Get Adobe Flash player

Prošlo je 290 godina od dolaska Arbanasa u Zadar

 
 
Dane Gospe Loretske 1726. – 2016., tradiconalno organizira Društvo zadarskih Arbanasa. Barska – Zadarska nadbiskupija. 290 godina je od dolaska Arbanasa 1726. u Zadar iz Barske Nadbiskupije u Zadarsku Nadbiskupiju, u Svetoj godini milosrđa. Zadarski Arbanasi su Hrvati, koji znaju svoje podrijetlo, a to je Barska nadbiskupija, zahvaljujući Barskom i Zadarskom Nadbiskupu Vicku Zmajeviću. Na slavu svevišnjega Boga i Velike Gospe Loretske, na čast svojim bivšim barskim Diecezanima a sad dovedeni boljom sudbinom stanovnicima zadarskog predgrađa na Bogoslužje katoličke vjere...
http://www.zadarski.hr/bbimagehandler.ashx?file=/Portals/0/Images/arbanasi_gospa1-110512.jpg&width=760&height=494&resizemode=Crop
Još je jedna hvale vrijedna godišnjica u ovoj godini godišnjica: Dr. Ivana Petanija, šibenskoga biskupa (1766.) rođenog 1715., u barskoj Briski. Prvi ravnatelj Zmajoillyricuma i ravnatelj Hrvatskog zavoda Colegium illyricum u Loretu. Prvi Arbanas doktor bogoslovlja i mudroslovlja. Crkva ih je održala, zadarske Arbanase, njojzi hvala. Crkva u Hrvata. Hrvatska Katolička Crkva. Procesiju će prvi puta predvoditi jedan kardinal, uzoriti kardinal Vinko Puljić tradicionalnu procesiju za kipom Gospe Loretske kroz Arbanase 10. svibnja 2016., iza 21 sata.
 
Kolika je vezanost naroda arbanaškoga uz Nadbiskupa Vicka Zmajevića uz toliko drugih govori i podatak kako je po njemu nazvan nogometni klub godinu dana (1910.) stariji od Hajduka. Društvo zadarskih Arbanasa zdušno vodi predsjednik Enio Grdović. Bogati kulturnoumjetnički program počinje 3. svibnja 2016., u 19 sati. Dvorana GKZD Arbanasi (sjedište DZA) otvaranjem samostalne likovne izložbe Anđela Jurline: U svijetu apstrakcije Anđela Jurline. Moderatori: Enio Grdović (DZA) i Dorian Perović (DZA). Izložbu otvaraju Boris Žuža i Nikola Šimić Tonin. Predstavljanje knjige: Sveti Šimun prorok – pretisak i crtice, autori Dario Tikulin i Enio Grdović. Predstavljači: Željko Kolić i Mario Vidaić.
 
Igor Čeringoj – Najava uporabe poštanskog žiga na dan Gospe Loretske 10. svibnja 2016., povodom 100 g. Hrvatske pučke knjižnice u Arbanasima. Ovom prigodom nastupa kantautorica Tea Vidaić.
4. svibnja 2016. 19 sati. Dvorana Matice hrvatske (domaćin DZA), predstavljanje knjige Numografija i sigilografija grada Zadra – Domenico Duca. Predstavljači prof. (dip. arh.) Dejan Filipčić iz Arheološkog  muzeja Zadar, Ivica Ćurković predsjednik udruge Starinar – Zadar. Posebna zahvala američkom narodu i glavnoj knjižničarki i voditeljici gospođi Kerry Kresse sa University of Wisconsin – Madison, USA. Glazbeni animatori Davor Grzunov i Karlo Montana.
5. svibnja 2016. 19 sati. Dvorana GKZD Arbanasi (sjedište DZA), predavanje: Muška učiteljska Preparandija u Arbanasima – Rasadnik hrvatskih učitelja (povodom 150 godina osnutka). Počasni gost i predavač Pavao Jerolimov, publicist. U glazbenome dijelu nastupaju: Dalmatinska muška klapa Sveti Mihovil Pridraga (prvi tenor – Šime Šimić, drugi tenor – Željko Klapan – voditelj, bariton – Filip Viduka, bariton – Mirko Čulina, bas – Darko Batur, umjetnički voditelj: Saša Mario Mešić).
10. svibnja 2016. Blagdan Gospe Loretske. 18 sati. – Svečana Sveta Misa koju predvodi kardinal Vinko Puljić.
 
Društvo zadarskih Arbanasa – predsjednik Enio Grdović, dopredsjednik Dorian Perović. Svečano otvaranje završnih radova Hrvatskog doma „Đili 1910.“ Kod Gospinog stola. Vlasnici Đili Dadić i Kristijan Dadić „Đili mlađi“.
Za sudinike i goste predviđen je bogati program s turističkom – etno i gastro ponudom. Na dobro nam došao blagdan Gospe Loretske 2016. Gospo Loretska, moli za nas! Zonja jon e Loretes, lutu per ne! BEATA VIRGO LAURETANA, ORA PRO NOBIS!
MDCCXXVI. – MMXVI.
 

Nikola Šimić Tonin

Sjednica Povjerenstva za obilježavanje Sigetske bitke

 
 
U palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u četvrtak 21. travnja održana je sjednica Povjerenstva za obilježavanje 450. obljetnice Sigetske bitke. Predsjednik Povjerenstva je predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić, a članovi Povjerenstva su u ime Ministarstva kulture pomoćnica ministra dr. sc. Iva Hraste Sočo, u ime Grada Zagreba zamjenica gradonačelnika Vesna Kusin i prof.dr.sc. Ana Stavljenić Rukavina, međimurski župan Matija Posavec, gradonačelnica Ozlja Gordana Lipšinić, predsjednik Odbora za pripremu znanstvenog skupa povodom 450. obljetnice Sigetske bitkeakademik Tomislav Raukar, upravitelj Odsjeka za povijest HAZU dr. sc. Damir Karbić, predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač, predstavnik Matice hrvatske akademik Josip Bratulić, predstavnik  Družbe „Braća hrvatskog zmaja“ prof. dr. sc. Đuro Deželić, mons. Juraj Kolarić te inicijator proslave dr. sc. Vladimir Lončarević. Povjerenstvo djeluje od lipnja 2015. i u pripremi obilježavanja ovog značajnog jubileja iz hrvatske povijesti blisko surađuje s hrvatskim veleposlanstvom u Mađarskoj, mađarskim veleposlanstvom u Hrvatskoj i Mađarskim kulturnim centrom u Zagrebu, kao i sa Spomen-odborom „Zrínyi Miklós“ kojem je predsjednik Janos Hovari i koji koordinira proslave planirane u Mađarskoj.o što je Hrvatski sabor jednoglasno podržao prijedlog Povjerenstva da se 2016. proglasi Spomen-godinom Nikole Šubića Zrinskog.
http://medjimurjepress.net/wp-content/uploads/2016/01/imgres-30.jpg
Tim povodom u Zagrebu će započeti projekt postavljanja kamenog poprsja Nikole Šubića Zrinskog na njegovom trgu, čime bi se napokon realizirala ideja pokrenuta još 1879. koja se nije mogla ostvariti uslijed nepovoljnih političkih prilika. Grad Zagreb je pokrenuo postupak raspisivanja natječaja za idejno rješenje poprsja. U čast Zrinskog postavit će se i spomen-ploče u njegovom rodnom Zrinu i u Čakovcu, a proslave i prigodna događanja planiraju se i u Ozlju, Hrvatskoj Kostajnici i u drugim hrvatskim gradovima.
 

Marijan Lipovac

Mučenik Makso Milošević

 
 
Dopadne mi u ruke knjižica "IZVJEŠTAJ 1939. – 40." Realne gimnazije u Dubrovniku. Na njenim stranicama pronađoh dragih susjeda, prijatelja (poput dr. Pupatora i gospara Kazimira Tomšića), moga rođaka Iva Rubinija ali i znamenitih ljudi među kojima i mučenika Maksa Miloševića. Knjižica sadrži nastavni plan i program, popis učenika i nastavnika, literature, izvršenih izleta, troškovnika, stipendija i pomoći za siromašne učenike (npr. škola bi im kupila cipele, ponekad i odijelo), sistematskih pregleda, popravnih ispita i dr. administrativnih zanimljivosti i nezanimljivosti.
 
Profesor Makso Milošević rođen je 1887. u Dobroti, Boka kotorska, život skončao na otočiću Daksi gdje je ubijen od strane partizana zajedno sa cijelim nizom uglednika, ali i običnih ljudi. Ovdje ne ulazimo u mehanizam vlasti, dakle ključ po kojem su žrtve odabirane (Milošević kao ravnatelj Gimnazije, Koprivica kao gradonačelnik, Peko kao ravnatelj Radio Dubrovnika, članovi organizacije Hrvatske mladeži (npr. 20-godišnji student Josip Tuta), pater Perica kao nacionalno zaneseni svećenik...) - jer o svemu je u zadnje doba kvalitetno pisano, a i medicinski dio na vrlo temeljit način je obradio dr. Igor Borić.
 
Osim obračuna sa ustaškim pokretom režim je želio likvidirati svaku oporbu, pa i obezglaviti inteligenciju onemogućivši građanske elemente i nositelje kulture i ekonomije u djelovanju. Da se razumijemo, jednako osuđujem zločine crvenih i crnih, s tim da mi se borba za Jugoslaviju i komunistička ideja čine (i uvijek su mi se činile) nečim promašenim i budalastim. (Tim prije što su odnosi Hrvata i Srba bili relativno korektni do stvaranja zajedničke države.) Ono što mi je privuklo pažnju jesu teme koje je profesor hrvatskog i latinskog jezika Milošević davao učenicima za školske zadaće; mnoge zvuče upravo znakovito i zlokobno! Na str. 19. je tema "Što nas veže za rođenu grudu" te "Prolazeći kraj groblja". Nešto vedrije su teme "Dobra i loša strana sporta","Nekoliko tipova (osobitih pojedinaca, op. T.T.) sa gradskih ulica", Naše ljetne radosti", "U našoj luci" itd. Tema br. 8. je "Finis coronat opus" (Završetak (kraj) kruni djelo)!!! Na stranici 20. Započet ćemo s lakšim temama "Zašto toliko volim kino?", "Utjecaj ljepote u prirodi  na ljudsku dušu","Dubrovnik nekoć i danas","Društvene prilike u Dubrovniku prema Držićevim komedijama",te "Mali potoci čine velike rijeke". Slijedi niz intrigantnih naslova, kao "Koja bi Vaša opažanja iz života mogla dati materijala za tragediju?", "Najbolje (najgore) osobine u karakteru ljudi".
 
Ova je tema vječna: a) Zaboravljanje je mana sreća i vrlina b) Sreća otkriva poroke a nesreće vrline. Boka je domovina Maksa Miloševića, neveliki ledenjački zaljev poznat po kapetanima i svecima, vrhunskim spomenicima renesanse i baroka ali i križanju kultura od kojih je Zapadna (katolička) bila dominantna do 1918. godine. Bokelj živi od mora i za more, divne visoke planine grade ga od prirodnoga zaleđa. Velike sile poput Rimljana, Bizanta, Venecije, Austrije i dr. borile su se za taj strateški zaljev na ulazu u Jadran. Prastari dalmatinski Romani su slavizirani, Boka je doživljavala i useljenike iz Italije, BiH (kralj Tvrtko!) i južne Hrvatske, pa i Albanije i Srednje Europe, Rusije i Srbije...
 
Obitelj Milošević bavila se pomorstvom i izgradila jednu od lijepših baroknih palača bokeških. Miloš Milošević je znalački vodio Arhiv kotorski i bio jedan od istaknutijih članova ostataka hrvatske zajednice koji je pokazivao mudrost osobe na razmeđu svjetova i kultura. Na nekome drugome je da oživi likove prošlosti; mučenika svećenika Đura Perušinu, Ozanu i Leopolda, Gracija i kontroverznog talenta don Zbutegu, Zmajeviće i Antuna Lukovića (desnu ruku ing. Lessepsa), čudnoga grješnika Viktora Vidu, slikare Šojata, Lipovca, Stanića, svjetskog hohštaplera Zanovića, časnika Moškova, biskupa Butorca i tolike druge. A i Hrvate koji su svojim djelovanjem obogatili Crnu Goru, poput arhitekta Josipa Slade, Bukovca, Medovića, pravnika Bogišića, Meštrovića, Vuka Mandušića, generala Sarkotića, pa i izvjesnog Jožeka po kom se nazivao svojedobno glavni grad pod gorom.
 
Gotovo zaboravih spomenuti za Boku da je vrlo vjerojatno domovina oca velikoga pape Siksta V. (16. stoljeće), naime da prezime Peretti dolazi od talijanske riječi pera (kruška), a po biskupu Zmajeviću iz 17. stoljeća Peretti dolazi od spomena na Kruševicu, kraj pokraj planine Orijen sjeveroistočno od Herceg Novoga (grad ime dobio po hercegu Stjepanu Vukčiću). Kruševicu i obližnji kraj su Turci oduzeli Dubrovčanima sredinom 15. stoljeća, te su sa Sutorinom držali gotovo 400, a Herceg Novi oko 200 godina. Blizu je i rodni kraj Ozane Kotorske (rođena Kosić), suvremenice Držića (i ta obitelj, kao i mnoge druge dubrovačke loze, starinom je bokeška). Sasvim sigurno je i slavni kipar i graditelj sa Brača Tripun Bokanić bokeškoga podrijetla. (sveti Tripun je zaštitnik Kotora, slavi se 3. veljače kada i sv. Vlaho.)
 

Teo Trostmann

Anketa

Treba li ministrica Gabrijela Žalac podnijeti ostavku?

Petak, 22/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 875 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević