Bosnom su vladale razne kraljevske i vojvodske kuće
Ovaj članak posvećujem nekim osobama koje su me u jednom trenutku potaknule da nešto napišem i pojasnim. Mogao sam napisati i puno opširnije, ali to ostavljam nekome drugima. Izravni razlog bio je moje trenutačno nesjećanje jednog hrvatskog imena. Neizravni razlog bilo je shvaćanje da preveliki broj ljudi ima nedovoljno znanja o ovoj temi. Tako mi se javila želja, da u jednom izrazito kratkom elaboratu, opišem neke osnovne i neke manje poznate činjenice iz naše hrvatskih povijesti. Ovo je zbir iz oko 40 knjiga i raznih članaka, te ujedno i podsjetnik na jedno vrijeme i jedan kraj.
Tvrtko I. Kotromanić
Osnovni tekst napisan je jedne noći u jednom dahu iz glave. Bitno je da sam ovu temu htio pojasniti kroz povijesno provjerene činjenice i slijedom toga kroz logične i opće povijesne zaključke.Iako dostupnog pisanog teksta ima dosta, po mojoj skromnoj procjeni, nedostaje jedna suvremena knjiga paralelne povijesti, pisana na temelju opće priznate povijesti, arhivske građe i logičkog slijeda događanja. Osobito nisam sklon krležijanskom pisanju, niti sam željan i educiran za pisanje povijesnih udžbenika. Stoga, neka sada ovaj članak bude inspiracija onima koji puno znaju da nešto napišu i spoznaja ili dopuna onima koji malo znaju.
Tema se razvija na spoznaji da je nakon pada Bosne 1463. (i sam taj događaj je za posebnu temu) osvajači – Turci Osmanlije (Mehmed II. Osvajač) postavljaju za kralja 3 (tri) Hrvata katolika, a Matija Korvin jednoga.Nakon dolaska Hrvata na ovo područje (6. – 8. stoljeće): To jest doba poznato kao VELIKA SEOBA NARODA, kada dolazi do promjena i stvaranja Hrvatske države, više ili manje samostalne. No, ne smijemo zaboraviti da su tu stoljećima prije živjeli razni narodi i plemena. Bosna, kao područje, je zemlja oko rijeke Bosne, a povijesno joj se milom ili silom prislanjaju i drugi krajevi: pokrajina Hercegovina (Zahumlje), Posavina (Slavonija), Krajina (Donji Kraji – Turska Hrvatska) i veliki dio današnje Dalmatinske zagore.
Bosnom su vladale razne kraljevske i vojvodske kuće: od Franaka, Hrvata i Mađara.Bosna je u osnovi HRVATSKA BANOVINA, koja u jednom razdoblju postaje kraljevina, ali uvijek ostaje više ili manje podložna ili vazalna država nekoga jačeg. To imamo i s kraljevinama Dalmacijom i Slavonijom u sustavu hrvatskih zemalja.Važno je napomenuti da je Hrvatska kraljevina prije 1102. graničila na sjeveroistoku s Bizantom, a na jugoistoku preko Drine s Bugarima.Kraljevina daje rang, ali ne i uvijek apsolutnu vlast.Nakon hrvatskih kraljeva iz kuće Trpimirovića, ugarskih iz kuće Arpadovića, pa sveeuropskih Anžuvinaca, kao i vrhovnih vladara, pojavljuje se hrvatska kuća Kotromanića, koja je nastavak hrvatskih velikaša iz Slavonije i Dalmacije (Šubići), jer je majka Stjepana Tvrtka I. bila sestra Jurja Šubića, najjačeg Šubića u tom periodu. Za kuću Kotromanićbilo je izrazito važno povezivanje s najjačom kraljevskom kućom toga vremena: Anžuvincima (ljiljani). Kotromanići se u kasnijem razdoblju vežu za puno europskih kraljevskih i vojvodskih kuća.
Zemlja Bosna ili Rama ima, kao i ostale hrvatske zemlje, vladarsku titulu ban. Kao i ostali Hrvati imaju u početku nasljeđivanje banovanja ili kraljevanja po načelu najstarijeg u obitelji ili parodic; to znači ne uvijek prvog sina. U povijesti se spominju dva do tri malo poznata bosanska bana, ali se u načelu kao prvi službeno poznati ban spominje 1154. Borić Ban. Zatim slijedi čitav niz banova iz raznih kuća. Od 1353. -1377. ban je bio Stjepan Tvrtko Kotromanić, koji 1377. postaje kralj. Najčešće je zvan Tvrko I., a vladao je od 1377. – 1391. Povijesni slijed Kotromanića kao kraljeva i protukraljeva ovdje ne ću navoditi.
Stjepan Toma kralj 1441. – 1461. On je nezakonit sin kralja Stjepana Ostoje, koji je i sam nezakoniti sin kralja Tvrtka I. Prva žena bila mu je Vojača, niskoga plemenitaškoga roda i pripadnica Crkve bosanske –boni christiani. To mu je bio i problem, jer se on deklarirao kao katolik. Simpatijom pape i Vatikana, brak mu se proglašava nezakonitim. U drugomu braku ženi Katarinu Koasaču: kći velikog vojvode Stjepana Vukčića Kosače, koja u potpunosti prihvaća katoličanstvo. S Vojačom ima sina, kojeg progura na prijestolje kao Stjepana Tomaševića, a s drugom ženom kraljicom Katarinom Kotromanić Kosača rođena 1446. ima četvoro djece. Prvi sin je Žigmund, koji je u jednom trenutku (kada?) biva zarobljen i odveden u Carigrad. Neki povjesničari smatraju da je ubijen oko 1465., a neki da je prelaskom na islam dobio ime Mehmed (?). Drugi povjesničari, s više pisanih dokaza, smatraju ga kasnijim poznatim turskim vojskovođom: Isak beg Kraljević. Eksplicitno se spominje da je to sin Stjepana Tome i kraljice Katarine. Najvjerojatniji zaključak: Žigmund K. je Isak beg Kraljević, ili po turskomu pismu Kralj – Oglu Isak beg.
Drugo dijete je kći Katarina – pomuslimanjena.Treće i četvrto dijete su sinovi nepoznatog imena i nepoznate životne povijesti. Sama kraljica Katarina K. K. (žena kralja Stjepana Tome i kći Stjepana Kuksića Kosače), nakon sloma Kraljevstva bježi u Dubrovnik, pa u Rim, gdje umire 1478. Umire kao blaženica, kako je bila i smatrana. No, nije nađen dokument koji bi pokazao da je službeno bila proglašena blaženom. Povijesno je bitna njezina oporuka, kojom Kraljevstvo ostavlja Vatikanu, ako se Žigmund i Katarina ne povrate katoličanstvu.
Stjepan Toma od pape Pija II. dobiva krunu, ali nikada nije bio službeno okrunjen zbog protivljenja Matije Korvina. Kruna je čuvana u Jajcu i s njom se kruni sin mu Stjepan Tomašević. Tom krunom Turci vjerojatno 1604. u turskoj Ugarskoj krune Bakača. Pitanje je koja je to kruna?
Stjepan Tomašević, kralj 1461. – 1463. Od naroda oko Jajca (muslimana i katolika) doznao sam i vidio da su uglavnom nezainteresirani i da malo znaju. Jedino je zanimljivo da ga zovu i Stipan Tomašić. Zbog majke Vojače, imao je problema oko nasljedstva. (Navodno su mu zamjerali i da je ubio oca Stjepana Tomu.) Ipak, sigurno je da ga je otac kralj Stjepan Toma pripremao za prijestolonasljednika. Zbog bojazni od srpsko-turske opasnosti, ženi ga srpskom princezom Jelenom Branković (kasnije se spominje i kao Marija.) Stoluje u Smederevu, ali ipak grad gubi od Turaka. Bio je u milosti pape Pija II., a s nekim razlogom i Matija Korvin mijenja mišljenje i dopušta krunidbu. Zato tek 1461. u Jajcu, po izabranim biskupima od pape i u njegove ime biva ovjenčan Papinskom krunom. (Koja je to kruna?). Zato je to prvi i zadnji bosanski kralj izravno krunjen od pape. Po njegovoj želji, papa za zaštitnika Bosanskog kraljevstva proglašava Sv. Grgura. Ipak, dolazi do razilaženja s Matijom Korvinom, koji ga prilikom turskog napada ostavlja na cjedilu, samoga. Nakon pada Bobovca (izdaja vlaškog vojvode Radaka), pada Bosansko kraljevstvo. Stjepan Tomašević svojom nepromišljenošću i turskim podvalama biva uhićen pod Ključem i pogubljen pod Jajcem. Vjerojatno mjesto pogubljenja narod i danas zove Kraljevo polje i Kraljev Grob. Zanimljivo je spomenuti da je 1888. grob posjetio K&K habsburški prijestolnasljednik Rudolf. Zna se da je bio na grobu 10 minuta, te se poklonio ili kleknuo u počast bivšeg kralja Rame, što je on trebao postati. Tek Otto Habsburški se odriče titule kralja Rame.
Prvi sukob Hrvata i Turaka bio je 1388. godine, kada Hrvatska vojska, pod zapovjedništvom Vlatka Vukovića, pobjeđuje Turke. Tvrtko I. 1389. šalje vojvodu Vlatka Vukovća na Kosovo, kao vođu Hrvatske vojske (Bosanci i Slavonci), gdje na lijevom krilu pobjeđuje. Tu hrvatski plemić Miloš Kobilić (kojega Srbu svojataju kao Miloša Obilića) i njegovi ljudi ubijaju cara Murata. Vlatkov nećak bio je kasnije poznati herceg, veliki vojvoda Stjepan Vukčić Kosača. Stjepanova djeca su: Katarina, već spominjana, kasnija bosanska Kraljica.
Vladislav, sin – hrabar, bori se sa svima, pa i sa svojim ocem. Paktira s Turcima, ali se priklanja Matiji Korvinu i nakon pada Hercegovine 1482. bježi u Slavoniju (Križevci), gdje od Matije dobiva zemlju i postaje slavonski plemić?!
Vlatko, sinm je umjereniji. Bježi u Dubrovik, pa u svoj Novi do pada grada od Turaka. Mislim da je Juraj Vlatković, junak s Krbavske bitke njegov potomak: sin.
Stjepan, sin – prelazi na islam i postaje Ahmed Hercegović.
Dakle, Hercegovina nakon pada bosanskog Kraljevstva živi još oko 20 godina kao katoličko-patarenska zemlja. Herceg Stjepan Vukčić Kosača nikada se nije odrekao patarena, ali ni katoličanstva (oporuka o nasljedstvu).
Valja usput napomenuti da je katolička vojska – Matija Korvin (1458. – 1490.) odmah 1464. vraća dio osvojenih područja. Tako se osniva Jajačka banovina (1464. – 1528.), Srebrenička banovina (1464.- 1512.) i Šabačka banovina (1476.).
HRVATSKI KATOLIČKI KRALJEVI BOSNE POSTAVLJENI OD KRŠĆANA
Nikola Iločki, vojvoda Iločki i kralj Bosne (1477.). Na prijestolje ga postavlja Matija Korovin, kao vazalnog kralja.
HRVATSKI KATOLIČKI KRALJEVI BOSNE POSTAVLJENI OD TURAKA
1466. – 1467. Matija Kotromanić biva od Turaka postavljen za kralja. Turci mu dodjeljuju sjevernobosanski sandžak za kraljevstvo. Stolovao je u Vranduku. Matija Kotromanić sin je kneza Radivoja Ostojića, koji je isto tako nezakoniti sin Stjepana Ostoje i polubrat ili brat kralja Stjepana Tome. Prema tome, slijedi zaključak da je Matija Kotromanić polubratić ili bratić Stjepana Tomaševića.
1471. – 1476. Matija Šabančić-Klešić!!! (po Antoljaku od 1465.). Vjerojatno rođak Stjepana Tomaševića po majci ili je prezimenom Klešić (!) iz loze Kotromanića. Turci ga postavljaju da parira Nikoli Iločkom, radi naroda kao katolik.
1476. Matija Vojsalić (po Klaiću 1465. – 1476.) unuk Vojislava Vukčića, brata velikoga vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Kao katolik pobuni se protiv Turaka, pa ga stoga svrgavaju. Bježi u Slavoniju i Ugarsku, a njegove zemlje Turci pripoje Bosanskom sandžaku. Posjede Turci namijerno dodijeluju uvezenim vlaškim knezovima.
Zaključak
Turci sigurno ne bi postavili tri Hrvata katolika za kralja da je po vjeri muslimanski ili patarentski puk bio većinski. Tek u kasnijem periodu dolazi do potpunog uništenja (nestanka) bosanskih krstjana (patarena), a milom ili silom i veće islamizacije hrvatskog katoličkog naroda.Većim dolaskom pravoslavnih Vlaha i stanovitim prelaskom katolika na pravoslavlje (sličnija vjera ) nastaje i pravoslavna konfesija u Bosni. Status u Turskoj carevini bio im je bolji nego kod katolika.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više