Get Adobe Flash player

Povijesna istina o "hramovima i o hramaškom blagu" na Bliskom istoku

 
 
Isus je bio Galilejac, kraj koji su židovi s prezirom nazivali 'galil' - 'Yeshu hanotzri' (u smislu - kraj onih tamo). Galilejci su u starini bili srodnici s Europljanima pa su ih nazivali još i 'bijeli Sirijci' (zato Isusa prikazuju na slikama s plavom kosom). Opsluživali su vjeru koja je u nekim segmentima (prvi dio 'Petoknjižja') bila srodna hebrejskoj vjeri (ali ne priznaju rabine ni njihov 'Talmud') i imali su i svoj posebni Hram kao vjernici Samaritanci (ostaci tog Hrama i danas se mogu vidjeti u mjestu Garizim. Potomci Samaritanaca postoje u Galileji i danas, ali kao 'najmanji narod na svijetu' toliko su ih ŽIDOVI iskorjenjenjivali. Tako bi moglo biti i s Palestincima. Židovi su znali da se u taj Hram slijevaju veliki prihodi jer Gaileja je bila vrlo bogata zemlja, a Galilejci poznati kao dobri zemljoradnici pa i ribari (uz jezero Tiberiada, gdje je navraćao Isus, bio je i lučki grad Dalmanuta).
Isus je svoj prvi javni nastup imao u Galileji, točnije u "kraju Magadanskom kod Dalmanute". Tu u blizini održao je i svoj 'Govor na gori' pred mnoštvom svijeta. U to vrijeme još je trajalo neprijateljstvo između Samarijanaca i Židova. Uostalom, Židovi su očekivali Mesiju, a Samaritanci pak - Spasitelja svijeta. Pa kad su Samaritanci čuli da se Isus sprema na put u Jeruzalem, odbili su da ga prime kao i nekoliko učenika koji su ga pratili.
N.B. - Neki židovski teolozi tvrde da je Marija potjecala iz roda Dan, pa tako ispada da nije bila iz plemena Juda.
 
Začudo, naziv naroda Dan je isto kao i u Homerovoj Ilijadi - Dan(ajci). Za Danajce se povijesno zna da im je izvorna domovina bila na Srednjem Dunavu (Danu - odakle Dan) i posve je moguće da su pripadnici roda Dan bili upravo rodočelnici tih Bijelih Sirijaca, odnosno Galilejaca. A i sam grad Magadan očito dolazi od složenice 'maga-dan', dakle Veliki-Danaj (izraz kao i Make-donia) dolazi iz staroiranskog, medskog jezika, sto znači da bi mogla biti točna tvrdnja Galilejaca da su tu oni starosjeditelji a Hebreji doseljenici.
 
Pitamo se kako protumačiti Isusov vrlo kritični odnos prema 'nevjernim Židovima', Posebno kad im u lice reče: "Vi imate đavla za oca. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito jer je lažac i otac laži"(I.8). A što se tiče židovskog uvjerenja da bi Bog boravio u jeruzalemskom Hramu, Isus im je uzvratio: "Bog, Stvoritelj svijeta i svega što je u njemu. On koji je Gospodar Neba i zemlje, ne prebiva u hramovima niti ga poslužuju ljudske ruke, kao da bi trebao nešto on koji svima daje životni dah i sve ostalo" (AA, 17,24). A za čuvare 'hramskog blaga' Isus je rekao da su budale, jer da smatraju da je hramsko blago dokazom na čijoj strani je Bog.
 
No, da bi se domogli nadzora nad Hramom galilejskih Samaritanaca (koje Evanđelje naziva - 'dobri ljudi', kao 'dobri Samaritanac' itd.), Židovi su udarili na njih vojnom silom. Porazili su ih i razorili njihov hram, a zatim su ih prisilili da plaćaju porez Hramu u Jeruzalemu. Zato su Josip i Marija išli u Jeruzalem jer je to postao i njihov glavni grad da se tamo upišu u registar hebrejskih podanika i predaju hramski obol, iako su Galilejci, a ne Judeji. 
 
NOTA: Mi pogrješno sve Hebreje nazivamo Židovima (Judeji) jer to je tek jedno od hebrejskih plemena. Pa kako su ljude prevarili sa samaritanskim hramom tako se u novije vrijeme svi varaju nazivajući sve Hebreje - Judejci, odnosno Židovi. A od svih vjerskih židovskih sekti danas je djelatna samo sekta 'farizeji', kojoj je pripadao i sv. Pavao, a koju su hramski svećenici 'saduceji' najviše mrzili i progonili. Oni su bili tradicionalni neprijatelji i IIira koji su u dalekoj antici naselili i taj kraj i to u sporazumu s Egipćanima. Iz sukoba hebrejskih nomada sa starosjediteljima - Filistima (naziv koji dolazi od doseljenika s Pelesta u Jadranu) - izvučena je pučka priča o 'Davidu i Golijatu'. Iliri su naime bili poznati kao ljudi visokog stasa (nedavno je otkopan jedan grob visokih Filista). Iz te priče, vjerojatno potječe i njihova mržnja prema Hrvatima kao potomcima Ilira, kao najstarije nacije mazdajske vjeroispovijesti, koja je od tvrdokornog farizeja ('farizej' znači hebrejski pripadnik sekte koja je pristala uz mazdajnsko jednoboštvo) apostola Pavla primila kršćanstvo.
 
Naime kralj Judeje, Herod je s nekoliko svojih ratnih brodova sudjelovao na strani Antonija i Kleopatre u Bitci kod Akciosa južno od Krfa, na ulazu u Jadran, protiv Oktavijana i Agrippe, gdje su bili presudni ilirski ratni 'lemboji' i gdje je Herod doživio teški poraz. Pobjegli iz vatre Antonije i Kleopatra su, dospijećem u Aleksandriju, načinili samoubojstvo.
 
U nazočnosti svih službenih predstavnika SPQR-a, August je potvrdio valjanost svih isprava koje je dao i potpisao Agrippa. No Augustovo se zdravlje popravljalo nakon Ekspedicije na Zapad Carstva. Pa kako je nakon inspekcije na zapadu, August bio najavio i svoj put na istok Carstva, a budući da mu to zdravstveno stanje jošnije dopuštalo, na taj je put otišao Agrippa koji za tu službu dobiva imperium (pune ovlasti) koji na istoku jošnitko nije dobio.
 
Agrippa je 14. g. pr. Kr. išao u inspekciju u Felix Beritus (Bayrut). Ondje ga je došao posjetiti poraženi i ponizni kralj Judeje Herod (Antonijev saveznik i Augustov neprijatelj), koji ga je pozvao da posjeti Jeruzalem. Agrippa je uslišao molbe židova da im se dozvoli posebno pravo kontinuiteta njihove vjere i običaja i u grčkim gradovima, ali je odbio prisustvovati žrtvovanju pred Herodovim opoganjenim hramom. Koliko god bio ponizan pred Agrippom, toliko je kasnije bio ohol kad je odlučio da uništi kršćanstvo koje je u svom poslanju bilo nevino i nije imalo nikakve podle prijetnje prema tom uzurpatoru vlasti nad Palestinom... Taj osjet gubitnika je motivirao i njihovu trajnu mržnju i nemoćnih kršćana i nadmoćnih Ilira.
 

Akademik Mirko Vidović

Crkva sv. Petrosa i Pogosa u Černivcima

 
 
Armenska crkva sv. Petrosa i Pogosa (sv. Petra i Pavla) nalazi se u Černivcima, u zapadnoukrajinskom gradu na desnoj obali rijeke Prut. Izgradnja crkve počela je 1869. god., a završena je i blagoslovljena u listopadu 1875. Projekt crkve je izradio poznati češki arhitekt, dobročinitelj Josef Hlavka (1831. - 1908.). Crkva je pripadala Armenskoj katoličkoj crkvi nakon sklopljene unije s Apostolskom Stolicom.
http://groupshostels.com/sites/default/files/field/image/llllllllllllllllllllllllllllllllll.jpg
Armenska crkva sv. Petrosa i Pogosa je izgrađena u cilju nacionalnoga jedinstva armenskoga iseljeništva u Černivcima. Postojala je župna škola. Crkva sv. Petrosa i Pogosa posjeduje orgulje i ima izvrsnu akustiku pa su zbog toga tu održavani koncerti vokalne glazbe. Crkvu nakon 1944. zatvaraju, a Armenci-katolici napuštaju grad. Crkvenu imovinu daju na raspolaganje različitim gradskim organizacijama. Neko vrijeme crkvu su koristili kao skladište, a zatim ju pokušali sačuvati kao spomenik gradske arhitekture.
 
U arhitekturi su se isprepletala počela romanskoga i gotičkoga stila, a također i ukrajinskoga baroka. U unutarnjem dijelu postoji zidno slikarstvo i kipovi. U svojem planu crkva pokazuje latinski križ. Središnji ulaz ima trostranu izbočinu, a oltar polukružnu oblost. Fasada završava dvama tornjevima zvonicima.
 
Godine 1986. zgrada crkve se je počela koristiti kao dvorana orguljaške glazbe. Tu su ugrađene velike orgulje češke tvrtke “Rieger-Kloss” i održavaju se koncerti orguljaške glazbe ukrajinskih i inozemnih izvođača. Crkvu su ponovno obnovili 1988. god. Počelo se održavati bogoslužje prema obredima Armenske apostolske crkve.
 

Artur Bagdasarov, www.hkv.hr

Održana sjednica Povjerenstva za obilježavanje 450. obljetnice Sigetske bitke

 
 
U palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u srijedu 20. srpnja održana je sjednica Povjerenstva za obilježavanje 450. obljetnice Sigetske bitke kojem je na čelu predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić. Sigetska bitka koja se odigrala 7. rujna 1566. nakon što su malobrojni branitelji tvrđave Siget u Mađarskoj, uglavnom Hrvati, pod vodstvom bivšeg hrvatskog bana Nikole Šubića Zrinskog mjesec dana odolijevali opsadi osmanske vojske pod zapovjedništvom sultana Sulejmana Veličanstvenog jedan je od najznačajnijih događaja u povijesti Hrvatske, Mađarske i Europe. Zaustavljanje moćne osmanske vojske na putu prema Beču bio je prijelomni trenutak za zapadnu kulturu i civilizaciju koji je promijenio tok povijesti za nekoliko sljedećih stoljeća, dok je Nikolu Šubića Zrinskog njegova junačka pogibija pretvorila u hrvatskog i mađarskog nacionalnog junaka koji simbolizira junaštvo, požrtvovnost i domoljublje.
http://szigethvar.hu/files/zrinyi%20miklos%20tarnokmester.jpg

Nikola Šubić Zrinski

 

Na sjednici su bili i pomoćnica ministra kulture dr. sc. Iva Hraste Sočo, zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba Vesna Kusin, međimurski župan Matija Posavec, zamjenik sisačko-moslavačkog župana Marin Piletić, predstavnik Matice hrvatske akademik Josip Bratulić, predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač, predsjednik Hrvatskog muzikološkog društva akademik Stanislav Tuksar, voditelj Odsjeka za povijest HAZU akademik Tomislav Raukar, upravitelj Odsjeka dr. sc. Damir Karbić, predsjednica Povjerenstva za spomenike, skulpture, spomen-ploče i sakralna obilježja Gradske skupštine Grada Zagreba dr. sc. Ana Stavljenić Rukavina, predstavnik  Družbe „Braća hrvatskog zmaja“ prof. dr. sc. Đuro Deželić, ravnatelj Zavičajnog muzeja Ozalj Stjepan Bezjak te inicijator proslave dr. sc. Vladimir Lončarević.
 
Povjerenstvo djeluje od lipnja 2015. i u pripremi obilježavanja ovog značajnog jubileja blisko surađuje s hrvatskim veleposlanstvom u Mađarskoj, mađarskim veleposlanstvom u Hrvatskoj i Mađarskim kulturnim centrom u Zagrebu, kao i sa Spomen-odborom „Zrínyi Miklós“ koji koordinira proslave planirane u Mađarskoj.
Na poticaj Povjerenstva Hrvatski je sabor jednoglasno 2016. proglasio Spomen-godinom Nikole Šubića Zrinskog, a članovi Povjerenstva izrazili su zadovoljstvo dosadašnjim tijekom obilježavanja 450. obljetnice Sigetske bitke.moslavačka županija u rujnu će organizirati stručne skupove u Hrvatskoj Kostajnici s temom Zrinski u hrvatskoj povijesti i Zrinski u hrvatskoj književnosti za nastavnike povijesti i hrvatskog jezika. Organizirat će se i dvije  likovne  kolonije  na  temu  obitelji  Zrinski  i Nikole Šubića Zrinskog u Zrinu i Gvozdanskom, izložbe  u Hrvatskoj Kostajnici i Glini o  uspostavi  i  funkcioniranju Vojne   krajine   te   ulozi   Zrinskih   u   stvaranju   obrambenog   sustava   protiv   Osmanlija, u Sisku će se promovirati roman Bitka Alena Samboleca, a u planu su i prigodna sportska događanja.
 
U čast Zrinskog u rujnu će se postaviti i spomen-ploče u njegovom rodnom Zrinu i u Čakovcu. U Muzeju Međimurja u Čakovcu 16. rujna će se otvoriti izložba o Sigetskoj bitci na kojoj će po prvi put biti izloženi kaciga i sablja Nikole Šubića Zrinskog koji se čuvaju u Beču. U sklopu obilježavanja 450. obljetnice Sigetske bitke, HNK Zagreb je na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu 12. srpnja izveo operu Nikola Šubić Zrinjski Ivana Zajca, a dijelove opere 29. travnja u Starom gradu Zrinskih u Čakovcu. Operu će 18. rujna u Budimpešti izvesti HNK Osijek, dok će se 16. rujna u Osijeku izvesti mađarski rock mjuzikl Zrínyi.
 

Marijan Lipovac

Anketa

Tko će profitirati od smjene Lovre Kuščevića i ostanka u vlasti HNS-a?

Utorak, 16/07/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1445 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević