Get Adobe Flash player

Održana sjednica Povjerenstva za obilježavanje 450. obljetnice Sigetske bitke

 
 
U palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u srijedu 20. srpnja održana je sjednica Povjerenstva za obilježavanje 450. obljetnice Sigetske bitke kojem je na čelu predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić. Sigetska bitka koja se odigrala 7. rujna 1566. nakon što su malobrojni branitelji tvrđave Siget u Mađarskoj, uglavnom Hrvati, pod vodstvom bivšeg hrvatskog bana Nikole Šubića Zrinskog mjesec dana odolijevali opsadi osmanske vojske pod zapovjedništvom sultana Sulejmana Veličanstvenog jedan je od najznačajnijih događaja u povijesti Hrvatske, Mađarske i Europe. Zaustavljanje moćne osmanske vojske na putu prema Beču bio je prijelomni trenutak za zapadnu kulturu i civilizaciju koji je promijenio tok povijesti za nekoliko sljedećih stoljeća, dok je Nikolu Šubića Zrinskog njegova junačka pogibija pretvorila u hrvatskog i mađarskog nacionalnog junaka koji simbolizira junaštvo, požrtvovnost i domoljublje.
http://szigethvar.hu/files/zrinyi%20miklos%20tarnokmester.jpg

Nikola Šubić Zrinski

 

Na sjednici su bili i pomoćnica ministra kulture dr. sc. Iva Hraste Sočo, zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba Vesna Kusin, međimurski župan Matija Posavec, zamjenik sisačko-moslavačkog župana Marin Piletić, predstavnik Matice hrvatske akademik Josip Bratulić, predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač, predsjednik Hrvatskog muzikološkog društva akademik Stanislav Tuksar, voditelj Odsjeka za povijest HAZU akademik Tomislav Raukar, upravitelj Odsjeka dr. sc. Damir Karbić, predsjednica Povjerenstva za spomenike, skulpture, spomen-ploče i sakralna obilježja Gradske skupštine Grada Zagreba dr. sc. Ana Stavljenić Rukavina, predstavnik  Družbe „Braća hrvatskog zmaja“ prof. dr. sc. Đuro Deželić, ravnatelj Zavičajnog muzeja Ozalj Stjepan Bezjak te inicijator proslave dr. sc. Vladimir Lončarević.
 
Povjerenstvo djeluje od lipnja 2015. i u pripremi obilježavanja ovog značajnog jubileja blisko surađuje s hrvatskim veleposlanstvom u Mađarskoj, mađarskim veleposlanstvom u Hrvatskoj i Mađarskim kulturnim centrom u Zagrebu, kao i sa Spomen-odborom „Zrínyi Miklós“ koji koordinira proslave planirane u Mađarskoj.
Na poticaj Povjerenstva Hrvatski je sabor jednoglasno 2016. proglasio Spomen-godinom Nikole Šubića Zrinskog, a članovi Povjerenstva izrazili su zadovoljstvo dosadašnjim tijekom obilježavanja 450. obljetnice Sigetske bitke.moslavačka županija u rujnu će organizirati stručne skupove u Hrvatskoj Kostajnici s temom Zrinski u hrvatskoj povijesti i Zrinski u hrvatskoj književnosti za nastavnike povijesti i hrvatskog jezika. Organizirat će se i dvije  likovne  kolonije  na  temu  obitelji  Zrinski  i Nikole Šubića Zrinskog u Zrinu i Gvozdanskom, izložbe  u Hrvatskoj Kostajnici i Glini o  uspostavi  i  funkcioniranju Vojne   krajine   te   ulozi   Zrinskih   u   stvaranju   obrambenog   sustava   protiv   Osmanlija, u Sisku će se promovirati roman Bitka Alena Samboleca, a u planu su i prigodna sportska događanja.
 
U čast Zrinskog u rujnu će se postaviti i spomen-ploče u njegovom rodnom Zrinu i u Čakovcu. U Muzeju Međimurja u Čakovcu 16. rujna će se otvoriti izložba o Sigetskoj bitci na kojoj će po prvi put biti izloženi kaciga i sablja Nikole Šubića Zrinskog koji se čuvaju u Beču. U sklopu obilježavanja 450. obljetnice Sigetske bitke, HNK Zagreb je na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu 12. srpnja izveo operu Nikola Šubić Zrinjski Ivana Zajca, a dijelove opere 29. travnja u Starom gradu Zrinskih u Čakovcu. Operu će 18. rujna u Budimpešti izvesti HNK Osijek, dok će se 16. rujna u Osijeku izvesti mađarski rock mjuzikl Zrínyi.
 

Marijan Lipovac

Samostan je građen od XI. do XIII. stoljeća

 
 
Samostanski kompleks Hagarcin iz 10. - 13. st. se nalazi 110 km od Erevana, glavnoga grada Armenije. Samostan je smješten na području državne branjevine Diližan.
http://www.top.turystyka.pl/res/zdj/Armenia/30-Hagarcin/Hagarcin-024.jpg
Diližan je grad u sjevernoj Tavuškoj pokrajini, jedno od najpoznatijih odmarališta u Armeniji. Okružen je gorskim grebenima Maloga Kavkaza s bogatom i slikovitom prirodom. Ima status nacionalnoga parka. Mještani običavaju reći: Kad bi Gospodin blagoizvolio bar jednom posjetiti Armeniju, da bi ga pozvali upravo u Diližan. U gradu su živjeli i žive poznati skladatelji, umjetnici, redatelji i znanstvenici. Grad je izgrađen u starom armenskom stilu sa zanatskim radionicama, galerijom i muzejem. U Diližanu postoji punionica mineralne vode "Diližan". Grad Diližan je u Armeniji poznat i po mliječnim proizvodima.
 
Diližan ima bogatu kulturno-povijesnu baštinu. Tijekom iskopavanja u gradu i njegovoj okolini otkriveni su povijesni i arhitekturni spomenici (1. tusućljeće pr. Kr. - 12./13. st. po Kr.). Otkriveni su brojni stari predmeti od bronce: bodeži, bokali, oklopi, naušnice koji su pak pohranjeni u etnografskom muzeju.
 
Samostan Hagarcin smješten je 18 km od grada Diližana u šumskoj dolini Idževanskoga gorskoga grebena. Samostan je izgrađen u 11. - 13. st. većinom pod pokroviteljstvom dinastije Bagratunija. Samostanski kompleks se sastoji od triju crkvenih zgrada, dvaju predvorja, blagovaonice (1248.), dviju kapelica, grobnice i nadgrobnih hačkara (kamenih križeva). Najstariji spomenik crkvenoga kompleksa je crkva sv. Grgura Prosvjetitelja iz 11. st. Glavna samostanska crkva sv. Bogorodice (arm. Surb Astvacacin) izgrađena je 1281. god. U 12. - 13. st. crkvi je dograđeno predvorje. Crkva sv. Stjepana (arm. Surb Stepanosa) izgrađena je 1244. god. i sliči crkvi sv. Bogorodice. U sklopu samostana također se nalazi kraljevska grobnica roda Bagratunija od koje su sačuvane nadgrobne ploče kraljeva Smbata i Gagika. Na području samostana nalazi se nekoliko hačkara.
 
U samostanu je pokopan poznati armenski crkveni djelatnik, pjesnik i glazbenik Hačatur Taroneci (12. st. - oko 1230.). Bio je koncem 12. st. samostanski starješina Hagarcina u kojem je organizirao školu gdje su se osim crkvenih predmeta predavali glazbu i pjevanje. Pojedine crkve su obnovljene 1671. i 1681. god. Koncem 18. st. Hagarcin je bio opljačkan u vrijeme pohoda Mhameda-hana Kadžara (vladao je 1794. - 1797.), a obnovljen je 1901. god. Konačna obnova samostana završena je 2014. god. Posebnu ljepotu samostanu daje okolni kraj: djevičanski čiste šume, duboki klanci, visoke gore i nenapučeni teritotorij koji stvara tajanstveno ozračje.
 

Artur Bagdasarov, www.hkv.hr

Francuske razglednice šokirale Europu

 
 
Koncem 19. i početkom 20. st. mnoge europske tvornice čokolade često su stavljale u kutije svojih proizvoda različite razglednice. To su činile radi reklame svojih proizvoda pa su mnogi kupovali te kutije čokolada i slatkiša i radi serije tih razglednica. Godine 1898. tvornica čokolade "Chocolaterie d'Aiguebelle" pri cistercitskoj opatiji La Trappe u Francuskoj i udruga "Trapioca de l'Etoile" odlučili su uz pomoć razglednica informirati svoje kupce o pokolju kršćana u Osmanskom Carstvu. Tiskali su 14 razglednica na tematiku pokolja 1895. i 1896. god. u Osmanskom Carstvu. Na razglednicama su prikazani potresni prizori pokolja Armenaca i Grka, te svećenika: trapista, kupucina i franjevaca. Na Svjetskoj izložbi u Parizu 1889. god. te razglednice su izazvale šok i bile su odlikovane zlatnom medaljom.

http://hrvatskonebo.com/wp-content/uploads/2016/04/Armenci11-600x350.jpg
Dan genocida nad Armencima obilježava se 24. travnja. Naime, koncem 19. i početkom 20. st. problemima opterećeno i prezaduženo Tursko Carstvo počelo se je raspadati što je dovelo do stvaranja mladoturskoga pokreta koji je na prvo mjesto stavljao islam kao odrednicu turskoga identiteta. To je pak značilo da onima koji nisu bili careve vjere ne će biti mjesta u novoj državi ili će, ako u njoj ostanu živjeti, biti građani drugoga reda. To se je prije svega odnosilo na drevna narode, Grke, Armence i Asirce. Militantne mladoturske skupine, potpomognute vojskom, pobile su oko 200 tisuća i prognale oko 800 tisuća Grka iz priegejskih maloazijskih područja. Primjera radi, u gradu Ismidtu, na obali Mramornoga mora, bilo je pobijeno 12,5 tisuća Grka, samo zato što su bili Grci i kršćani. Ukupno je pobijeno i protjerano oko milijun Grka iz maloazijskih primorskih krajeva koje su njihovi predci naselili prije gotovo 5 tisuća godina. Morali su platiti životima ili bijegom, ugasiti vatru na pradjedovskim ognjištima, ostaviti domove, bogomolje, njive, vinograde i grobove predaka. Za taj genocid nad Grcima osim Grka malo tko mari.
 
Još veći genocid počinjen je nad Armencima kojih je u navedenom razdoblju, koncem 19. i početkom 20. st., pobijeno oko milijun i pol u većim turskim gradovima, a naročito u područjima zapadne Armenije. Armenski kršćani su ubijani i proganjani, sela su im spaljivana, domovi i bogomolje rušeni, čak su i spomenici s armenskim tekstom završavali u zidovima štala i kokošinjaca. Tu tragediju armenski narod ne će i ne želi zaboraviti pa su Armenci odredili da svake godine 24. travnja bude spomendan na sve žrtve toga genocida. Genocid nad Armencima su priznale i osudile mnoge zemlje i međunarodne organizacije: Europsko vijeće, Europski parlament, UN-ova potkomisija za sprječavanje diskriminacije i zaštitu manjina, Svjetsko vijeće Crkava, parlamenti Urugvaja, Francuske, Belgije, Danske, Italije, Nizozemske, Švicarske, Švedske, Rusije, Poljske, Libanona, Litve, Grčke, Slovačke, Cipra, Argentine, Venezuele, Čilea, Kanade, Vatikana, 43 od 50 država u SAD-u.
http://croative.net/wp-content/uploads/2016/04/Armenci5.jpg
Na ovom popisu država koje su priznale da je Turska počinila genocid nad Armencima nema Hrvatske, a trebala bi biti ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog činjenice da je nad hrvatskim narodom nakon završetka drugoga svjetskoga rata, uglavnom u ljetnim mjesecima 1945. god., također izvršen genocid. Bez suda i suđenja pobijeno je stotine tisuća Hrvata, točan broj se nikad ne će moći odrediti. Genocid na Hrvatima su izvršili partizani koji su prihvativši želje velikosrpskoga fašizma htjeli zatrti hrvatski narod. Tisuće i tisuće su stradale na stratištima diljem Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine (Bleiburg, Huda jama, Tezno, Kočevski rog, Macelj, Jazovka, Jasenovac...). Od Bleiburga na istok dolinom rijeke Drave kretale su se kolone ljudi prema logorima koji su nicali diljem Hrvatske kao gljive nakon kiše. Mnogi su u tim logorima i skončali. U jednoj takvoj koloni hrvatskih nevoljnika bio je i moj otac koji je, kao domobranski časnik, pješke prešao put od Dravograda u Sloveniji do Požege u Slavoniji, gdje je bio privremeni logor, a iz Požege je u stočnim vagonima zajedno s drugim Hercegovcima prevezen u logor kod Mostara.
 
Hrvatski državni sabor bi, po uzoru na armenski parlament, trebao odrediti jedan dan u godini kao spomendan na sve žrtve genocida nad Hrvatima. To bi trebao biti neradni dan, sa zastavama na pola koplja i misama zadušnicama u crkvama i na stratištima. Najbolje bi bilo da to bude dan kad su hrvatski generali u dvorcu na brdu Bleiburg potpisali predaju jer odatle i tada kreće nesreća hrvatskoga naroda. Osim toga Hrvatska bi u Zagrebu trebala osnovati i Muzej genocida nad Hrvatima kako bi budući naraštaji bili informirani o tom u kakvoj pogibelji je bio njihov narod nakon završetka 2. svjetskoga rata.
 

Pripremio: prof. dr. sc. Milan Nosić, www.hkv.hr

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Ponedjeljak, 21/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1133 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević