Get Adobe Flash player

Kakav čudesan grad. Svuda je uz minimalnan prostor majstorski dobivena perspektiva i jasno se osjeća da su ti ljudi voljeli lijepe oblike

 
 
Knjižicu Rogowski o Dubrovniku... priredila je Ursula Dzierzawska Bukowska uz pomoć Dubrovčana a na sretni poticaj gospođe Sreće Katić. Skladatelj Lubomir Michał Rogowski (Lublin, 3. X. 1881. – Dubrovnik, 13. III., 1954.) piše: "imao sam dadilju koja se odavna nalazila u obitelji, a potjecala je iz zabite bjeloruske provincije. Dadilja je uspavljujući me pjevušila jako čudne pjesme, kojih mi se ljepota urezala u srce... postale su nit vodilja mog života". Majka je svirala klavir (Chopina), otac violinu i R. je već sa 7 godina komponirao. Sa 9 godina je kažnjen jer je pisao preko nastave operu pod klupom. "Ljubav i divljenje prema prirodi prate me zauvijek, kao strasna duboko prikrivena religioznost, uvjerenje o postojanju Boga te velika tolerancija prema vjerovanjima drugih ljudi. Smatrao sam tada da je Bog u svemu. Danas znam da je sve u Njemu."
Slikovni rezultat za Lubomir Michal Rogowski
"Ja sam fanatik sunca, kojem vječno težim pod sjevernim nebom Poljske... u mojem stvaralaštvu stalno nazoči slavljenje sunca i vatre... našao sam, vlastiti jezik izražavanja u muzici. Otkrio sam naime da su prastare slavenske melodije, koje su me uvijek tako duboko dirale, građene na temelju drugačijih ljestvica od onih što se normalno koriste (dur, mol i kromatska)". Godine 1911. je otputovao u Pariz gdje je izučavao glazbu, biologiju, te istočnjački i europski okultizam (teozofija?, op., T.T.)
"Bio sam tada vrlo popularan skladatelj u salonima aristokrata, bogataša i u umjetničkim sferama, imao sam niz koncerata u Parizu i puno prijatelja među najvećim tadašnjim umjetnicima..."
"Upravo u tom trenutku (slave i uspjeha, op., T.T.) bježim iz Domovine, dajući im svima na znanje da mi je, iako ih jako volim... sasvim dosta suvremenosti... bijesne jurnjave za priznanjem, te lude autoreklame, tih gomila "genija" koji stvaraju zlu, iznuđenu glazbu, dosta mi je te lažnosti,tog licemjerja... protestiram cijelim svojim jastvom, bježim, žurim se po spas suncu, moru i slobodnoj prirodi, tim utočištima istine i snage. Utekao sam pred eksteritorizacijom (izvanjskošću) ljudskoga duha koja kroči naglim koracima, pred predavanjem toga duha uređajima. Utekao sam pred prazninom duha koja prijeti našoj civilizaciji. Utekao sam u unutarnju, duboku vjeru da me Providnost ne će napustiti, da ću pronaći mjesto i mogućnost usavršavanja vlastitog duha".
 
"U tišini i samoći samostanske ćelije u sv. Jakovu naučio sam mnogo više nego prije u trci za glazbenim znanjem po cijeloj Europi. U Dubrovniku sam dosegao umjetničku zrelost... našao sam ljestvice ... pradavne, ponosne i nedorađene, kao da mirišu na zemlju, smolu, med i čestar, koje su me fascinirale cijeli život"
"U Dubrovniku sam među Svojima, koji me najvjerojatnije vole zbog toga što ja njih volim, koji govore jezikom sličnim poljskom, koje razumijem jer su psihom vrlo nalik Slavenima moga kova. Ovdje sam stekao drugu domovinu koju volim jednako žarko kao i onu prvu" (15. 12. 1935.)
"Grad - tvrđava... te sure zidine u današnje vrijeme (tehnologije, op., T.T.) ... stvaraju dojam naivne, gotovo dječje igračke. Zbog miješanja dviju rasa, slavenske sa romanskom, nastala su pokoljenja koja znaju gospodariti i organizirati se, nastala je - jedinstvena u svojoj vrsti - Republika koja je uspjela tisuću godina potrajati u moći i veličini. (u minijaturi, zamislite kad bi kanjac ili sarak bili veličine kita, op., T.T.)
5. I. 1927. Kakav čudesan grad. Svuda je uz minimalnan prostor majstorski dobivena perspektiva i jasno se osjeća da su ti ljudi voljeli lijepe oblike, jer je mudrim smještajem kuća i nebrojenih samostana, crkvi i kapelica, omogućeno promatrati ih sa raznih strana... Nakon objeda pošao sam na šalicu turske kave u kavanu u kojoj obično sat vremena razgovaram s Ivom Vojnovićem, Iljom Kutuzovim (ruski slavist Golenjiščev, suprotnost R.-u, odlično su se slagali op., T.T.), Markom Murattijem (dubrovački slikar sa beogradskom adresom, op., T.T.) i nekoliko predstavnika starih dubrovačkih obitelji. Volim te sijeste jer imaju puno šarma u sebi zbog istančanoga,duhovitoga razgovora ispunjena diskretnom kulturom koju je nemoguće imitirati".
Sa Ivom Vojnovićem piše oratorij "Čudo svetoga Vlaha", u Dubrovačkom arhivu se nalaze i njegovi rukopisi triju romana. Feastu sv. Vlaha koloraturno doživljava: "muškarci se kočopere u nošnjama koje su bogatije od ženskih, iako su i ženske nošnje lijepe i kreirane sa nekom neobičnom maštom koja povezuje visoku kulturu sa nečim praiskonskim i divljim. Evo probija se mimo nas krasan, visok muškarac s malom okruglom kapicom, u prsluku i kratkom hlačama. Čitava je nošnja na njemu bogato izvezena zlatom i srebrom, gotovo treba zažmiriti, toliko svjetluca, iskri se, sjaji na suncu. Za pojasom kindžal (bodež, T.T.), par pištolja, krasna šipka za punjenje, nož i lula. Grudi mu presijeca ogroman lanac od srebrenih kuglica filigranske izrade, sa satom na kraju koji viri iza pojasa i veličine je šalice za čaj. (Sanaderov sat op., T.T.)
Za njim skromno kroči žena... perzijskom maramom, ukrašenim prslukom i drečavom uštirkanom suknjom - svečanom nošnjom. Na glavi ima malu okruglu kapicu koja poput krune sjaji u vranoj kosi. (to je... držač za nošenje tereta - siroto okrunjeno stvorenje, op., L. R.) Vide se stanovnici Cavtata, Kotora, Hercegovine, Bosne, čak se sreću hodočasnici iz Crne Gore i Albanije."
 
Protiv svoje volje R. se zaljubio u pjevačicu i poput japanskoga pjesnika Bashoa uz  južnjačku prirodu napisao: "na velikom, ravnom kamenu sjedi na suncu u žutom kostimu najdraža Žaba".
Dubrovnik je dragulj Jadrana, a srce mu je Orlandov stup. Preskočit ćemo što glazbenik komično piše Orlandu.
"Svaka grupa posjetitelja mora se zaustaviti pred Orlandom da bi saslušala priču vodiča o minuloj slavi i dostojanstvu Dubrovnika... moraju se zaustaviti i pretvarati da se dive  ljepoti grada dok su u stvari ošamućeni suviškom sunca i umorni od obveze da se lijeno poput ovaca vuku za predvodnikom. Iskusno oko već iz daljine razaznaje koje su gosti narodnosti. Poljaci se razvlače, putem pojedinačno razgledaju izloge trgovina,mijenjaju novac u bankama, kupuju u žurbi hrpu nepotrebnih stvari, pa hrpa koja pri ulazu u Grad (kod franjevaca) čini zbijenu masu, već kod Orlanda sliči na kolonu koja se vuče po cijelom Stradunu. Česi se kreću u zbijenoj grupi sa dječurlijom i zalihama hrane. U ogledavanju izloga sprječava ih niz zapreka; prvo vodič je odlično plaćen pa ga za taj novac treba iskoristiti; drugo, roba u izlozima je pretežno češka, dakle jeftinija je kod kuće; treće, roba nečeškoga porijekla je toliko zanimljiva da treba razmisliti ne bi li vrijedilo te predmete proizvoditi u Češkoj, pa makar to bili i proizvodi mještana; četvrto, ugodnije je novac sačuvati u džepu što je dulje moguće. Nijemci se drže u obiteljskim skupinama, po mogućnosti u vojničkoj vrsti, pažljivo slušaju što vodič govori i ljubazno dopuštaju postojanje ljepote grada, bujnoga suptropskoga raslinja i pržećega sunca... maštajući o pivu. Englezi se kreću bez reda, ali u grupi. Među njima prevladavaju ljudi koji su malko prešli najbolje godine. Gotovo da i ne slušaju što priča vodič. Čitaju informacije u svojim bedekerima, a ono što su vidjeli pažljivo precrtavaju kao stvari što su ih obavili. Amerikance najviše zanimaju odgovori na neočekivana pitanja, kao npr. kolika je istisnina, odnosno zapremnina u litrama unutrašnjosti crkvi, gradskih zidina ili pojedinih kula, zašto neki lik na Tizianovoj slici drži u ruci ribu i kakve su cijene kukuruza na veliko. (smatra se da je motiv Tobije i ribe na Tizianovoj naručen od veletrgovca i pomorca Stijepovića; taj motiv ima svoju logiku i pitanje nije glupo, op., T.T.)
 

Teo Trostmann

Od Diyarbakira, preko Pariza, sve do Kalifornije

 
 
Hovsep Pushman (Armenian: Յովսէփ Փուշման; 9. 5. 1877. – 13. 2. 1966,) bio je američki umjetnik armenskoga podrijetla. Njegove slike su čudna mješavina postimpresionizma, secesije i kineske likovnosti sa očitim utjecajem Španjolske (Zuloaga y Zubaleta npr). Najbolji dio opusa su mu mrtve prirode i senzitivni portreti žena, često orijentalidnoga tipa. Blisko povezan sa Grand Central Art Galleries, od1922. do smrti 1966. Rođen u Dikrangerdu (danas Diyarbakir, Turska) u armenskoj obitelji Pushmanian koja je trgovala tepisima. Već sa 11 godina polazi godine 1896. Carsku umjetničku školu u Istanbulu. Obitelj iseljava u Chicago gdje Hovsep proučava Kinesku kulturu i započinje podučavati kao sedamnaestogodišnjak. Seli tad u Pariz u Académie Julian pod Julesom Josephom Lefebvreom, Tony jem Robert-Fleuryjem i Adolpheom Déchenaudom. Pushman je izlagao u Salon des Artistes Français, gdje dobiva medalje 1914. i 1921. Vratio se u SAD 1914., i 1916. preselio u  Riverside, Kalifornija, živeći u Mission Innu do 1919. Godine 1918. Pushmani skupina kalifornijskih slikara osnovali su  Laguna Beach Art Association; iste godine zaslužuje California Art Club Ackermanovu nagradu.
Godine 1921. boravi u Parizu, u SAD se vraća 1923.
https://www.christies.com/img/LotImages/2014/NYR/2014_NYR_02851_0151_000(hovsep_pushman_celestial_visitant).jpg
Erwin Barrie izrađuje salon za uživanje u Pushmanovim odabranim djelima uz delikatno osvjetljenje, i danas je Pushmanova soba legendarna u američkom umjetničkom svijetu. Tridesetih godina XX. stoljeća postiže lijepe cijene slika, njegov rad Šeikova kćerka (The Daughter of the Sheykh) dobiva srebrenu medalju u Parizu. (t.t.)

"Prvi pogled na Dubrovnik u ovome veličanstvenome okrilju prirode zaista je nenatkriljiv…"

 
 
Profesor splitski Josip Barač https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwir36m41e3nAhVKEncKHQixAqYQFjAAegQIAhAB&url=https%3A%2F%2Fhr.wikipedia.org%2Fwiki%2FJosip_Bara%25C4%258D&usg=AOvVaw2kM8IxVZIYW4vc4tOD893z u splitskom "Novom dobru" od 13. veljače 1937. daje lijepu impresiju Dubrovnika.

"Prvi pogled na Dubrovnik u ovome veličanstvenome okrilju prirode zaista je nenatkriljiv, čak i za naše ljude iz primorja, a kamo li za strance. Pogotovo za došljake iz nordijskih magluština, koji su željni sunca, vedrine i jasnih slika onoga vječnoga umjetnika koji se zove priroda. Sjećam se potresnoga časa što ga je doživio jedan naš slovenski domorodac Luis Adamič (1898. - 1951., poznati američki pisac, protivnik Churchillove vanjske politike, stradao u nerazjašnjenim okolnostima) sa svojom ženom Amerikankom  Stellom...
 
Vraćao se on svom starom kraju baš u ono doba kad je prije nekih sedam godina (1930., op., T.T.) ova naša zemlja... bila razvikana kao gladno poprište razbojništva i balkanskoga divljaštva. Adamič se nećkao doći u taj svoj zaboravljeni i divlji rodni kraj, premda su u njemu još živjeli njegovi roditelji i braća. No žena njegova, koja je kao i svaka druga žena uvijek jača od čovjeka, i koja posjeduje u sebi onaj jači instinkt... skloni ga da putuju u rodni mu kraj. I otploviše kako nam pripovijeda Adamič u ganutljivom članku "Home again". Prva im je štacija (postaja) bila Lisabon. Na obali se pred golemim parobrodom sakupil mnoštvo,rekao bih rulja svijeta odrpana i gladna, koja je pružala prema putnicima ruke i otvarala svoja usta da joj se dobaci komad kruha... Stella i Louis pogledaše se zabezeknuto: kako li će tek biti u Jugoslaviji?"
 
Barač piše da je u Napulju tek bilo gore od gorega, što je pojačalo strjepnju supružnika. "Kako će biti jadno i očajno u Dubrovniku, u nekoj tamo provincijskoj varošici Zetske banovine?", opisuje Barač dubrovačke republikanske vode romantičarski i pomalo sladunjavo "i Dubrovnik se pomoli svojom sjajnom slikom zanešenom paru, prijatan, ponosit i veleban, sa svim onim bogatim okvirom koji se je poput čarobnog vijenca ovio oko njega... Kao zatravljena vila  kliknu Stella: "Gle, gle! Eto pozornice, a gdje su glumci?" Nitko se ne tiska oko velikoga luksuznoga broda,tek jedan mladićak, skroman, ali ne odrpanac (Barač rabi izraz lero koji može značiti i vragolana i zvekana, op., T.T.)
"I jedva stupi na kraj, odmah skoči k dječaku da mu udijeli malo sitniša" no mali lero utisne "gomnarski" obje ruke u džepove (špage) i viknu "Gosparu, ne primam milostinje!"
"Suze radosnice navriješe Adamiču na oči i živo potapša Stellu po ramenu kličući ponosito: "My people" My people! My people!" Stela je navalila da želi nešto darovati malome, našto je dječak zatražio par amerikanskih cigareta. Opet je Adamič veselo uzvikivao "My people"!
Barač spominje češkoga slikara Langera. U razgovoru sa njim Splićanin Božo Lovrić primjeti Čehu: "Govorite kao da ste rođeni Dalmatinac" - "I jesam", odkliknu mu Čeh. Rodio sam se zapravo onog dana kada sam prvi put vidio Dubrovnik. Tada sam tek shvatio kakvo su čudo ljudske oči. Do tada sam gledao, a nijesam vidio. Do tada sam disao ali nijesam živio. Toga sam dana blagoslovio i Stvoritelja koji me obdario njima."
Barač veli da je došao (Dubrovniku) kao Splićanin koji pobožnim, gotovo zavidnim okom malko zavirio u jedinstvenu povijest ovog Grada, neprispodobivu njegovu veličinu i diplomatsku sposobnost kojom je znao obraniti svoju neovisnost... u onoj "šetebandijerskoj" (sedam zastava, tobožnja dubrovačka laviranja među velesilama, op., T.T.) vrlini koja je morala biti sedamdeset i šete bandijerstvo u moru silnih opasnosti i teškoća.
Brač uspoređuje mali, mirni i tihi Dubrovnik sa velikim, bučnim i nemirnim Splitom. Vidi on istu nemirnu smjesu Romana i Slavena, Hrvata, Avara! Solinjani (stanovnici Salone) su po Baraču nakon razora grada našli gotove stanove i vodovode u Dioklecijanovoj palači dok su izbjeglice iz Epidaura u Ragusi (Dubrovniku) na strmom otočiću "morali da ulože jače sile,da upregnu više energije i ustrajnosti... razviju svoje sposobnosti  i muku mučiti sami svojom glavom da uzdrže svoju samostalnost. To je dubrovačka konstruktivna sposobnost... zbog koje su po Baraču Dubrovčani postali samostalna država i izveli rano i sretno ujedinjenje stare jezgre Grada (romanske) i sjevernog predgrađa (slavenskoga, predgrađe Prijeko). (po mojemu mišljenje to je lijepi mit, niti je predgrađe bilo slavensko, niti je širenje Grada bilo takvo kako opisuju legende, op., T.T.) Taj čin Barač uspoređuje sa davnim ujedinjenjem Rimljana i Sabinjana.
 
Hvali Barač Placu da je pravi Forum Ragusinum; nikada je starinac ne naziva Stradunom(!) "koji Vas združuje i na kojem dajete maha svim svojim radostima i žalostima, svojem zadovoljstvu i svojoj srdžbi (opet mislim da Barač griješi, Dubrovčani sakrivahu svoje stvari kao zmija noge, op., T.T.), svojoj ponositosti i svom gospodstvu, koje se ispoljava nekad veličanstvenim mirom i prezirom, a nekad nevinom molitvom i uzdasima, kao što sam vidio ovih dana kada ste slavili svoga Parca (patron) Svetoga Vlaha. One svečanosti, rekao bih, euritmički poredane i ukusno stilizirane na mene učiniše nezaboravan utisak. Ono klicanje i pljeskanje, one vesele note Gundulićeve glazbe, ona topovska i bombarderska paljba (trombunjeri, op., T.T.), ono mahanje i pozdravljanje barjaka,stvaralo je jednu izrazito dubrovačku simfoniju, posebnu melodiju,jednu kolektivnu notu jedinstvene psihe koja je sjajila u izrazu lica i pogleda dubrovačkoga svijeta.
 
Barač veliča narodni duh Marulićeva i začinjavskoga Splita i Dubrovnika, s tim da je Dubrovnik dao slavne pjesnike koji su svojim sjajem potamnili i Split i Dalmaciju i Hrvatsku i cijeli slavenski jug. Ističe da je nadbiskup dubrovački Lodovico Beccadelli isticao Paolu Manuziju da bi mu u Gradu (Dubrovniku) oba sina zaboravila talijanski i govorila hrvatski (schiavone). Isto tako mletački izaslanik Giustiniani kaže da u Splitu čak i plemenitašice govore hrvatskim jezikom. Citira Hektorovića koji za Split piše: "O Splite čestiti ku si sriću imil, Da si vazda gnizdo razumnim ljudem bil U tebi knjižnici mnogi se rodiše Ljudi vridna broja kih glas mukal ni" (zapravo "O Splite čestiti, ku si sriću imil da s vazda njizdo ti razumnim ljudiem bil! U tebi knjižnici mnozi se rodiše, Veli razumnici koji slavni biše; ljudi vridna broja kojih glas mukal ni, vasda družba tvoja bili su po sve dni; ki kriposti biše svake napunjeni, kako sami htiše, i vele hvaljeni..., op., T.T.)
Barač piše malo o hrvatskoj povijesti, nacionalnim državama i završava "u ovom ključanju i strujanju želim da ova dva grada, Split i Dubrovnik, odigraju časno svoju ulogu na ovoj izloženoj točci, koju je već hrvatski Kralj Petar Krešimir IV. Veliki ponosno i svjesno proglasio "Mare nostrum", "Naše more"... želim da se Split i Dubrovnik izviju preporođeni i složni u ovoj našoj lijepoj domovini... Citira Barač Palmotića Parva domus Ragusa, sed sufficit orbi (malen dom je Dubrovnik, ali dostatan svijetu, op., T.T.), ali i neskladnost i blasfemiju Pira Didaka izraelita portugalskoga "Divum Genus" (rod Bogova). Prigodno poentira barač Lucićevim stihovima "Dubrovniče časti našega jezika, ki cvateš i cvasti vazda ćeš dovika" Splićanin Marko Uvodić je u opisu Dubrovnika bio duhovitiji i intimniji, ali nažalost plići od Barača.
 

Teo Trostmann

Anketa

Jeste li iznenađeni izbornim rezultatima?

Utorak, 07/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1655 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević