Get Adobe Flash player

Povjesničari Tomislav Raukar i Dragutin Feletar

 
 
U sklopu Festivala povijesti Kliofest, u petak 13. travnja akademik Tomislav Raukar primio je Nagradu „Ivan Lučić“ za životno djelo, dok je akademik Dragutin Feletar nagrađen Nagradom „Vjeloslav Klaić“ za popularizaciju povijesti.

Tomislav Raukar i Dragutin Feletar
 
Kako se ističe u obrazloženju, akademik Raukar napisao je niz djela o srednjovjekovnoj prošlosti Dalmacije i njezinih gradova, posebice Zadra i zadarskog područja, s glavnim usmjerenjem prema ekonomskoj, društvenoj i kulturnoj povijesti. Autor je kapitalne sinteze hrvatske povijesti u srednjem vijeku Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi, ideje. „U svoja je djela Raukar unosio mnoge nove elemente koji ranije nisu bili prisutni u hrvatskoj historiografiji, a ideje je crpao iz europske historiografije, napose talijanske i francuske iz kruga oko časopisa Annales. Izuzetno je važno polje djelatnosti profesora Raukara njegov obrazovno-odgojni rad na Sveučilištu u Zagrebu, ali i drugim sveučilišnim i znanstvenim institucijama u Hrvatskoj. Akademik Raukar poznat je po iznimnoj korektnosti, susretljivosti i iznad svega humanom odnosu prema studentima i kolegama. Njegova su predavanja studenti vrlo rado slušali i upijali nove spoznaje o složenim odnosima u srednjovjekovnom dobu, toliko drukčije od ranije stečenih znanja u školi“, stoji u obrazloženju.
 
U obrazloženju nagrade za akademika Feletara stoji da se radi o jednom od vodećih hrvatskih geografa. „Osim geografije i demografije, u žiži je njegova znanstvenog interesa osobito ekonomska povijest i regionalna povijest te nepokretna kulturna baština i kulturna povijest. Povijesnim je temama profesor Feletar prilazio od početka multidisciplinarno. Iz toga proizlazi i njegovo široko zanimanje za objašnjavanje povijesnih procesa u geografskom prostoru. Dao je značajan prinos razvoju hrvatske historijske geografije, kao i povijesti poduzetništva. Doprinio je i istraživanjima ekonomske povijesti. Od osobite je važnosti Feletarovo djelovanje na popularizaciji znanosti, što je vidljivo kroz časopis za popularizaciju geografije i povijesti Hrvatski zemljopis (danas Meridijani), pokrenut 1994. Taj je časopis desecima i stotinama tisuća učenika kao i ostalih ljubitelja povijesti, geografije, ekologije i drugih područja bio i ostao važan izvor popularnih tekstova i ostalih informacija. Napose, profesor Feletar zaslužuje nagradu za popularizaciju povijesti jer je uredio i objavio velik broj knjiga, znanstvenih i stručnih, povijesnog karaktera“, stoji u obrazloženju.
 
U sklopu Kliofesta nagrađen je i znanstveni suradnik u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku dr. sc. Lovro Kunčević, Nagradom „Mirjana Gross“ za najbolju knjigu iz povijesti 2015., za djelo Mit o Dubrovniku: diskursi o identitetu renesansnoga grada. „Knjiga govori o transformacijama kolektivnog identiteta Dubrovačke Republike tijekom njezina zlatnog doba, od sredine 14. do ranog 17. stoljeća. Uzimajući u obzir najrazličitije povijesne dokumente, od kronika, zakonskih zbornika, diplomatskih pisama, sve do književnosti, rituala i likovnih umjetnosti, autor analizira načine na koje su Dubrovčani opisivali svoj grad-državu, odnosno stvarali „slike“ Republike. Kunčevićeva je knjiga posvećena aktualnoj i znanstveno relevantnoj temi. Oblici i transformacije kolektivnog identiteta jedno su od središnjih pitanja suvremene povijesne znanosti, a u posljednje vrijeme osobito je izražen interes upravo za slična istraživanja identiteta u predmodernom razdoblju. Ova monografija predstavlja prvu opsežnu studiju važne a gotovo nepoznate teme koja je, povrh toga, u skladu s najsuvremenijim tendencijama u međunarodnoj povijesnoj znanosti. ova studija predstavlja izniman doprinos i zbog široke publike kojoj je upućena. Ne samo da je relevantna za stručnjake s polja historiografije i za istraživače iz srodnih disciplina poput povijesti umjetnosti ili književnosti, već će, zbog aktualne teme i čitkog stila kojim je pisana, nedvojbeno biti zanimljiva i široj kulturnoj javnosti“, stoji u obrazloženju nagrade u kojem se ističe i autorova interdisciplinarnost i korištenje velike količine nepoznatog arhivskog materijala iz svih ključnih kolekcija dubrovačke arhivske građe te dosad nepoznatih dokumenata o Dubrovniku kasnog srednjeg i ranog novog vijeka u mnogim europskim arhivima i knjižnicama.
 

Marijan Lipovac

Crnogorcima bolja talijanska od srbijanske vojske

 
 
Autor Boško Markov Jovanović, umirovljeni viši službenik iz Podgorice, rodom iz plemena Cuce istočno od Cetinja, umro je nedavno približivši se devetom desetljeću. Pisao je o rodnom kraju, npr. "Cuce - ogledalo predaka", poemu "Crnogorska Odiseja", ali i pjesme, šaljive priče za djecu itd. Njegovo sjećanje na Krstu Zrnova Popovića jako nas sjeća i našega hrvatskoga križnoga puta, naših starih podjela, povijesnih nesporazuma i laži, naših Juda i mučenika, i naroda koji je prečesto obična ovca mudroga starca Ezopa. Jezik sam vrlo malo mijenjao poštujući crnogorski izvornik.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/25/Krsto_Zrnov_Popovic.jpg/220px-Krsto_Zrnov_Popovic.jpg
Krsto Zrnov Popović
 
"Znam da je bila zima, jer seoski put koji se vijuga kroz gusto šiblje i oštro kamenje od središta Cuca do glasovite Jame vojvodine (mjesta bojeva sa Turcima, ili rođenja heroja poput Nikca od Rovina, te povijest te malene "Sparte" nama Hrvatima su nepoznata op. T. T.) bijaše, osobito osojnim stranama zatrpan visokim nametima smrznutoga snijega." Bilo je to 1939. kada je autor imao 9 godina i majka mu je kazala "od škole okreni prisojem, pored one bistijerne (romanizmi i talijanizmi bili su česti u jeziku cetinjskoga kraja. Usporedi gustijerna i cistijerna - ovdje se misli na bunar, tj. zdenac) idi uzbrdo do samoga vrha. Tamo ćeš naići na jednu uvalu..."
 
Slijedi opis puta, te neugodna scena susreta sa Krstovim šarplanincem, ali seoska djeca se znaju postaviti i sa tako opasnim psom. Slijedi opis časnika Popovića: "vidio sam gorostasa, ljudskoga diva, gromadu, kakvu čini mi se ni prije ni poslije više nijesam srio u mom, evo već dugom životu. Kažu da je bio visok preko 2 metra. "Slijedi opis korpulentnoga i skladnoga Herkula širokih ramena i šaka, čvornatih i dugih prstiju. "Iz njegove glave su toplijem sjajem sijale dvije zvijezde, dva nemirna velika kao trava zelena oka ispod obrva crnih, gustih i povijenih kao hrastove žile. Nad njima naborano misaono čelo sa visokim zaliscima. "Slijedi opis pravilna nosa, štucanih brkova... Nikakva radost nije mogla suzbiti Krstovu tugu zbog izgubljene nezavisnosti Crne Gore.
 
On je bio vođa ustanka Crnogoraca protiv srbijanske okupacije, neustrašivi zapovjednik u balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu prisiljen da emigrira u Italiju pred srpskom vojskom i crnogorskim petokolonašima. "Krstova me žena Marija pomilova i poljubi po glavi. Plamsale su na ognjištu jasenove i cerove oblice i ć(cj!)epanice. Krsto primače ka ognju stolovaču i sjede me u nju...Marija donesi ovom djetiću nešto da jede... ispred mene se nađe okrugla mala trpeza i na njoj tanjir prekriven crvenim vetama (fetama, tj.komadićima op. T.T.) suvog kozjeg košeta (but), sira i pšeničnog hljeba... na kraju sam zalio obrok katunskim (Katunska nahija - kraj oko Cetinja, riječ katun na albanskom znači selo, u Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj gori dobio je druga značenja) pićem - čašom medovine. Neka ga Bog namiri, dođoše mi na usta riječi zahvalnosti koje sam više puta slušao od gostiju u našoj kući. Krsta te riječi obradovaše, jer mu se na licu pojavi blag osmijeh."
 
Slijedi opis Krstova sina Radovana koji je na nesreću od 13. srpnja 1941. bio u partizanima, stradao je 1943. na našoj hrvatskoj Neretvi. Drugi sin  preživio je rat, ali kao Krstov potomak nikada nije mogao napredovati iznad čina majora; život mu je zagorčala kćer koja je sudjelovala u studentskim nemirima 1968. što ga je prisililo na penzioniranje. Priča o suludom partizanskom ustanku, nepotrebnim surovostima i radikalnostima Milovana Đilasa i Moše Pijade - to ostavljam za neku drugu priliku.
 
"On tu državu (Jugoslaviju, op. T.T.) nikad nije doživljavao kao svoju domovinu. U nju se vratio 1935. nakon 15 godina izbjegličkoga života u Italiji, Argentini, Belgiji i Francuskoj. Mučen patnjom zbog izgubljene, na prijevaru otete države od strane "braće" Srba. Nestankom Kraljevine Jugoslavije vratila mu se nada da će nakon rata doći do obnove crnogorske nezavisnosti. Vjerovao je da je... srećna okolnost što je Crna Gora okupirana od Kraljevine Italije. Nju je Krsto doživljavao kao prijateljsku, ne samo zato što je crnogorska princeza Jelena bila italijanska kraljica već i zato što je taj narod gajio ogromno poštovanje prema Crnoj Gori i crnogorskom narodu. U to se uvjerio živjeći u Italiji dugi niz godina...
 
Bio je uvjeren da će crnogorski narod relativno kratku talijansku okupaciju preživjeti bez većih poteškoća. Čak se nadao da će doživjeti privredni, obrazovni, kulturni, prosvjetni i svaki drugi prosperitet. Nije bio zato da Crna Gora obnavlja svoju državnost za vrijeme okupacije, suprotno stavu većine svojih partijskih (Crnogorska federalistička partija, op. T.T.) drugova koji su na Petrovdanskoj skupštini svojom odlukom obnovili crnogorsku državnu nezavisnost. Krsto na toj skupštini nije učestvovao. Bio je uvjeren da će Sile osovine izgubiti rat, ali da će trajati dugo. Stoga se zalagao da se kao privremena mjera formira Crnogorska vojska, koja bi kao jedan od stubova državnosti održavala javni red i mir, pa kad se nasluti ishod rata, trebalo je prići na stranu pobjednika, koji bi garantovao obnovu crnogorske države. Komunisti su tvrdili suprotno. Bili su uvjereni da će nakon napada fašističke Njemačke na Sovjetski Savez u junu (lipnju) 1941. g., Crvena armija u snažnom naletu, zbrisati njemačku vojnu silu za par mjeseci.
 
Inače, da su znali kako će rat trajati preko četiri godine tvrdim da Trinaestojulskoga (patizanskoga) ustanka 1941. g. ne bi bilo. Dakle Krstova strategija i taktika je bila realna i jedino ispravna. Bez većih gubitaka, sa što manje prolivene krvi i narodnog stradanja, mirnim putem doći do svoje države Crne Gore. Poznata je njegova originalna kovanica: "Nijesu mali narodi za velje ratove." Trinaestojulski ustanak u režiji komunista zatekao ga je kod kuće. Doživio ga je kao strašnu narodnu tragediju, bezuman čin zbog čega će doći do bratoubilačkoga rata, čija će cijena biti na hiljade ljudskih žrtava i užasno stradavanje naroda. Što da se radi, pitao se Krsto? Spašavati što se spasiti može! Njegova uloga u tom galimatijasu (jelo od više sastojaka, ovdje u smislu bosanskoga lonca op. T. T.) zla nije onakva kakvom su je opisali pobjednici. Ona je humana, realna, moralno uzvišena, duboko osmišljena i srećno ukomponirana u njegov sveukupni časni i viteški život.
 
Nakon (komunističkog) ustanka i pogibije na stotine talijanskih vojnika u vidu odmazde našlo se u logorima i zatvorima veliki broj građana Crne Gore, što je bilo logično i očekivano. Treba li tragično iskustvo da nas urazumi, kakvu bi tek odmazdu uradili Nijemci... Bio bi to Kragujevac (mjesto gdje su Nijemci strijeljali veliki broj talaca) u velikom. Stotinu za jednoga. Iskop crnogorskoga naroda. Krsto Zrnov... kumio je molio i preklinjao talijanske vlasti za spas utamničenih crnogorskih građana. Spasio ih je na stotine, ali nije mogao sve. Nema dokaza da je bilo koji pripadnik (zelenaške) vojske Krsta Popovića počinio ratni zločin. Krstova vojska je tijekom odstupnice partizana iz BiH (1942./43.) sa partizanima vodila fingirane borbe; da je to istina svjedoči činjenica da u tim borbama nije bilo ni mrtvih ni ranjenih. Partizanski ilegalci i rukovodstvo sakrivali su se na području koje je bilo pod potpunom kontrolom Krsta Popovića. (Brozova nezahvalnost, očito op. T.T.).
 
U ljetu 1944. komunisti su inzistirali da Krstova vojska stupi u partizane, zaprijetivši Krstu revolucionarnim sudom. Krsto je savjetovao svojim vojnicima da se priključe pobjedniku, a sam se skrivao u makiji, teškom terenu i za mladića a ne za čovjeka od 66 godina. Jedan od tamošnjih lokaliteta se zove Kameno more. "Nije tražio milost, nego pravdu i istinu, a komunistička vlast je te pojmove smjestila u topuzu." Boško Jovanović prepričava kako je ucjenom bližnjih, izdajom i malodušnošću Krsto izoliran, strojnica mu blokirana. Uspio je ipak jednog od desetorice koju je UDBA odabrala ubiti bombom,prethodno ih upozorivši da odu. Komunisti su imali sreće jer je druga bomba zatajila. Jedan od organizatora atentata na Krsta je bio Jovo Kapičić, kasniji upravitelj Golog otoka, rođen u izbjeglištvu od roditelja Crnogoraca, zelenaša. Kapičić je zadobio Brozovo povjerenje jer je ostao fanatično odan komunizmu i kada je vrhovni komandant prisvojio njegovu bivšu djevojku Davorjanku Paunović. Poslije je kao veleposlanik Juge imao problema zbog afera s Mađaricama i Skandinavkama, pa je Tito svog pitbula stavio "na led". Pred kraj života, gotovo kao stogodišnjak davao je izjave iz Beograda gdje je živio potporu nezavisnoj Crnoj Gori, veličao komunizam i pričao o Golom otoku gotovo kao odmaralištu.
 
Vratimo se tekstu B. Jovanovića: "to što su komunisti tvrdili da je izdao njih (Krsto) može "držati vodu" samo u sferi patološke svijesti i fantazije, ali ne i kod zdravog razuma, jer oni su bili neznatna manjina, jedan na sto od ukupnog broja građana Crne Gore. (ipak nažalost više, op. T.T.). Komuniste kojima su pripadali i njegovi sinovi smatrao je avanturistima zadojenim tuđom ideologijom, punoj slatkih zabluda, koja Crnoj Gori i cjelokupnom čovječanstvu ne može donijeti sreću i prosperitet. Tvrdim da bi danas bili sretniji da je ovakva "kolaboracija" poput Krstove bila stopostotna. Komunisti su obezvrijedili marksizam (?!, T.T.) svojim ishitrenim, nemoralnim, nehumanim, pa i svirepim (okrutnim, op. T.T.) djelima. U "Rješenju" onih koji su Krsta proglasili ratnim zločincem piše: Ratni zločini nepoznati!!!
 
Zašto režimski historičari radi ugleda svoje profesije i mirne savjesti pred Bogom i ljudima ne postave pitanje zapovjedne odgovornosti za masovne likvidacije, bez suda i zakona. Kad ovo kažem mislim na one jame bezdanje širom Crne Gore u kojima se i danas nalaze kosti nevinih i časnih ljudi, na Pasja Groblja, na hiljade na pravdi Boga ubijenih Albanaca u Baru 1945. g., na hiljade zarobljenih i ubijenih crnogorskih građana na Zidanom Mostu u Sloveniji, maja 1945. g., na desetine hiljada iznemoglih, bolesnih i zarobljenih 1945. g., na Goli otok mučilište...
 
Krsto Zrnov Popović bio je pokopan na mjestu pogibije. Vlasti nijesu dozvoljavale porodici da ga časno sahrani, ali su dvojica rođaka prenijela kosti. Sedamdesetih 20. stoljeća sahranjen je Krstov brat Boško. Pored mase naroda Gorčin Milić iz Bjelica po običaju zalelekao (tužaljka u kojoj se veliča pokojnika i naravno nariče) je Boška ali i Krsta, što ga je koštalo gubitka penzije. Vjerujem u nepristranost pokoljenja koje dolazi. Vidim i veličanstveni spomenik Krstu Zrnovu, na platou iznad manastira sv. Petra Cetinjskoga, kao što vidim njegovo ime crvenim slovima zapisano, kao mučenika u kalendaru Crnogorske pravoslavne crkve.
 

Boško Markov Jovanović, Podgorica 20. 1. 2007.

Panslavenski kongresi služili su njemačkom, ruskom ili britanskom imperijalizmu

 
 
Pogovor najnovije knjige Mirka Vidovića MILJOKAZI POVIJESTI DINARACA, Škorpion, Zagreb, 2016.
Knjiga akademika Vidovića MILJOKAZI POVIJESTI DINARACA čini pregledan uvid u njegovo djelo, koje se bavi hrvatskomprapoviješću, istaknutim Hrvatima pa i suvremenim hrvatskim nedaćama. Svatko tko će željeti započeti proučavanje djela akademika Vidovića vjerojatno će ići najlakšim putem ako najprije pročita ovu knjigu, kao uvod u cjelokupan opus. Točnije –ova Vidovićeva knjiga je niz  portraita velikih ljudi naše duge povijesti, koji su svojim znanjem, umijećem i vladarskom vještinom dali slobodu kršćanstvu, i zamijenili rimsku diktaturu savezom slobodnih nacija.
http://www.kupiknjigu.com/data/items/004214/miljokazi-povijesti-dinaraca_c14810.jpghttp://www.kupiknjigu.com/data/items/004214/miljokazi-povijesti-dinaraca_c14810.jpg
Dinarska kultura Ilira, kako se vidi iz Vidovićeva argumentiranog djela, svakako je biološki temelj kulture i civilizacija Zapada, a uspjesi ilirskih careva u završnom razdoblju Zapadnog Rimskog Carstva bacaju novo svjetlo na cijeli hrvatski korpus prije stoljeća sedmog. Jošje Herodot u svojim povijesnim spisima naveo da se Iliri sjećaju da su podrijetlom Haatti, koji su došli iz medijsko-perzijskih prostora, a njemu je bilo teško objasniti kako je to moguće (o tome su Albanci napravili izvrstan filmski prilog, koji kruži internetom). Rimsko paljenje ilirskih knjiga dovelo je do toga da to ne možemo istražiti iz ilirskih dokumenata, ali Vidovićeva rekonstrukcija povijesnih događaj iz Laktancijevih i drugih spisa pomaže nam da shvatimo da su Iliri s Rimljanima bili u konfederativnim vezama i da su bili toliko uspješni da su zadnjih 230 godina Rimskog Carstva vodili ilirski carevi! A to bi bilo nemoguće da su Rimljani Ilire uništili, tj. istrijebili i podložili. I sam car Konstantin bio je Ilir, dokazuje Vidović, a njegova strateška odluka da upravu carstva prenese u Carigrad (Konstantinopolis) odredila je daljnji tijek sudbine Rimske Imperije:
 
Iliri su obilježili koliko povijest zadnjih godina starog Rimskog Carstva, toliko i uspon drugog, Istočnog Rimskog Carstva – Carigrada. Izvrsno je Vidovićevo objašnjenje povezanosti izmišljenog imena Slaveni s pojmovima Sklabenoi i Serboi. Ova su azijska plemena zajedno napadala Carigrad: Sklabenoie su Bizantinci, nakon predaje preživjelih primili kao doklatareno azijsko nomadsko pučanstvo i omogućili mu da se prilagodi civilizaciji istine i prava. A Prokopijevi  Sklabenoi nisu govirli nikakvim 'slavenskim jezikom' niti od njih potječu  narodi koji danas govore 'nekim slavenskim jezikom'. Panslavizam je izmišljotina germanekih i ruskih stratega i to –u povodu međusobnog dogovaranja.
 
2. Naime, prvi „sveslavenski kongres“ održan je u Pragu 1848. On je iznjedrio ideju federalizma u Habsburškom Carstvu. Naredni „sveslavenski kongres“ održan je u Moskvi 1867.
3. I konačno, nakon Bleiburškog pokolja, zadnji Slavenski kongres 1946. u Beogradu sazivaju Moša Pijade i Tito!
 
Svi ti panslavenski kongresi služili su ili njemačkom, ili ruskom, ili britanskom imperijalizmu, koji je u završnici poput Rusa podupirao Srbe, radi britanske kontrole hrvatskog područja. U famoznom England World Empireu stvari su shvaćene i (1916.) definirane kao da panslavenska ideologija pretpostavlja nestanak Austrije i Njemačke. Tako su shvatili svrhu Sazanove globalne politike i upotrebe „panslavenskog opsjenarstva“, a o Herderovu promašaju da ne govorimo:postavio je temelj za uništenje Njemačke. Postaje jasno da svi oni kojigovore o Slavenstvu nikada nisu u rukama imali Prokopijevu knjigu o ratu s Gotima, gdje je riječo mravinjaku nadkarpatske populacije SKLABENOI, koje su nekada nazivali SPORY.
 
Arapi su Sklabenoie poznavali i nazivali su ih Sakalib, tim su ih pojmom smještali u Skitiju! Tko želi saznati što su Slaveni i Srbi, neka najprije pročita Rat s Gotima iz ranog srednjeg/pobožnog vijeka.Tako će shvatiti da su Srbijanci svoj jezik najprije i najdulje nazivalislavenoserbski. A konačno recimo i to da nitko, ni Prokopije, ni Konstantin Porfirogenet nisu Hrvate ni aluzijom svrstali u Sakalibe…, odnosno Sklabenoie/Slavene (Vidović).
 
Povijest viče u daljinu budućnosti i kada je krivotvorena ili loše shvaćena daje krive konotacije stvarnosti suvremenika. S time u vezi Vidovićobjašnjava i zloporabu povijesti u korist srbočetničke parole „mi se branimo” osvajanjem tuđih zemalja. Koristeći se cijelim nizom povijesnih krivotvorina i panslavenskih izmišljotina Srbija je našla načina da se pred svijetom opravdava, a kako je imala podupiratelje i u zapadnim i u istočnim imperijalistima nije joj loše išlo, sve dok na Hrvatima nije polomila zube. No, kako je uporna u ponavljanju laži tako će biti uporna i u ponavljanju agresije. Logika napada prezentiranog kao samoobrana dokazala se lošom u srpskim ratovima u zadnjem desetljeću 20. stoljeća, osobito kad su Karadžići Mladićuokupiranoj Bosni ponavljali: Mi se branimo. (Vidović).
 
Ova knjiga, među ostalim, dokazuje da je južnoslavenska ideologija neodrživa izmišljotina, jer se Hrvati i Srbi od početka razlikuju do pokušaja smirivanja, na kraju nemilosrdno poklali, a Serboi su, prijelazom na stranu Carigrada, u ime mira dobili zemlju u zaleđu Carigrada! Tako se postepeno stvarala buduća država Srbiste, a sve to Vidović sjajno dokumentira temeljem objavljenih izvora. Kako su se Srbi našli u zaleđu Solina i na temelju toga tvrdili kako je i to Srbija? Tamo su nakratko dospjeli tako što su zajedno s Avarima provalili u Iliriju i neko su se vrijeme ondje održali, sve dok car Heraklije nije u pomoćdozvao Bjelohrvate sa sjeverne strane Karpata, koji su kao snažni ratnici konjanici s lakoćom prevalili velike udaljenosti i u Hrvatskoj-Iliriji potukli Avare i Sakalibe, izbacivši ih iz Ilirije, sada transformirane u Hrvatsko Kraljevstvo, temeljem vladajućeg pobjedničkog sloja Bjelohrvata, najbližih rođaka Ilira! Sjajna je i velika povijesna priča koju nam je ispričao Mirko Vidović i vrlo vjerodostojna, ili u najmanju ruku visoko vjerojatna, jer akademik citira izvore koji nas prosvjetljuju i daju vjerodostojnu sliku i novo znanstveno uvjerenje.
 
Velika je šteta što opsežno djelo Mirka Vidovića, iz područja hrvatske prapovijesti, tako teško prodire u javnost: imala bi ta javnost što naučiti. Vidovićje briljantno izložio nastanak imena „Slaveni” i povijest zloporabe tog imena u Carigradu, u ranom srednjovjekovlju i kasnije u Prusiji i Rusiji (koje je britanski Albion, tako vješto uspio posvađati i kasnije zaratiti). Pojam fiktivnog „panslavenstva” uistinu je pojam političke manipulacije koji temeljem lingvističke zbrke spaja nespojive narode, do današnjeg se dana koristi kao sredstvo manipulacije masama, a Hrvatima posebice škodi, jer ih se u ime izmisljenog „slavenskog kosmopolitizma” s ovog područja želi izbrisati, kao nepostojeći narod: u „Slavenstvu” su četništvo i komunizam dobili novog saveznika! U povijesti manipulacije postaje jasno da je:
 
1. Gottfried Herder (1744. - 1804.) prvi je izišao s idejom „slavenskog mesijanizma“. Superiornosti „slavenske rase“ i dominantne sudbine Rusije i ruske dvorske politike…, radi velikonjemačke potrebe za nacionalnim osvještenjem i nastojanjem uspostave saveza s Rusijom. (…) Herder je inspirirao humanoidne papige koje su počele sazivati „panslavenske kongrese“ i sve dalje i bezobzirnije razrađivati izmišljotinu o „Slavenima“, ni ne sluteći da svojim narodima time ne stvaraju slavu, nego propast do koje dovodi obezličenje.
 
I Sveta Stolica je branila ilirski jezik od liturgije na slavonskom jeziku, (Ćirila i Metoda, prim. E. Č.), a za to imamo uvjerljiv dokaz, koji autor knjige s izvorom navodi na latinskom jeziku, pa se čitatelj može uvjeriti da je hrvatsko bogoslužje bilo starije od početka djelovanja solunske braće (to dokazuje i izjava pape svetog Agatona prilikom potpisivanja Ugovora o nenapadanju između hrvatskog kneza i svetog Oca, godine 689. na grobu svetog Petra, kad je potvrdio ispravnost hrvatskog bogoslužja koje je imenovalo Boga na hrvatskom jeziku!) Time je bogoslužje na hrvatskom jeziku bilo 184 godine starije od početka djelovanja solunske braće, Ćirila i Metoda.
 
A to dokazuje, da je od početka Crkve i dolaska Bielohrvata imalo i kontinuitet i zaštitu najviših autoriteta Crkve, koji su znali tko su Iliri i zašto imaju pravo na svoje domaće iliričko ili glagoljaško bogoslužje (koje su opsluživali popovi ilirci na južnom Jadranu i popovi glagoljaši na sjevernom Jadranu). Ove će činjenice morati dovesti do preispitivanja legende o Ćirilu i Metodu i Hrvatima, a Hrvatima će jošjednom ojačati samosvojniidentitet.
 
Jednom riječju, dobili smo revolucionaran prikaz hrvatske povijesti, a pažljiv čitatelj znat će za sebe iz svega toga izdvojiti ono što je ubuduće nezaobilazno u kontinuitetu naše ukupne povijesti - povijesno, etnički, kulturno i – moralno. Hrvati i Srbi konfrontirani su od početka povijesti srednjeg vijeka, i nikada nisu bili jedan narod, a niti srodni narodi, kako je to dokazao švicarski antropolog E. Pittard, utemeljitelj znanstvene antropologije.
 
Osim ovog istraživanja akademik Vidović je prikazo analizu likova kao što su Jeronim Stridonski, ban Josip Jelačić, Ruđer Boškovići Nikola Tesla. Analiza prikazuje dalekosežnu kreativnost i hrabrost ovih dinarskih sinova stare Hrvatske. U prikazu osoba izneseni su nepoznati podatci o njihovu podrijetlu, liku i djelu. U pitanju su Hrvati čije je podrijetlo jasno, a djelo je prikazano kao rezultat kreativnog duha dinarskog tipa čovjeka, kojeg je obdario Bog velikom intuitivnom pronicljivošću.
 
Posebno je zanimljiv prikaz odnosa Ilira i ilirskog/glagoljaškog bogoslužja i Akvilejskog patrijarhata, koji je utemeljio jedan Ilir, Hilarius Pannoniensis (276.-285.), u vrijeme kad je Dioklecijanov ujak sveti Kajo bio rimski nadbiskup – još prije Milanskog edikta. Zanimljivoje da je Vidovićnašao da je Akvilejski patrijarhat branio glagoljaše i glagoljaštvo, iako je bio na području vlasti i latinskog bogoslužja. To jasno pokazuje da je Akvileja znala za dugovječnostglagoljaške tradicije i Ilira, a tu tradiciju Sveti Otac više je puta potvrdio i odobrio kao legalnu, zato jer je Crkva znala kolika je drevnost glagoljaša.
 
Naime u to vrijeme vladar gornje Panonije (Dioklecijanovih Pannonia Savia i Pannonia Valeria) bio je ban Vojnomir, saveznik Karla Velikog. No kako je Karlo Veliki bio Franak i saveznik Svete Stolice, on je odlukom da spusti granicu Akvilejskog patrijarhata na Dravu, davno prije dolaska Mađara na to područje, cijeli oteti dio podvrgao jurisdikciji Rima putem latinskog jezika u liturgiji (što u prvom redu ukazuje na to da tamo nikako nije mogao doći neki Ćiril i sudrug mu Metod, jer je u bogoslužju Franačkog Carstva bila zabranjena upotreba nekog drugog jezika osim latinskog, što je i navelo Karla Velikog da proširi granice latinskog bogoslužja i spusti s Dunava na Dravu granicu Ilirskog patrijarhata iz Akvileje). (…)
 
Akvilejska crkva nije slučajno utemeljena jošza živih apostola na području na kojem se sastaju dva jezikoslovno srodna područja: područje ilirskog jezika na jugu i istoku te slovin(d)skog jezika na sjeveru. (…) Iz navedenih citata vidimo da je i akvilejski patrijarh Barbarobranio ilirski jezik od liturgije na slavonskom jeziku, (Ćirila i Metoda,prim. E. Č.), a za to imamo uvjerljiv dokaz, koji autor knjige sizvorom navodi na latinskom jeziku, pa se čitatelj može uvjeriti da jehrvatsko bogoslužje bilo starije od početka djelovanja solunske braće (to dokazuje i izjava pape svetog Agatona prilikom potpisivanja Ugovora o nenapadanju između hrvatskog kneza i svetog Oca, godine689. na grobu svetog Petra, kad je potvrdio ispravnost hrvatskog bogoslužja koje je imenovalo Boga na hrvatskom jeziku!) Time jebogoslužje na hrvatskom jeziku bilo 184 godine starije od početka djelovanja 'solunske braće', Ćirila i Metoda.
 
A to dokazuje, da je od početka Crkve i dolaska Bielohrvata imalo i kontinuitet i zaštitu najviših autoriteta Crkve, koji su znali tko su Iliri i zašto imaju pravo na svoje domaće iliričko ili glagoljaško bogoslužje (koje su opsluživali popovi ilirci na južnom Jadranu i popovi glagoljaši na sjevernom Jadranu). Ove će činjenice morati dovesti do preispitivanja legende o Ćirilu i Metodu i Hrvatima, a Hrvatima će jošjednom ojačati samosvojni identitet.
 
Jednom riječju, dobili smo revolucionaran prikaz hrvatske povijesti. Gusto sintetiziran podacima koje je nemoguće osporiti. Iz ove knjige se mogu učiti i sveučilišni profesori pa i naši akademici. A pažljiv čitatelj znat će za sebe iz svega toga izdvojiti ono štoje ubuduće nezaobilazno u kontinuitetu naše ukupne povijesti.
 

Mr. sc. Emil Čić

Anketa

Treba li ministrica Gabrijela Žalac podnijeti ostavku?

Nedjelja, 24/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1583 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević