Get Adobe Flash player

Stjepan Krasić član Međunarodne inženjerske akademije sa sjedištem u Moskvi

 

Veleučeni akademik, prof. dr. sc. Stjepan Krasić, dominikanski fratar, svećenik i znanstvenik svjetskoga glasa, postao je 2015. godine član Međunarodne inženjerske akademije sa sjedištem u Moskvi.
http://www.danikrscanskekulture.info/images/sudionici/205.jpg
Stjepan Krasić
 
Prof. dr. sc. Stjepan Krasić, bijeli fratar, svećenik i znanstvenik svjetskoga glasa, nedavno je postao član Međunarodne tehničke akademije sa sjedištem u Moskvi.  Svaka mu čast, bravo!
 
На Общем собрании Международной инженерной академии, состоявшемся 15 мая 2015 года, в состав МИА были избраны новые действительные члены и члены-корреспонденты >>
Степан Красич (ХОРВАТИЯ)
Stjepan KRASIC
Проблемы инженерного образования
 
»Malo se ljudi kod nas može pohvaliti tolikim doprinosom znanosti, Katoličkoj crkvi, očuvanju nacionalne svijesti. Hrvatski dominikanac svjetskoga glasa podrijetlom iz Čitluka, dvostruki rimski doktor i dugogodišnji profesor crkvene povijesti na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu, povjesničar svjetskoga glasa, dopisni član HAZU-a 
nedavno je za vrijeme održavanja međunarodnog simpozija "The 26th DAAAM International Symposium i 4th DAAAM International Doctoral School" na Sveučilištu u Zadru postao član Međunarodne tehničke akademije (International Academy of Engineering) sa sjedištem u Moskvi.
 
Novi članovi postali su su izv. prof. dr. sc. Toni Bielić s Pomorskog odjela Sveučilišta u Zadru, prof. dr. sc. Heinz Brandl, predsjednik Austrijskog društva inženjera i arhitekata, prof. h.c. dr. sc. Johann Grabenweger, član uprave koncerna KHS, prof. dr. sc. Branko Novaković, prof. emeritus Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Valentin Pryanichnikov, voditelj robotike na Ruskoj akademiji znanosti i prof. h.c. Markus Stopper, direktor koncerna MKW.
 
Predsjednik DAAAM International Vienna prof. dipl. ing. dr. techn. dr. mult. h.c. Branko Katalinić, uime predsjednika akademije prof. Borisa Vladimirovicha Guseva, uručio je novoimenovanim članovima diplome i prigodne medalje Međunarodne tehničke akademije. Na kraju je prof. Krasić, koji je u sjedištu akademije u Moskvi bio jednoglasno i već u prvom krugu glasovanja izabran za redovitog člana akademije, zahvalio na izboru u svoje ime i uime ostalih novoimenovanih akademika održavši govor na latinskom, još uvijek jeziku kulture i znanosti, u kojemu je istaknuo važnost tehnike i tehnologije u ljudskom životu.
 
Najplodniji povjesničar
 
Prof. dr. sc. Stjepan Krasić rodio se u Čitluku kod Mostara 1938. godine. Član je dominikanskog reda. Studirao je u Dubrovniku, Zagrebu i Rimu gdje je postigao dva doktorata: iz teologije i povijesti. Punih 35 godina predavao je povijest i metodologiju znanstvenog rada na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu i obnašao razne akademske službe te bio član brojnih akademskih i znanstvenih ustanova. Nakon povratka u domovinu, predaje povijest na Međunarodnom sveučilištu u Dubrovniku (Dubrovnik International University). Dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
 
Stjepan Krasić je jedan od najuspješnijih i najplodnijih hrvatskih povjesničara u posljednjih nekoliko desetljeća, ne samo u smislu broja objavljenih radova nego i njihove važnosti. Njegove brojne znanstvene rasprave neprestano otkrivaju ne samo nepoznate nego i neslućene činjenice iz hrvatske kulturne prošlosti ili, pak, pomiču u prošlost ustaljena ili već poznata saznanja. Osobito je proučavao i proučava različite aspekte društvenih, kulturnih i religioznih gibanja hrvatske povijesti, objavivši s tih područja 23 knjige, od kojih su neke u više svezaka, i oko 200 znanstvenih rasprava i članaka različite dužine. Ime mu je vezano uz iznimno značajna (znanstvena) otkrića koja bacaju sasvim novo svjetlo ne samo na stariju hrvatsku prošlost i kulturu nego i šire.
 
Otkrio je da je davne 1396. u Zadru započelo s djelovanjem prvo hrvatsko sveučilište koje su pohađali studenti iz više susjednih zemalja, čime je početke osnutka hrvatskog visokoga školstva pomaknuo unazad za gotovo puna tri stoljeća. Ništa manje senzacionalno zvuči njegovo otkriće koje se odnosi na gotovo nevjerojatnu činjenicu da su pape Grgur XV. (1621. – 1623.) i njegov nasljednik Urban VIII. (1623. – 1644.) posebnim dekretima bili propisali da se hrvatski jezik, uz latinski, grčki, arapski, hebrejski i aramejski, kao obvezan nastavni predmet uvede na brojnim uglednim europskim sveučilištima, čime je jedna nadnacionalna i globalna ustanova, kao što je Katolička crkva, hrvatski praktično izjednačila s "biblijskim" jezicima (hebrejskim, klasičnim grčkim, latinskim, kaldejskim, odnosno aramejskim koji su, ujedno, jezici najviše svjetske kulture).

 

Važna otkrića
 
Zvuči gotovo nevjerojatno da se hrvatski jezik mnogo prije predavao na inozemnim sveučilištima nego u osnovnim školama u samoj zemlji. U nekoliko drugih knjiga dokazao je da je hrvatski jezik normiran ne u XIX. st., kako se do sada mislilo, nego krajem XVI. i početkom XVII. st., što mijenja sve, ili gotovo sve što smo do sada znali o povijesti hrvatskog jezika. Nakon što je tako ispravio i dopunio nekoliko važnih stranica hrvatske kulturne povijesti, nedavno je u jednoj znanstvenoj studiji, objavljenoj u časopisu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Rad HAZU 516, Razred za društvene znanosti, knj. 50., str. 1.-51.), promijenio i jedan općeprihvaćeni temeljni dokument svjetske povijesti: da slobodu kršćanima nije dao prvi kršćanski car Konstantin Veliki (306. - 337.) 313., nego Dioklecijanov suvladar i nasljednik Galerije (305. - 311.) svojim ediktom od 30. travnja 311. koji je vrijedio za cijelo Carstvo, čime je tradicionalna religija izgubila status jedine i povlaštene religije, a kršćanstvo je od zabranjene i progonjene, ili samo tolerirane religije, postalo zakonski priznata religija, slobodna u obavljanju svoje zadaće.

 

Konstantin, gospodar zapadnog dijela Carstva, i Licinije, gospodar istočnog dijela, nisu 313. izdali nikakav 'Milanski edikt', nego su usmenim dogovorom potvrdili i malo proširili odredbe Galerijeva edikta. Time se mijenja jedna od temeljnih stranica ne samo povijesti Rimskog Carstva i kršćanstva nego i sva kasnija nadgradnja koju su stoljećima prenosili gotovo svi povijesni priručnici i brojni naraštaji učili u školama. Krasić se bavi i nekim drugim aspektima kulturne povijesti, među kojima i poviješću tehnike i tehnologije, što mu je donijelo članstvo u Međunarodnoj akademiji tehničkih znanosti.
Zoran Krešić, (https://www.vecernji.ba/kultura/dominikanac-i-akademik-1040881
http://info-iae.ru/ru/na-obshhem-sobranii-mezhdunarodnoj-inzhenernoj-akademii-sostoyavshemsya-15-maya-2015-goda-v-sostav-mia-byli-izbrany-novye-dejstvitelnye-chleny-i-chleny-korrespondenty/« 
 

Priredio: Artur Bagdasarov

Split dotiče čak šesnaest parobrodarskih pruga!

 
 
Godine 1889. (samo stotinu godina poslije pada Bastille!) Split je brojio 15.500 stanovnika. Općina se nalazila već sedmu godinu u rukama hrvatskih narodnjaka, ali se još uvijek nije bila oporavila od dugova i financijskih tereta koje joj je nanijela kampanilistička i hazarderska uprava bivšeg autonomaškog gradonačelnika Bajamontija. Gradje završavao s posljednjim težačkim kućicama Veloga Varoša, Dobroga, Manuša i Lučca. U dnu školjke luke, koju već zatvara lukobran, naziru se zidine Lazareta, visoki zvonik Sv. Petra, slikovito pročelje Dioklecijanove palače te skladni niz kamenitih trokatnica. Lijepi, ali dotrajali romanički zvonik Sv. Duje koji se obnavlja, već petu godinu skriva divovska skela natkrita prostranim krovom (tako će ostati punih 26 godina!) U najstarijem dijelu luke, podno Dioklecijanove palače, stacioniraju puljiški trabakuli, zapravo prodavaonice voća, sočivica, keramike te po koji čozotski ribarski bragoc. Na malom Mletačkom gatu postavljena su dva kandelabra s lučkim svjetlima. Zgrada Lučke kapetanije još nije sagrađena. Zapadni dio luke, podno nepošumljenoga Marjana 'krase' postrojenja tvornice cementnih proizvoda Gilardi Bettiza. Na istoku je blatnjava tzv. Nova obala nastala nasipanjem zemlje iz željezničkog usjeka. Na prostoru Zlodrine poljane podignuta je prva željeznička postaja, a pred njom, bliže k moru, prizemnica Kavane u luci s velikom ostakljenom verandom. U samom kutu, podno poluotočića Bačvice (danas Katalinića brig), niknula je prva velika stambena zgrada obitelji Katalinić s prostranim vinarskim podrumom.
http://www.gkmm.hr/kaleidoskop_img/kavana-na-novoj-obali.jpg
Otkako je dovršen lukobran, promet u luci raste iz dana u dan. Dok manji brodovi (bracere, bragoci, gaete, golete, leuti, logeri, peligi) pristaju uz obalu, oni veći (brikovi, barkovi, brigantini, nave, škuneri te drveni i željezni parobrodi na vijak ili kotače) ostaju razasuti na sidrištima. Kamenih gatova na istočnoj obali još nema. Postoji samo manji drveni pristan. U luci je i osam velikih plutača za privez. Dnevno se tu zatekne do dvadesetak velikih brodova što otežava manevriranje, pa često dolazi do manjih oštećenja. Naročito je opasno kad zapuše “donji vitar”. Najviše se rukuje s vinskim bačvama. Split dotiče čak šesnaest parobrodarskih pruga!
 
Devet ih je Lloydovih: Dalmacija – Albanija – Krf; Dalmacija – Albanija – Preveza; brze: Trst – Kotor  i Rijeka – Kotor; trgovačke: Rijeka – Kotor – Trst – Split – Metković; Rijeka – Split – Metković;  Split – Metković;  Split -– Brač -–  Jelsa.
Četiri tvrtke Rismondo: Trst - Split – Metković; Split - Metković  i Split - Brač - Jelsa (dva puta tjedno).
Po jedna tvrtke Švrljuga: Rijeka – Split – Metković – Gruž; tvrtke Chiarini: Trst – Split – Metković;  Dubrovačkog konzorcija: Trst – Split – Dubrovnik – Bari.   U osnutku je i nova viška tvrtka koja će povezivati Split sa srednjodalmatinskim otocima.
 
Osim toga u talijanskom parlamentu upravo se raspravljalo o uvođenju dviju trans-jadranskih pruga u polasku iz Venecije i Barija.  Posade raznih zastava daju Splitu pečat međunarodnog pristaništa. Dok kapetani i časnici sjede po kavanama, mornari navraćaju u brojne krčme i konobe. Cvijeta proizvodnja konopa (gomena, lancana, traine, arganela, grativa za jedra). Konopari su najbrojnija zanatska struka u gradu.
 
Baš u lipnju godine 1889. poduzetni je kavanar Tocigl  organizirao prve izlete za biševsku Modru špilju za koju se pročulo po cijeloj Europi otkako ju je  u bečkom Neue Freie Presse predstavio oceanolog i slikar barun Eugene de Ransonnet. Iz promičbena letka saznajemo sve pojedinosti. Polazak iz Splita je u 6 sati parobrodom prve klase Psyche, a povratak u 18 sati. Zadržavanje na Visu od 12 do 15.30 sati, Putovanje, ulaz u Modru špilju i ručak a table d'hotel ukupno stoji 5,50 fiorina. Na palubi broda svira orkestar, a tijekom plovidbe serviraju se hladna jela, pića, vino, pivo, sladoled. U prvom izletu sudjelovalo je stotinu Splićana. Izletnici su bili oduševljeni ljepotom Modre špilje i ugodnostima plovidbe. Budući da su svoje doživljaje prepričavali  prijateljima i znancima, iduće je nedjelje broj zainteresiranih izletnika naglo porastao, pak je osim Psyche za Biševo plovio i parobrod Dinara tvrtke Rismondo. Ista je tvrtka svojim parobrodima Dinara i Eco priređivala i redovite nedjeljne  izlete po Kaštelanskom zaljevu uz obilazak pojedinih Kaštela i Trogira ili duž Poljičkog i Makarskog primorja.
 

Frano Baras

Sulejmanov nećak Mehmet s 1200 pješaka i 600 konjanika 18. lipnja 1657. navali na Gripe

 
 
PRIJE 360 GODINA - U jeku Kandijskog rata, od učestalih turskih nasrtaja  na  Split i okolicu po obimu je najžešći bio onaj u lipnju 1657. Nakon što su splitske uhode dojavile  da se u Solinu prikupilo oko 8000 muslimana (Kliška je tvrđava trenutno bila u mletačkim rukama!) podignu se na noge svi Splićani dorasli oružju. Topovima, tvorivom i hranom opskrbe vanjske utvrde Gripe i Bačvice čija se izgradnja upravo dovršala. Glasnika Sulejman paše koji drsko zatraži bezuvjetnu predaju, gradski zapovjednici ne udostoje odgovora. U prvim čarkanjima konjanici bosanskog Ahmet paše zauzmu položaj na uzvisini Sućidar koja se nalazi istočno od Gripa, a zatim prodru i do zapadnog zagrađa (Veloga varoša) podno Marjana gdje popale nekoliko koliba. Odbiju ih varoški konjanici s Augustinom Tartaljom na čelu. Sulejmanov nećak Mehmet s 1200 pješaka i 600 konjanika navali 18. lipnja na Gripe.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/a8/Topovi_na_tvr%C4%91avi_Gripe.JPG
Kada pokušaju postaviti opsadne ljestve i šikarke, branitelji ih desetkuju  žestokom puščanom vatrom. Turci se povuku „ispremlaćeni i ranjeni“,  ostavivši 86 mrtvih. Mehmet je lakše ranjen u bedro. Sutradan Mustaj aga s  2000 pješaka i 400 konjanika pokušava se privući Gripama sa zapadne strane. Međutim, s klisura koje se tu nalaze, (između današnjih ulica Držićeve i kneza Mislava) zapuca sjajno prikrivena zasjeda Splićana. U turskim redovima dođe do strke i zbrke: neprikladno zemljište priječilo je konjanike da pomognu  pješacima. Ranjeni Mustaj očajnički se branio s dvije kubure i sabljom  sve  dok mu hrabri Ivan Biliškov ne upreni u prsa mušketu. Tada se preda, a Splićani ga povedu u grad „bez uvrjeda i zlostavljanja“. Poginulo je 87 Turaka, a još više ih je bilo što ranjeno što zarobljeno. Splićani su imali 17 mrtvih i tridesetak ranjenih. Istoga dana na ušće Jadra stigne 17 trogirskih naoružanih leuta, a s Hvara u splitsku luku doplovi 80 lađa sa 600 dobrovoljaca. Jedino, od očekivanih 200 Bračana, stigne ih samo četrdesetak! U gradu zavlada radost i oduševljenje. Razbijeni i zaplašeni, povuku se Turci u Bosnu.
Čudi me da Splićani nisu prikladnom spomen-pločom obilježili uspomenu na ovu sudbonosnu bitku pod Gripama!  
 

Frano Baras

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Nedjelja, 21/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 885 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević