Get Adobe Flash player

Uz 10. travnja 2015.

 
 
Čestitke uz novu obljetnicu Desetoga travnja, obnove naše NDH za spas i oslobođenje hrvatskoga naroda, u svojoj povijesnoj, prirodnoj i etničkoj domovini, između visokih Alpa, velikih rijeka i plavoga mora, kada želismo obnoviti svoju slobodnu i nezavisnu državu Hrvata, na prostorima slavnih nam Kneževina i Kraljevina Hrvatskih. Mi bijasmo jedini osloboditelji koji se s toliko ljubavi, domoljublja i rodoljublja, borismo protiv svih onih hudih nacista i fašista, jugokomunista i šovinista, agresora na naše svete prostore, obnovljene nam nezavisne Države. Klanjasmo se svima koji umiraše, kroz ona duga stoljeća, za opstojnost hrvatskoga naroda, u svojoj vlastitoj zemlji, lijepoj domovini, slobodnoj Hrvatskoj, od kneza Klukasa, Porge, Domagoja, Branimira, kraljeva Tomislava, Krešimira, Zvonimira i Petra Svačića, banova Zrinskih, Frankopana, Šubića i Jelačića. Njih pedesetak uz imena im Jelena, Katarina, Mila Gojsalića i tolikih znanih i neznanih hrvatskih žena heroina.
 
Kleli smo se domovini i Državi Hrvatskoj i svima njima uz pozdrav Domu i domovini, za koju smo bili u svakome trenu spremni mrijeti. Nismo osvajali tuđe, još od pape Agatona iz 679. do Ante Ivanplaninskoga 1941. To je bila naša prisega hrvatskome narodu, domovini, s našim usklikom Bog i Hrvati! Skupa smo se radovali, jurišali i umirali za svete nam slobodarske ideale. I sada nakon sedamdeset godina vidim one postrojene mladiće, bujnih kosa sa stisnutim puškama u svojim rukama. Bili smo svi naprosto zaljubljeni u jednu jedinu ljubav, koja se zvala Hrvatska!
 
Vjerovali smo u slobodnu Hrvatsku u kojoj će vladati hrvatski narod, pravde i slobode, za sve one koji je poštuju. Duge četiri godine rata, u kojemu su nas svi napadali, a mi smo samo branili ono što je naše. I neprijatelji su učinili svoje. Oni kojima nikada nije stalo do slobode svih, a ne samo njih. Prepustili su hrvatski narod krvnicima jugokomunista. Oni su nam priuštili križne puteve smrti, nakon one bleiburške predaje. Tu sam bio i ja. Gazio sam sa stotinama tisuća Hrvata, naroda svoga. Rijetkim preživjelima, umjesto nagrada, slijedile su nam dugogodišnje robije. Kao jedan od preživjelih sjećam se svih svojih suboraca: Željezničke bojne, Drugoga Zdruga HOS-a. Sjećam se svih s križnih puteva smrti koji se borismo i umirasmo za Državu Hrvatsku! Prigodom Desetoga travnja neka je svima mrtvima pokoj vječni a živima iskreni pozdrav! Četrnaestogodišnji robijaš jugo tamnica
 

Vinko Vice Ostojić

Kao što slikar u ruci drži paletu, tako i Sveti Vlaho u ruci drži ovaj grad

 
 
Izložba dubrovačkih slikara  i tribina „300 godina Crkve Sv. Vlaha“. Jubilarni deseti Dani kršćanske kulture u Dubrovniku  otvoreni su u atriju palače Sponza likovnom izložbom dubrovačkih slikara „300 godina Crkve Sv. Vlaha“.
 
- Čast mi je i zadovoljstvo kazati nešto o ovim slikarima kazati nekoliko riječi, o ljudima koji su ispred sebe imali isti model, istu osobu, isto biće. Već punih 300 godina pred svima stoji i reklo bi se, pozira, Crkva svetog Vlaha, jedinstveno stvorenje od kamena i žbuke, zlata i  srebra, neba i zemlje, vatre i divljenja, s osloncem na snagu koja iz nje izvire i koja se u nju slijeva, u jedinstvenu sliku, spajajući prolaznu ljudsku tvar i neprolaznu božansku supstancu od koje je sazdana ta kuća hram u kojem stanuje sve ono što je Dubrovčanima i ne samo njima, najsvetije i srcu najbliže – kazao je akademik Luko Paljetak. Svi ovi umjetnici na svoj način opisuju, slikajući, interpretirajući Crkvu slikaju svjetlost bez koje nema slikarstva, tu vjeru u smisao stvaranja, bez koje nema razloga da se išta u ljudskim poslovima čini. Kao što slikar u ruci drži paletu, tako i Sveti Vlaho u ruci drži ovaj grad. On je njegova paleta, a mi smo na njoj boje, tople i hladne, radosne i sjetne, protivne i sukladne, za onu sliku života koja ovdje nekako za sve vijeke vjekova nepomućeno traje. Zajednička je ovim umjetnicima jedna stvar, kako se to vidi na ovoj izložbi – iskrena ljubav prema motivu, zanos koji vodi ruku i kist, od čega god on bio. Sveti Vlaho, gledajući ovu izložbu, nikako nemoj reći: 'Ne sličim na sebe'. Važno je da mi sličimo na ono što ti nama značiš – zaključio je Paljetak otvorivši izložbu.
 
U dvorani Ivana Pavla II. održana je tribina '300 godina Crkve svetog Vlaha'. Povjesničarka umjetnosti Katarina Horvat – Levaj ovom je prigodom predstavila svoje istraživanje o obnovi Grada nakon potresa 1667. godine kad je radikalno promijenjena njegova vizura.
- Dubrovnik svoju baroknost duguje jednoj elementarnoj katastrofi, poznatom potresu 1667. godine. Potres je uzrokovao radikalnu obnovu cijelog gradskog tkiva gradnjom znamenitih crkva. U prvom redu Katedrale i Isusovačke crkve. U tu srednjovjekovnu strukturu uvedeni su novi, izrazito barokni, akcenti, a obnovom stambene arhitekture ta srednjovjekovna matrica je transformirana na novi način. - pojasnila je Horvat - Levaj dolazak baroka u Dubrovačku Republiku.
 
Crkva Sv. Vlaha, zaštitnika grada Dubrovnika, podignuta je početkom XVIII. stoljeća na južnoj strani glavnog gradskog trga u staroj dubrovačkoj jezgri, na mjestu, gdje se križaju dvije glavne gradske prometnice i gdje se ranije nalazila crkva posvećena istom patronu, sagrađena u romaničko-gotičkom stilu. No, spomenuti srednjovjekovni objekt teže je stradao u potresu 1667. godine, a još više u požaru koji je uslijedio 1706. godine, kada je crkva slučajno zapaljena. Od te su crkve sačuvani samo temelji, odnosno tri kipa – stari srebrni pozlaćeni kip sv. Vlaha s maketom grada iz vremena oko pada Carigrada (1453.) te dva kamena kipa Nikole Lazanića, sv. Vlaho i sv. Jeronim. Pretpostavlja se da su bili u sakristiji stare crkve koja nije izgorjela u požaru.
 
U svojevrsnom programu obnove arhitektonske jezgre Dubrovačke republike, odnosno njezinih najvažnijih građevina vezanih uz javni života grada Dubrovnika, trebalo je nakon razorne 'trešnje' nanovo oblikovati i oštećenu i nagorjelu crkvu Sv. Vlaha. Venecijanski majstor Marino Gropelli, pozvan je iz Mletaka kako bi prikazao dubrovačkim vijećnicima projekt za novu crkvu. Od dva rješenja koja je Gropelli predložio, ni jedan nije sačuvan do današnjih dana. No, izgled odabranog nacrta možemo naslutiti i rekonstruirati prema današnjoj snimci prostornog rasporeda crkve koji se nije promijenio u zadnjih tristotinjak godina.
 
Marino Gropelli, poznatiji u svom zavičaju kao kipar nego kao graditelj, izradio je i glavni oltar od mramora u njezinoj unutrašnjosti, kao i kip sv. Petra nad vratima sakristije, te Ivana Krstitelja nad ulaznim vratima. Gropellijevi su i kipovi sv. Vlaha, Vjere i Nade nad pročeljem i anđela nad portalom. Do danas se u crkvi sačuvalo pravo bogatstvo umjetničkih predmeta koji imaju i liturgijsku funkciju. Crkva ima i dva bočna oltara: i to lijevi Sv. Krih, kao što je bio i u romaničkoj crkvi, a desni Sv. Lucije na kome je slika Gospe s djetetom, te sv. Vlahom i Emigdijem, zaštitnikom od potresa, rad domaćeg slikara Josipa Rossija iz XIX. st. Najljepši ures jednostavne unutrašnjosti ovog objekta je predivni drveni balatur nad glavnim oltarom. Ograda ovog pjevališta, na kom su i vrijedne orgulje, oslikana je u živom koloritu sa sedam slika sakralne teme od znamenitog dubrovačkog baroknog slikara Perra Matejevića. Motivi na poljima ograde su prikazi svetaca (sv. Cecilija i sv. Vlaho) i anđela koji su uz to bogato dekorirani pozlatom. U bočnim dijelovima crkve, od kojih je desna sakristija, izložene su slike, raspela, srebrno crkveno posude, crkveno ruho, ukrasni predmeti od porculana većinom iz XVIII. st.
 
Ove umjetnine su nabavljane u doba ponovne izgradnje crkve. Pet relikvija, odnosno moći sv. Vlaha, čuvaju se danas u Moćniku stolne crkve Uznesenja Marijina, umetnute u raskošne srebrne okvire oblika krune, ruku, noge i pokaznice koje potječu iz XI., XII., XIV. i XV. st. U Parčevoj crkvi nešto je umjetničkog materijala iz XIX. i XX. st. što govori o kontinuiranoj brizi župnika sv. Vlaha kao i vjernika da im ova crkva što ljepše izgleda. Tako je u nedavnoj prošlosti uz renesansne kipove svetaca Vlaha i Jerolima, isklesanih od ruku vrsnog bračkog kipara Nikole Lazanića iz XV. st., postavljen kip Parea izrađen po uzoru na istu skulpturu velikana hrvatskog modernog kiparstva, Ivana Meštrovića. Poseban ugođaj ovom skladnom interijeru daju dugine boje svjetlosti koja se probija kroz umjetnički izuzetno izvedene vitraje, izrađene od istaknutog domaćeg slikara Iva Dulčića sredinom XX. st. Na zidovima crkve vise brojne slike svetaca naslikanih rukom manje poznatih talijanskih slikara. U desnoj, staroj sakristiji, visi zanimljiva slika na platnu, iz XVIII. st., na kojoj je prikaz potresa koji rusi kuće, palače i zvonike Dubrovnika te parca Vlaha koji moli milost za svoj Grad. To je dokaz koliko su stanovnici Dubrovnika bili povezani sa svojim zaštitnikom, a to su i danas. Njemu su posvetiti jednu od istaknutih crkava, njegovim su kipom resili sve javne građevine, kule, portale i važne dijelove zidina. Ovaj stari biskup i parac štitio je stoljećima svoj Grad.
 
Tijekom agresije na Hrvatsku crkva je bila pogođena više puta, pa joj je bilo oštećeno pročelje, stubište s balustradom, portal, vitraji i krov. U žestini najjačih razaranja Grada, 6. prosinca 1991., Dubrovčani su moliti vlasti da se otkrije jedan od kipova sv. Vlaha, koji je bio zaštićen drvom od eventualnog oštećivanja, kako bi usmjerivši svoj pogled prema neprijatelju ponovno pokušao zaštititi Dubrovnik i donijeti mu željeni mir. „Vlahovo kandilo gori trajno stoga pošto mu svaki naraštaj dolijeva u posudicu novo ulje, vlastito ulje predodžaba, potreba, interesa, nada, nada, očekivanja i preobražava istu nazočnost na različite načine“, kako piše slikar Mladen Pejaković (Omjeri i znakovi, 1996.).
 

Nives Matijević

Predstavljen Kalendar Gospine jubilarne godine 2015.

        
 
Za 300. obljetnicu slavne pobjede pod Sinjem, koja se dogodila davne 1715. godine nad Turcima uz Gospin zagovor, Franjevački samostan i Župa Čudotvorne Gospe Sinjske izdali su prigodni „Kalendar Gospine jubilarne godine 2015.“ Kalendar je javnosti predstavljen u ponedjeljak, 9. ožujka u Velikoj dvorani Samostana Gospe Sinjske.
 
Uvodnu riječ za kalendar napisao je mons. Marin Barišić, nadbiskup i metropolit splitsko-makarski, o jubilarnom slavlju višestoljetne vjernosti i odanosti piše fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, o tri stoljeća od milosne pobjede i zahvalnoga štovanja Gospe Sinjske 1715. – 2015. piše fra Petar Klapež, gvardijan i upravitelj Svetišta, o kratkoj povijesti Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske piše fra Mirko Marić. U kalendaru su objavljene obavijesti i kalendar događanja u godini jubileja o čemu pišu i fra Josip Šimić, fra Luka Tomašević, fra Ante Vučković, fra Domagoj Runje, fra Stipe Šušnjara, Tanja Kodžoman Križanac, fra Josip Grbavac, fra Stjepan Čovo, Stipe Božić, fra Ante Jadrijević, Kuzma Kovačić.
 
„Ponosni vjernici i građani Sinja, braća franjevci, čuvari svetišta Gospe Sinjske, Cetinska krajina, Splitsko-makarska nadbiskupija i čitava naša domovinska Crkva, slaveći 300. obljetnicu najznačajnijega marijanskog svetišta južne Hrvatske, za ovaj jubilej zahvalna je prije svega našoj Gospi Sinjskoj te hrabrim svjedocima i braniteljima vjere. Braćo i sestre, moj pozdrav svima vama, ujedno je i poziv mladićima i djevojkama, očevima i majkama, da po bogatom kulturnom programu i duhovnom sadržaju budete dionici slavne povijesti, ljudske hrabrosti i kršćanske vjernosti, kao i njezini svjedoci i proroci u sadašnjosti, za našu budućnost. Ovogodišnje započeto korizmeno vrijeme, neka bude naša produžena priprava za slavlje 300. obljetnice svetišta naše Gospe Sinjske, te ujedno priprava za konačni Veliki Jubilej i naše uznesenje u Nebo“, napisao je mons. Marin Barišić, nadbiskup i metropolit splitsko-makarski uvodnu riječ za kalendar.
 
Župnik fra Ante Bilokapić započeo je predstavljanje Kalendara himnom - O Gospe Sinjska Djevo sveta. „Župa Čudotvorne Gospe Sinjske jedna je od brojnijih i življih župnih zajednica u našoj Splitsko - Makarskoj nadbiskupiji. Brojimo više od tristo godina snažnih i posebnih veza  s biskupima Splitsko – Makarske nadbiskupije, prokušanih, učvršćenih u nerijetko teškim i bolnim okolnostima. Ta je povijest rječiti dokaz ljubavi ovoga puka prema evanđelju i prema Crkvi koji su kroz stoljeća oblikovali svakodnevni život, osobni i nacionalni identitet ovoga kraja“, naglasio je župnik fra Ante.
 
Gvardijan fra Petar Klapež istaknuo je kako su na svetkovinu Velike Gospe 2014. otvorena vrata tristote obljetnice od milosne Gospine pobjede nad Osmanlijama, koju će na nacionalnoj razini biti proslavljena ove 2015. godine na blagdan Velike Gospe. Gvardijan je kazao kako svaki jubilej u sebi nosi tri bitne stvarnosti u ljudskom životu: ponos, odgovornost i zahvalnost. „Sadržaj ovog kalendara podijeljen je u četiri velike cjeline: kratki povijesni osvrt na Svetište, duhovno liturgijska zbivanja koja će se dogoditi u ovoj godini, kulturno-znanstvena zbivanja i materijalni radovi koje planiraju Svetište i župa Gospe Sinjske“, istaknuo je sinjski gvardijan koji je predstavio i logo ovogodišnje proslave, rad poznatog likovnog umjetnika Ivana Grgata.
 
O povijesti Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske, dolasku u Sinj, Crkvi pod Kamičkom kao i obnovi Svetišta, te zvoniku Gospe Sinjske govorio je fra Hrvatin Gabrijel Jurišić koji je istaknuo kako je riječ o velikih 300 godina zajedništva puka i njegove zaštitnice Blažene Djevice Marije – Majke od Milosti. „U ovoj knjižici dali smo naglasak na pastoralna i duhovna događanja. Uvijek će biti onih koji će kazati kako je nešto propušteno i to nije čudno, jer svako od ova tri stoljeća je sadržajno i bogato u svakom pogledu. Izabrali smo da najvažnije, da to bude kratko i informativno, što se događalo, što se sada događa i što će se događati u budućnosti u našem Svetištu“, istaknuo je fra Gabrijel Jurišić.
 
Značajan dio programa ovogodišnje velike obljetnice bit će kulturno - znanstvena događanja koja je predstavio ravnatelj Franjevačke gimnazije fra Josip Grbavac, koji je ujedno i predsjednik Organizacijskog odbora Međunarodnog simpozija koji će se održati od 12. do 17. svibnja pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Ovaj važan znanstveni događaj održati će se na dvije lokacije, u Zagrebu i Sinju,a obradit će povijesne, demografske i sociološke teme, povijest Alke i štovanje Gospe u Cetinskoj krajini. „Ovogodišnja slavlja zamišljena su kao slavlja na nacionalnoj razini. Vjerujem kako će Sinj uistinu u to vrijeme biti mjesto značajnih događanja, od naše Alke u turističkom smislu do duhovnih slavlja“, kazao je fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Provincijal je najavio izradu misnice s ornamentom iz same Gospinog okvira, jubilarne medalje, rad akademskog kipara Kuzme Kovačića, velike zlatne krunice Gospi u čast i zahvalu, početak izgradnje nove crkve Sv. Nikole Tavelića u Brnazama, izradu reljefa fratara iz našeg kraja žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, dovršetak postavljanja postaja Križnog puta na Sinjskoj tvrđavi, uređenje fratarske grobnice postavljanjem mozaika 'Uskrsnuće', te rad na projektu 'Staza Gospi Sinjskoj'.
 
„Ova knjižica je pokušaj predstavljanja onoga što mi želimo učiniti za ovaj jubilej. Neka ovo postane 'živo slavlje', dajmo svoj maksimum. Bog nam je dao Gospu i Alku, budimo zahvalni. Nadam se da ovo slavlje neće biti komemoracija slavne prošlosti nego poziv na konstruktivnu i pozitivnu budućnost, zaključio je provincijal Kodžoman.
 

Nives Matijević

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Nedjelja, 15/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 914 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević