pojas Gomolave u širini od desetak  metara uz Savu, koja je stalno pretila da ubrzo odnese taj dio vrijednog arheološkog materijala (na slici 2, a na slici 3 označeno svijetlom šrafurom). Odmah poslije toga nastavljaju se iskopavanja na velikim površinama u dubini lokaliteta, također u dvije faze. Prva, na sjevernoj strani Gomolave, od 1969. do 1977. godine (na slici 3 označena tamnijom šrafurom) i druga, u središnjem dijelu Gomolave, od 1977. do 1985. godine (na slici 3 označena najtamnijom šrafurom).
 
U ovo su bili uključeni skoro svi arheolozi Vojvodine i studenti arheologije. Zajedno su po hađali školu arheoloških istraživanja, organizovanu na licu mjesta, na samoj Gomolavi. Bili su angažirani i stručnjaci iz Nizozemske i Engleske. Radovima je rukovodio Bogdan Brukner iz Instituta za povijest iz Novog Sada, a od 1972. godine organizator iskopavanja je Jelka Petrović, arheolog Vojvođanskog muzeja. Kraj istraživanja na Gomolavi obilježen je Simpozijem u Rumi 1986. godine, a stogodišnjca od početka istraživanja na Gomolavi, Simpozijem u Novom Sadu 2004. godine. Mnogi Hrtkovčani su bili angažirani kao radnici na iskopavanju Gomolave, a ja se najradije sjećam faze 1965. do 1969. godina, kada sam na Gomolavi, kao student, upoznao neke kolegice sa arheologije. No, u slijedećem nastavku neće biti reči o tome (osobna arheološka tajna), već o najstarijim nalazima sa Gomolave.
 
Literatura:

 

- J. Petrović: ''Gomolava, arheološko nalazište'', N. Sad, 1984. god.,
- Vojvođanski muzej: ''Gomolava, simpozijum u Rumi'', N. Sad, 1988. god. i
- privatni zapisi Paskala (Paške) Cakića, Hrtkovci, u periodu 1930.-1980. god.

 

(Nastavak slijedi)
 

Branimir Miroslav Cakić, dipl. ing. arch.

Umjetnički savršen nalaz 

 
 
U grobu je pronađena i srebrna grčka drahma koja datira iz III. stoljeća prije Krista, a kovala se u Apoloniji i Dirahiju. Iznimno rijetka i važna je zlatna naušnica iz razdoblja helenizma s likom lava a sa stražnje strane stiliziranom rozetom izrađenoj u filigran tehnici.
 
Arheološki tim je na području Ljubuškog u BiH otkrio bogato nalazište s iznimno vrijednom zlatnom naušnicom u monumentalnoj suhozidnoj grobnici Ilira iz kasnog Željeznog doba izgrađenoj u helenističkom stilu. Kako je priopćio voditelj istraživanja magistar arheologije Mirko Rašić lokalitet nedaleko od starog povijesnog grada kod Ljubuškog, uz tri groba s nedavnih istraživanja na otoku Korčuli, predstavlja jedinstven primjer na čitavoj istočnoj obali Jadrana. Pojasnio je da je riječ o prvim helenističkim zidanim grobovima u BiH, koji značajno odstupaju od tipičnih ilirskih tumula (gomila). Osim vanjskih monumentalnih blokova, grobnica ima i unutarnje podzide od klesanog kamena koji zatvaraju kvadratni objekt s nešto više od 20 metara četvornih.
 
Po riječima arheologa Rašića tijekom istraživanja groba pronađena je brojna fragmentirana helenistička (grčka) keramika, pristigla najvjerovatnije iz obližnjeg grčkog, a poslije i rimskog trgovačkog središta u Naroni (Vid). U grobu je pronađena i srebrna grčka drahma koja datira iz III. stoljeća prije Krista, a kovala se u Apoloniji i Dirahiju. Osim keramike i stakla, uz bočne zidove pronađena su dva cjelovita željezna koplja i ukrasne igle od bjelokosti kao prilozi za muškarce, dok su uz ženske pokojnice pronađene perle (dijelovi ogrlica) izrađene od jantara, kamena i staklene paste te brončane aplike.
 
Kako je naveo Rašić iznimno rijetka i važna je zlatna naušnica iz razdoblja helenizma s likom lava a sa stražnje strane stiliziranom rozetom izrađenoj u filigran tehnici. "Ovaj gotovo umjetnički savršen nalaz, helenistička te ilirska keramika govore u prilog vrlo ranoj i uspješnoj trgovini između grčkog i autohtonog stanovništa. Također, ovo nalazište promijenit će percepciju ilirskih zajednica kao marginalaca koje žive na ovom prostoru u vremenu kasnog Željeznog doba", pojašnjava Rašić u priopćenju. Voditelji istraživanja je magistar arheologije i tajnik odjela za antičku arheologiju Rašić a u njima sudjeluje i asistent za prapovijesnu arheologiju Filozofskog fakulteta u Mostaru Tino Tomas, student arheologije Tomislav Mihalj te kustos Franjevačkog muzeja na Humcu fra Milan Jukić. Autor: tš/h
 

www.direktno.hr

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Subota, 22/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1180 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević