Get Adobe Flash player

Povijest obitelji Zanović iz Budve

 
 
Prvu povijest slobodnog zidarstva u Hrvatskoj iznio je g. 1917. u njemačkoj napisani knjizi: "Die Freimaurerloge Ljubav bližnjega in Zagreb" slobodni zidar pok. dr. Ivan pl. Bojničić, direktor Zemaljskog arhiva u Zagrebu. Prikazujući početak i razvoj slobodnozidarske organizacije u hrvatskim krajevima propustio je taj službeni masonski historičar spomenuti i istaći zasluge dalmatinske porodice Zanovića, čije članove Stjepana, Primislava, Hanibala i Miroslava treba s pravom uvrstiti među najranije pionire i preteče slobodnog zidarstva na istočnim obalama Jadranskoga mora. Dapače i drugi kasniji i mlađi historičar slobodnog zidarstva pok. sveučilišni profesor dr. Milan Prelog u svojoj "kritičnoj" povijesti slobodnog zidarstva, izišloj g. 1929. nakladom lože "Maksimilijan Vrhovac" mimoišao je mukom masonske velikane Zanoviće.
https://img.pdfslide.net/img/1200x630/reader018/reader/2019122521/553c6b0e5503466f348b49b6/r-1.jpg
Istom u svojoj knjizi "Antun conte Zanović i njegovi sinovi" (Zagreb, 1928., Izdanje Matice Hrvatske) reparirao je tu nepravdu prema zaslužnoj masonskoj porodici conta Zanovića poznati zagrebački knjižar i historiograf te starješina zagrebačke lože "Ivan grof Drašković" br.: Mirko Breyer. U toj svojoj toplo i interesantno napisanoj knjizi ugledni masonski bibliograf nedvojbenom je sigurnošću za sve vijeke utvrdio da pustolovna paštrovsko-budvljanska familija, čiji su se članovi ovjekovječili u skandaloznoj kronici i kriminalnim analima čitavog tada poznatog svijeta, pripada masoneriji, da se masonerija u hrvatskim krajevima može s punim pravom dičiti s njome, i da je može uvrstiti u popis svojih velikana. Napose danas u eri Staviskoga i njemu sličnih, može se s užitkom čitati "roman života" mladih budvljanskih masona-pustolova, probisvijeta, okultista i hohštaplera conta Zanovića, dostojnih takmaca svojih suvremenika, drugova i "braće": famoznog osnivača egipatske masonerije i varalice "grofa Cagliostra", velikog ljubavnog razvratnika br.: Casanove, "grofa Saint-Germainea" i drugih protuha tadašnjeg galantno-masonskog stoljeća.
 
Mladi Zanovići, sinovi Antuna conta Zanovića, rođeni u Budvi sredinom osamnaestog vijeka, započeše svoju karijeru u kartašnicama i mondenim lokalima tadanje dekadentne Venecije. Već rano mletačke vlasti gone ih sa svoga teritorija zbog raskalašenosti, varanja na kartama i - slobodoumlja. Primislav Zanović bježi u Firencu, gdje opljačka na
kartama jednog mladog lakoumnog engleskog lorda. Primislavljev drug Casanova crta svog budvljanskog "brata" ovako: "Smion, lakouman, rječit, razvratan, rasipan, ulizica, laskavac, lažac, neobična pamćenja i imajući konačno sva svojstva lupeža velikog stila". Putujući Europom i varajući svijet dođoše braća Primislav i Stjepan u Amsterdam, gdje krivotvorenim mjenicama izmamiše od tamošnjih lakovjernih trgovaca dijamanata i dragulja za južno voće i vino, koje je imao dobaviti ad hoc izmišljeni liferant Pejović. Kada braća Zanovići prevariše Holanđane za preko trideset hiljada funti, netragom nestaše. Dok je Primislav nastavljao svoj "trgovački" zanat, Stjepan se posvetio "znanosti i umjetnosti", dok se jednog dana ne pojavi najprije u ulozi lažnog Šćepana Malog kasnije kao "jedanaesti praunuk Jurja Kastriote Skenderbega, gospodara Babindola, potomka dinastije Crnojevića, Bega gornjih planina Crne Gore". Na tim zvučnim naslovima Stjepan Zanović zida svoju karijeru putujući od jednog europskog dvora do drugog predstavljajući se kao egzotični albanski princ Kastrotić, učenik Rousseaua, prijatelj Voltairea, suradnik enciklopedista, filozof, pisac i pjesnik. On priča da na njegov mig čeka stotine hiljada Crnogoraca i Amauta, da dignu ustanak. Nudi taj svoj imaginarni zor Fridriku velikome, kome je bio Stjepan Zanović predstavljen, ali gaje ovaj progledao kao pustolova Josipu II., koji ga daje nadgledati po agentima, te Holandiji. Kada je holandijska vlada pala na lijepak ovome sljeparu, te se upustila s njime u neke pismene pregovore, upotrijebi Zanović ta pisma i kod nekih bankara digne predujam za svoju vojničku proviziju, koju će tobože dobiti od holandske vlade. Svog masonskog brata i prijesnog okultističkog prijatelja litavskog grofa Oginskoga stajao je Zanović više od jednog milijuna forinti. Do novaca je dolazio pomoću svojih laži o svom tobožnjem porijeklu, svom velikom imanju, svojoj državi, preko svog "slobodoumlja" koje je bilo moderno u tom razvratnom vijeku, svojih masonskih veza (intimni prijatelj nećaka Fridrika Velikog, Fridrika Willima II.) Kako je bio pristao mladić, zaljubljivale su se u njega vremešne dame, a Zanović je tim manje bio neosjetljiv prema njihovoj ljubavi, što su bile bogatije. U duhu ondašnjega vremena štampao je "turska pisma", u kojima sebi piše imaginarna pisma i pohvale od prvih tadašnjih pisaca i velikana. Kad bi mu u jednom gradu ponestalo novaca, a račun vjerovnika narastao je do visoke svote, tada bi "crnogorski princ" jednostavno nestao ostavivši svoju bezvrijednu prtljagu. Neko je vrijeme sanjao i uvjeravao da će postati čak poljski kralj.
 
Dok je Stjepan Zanović tako "operirao" po europskim prijestolnicama i perušao koga je dohvatio, dotle se Primislav sklonio privremeno u Dubrovnik, dok se njegove prijevare ne zaborave. Posljedica njegova boravka u Dubrovniku, bila je, da je dubrovački nadbiskup protiv gostoprimaca Primislava poduzeo istragu radi bezvjerstva kao "pristaša enciklopedista, Rousseaua i slobodnih zidara". Zbog prijašnjih zanovićevskih prijevara u Holandiji umalo da nije došlo do rata između Holandije i Venecije.
 
Vrhunac ali i svršetak drskosti Stjepana Zanovića bio je, kad je tražio od nizozemske vlade naknadu "štete", koju je tobože imao uslijed toga, što je Crnogorce odvratio od pristupa u austrijsku vojsku, kad je Austrija došla u sukob s Nizozemskom. Taj "troškovnik" Stjepana Zanovića iznosio je jedan milijun forinti, a sastavio gaje na temelju tražbina raznih izmišljenih svojih vjerovnika i agenata. Kada je nizozemska vlada otklonila njegov zahtjev i zahvalila mu se na tobožnjoj pomoći, Stjepan se silno razgnjevi protiv holandeške vlade i izdade g. 1786. manifest na čitav svijet, koji potpiše: "Stjepan, Hanibal, vladar albanskih (!) crnih brda, vojvoda i generalni kapetan Cme Gore, despot Grude, vojvoda sv. Save, dinasta Visokih gora, pretendent na kraljevsko prijestolje Albanije". U tom proglasu "Stjepan Hanibal" grozi se, da će prinčevi Prusije i Albanije prema potrebi nastupiti protiv Holandije uz pomoć vojske samog cara Josipa II. Kad je Holandiji dosadilo to groženje nesuđenog albansko-cmogorskog princa, dade ga vlada uhapsiti. Sada sa svih strana počeše stizati tužbe i odštetni zahtjevi protiv Stjepana Zanovića. U početku nastupao je pred sudom arogantno, ali kad mu pročitaše bezbrojne tužbe i dokazaše protivurječnosti, izgubi svaku nadu. Jednog jutra nađoše ga u trideset i petoj godini života mrtva, prerezanih žila. Tako svrši taj glasoviti masonski pustolov, koji svom poznije biografu br.: Mirku Breyeru usprkos silnih prijevara i lopovština, ipak izlazi " u simpatičnom nekom svijetlu zbog izraženih slobodoumnih i prevratnih ideja" i (str. 113.) "zbog toga, što masonski znakovi i natpis "Beaute-Sagesse-Force" najednom Stjepanovom portretu kazuju " daje i on bio članom idealne one zajednice, koja seje pod utjecajem velikih engleskih mislilaca i filantropa u početku 18. vijeka doskora proširila i po ostalom svijetu" (str. 50.) "
 
Druga Stjepanova braća: Primislav i Hanibal izabrali su Rusiju za svoje operacijsko područje, jer se i tamo dalo živjeti od prijevara lakovjerne aristokracije, koja je snobovski i u zlu imitirala "kulturni" Zapad. Tamo su oni pokušali krivotvoriti ruski novac, ali su uhvaćeni i osuđeni na pet godina robije. Nakon oslobođenja iz zatvora Primislavu nestane traga, dok Hanibal postane agilni agitator Napoleonova gospodarstva. I četvrti brat Mislav bio je oduševljeni i ugledni slobodni zidar, primljen u jednoj poljskoj loži. Čak je bio zvan u Poreč u Istri, da uredi slobodnozidarsku ložu. Miroslav je bio najprije francuski agent, kad je Napoloenova vojska okupirala Dalmaciju, a onda austrijski konfident, kad je Dalmacija došla pod vlast Austrije. Sve ga to nije smetalo da pozdravi i crnogorsku vojsku, kad je ona privremeno zaposjela Boku.
Izvadak iz knjige "Masonerija u Hrvatskoj", svezak 16., Mala socijalna knjižnica, Zagreb, 1934., a koji govori o obitelji Zanović iz Budve, pogotovo pustolovu i hohštapleru Stjepanu.
 

Priredio: Teo Trostmann

Jesu li Kinezi plovili oko Grenlanda?

 
 
Naslov "1421., godina kada je Kina otkrila svijet?" bez upitnika jest i naslov knjige iz 2003. godine umirovljenoga engleskog podmorničkog časnika Gavina Menziesa. Rano djetinjstvo autor je proveo u Kini; počeo je ploviti 1953. kao petnaestogodišnjak. Menzies je pokazao u svojoj knjizi sve odlične osobine Engleza koje su im donijele u 19. stoljeću svjetsko gospodstvo; upornost, sustavnost, široke poglede, detaljnost, svestranost, odvažnost pri čemu je njegovo znanje iz pomorstva, astronomije i navigacije bilo presudno u istraživanju kineskih stvarnih i (ili) zamišljenih pomorskih postignuća. Ogromna količina literature, detaljno poznavanje kulture, ekonomije, administracije i tehnike ranog Ming perioda (15. stoljeće) u Kini, upoznavanje s pomorskim muzejima, pomoćnim povijesnim znanostima (što znači svim znanostima), ležeran i jasan stil uz bogat rječnik i poetske opise mora i priobalja čine ovu knjigu remek djelom, bez obzira je li ponekada mašti dao krila ili su točne premise dale ponekada neistinitu konkluziju.
https://2.bp.blogspot.com/_c9B1Ds3W0is/SD9xPl428JI/AAAAAAAABeM/I6lN-4GPdFs/w1200-h630-p-k-no-nu/SNC10722.JPG
Vladar budist Yongle (zapravo Žu – di, 1360.-1424.) pustolovnim je načinom nezakonito naslijedio svoga djeda uz pomoć mongolskih eunuha koji su bili važni na njegovu dvoru i stvarali ljubomoru kod konfucijanske mandarinske vlastele. Kao naš Zdravko Mamić i Yongle je imao nos za „igrače“ i znao vući dobre poteze. Njegov bliski suradnik eunuh musliman Ženg he je imao ulogu uspostaviti odnose sa bližim i daljim vladarima, te istražiti svijet. Ogromni kineski brodovi građeni od solidnog drveta imali su obilnu opskrbu, višestruko dno i plitak gaz, kompas, topove, dresirane vidre za ribolov, konkubine za strane poslanike, skupocjene darove za strane vladare, masu vojnika i obrtnika, te predmete za trgovačku razmjenu. Moćnu flotu rado su pratili strani trgovački brodovi koji su tako zaštićeni od gusara i ćudljivoga mora.
 
Sve do početka 1815. vladari od Perzije i centralne Azije i Japana su priznavali primat Kine šaljući im poklonstva i darove; Kinezi su sebe zvali Središnjom državom (svijeta naravno) pri čemu su vladali više mitom i darovima nego grubom silom. Od 1405. do 1421. Kinezi su vršili velike pomorske ekspedicije, ali one su znatno više koštale negoli donosile koristi. Peking u plamenu i smrt vladara bili su za mandarine prilika da temeljito unište dokumentaciju o putovanjima flote igrajući na praznovjerje znamenja. Tu počinje domišljanje gospodina Gavina Menziesa. Traži u starim kineskim pomorskim priručnicima dokaze, traži predmete, traži i bestijarije, točnije slike neobičnih životinja. U traženju dokaza služi se i botanikom, tj. promatra koje biljke su u Kinu došle iz Amerika prije Kolumba (recimo kukuruz), ali i koje biljke u Amerikama nisu izvorne kao rižu za koju smatra da nije španjolska.
 
Fauna je još zanimljivija, za falklandsku (malvinsku) lisicu ustanovljava da je zapravo križanac kineskoga brodskoga psa, proučava crteže milodona (izumrloga sisavca stabloždera nalik repatom dabromedvjedu), ustanovljava da su azijske kokoši u Meksiku još prije Kolumba, proučava indijanska plemena i njihov DNK i lingvistiku, ustanovljava da neka plemena zapadnoga Meksika imaju posve kineske pogrebne, prehrambene, lončarske, gradbene, odjevne, poljodjelske običaje.
 
Zanimljiva su istraživanja olupina koja naliče na kineske džunke, kineske keramike iz doba Minga u Amerikama, čudnih građevina poput mogućega svjetionika na (Newport) Rhode Islandu i kuća bez krovova u unutrašnjosti Grenlanda, masivnoga kamenja sa urezanim indijskim, tamilskim i kineskim slovima, stijene sa neodgonetnutim i vjerojatno upropaštenim slikama ili natpisom na Dighton Rocku u kojima svaki istraživač vidi ono što želi vidjeti, rudnike u Australiji, čudom nađeni kip Bude u korijenu prastaroga stabla koje nije izvorno australsko…
 
Rad na kartografiji uključuje i poznavanje promjene reljefa i razine mora, pa i klime. Impresioniraju karte koje je Venecijanac fra Mauro radio za Portugalce, karte Jeana Rotza za Engleze, karta Turčina Piri Reisa iz 1500. godine koja pokazuje Argentinu, Antarktiku i dio Australije, karta Nijemca Martina Waldseemüllera iz 1507., japanska Kangnido karta svijeta s početka 15. stoljeća (Kinezi istražuju od 1405. do 1425.). Te karte točno prikazuju krajeve koje Portugalci, Arapi, Japanci,Turci, Španjolci, Venecijanci nisu mogli upoznati, kao ni Indijci i Perzijanci. Najmanje vjerojatna je hipoteza da su Kinezi oplovili Grenland u vrijeme intenzivnoga topljenja ledenjaka oko 1420. (tada nije bilo industrije koja bi tobože utjecala na klimatske promjene op., T.T.) tražeći sjeverni pol, tj. idući za temeljnom im zvijezdom sjevernjačom (Polaris) (zasniva se na jednoj sumnjivoj karti Grenlanda rađenoj mastilom od titanoksida). Ono što iznenađuje u cijelom tom zgodnom nagađanju jesu riječi samoga Kristofora Kolumba u pismu papi koje potvrđuju kinesku nazočnost, ali i dnevnik Pigafette Magellanova pomoćnika.
 
Veliki posao je napravio Menzies, pa ako je i promašaj genijalan je. Knjiga je vrijedna prijevoda, zahvaljujem dubrovačkom zetu prof. Steveu Lethamu koji mi je preporučio; čovjeku koji je sam izgradio drveni jedrenjak i oplovio pola svijeta bez da je tehničke ili pomorske struke. Zanimljivo je da ruševine utvrda u Zimbabveu nije autor uvrstio kao moguće djelo Kineza. Ruine su okrugloga oblika što upućuje na strah graditelja od topova, dakle nastanak najranije u 15. stoljeću.
 

Teo Trostmann

Ne griješite duše, čuvajte se Božje kazne!

 
 
Naš velikan Isidor Kršnjavi jedan je od najzaslužnijih Hrvata svih vremena kao ministar bogoštovlja kulture i nastave; napomenimo samo tornjeve katedrale, Zrinjevac, Bukovca, Medovića i druge "šarene" umjetnike u Zagrebu, Obrtnu školu i Muzej, Zagrebačku gimnaziju, Pomorsku školu u Bakru vrlo modernu za to doba... Kao politički realist postao je mađaron, bilo bi jako zanimljivo čuti njegovo mišljenje o ljudima i događajima, ali on se čuvao operetnih nastupa i težio za praktičnim djelovanjem.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/ed/Kr%C5%A1njavi.gif
Isidor Kršnjavi
 
Pogledajmo što svestrano obrazovani Kršnjavi piše u svome djelu "Božji sirotan" o sv. Franju Asiškome, izdanje Svetojeronimske knjižnice iz 1926. Tu se ogleda duša Kršnjavijeva, njegovi nazori o vjeri i životu, njegova umjetnička i filozofska narav - djelo koje treba iščitavati i zato jer Kršnjavi nije baš bio sklon govorenju i pisanju o sebi.
"Arentinski je biskup (Arezzo u Italiji, op., T.T.) bio jedan od onih crkvenih poglavara, koji su se smatrali članovima visokoga feudalnoga plemstva, te su se bavili aktivnom stranačkom politikom. U crkvi su bili pobožni i dostojanstveni, ali s misnim su odijelom svukli svećenika pa su postajali svjetovni velikaši. Tako je arentinski biskup bio izvrstan jahač i strijelac, a u svojim sjajim govorima naglašavao je radije strogost i kazne, nego praštanje i ljubav. Koga je iz političkih razloga zamrzio, tomu nikad nije oprostio, makar bi taj njemu omraženi svojim djelima i svojim životom i zaslužio štovanje i priznanje. Nije razlikovao veliku znamenitu gospodu od malih ljudi koji su mu se zamjerili:jednakom ih je mržnjom nastojao uništiti. U političkim pitanjima bio je genijalan čovjek velikih vidika, ali majušan utoliko što nije podnosio da itko bude drugoga mnijenja nego li on, pa bio to i čovjek koji ga je štovao i ljubio."
Cilja li tu Kršnjavi na Strossmayera u ovom opisu arentinskoga biskupa?
"Bog je najveća dobrota ali i najviša pravednost. On nas kazni kada smo se podali demonu:radi naših grijeha šalje na nas već na ovome svijetu razne tjelesne boli i bolesti(...) Te Božje kazne dolaze ne samo na pojedince, nego i na cijele narode i pojedine gradove, pojedine obitelji. Zato ne griješite duše, čuvajte se Božje kazne! Ja sam Vam dao zao primjer kad sam istjerao braću iz crkvene kuće koju im je uzvišeni kardinal dao na porabu. Mislio sam da je to njihova kuća, pa sam se razljutio, jer Mala braća ne smiju da imadu ništa svoga i moraju biti najmanji i posljednji ljudi, najniži sluge Gospoda Boga. Vi siromasi ljubite Vaše siromaštvo! Ono Vas čini slobodne, bez brige, bez straha, bez pohlepe, bez nenavisti. Vi bogati koji sve to podnosite činite dobro svojim bogatstvom, da Vam srce ne uvene! Dajte siromasima posla, dajte Bogom obdarenima prilike da mogu svoje duševne darove razvijati!
Na Vama je da siromake ne tišti siromaštvo, da se ljudsko društvo harmonično razvija. Vaše bogatstvo Vam nalaže velike obveze. Znam da su Vam teške, ta Bog kaže da će deva lakše proći kroz ušicu iglenu, nego li će bogataš ući u kraljevstvo nebesko. Utjeha Vam je da Bog sve može... Činite dobro! To Vam je spas. A Vi siromasi nemojte se uzoholiti i bogate prezirati..."
"Franjo dovršava pripovijest s naukom:
- Od svih darova duha svetoga, koje Isus udjeljuje svojim prijateljima, najveći je sposobnost svladati sama sebe, te podnijeti Isusa radi nezaslužene kazne i uvrede...
Ta je pripovijest jasna slika unutarnje griže i žalosti. Ovo strastveno ponižavanje sama sebe svih svojih želja primjerena je veličini samozataje i žrtve, koju je Franjo doprinjeo tim da je priznao za svoju mnogobrojnu braću uzvišenost njihovih ciljeva. Za sebe je pridržao svoje strogo načelo potpunoga siromaštva i najveće poniznosti.
Ta poniznost dok je svoje volje nametnuta, lako se podnosi, pače ima u tome i dosta junaštva. Ali kada su okolnosti pa i ljudi koji čovjeka sile na poniznost, onda lako jenja i volja i tjelesna snaga."
Koliko je uvreda doživio taj zaslužni hrvatski muž;koliko li je toga morao pregorjeti i prešutjeti?
"Taj je teći put koji vodi do potpune spoznaje Boga, a to je kontemplacija (razmatranje). Duša se uzdiže nad čovječja sredstva izražaja pa sebi stvara nadčovječni, rajski izražaj, a to je muzika. Glazba može izraziti posljednji cilj Božje spoznaje, a taj je: sjedinjenje naše duše s Bogom u ljubavi. Priprava za taj put jest molitva i razmatranje bez refleksija. Razum ne može dovesti do toga sjedinjenja, niti može to sjedinjenje shvatiti, ali čuvstvo ljubavi može može osjećati i shvaćati zanosnu ljubav. Čovjek koji se hoće da s Bogom mistično sjedini, mora se svega riješiti što nije Bog, mora iz sebe samoga izaći. Franjo to lijepo kaže u jednoj svojoj pjesmi: ljubeći Boga on se utapa u ljubavi,on izgubi samosvijest, volju, on sam sebe izgubi tako, da više ne zna je li on ili nije. Franjina mistika je umjetnička. Pjesnik i dramatski umjetnik, koji su sami alat svoje umjetnine, najviše se približuju tom stanju,da sami sebi iščezavaju. Još više muzičar, koji i kad ne svira osjeća svoje kompozicije. Ja sam Franju u samoći kod Kamaldolija motrio pa sam vidio kako je on prošao sve stupnjeve kontemplacije sve do ekstaze."
 
"Već prije nekih trideset godina nastalo je u Francuskoj i u Italiji opasno stanje hinjenoga kršćanstva. Pravo zanimanje za znanost je utrnulo; samo su se bavili još dijalektikom, poglavito u tu svrhu da potkopaju i razore svaki autoritet. Bezdušna je književnost sebi stavila zadaćom da najsjajnija imena prošlosti okalja. Đače nedouče(no) htjelo je u svim granama znanosti i poučavati svoje učitelje. Svaku su predaju zabacili pa su svoju nesavršenost međusobnom pohvalom uzdizali nad sve staro,savršeno,jer da je njihovo tobože novo i zato bolje. Ti nihilisti proglasili su bankrot znanosti kojoj nisu bili dorasli".
Ovdje očito ne piše Kršnjavi o Franjinom 13. stoljeću, rušenje staroga poretka tek se događa nakon kuge iza sredine 14. stoljeća; piše on o svome dobu koje nije daleko od našega u kojem Britanija izlazi iz EUnije a katedrala Naše Gospe u Parizu gori uoči svjetske gripe.
Sapienti sat!
 

Teo Trostmann

Anketa

Hoće li predsjednik Vlade A. Plenković, zbog afere Josipe Rimac, prvoga smijeniti ministra Tomislava Ćorića?

Petak, 18/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1588 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević