Get Adobe Flash player

Antisemitizam je tipično zapadnjačko očitovanje koje ima svoju povijest u posljednjih 2000 godina

 
 
Kada se uporno govori o takozvanim "judeo-kršćanskim korijenima" Europe, Zapada i, općenito, zapadnjačke uljudbe, to se ustvari čini s namjerom da se ostavi dojam da su judaizam i kršćanstvo uvijek sretno živjeli jedan pored drugog, uzajmno se prožimajući i nadahnjujući, dajući na taj način na svjetlo dana jednu uljudbu oduvijek širom otvorenu i snošljivu, jasno kao suprotnost islamskoj uljudbi koje je – treba li to reći? – nesnošljiva gotovo oduvijek.
http://www.ilpopulista.it/resizer/750/-1/true/1465901577235_1465909315.jpg--pioggia_di_milioni_dal_qatar___attenzione_alla_predicazione_in_quelle_moschee_.jpg?1465909316000
Sherif El Sebaie
 
Naravno, ne postoji ništa lažnije od toga: antisemitizam je tipično zapadnjačko očitovanje koje ima svoju povijest koja obuhvaća različite događaje na Zapadu u posljednjih 2000 godina, a i više; povijest kojega počinje u trenutku kada je polemika između kršćanstva i judaizma na temi Mesija-spasitelj izišla izvan teoloških okvira, da bi završila u klevetama (optužbe za obredna ubojstva koja su činili židovi da bi miješali dječju krv s beskvasnim kruhom, za trovanje bunara, za uzroke kuge itd.) i fizičkim progonima koji su počeli s preobrazbom kršćanstva u državnu religiju. Najznakovitiji primjeri antisemitskih progona često i rado su se događali pod izravnim nagovorom crkvenih autoriteta. Počevši sa XVI. stoljećem, posebno nakon proglašenja bule pape Pavla IV. Cum nimis absurdum, židovi su bili prisiljeni živjeti u getima, često u najzapuštenijim dijelovima gradova i odvojeni od ostatka stanovništva. Već prije toga, na IV. Lateranskom saboru (1215.), odlučeno je da se židovi trebaju prepoznati pomoću vidljivoga znaka na odjeći (komadić obojane tkanine, šešir ili drugo nešto, ovisno od mjesta do mjesta) što je predstavljalo prvi oblik fizičke "diferencijacije" (razdvajanje, razlikovanje) koja nije imala nikakovog razloga postojanja.
 
Na ovaj okvir ograničenjâ treba dodati čitav niz postupno uvođenih pravnih ograničenja koja su branila židovima da se bave aktivnostima koje nisu trgovina ili posudba novca. Pogromi, lomače, prisilna preobraćenja, izgoni i zaplijena imovine bili su često na dnevnom redu: najznačajniji događaji zbili su se u Engleskoj (1290.), Francuskoj (1306.), Španjolskoj (1492.) i Portugalu (1497.) s blagoslovima najkršćanskijih zapadnjačkih vladara i krajnjim odobravanjem mjesnog pučanstva. Stoljeća XVII. i XVIII. u židovskoj povijesti poznati su kao "stoljeća geta". U devetnaestom stoljeću vjerski antisemitizam je preinačen u političko pitanje: 1881. narodne antižidovske pobune u Rusiji, godine 1894. u Francuskoj izbija Dreyfusova afera, 1905. lažni "protokoli cionskih mudraca" sve do pojave Hitlerove knjige Moja borba (Mein Kampf) i Auschwitza i uništenja u kojima su djelatno i dobrovoljno sudjelovali mnogi Europljani. Još se i danas događa da se zahtijeva od Židovke udane za kršćanina da se obveže da ne će odgajati djecu u judaizmu.
 
Bernard Lewis, zaslužni profesor židovskog podrijetla sa sveučilišta Princeton University na području islamske povijesti, ističe vrlo dobro: "Kroz veći dio Srednjeg vijeka židovi u islamu su predstavljali najčvršći i najaktivniji dio židovskog naroda. Židovi koji su živjeli u kršćanskim zemljama, to jest u Europi, bili su relativno beznačajna manjina. S malim izuzetcima, sve kreativno i značajno u židovskom narodu događalo se u islamskim zemljama. Židovske zajednice u Europi predstavljale su neku vrstu kulturnog dodatka židova koji su živjeli u islamskom svijetu, koji su bili kud i kamo napredniji i istančaniji a njihovo područje djelovanja se protezalo od muslimanske Španjolske na  zapadu do Iraka, Irana i središnje Azije na istoku". Stoga bi bilo pravednije i točnije govoriti o judeo-islamskoj tradiciji sa židovskim doprinosima islamskoj uljudbi i islamskim doprinosima židovskoj uljudbi. Gadi Luzzatto Voghera u svojem eseju o antisemitizmu tvrdi: "Doista, povijesna je činjenica da je u islamskim zemljama suživot između židova, kršćana i muslimana bio nadahnut uzajamnim uvažavanjem. Očit je dug priznanja koje na kulturnom planu židovski svijet gaji u odnosu na islam zbog snošljivosti koja se održavala u Srednjem vijeku", tako da je poznato da su veliki židovski mislioci i filozofi, kao Moše ben Maimon, pisali svoje radove izravno na arapskom jeziku.
 
Elena Lowenthal, novinarka torinske Stampe, navodeći knjigu Giuliana Tamanija Židovska srednjevjekovna književnost od X. do XVIII. stoljeća, piše: «Doista, u drugoj polovici X. stoljeća u Andaluziji počinje novo rađanje hebrejskog jezika i potpuno novo shvaćanje književnosti». Židovska i islamska religija imaju mnoge zajedničke crte: islamski zakon propisuje, na primjer, da post treba započeti u zoru kada "je moguće razlikovati bijelu nit od crne niti". Propis koji vrlo nalikuje talmudskom izrazu koji zoru, zbog religioznih ciljeva, definira kao vrijeme «u kojem se može uočiti razliku između plavog i bijelog» a prema mišljenju nekih između plavog i zelenog. Islamski zakon propisuje hranidbene propise i načine klanja životinja koji su srodni židovskim, ali strani kršćanskim propisima. Niti židovstvo niti islam nemaju sakramente ili posredovanje svećenika. Položaj uleme u islamskom društvu, kao i rabinata u europskim ortodoksnim židovskim zajednicama, imaju velike sličnosti. Ni ulema ni rabin nisu redovni svećenici, i obojica njih nemaju nikakovu svećeničku funkciju. Ne postoji religiozni obred koji jedan ulema ili rabin mogu obaviti a da isti taj obred ne može obaviti bilo koji muški odrasli vjerujući, koji ima stanovitu naobrazbu. Obojica stječu svoj položaj kroz učenje i priznanje postaje neka vrsta certifikata – gdje rabinska smihá vrlo nalikuje na ihazu koju novi ulema dobiva od svojeg učitelja.
 
Za razliku od kršćanstva, sličnost se može naći i u samim zakonima, u njihovom poimanju, u njihovoj svrhi, u širini argumenata koji se uzimaju u razmatranje i uloga koja im se daje u osobnom,  privatnom i javnom životu. Oba se temeljito podudaraju u božanskom porijeklu i u dualnoj prirodi Zakona, pisanoj i usmenoj. Hebrejski pojam Halahá i islamski Šarija (oba znače staza ili put) su dakako u uskoj povezanosti među sobom. Štoviše, praksa rabinskih pravnih odgovora, tešuvot, i islamske fetve pokazuju jasnu paralelu. Tako i islamski fikh (islamsko pravo) puno duguje prethodnim rabinskim zakonima, u filozofskoj i teološkoj literaturi utjecaj islama je znatan na hebraizam.  Bernard Lewis tvrdi: "Židovska teologija se gotovo u potpunosti javlja u islamskoj zemlji. Ona je bila djelo teologa koji su koristili bilo koncept bilo vokabular muslimanskog kalama". Mnoge povijesne knjige – kao što su povijest o Elijahu, Korahu, Kamovo prokletstvo – imaju jasne islamske inačice.  Štoviše, u Srednjem vijeku židovske rasprave o ovim temama bile su pod utjecajem islamske verzije koje su bile poznate Židovima. Muslimanski utjecaj na hebraizam, tvrdi Lewis, vidio se i u obredima u sinagogi. U književnosti i umjetnosti muslimanski utjecaj na hebrejstvo je bio ogroman. Osim prirodne sličnosti arapskog i hebrejskog, utjecaj arapskog je znatan na hebrejsku filologiju.
 
Nije suvišno reći da je sve to plod stanovitog tipa simbioze između židova i njihovih susjeda, koja nije imala paralele u zapadnom svijetu u razdoblju između helenističkog i suvremenog doba, kako još jednom ističe Lewis. Treba još dodati, kao zaključak, da za muslimane nije hebraizam dio porodiljnih muka njihove religije, kao što to shvaćaju kršćani. Nije, stoga, postojala teološka dimenzija sukoba koja kršćanskom antisemantizmu daje jedinstven i poseban karakter. S tim se ne kaže da i prije palestinskog pitanja nije bilo epizoda neprijateljstava između židova i muslimana, no više iz političkih razloga nego teoloških. Prvi od tih događaja (sukoba) – kako kaže islamska tradicija – dogodio se kada se Prorok Muhamed sukobio s izraelskim plemenima u okolici Medine, jer nisu htjeli podržati muslimane u borbi protiv mekanskih politeista koji su opsjedali grad. U kasnijoj povijesti islamskog svijeta, kako kaže Lewis, "nužno je precizno reći: malo je tragova, ili dokaza, o vjerskim neprijateljstvima protiv židova – ili, u tom smislu – prema bilo kojoj skupini – sličnog antisemitizmu kršćanskog svijeta".
 
Ne treba smetnuti s uma da su židove – jednako kao i kršćane – muslimani smatrali za "narod knjige" kojima su jamčili slobodu kulta i bitnu autonomiju u upravljanju poslovima, štoviše i sudovanju (s rabinskim sudovima u punoj funkciji) unutar vlastite zajednice koja nije branila Židovima da se obrate muslimanskom sudu glede stanovitih unutarnjih razilaženja. Židovi u islamu nisu bili podjarmljeni, poput njihovih sunarodnjaka u Europi, u ograničenju bavljenja nekim profesija: oni su mogli, štoviše, postići istaknute položaje na mnogim poljima, od medicine do diplomacije, u čemu primjeri ne manjkaju. Izuzev rijetkih prilika, nisu bili podvrgnuti restrikcijama u stanovanju: fenomen Harat al-Džahud (Židovska četvrt) je posljedica društvenih mehanizama koji su nastojali određene etničke ili vjerske skupine okupiti unutar određenih granica. Restrikcije glede oblačenja i pokrivala za glavu različitih skupina unutar islamskog društva, koje su često isticane kao dokazi diskriminacije prema židovima u muslimanskim zemljama, služile su kao elemenat priznanja – kako unutarnje tako i vanjsko – i u mnogim prilikama nisu pokazivale neprijateljske namjere.
 
Već u VII. stoljeću prorok Sofonije je tvrdio "da će na dan žrtvovanja Gospodin Bog kazniti sve koji budu imali odjeću stranaca". Slično tomu, Talmud nuka Židove da se ne oblače kao Perzijanci, to jest kao gospodari u zemlji u kojoj žive. Židovske manjinske skupine u islamskim zemljama, suprotno od onih u kršćanskim, bile su tek jedna od mnogih postojećih manjina u jednom razgranatom i pluralističkom društvu u kojem u kojem su Židovi i muslimani imali stalne i prisne odnose. Uostalom, kako kaže Lewis, zahvaljujući sličnosti između jednog poglavlja velikog muslimanaskog filozofa al-Gazalija (1059. – 1111.) i židovskog filozofa Bahye, a da bi se poslije otkrilo da su obojica bili nadahnut jednim kršćanskim filozofom: "društvo u kojem je moguće kopiranje među velikim teolozima triju različitih religija je bez sumnje znak da je ono dostiglo visok prag snošljivosti i simbioze".
(S talijanskog preveo: Josip Nikšić)
 

Sherif El Sebaie, rođen u Kairu od majke Grkinje i oca Egipćanina. Govori talijanski, francuski, engleski, grčki i arapski. Studirao je na Francuskom liceju u Kairu.

Kako su nas KOMSOMOLIZIRALI svakodnevno

 
 
Pretresajući nedavno ostatke ostataka memorabilija iz srednjoškolskih dana naišao sam i na primjerak Izvještaja splitske Klasične gimnazije za šk. Godinu 1946.-1947. kada sam pohađao peti razred. Taj Izvještaj osvježio mi je sjećanja na poratne đačke godine kada smo povijest i zamljopis učili po sovjetskim udžbenicima, a svaku treću zadaću iz 'hrvatskog ili spskog jezika' morali pisati ćirilicom! Sjetio sam se velikog kulta Mičurina i sveprisutna Maksima Gorkoga, te tada obaveznih kultnih knjiga “Kako je čovjek postao divom” i ”Kako se kalio čelik” (O životnom putu Pavla Korčagina pisali smo i posebne zadaće!) O suluoj adoraciji SSSR-a svjedočila je i splitska novina  Slobodna Dalmacija kada je na rođendan baćuške Staljina objavila preko čitave naslovne stranice njegov golemi portret uz prigodnu čestitku. (Budući da tada  nije postojao stroj za fotokopiranje, govorilo se da su neki gorljiviji partijci kupovali  i po nekoliko primjeraka novine!) Sjetih se i odviše čestih (borbenih / batinaških!) MITINGA i adoracije RADNIH AKCIJA te manijakalne borbe za  fiskulturni ZREN (Za Republiku naprijed!). Također i hit-pjesama: “Uz Tita i Staljina, dva junačka sina”, “U divljaka luk i strijela” ili “Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska”... Sjetih se također da nas je profesor h-s-j nazivao “potomcima gnjilih buržuja” i “blatom što se lijepi o kotač historije...”, ali i tužnoga jutra kada su SKOJEVCI-ČIZMAŠI iz starijih razreda za vrijeme velikog odmora (iz ideoloških pobuda) izbili bubreg našem razrednom kolegi, tada perspektivnom plivaču splitskog Jadrana... Navodim iz  Izvještaja  tek nekoliko indikativnih prosovjetskih natuknica koje sam pobrao iz II. poglavlja “Ljetopisa škole”...
Godina 1946.
 
25. IX. učenici posjetili izložbu fotografija i dokumenata o ratnim zločinima  okupatora i domaćih izdajnika.
27. IX. priredila je srednjoškolska omladina u Nar. Kazalištu svečanu akademiju prigodom početka školske godine.
28. IX. učenici su prisustvovali priredbi radničke omladine u Radničkom domu na Lovretu.
5. X. prisustvovali su učenici akademiji, koju je u Nar. Kazalištu priredila kulturna sekcija za omladinsku prugu Brčko-Banovići.
19. X. prisustvovali su učenici nižih razreda u kinu  Marjan prikazivanju filma “ŽIVOT OMLADINE U SOVJETSKOM SAVEZU”.
21. X. Održan je u gimnastičkoj dvorani miting učenika u vezi sa izborima rukovodilaca organizacije nar. Omladine i s takmičenjem u učenju i disciplini.
28. X. održana je proslava godišnjice KOMSOMOLA čitanjem referata i recitacijama.
30. X. održana je u Omladinskom domu konferencija učenika na kojoj je izabrano novo rukovodstvo NSO-a ove škole.
6. XI. Održana je u gimnastičkoj dvorani proslava povodom dana OKTOBARSKE REVOLUCIJE čitanjem referata, recitacijama i pjevanjem omladinskih pjesama. Nakon proslave sudjelovali su učenici i nastavnici u manifestacijama u gradu. 
14. XI. Prisustvovali su učenici u kinu  Marjan  prikazivanju  filma ”Bijeli se usamljeno jedro"
20. XI. nije bilo obuke, jer je zgradu škole zapremila J.A. za regrute.
(Od 22. XI. do 13. XII. obuka se vršila u zgradi Ženske zanatske škole u Nodilovoj ulici, i to samo 3 puta sedmično: ponedjeljkom, srijedom i petkom).
29. XI. na Dan Republike nije bilo obuke. Na igralištu F.D. Hajduk izvršena je  ZAKLETVA PIONIRA ove škole.
16. XII. Prešla je škola u svoju zgradu, koja je nakon odlaska regruta bila ponovo oličena i očišćena.
Od 29. XII. do 6. I. nije bilo obuke zbog priredbe Dana pionirskog veselja, koja se održala u zgradi škole.
 
 Godina 1947.
 
11. I. Sudjelovali su učenici u fiskulturnom natjecanju “Za Republiku napred".
21. I. Održana je u gimnastičkoj dvorani svečana komemoracija dana smrti V. I. LENJINA s referatom, recitacijama i  čitanjem odlomaka iz života Lenjina.
24. I. Prisustvovali su učenici u kinu Mosor prikazivanju filma “Kameni cvijet”
26. I. Posjetili su učenici s nastavnicima Solin, gdje su u Radničkom domu dali
priredbu za radnike Solinskog basena.
27. I. Prikazan je za učenike u kinu Marjan film “Predstavnik vlasti”
14. II. Posjetili su školu ministar rada Savezne vlade FNRJ Vicko Krstulović i ministar rada N.R. Hrvatske Karlo Mrazović  i održali s nastavnicima kratak INFORMATIVAN SASTANAK u vezi sa učenjem i disciplinom učenika.
17. II. Prisustvovali su učenici s nastavnicima svečanom pogrebu našeg konzula u Rimu pok. Vicka Glumčića, koji je poginuo od ruke zločinaca četnika.
19. II. Održan je poslije 4. sata u gimnastičkoj dvorani miting učenika u vezi sa gradnjom nove omladinske pruge Šamac-Sarajevo.
10. III. Održan je širi sastanak literarne družine ove škole posvećen Puškinu.
11. III. Prisustvovali su učenici u kinu Marjan prikazivanju filma “Posljednji tabor”
11. III. priređena je u Omladinskom domu smotra omladinskih diletatnskih družina i pjevačkih zborova. Učenici ove škole sudjelovali su sa tri pjesme i dvije aktovke (“Jazavac pred sudom” i “Posljednji susret”)
12. III. održan je u Omladinskom domu širi sastanak ŠKOLSKOG AKTIVA  za kulturno-prosvjetni rad kojemu su prisustvovali svi učenici i svi nastavnici. Na sastanku je donesen plan za daljni rad, za poboljšanje učenja i disipline kao i plan za kulturno-prosvjetni rad.
20. III.  prikazivan je u za učenike u kinu Tesla naučni film “Čovjek i majmun”.
24. III. prikazivan je  u kinu Mosor za učenike film “Arinka”.
Od  29 do 31. III. održana je proslava Pionirskog pozdrava proljeću
22. IV. održan je u gimnastičkoj dvorani MITING učenika u vezi sa izborima za narodne odbore.
30. IV. održano je u gimnastičkoj dvorani poslije 3. sata za učenike nižih razreda, a poslije 4. sata za učenike viših razreda predavanje o značenju 1. maja.
1. V. nije bilo obuke. Učenici i nastavnici sudjelovali su u svečanoj povorci prigodom Praznika rada.
17. V. održana je u Omladinskom domu konferencija učenika ove škole, na kojoj se raspravljalo o učenju. Konferenciji su prisustvovali i mnogi nastavnici.
19. V. prisustvovali su učenici dolasku TITOVE ŠTAFETE.
24. V. održali su učenici u gimnastičkoj dvorani konferenciju o značenju II. OMLADINSKOG KONGRESA u Zagrebu.
 
Dodatak:
Iz VI. Poglavlja (Organizacija NSO-a) Kulturno-prosvjetni rad: "U vezi s izborima i drugim narodnim proslavama, kao što su Dan pobjede, 1. maja, 27. marta, Dan žena i dr. omladina je pisala transparente i parole, lijepila plakate i slike u školi agitirajući tako, da se što svečanije proslave ti dani. Prigodom tih proslava održana su i razna predavanja i mitinzi. Prilikom suđenja Stepincu održan je PROTESTNI MITING, na kojem je iznesen omladini njegov protunarodni rad, pri čemu je omladina osudila i rad svih protunarodnih elemenata..."
 

Frano Baras

"Na prvom mjestu treba zapaliti njihove sinagoge ili škole..."

 
 
1. Reformacija i antižidovstvo
 
Massimo Borghesi je profesor moralne filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Perugia. Od 1992. do 1996. bio je profesor povijesti moralne filozofije na Fakultetu obrazovanja na Sveučilištu u Lecce. On je učio od 1981. do 2007. godine, estetika, etika, filozofska teologija na Papinskom sveučilištu S. Bonaventure u Rimu gdje je bio od 2000. do 2002. godine, direktor „Chair Bonaventure”. Od 2008. profesor filozofije i religije na Urban Papinskog sveučilišta. On je član Znanstvenog vijeća i uredništvo izdavaštvo i časopisa (Studium, Atlantis, Humanitas, Revista de antropológie y cristianas kultura). Bio je član od 1993. do 2002., tromjesečni časopis uredništva „Nova pozornica” i suradnika, od 1984. do 2012., međunarodna časopis „30Days”.

Massimo Borghesi
 
Tri godine prije svoje smrti (1543.) Luter je objavio raspravu Von den Juden und ihren Lügen, (O židovima i njihovim lažima)1. Pogrdan spis nečuvenog nasilja kojega se sadržaja današnja protestantska zajednica odlučno odriče. »Bića toliko očajna, zla, otrovna i vražija sve do dna svoje srži su Židovi koji su u ovih tisuću i četiristotine godina naša rana, bolest i nesreća svake vrste, i to nastavljaju biti«. Oni su „otrovne, surove, osvetoljubive, podle zmije, ubojice i vražji sinovi koji ubadaju i škode iz potaje, jer ne mogu to činiti javno“.
 
Prema njima je jedina moguća terapija „oštro milosrđe“ (scharfe Barmherzigkeit), samilosna tvrdoća, koja se prema kraju rasprave pretvara u „nesmiljenost“. Okrutne mjere, koje vjerski reformator zahtjeva od civilnih i vjerskih vlasti, su čišćenje Njemačke od židovske „rane“ te predviđa poduzimanje brojnih koraka. „Na prvom mjestu treba zapaliti njihove sinagoge ili škole; to jest, one koje se ne spale, treba ih zatrpati zemljom i sahraniti tako da više nitko nikada ne će moći vidjeti od njih niti kamen na kamenu ili bilokoji drugi ostatak“. Na drugom mjestu, „treba na isti način uništiti i razoriti i njihove kuće, jer i u njima rade iste stvari koje rade i u sinagogama. Stoga ih treba staviti pod jedan krov ili u neku staju, kao cigane“. I treće, „treba im oduzeti sve njihove molitvene knjige i talmudske spise iz kojih uče svoja idolpoklonstva, laži, kletve i psovke“. I na četvrtom mjestu „treba zabraniti njihovim rabinima – pod prijetnjom smrti – da i dalje podučavaju“. Na petom mjestu „treba Židovima potpuno ukinuti propusnice za putovanja, jer oni nemaju što tražiti izvan gradova imajući u vidu da oni nisu ni gospoda ni uglednici niti trgovci i slično Oni moraju ostati u kući“. Na šestom mjestu „treba im zabraniti posudbu na kamate, zaplijeniti im sve što imaju u gotovini, u nakitu ili zlatu, i sve to pohraniti na određenom mjestu“.
 
Sedmo „mladim i jakim Židovima i Židovkama treba u ruke dati srpove, sjekire, lopate, štihače, preslice, vretena tako da svoj kruh zarađuju u znoju lica svojega“. Na sve te mjere Luter im nadodaje zabranu izgovaranja božjeg Imena u nazočnosti kršćana. „Židovske njušketine ne smiju, sa strane nas kršćana, biti dostojne spominjanja božjeg Imena u našoj nazočnosti: tko god to čuje od nekog Židova, neka ga prijavi vlastima ili neka mu baci u lice svinjsko govno, ako ga nađe, i neka ga potjera od sebe. U takovim stvarima nitko ne smije biti milostiv i dobrohotan“. Luter često inzistira na činjenici da se ne smije biti milosrdan prema Židovima. Ta „otrovna i vražja“ bića treba izbjegavati: „Učinite sve da nemaju nikakve pogodnosti i zaštitu, nikakvu pomoć, niti im treba dopustiti da žive među nama“. Svrha tomu je, očevidno, da im se život učini nemogućim i tako ih se prisiliti da odu. Za  Lutera djelotvoran je lijek onaj koji je primjenila „mudrost drugih naroda, kao što su Francuzi, Španjolci, Česi“, to jest konačni izgon iz Zemlje.
 
„Ja mislim ovako: ako želimo postati imuni na židovsku bezbožnost i ne sudjelovati u tomu, tada se moramo razdvojiti i oni moraju biti prognani iz naše zemlje, i neka se sjete svoje domovine“. Treba ih protjerati kao „bijesne pse“. „Ja sam“, piše Luter „učinio svoju dužnost: drugi, sada, neka gledaju napraviti svoju! Ja nisam kriv“. Ovo samoodriješenje ima grub glas. Luter, kao duhovni otac suvremene Njemačke, ima vrlo značajnu odgovornost u procesu razvijanja mržnje prema njemačkoj židovskoj komponenti. „Mračne“ stranice njegove rasprave, njezine „neobranjive“ riječi, mogle su se opravdano naći na nürnberškom suđenju u optužnici okrivljenih nacista, što je na suđenju i primjetio Julius Streicher prema čijem mišljenju bi i doktor Martin Luter „danas, jamačno, bio na mojem mjestu na ovoj optuženičkoj klupi“. Ova optužba, koja je našla potvrdu i kod Williama Shirera, jednog od najznačajnijih povjesničara nacizma, očituje se u činjenici da se „danas Luterovi polemički spisi protiv Židova ne nalaze niti u jednom izdanju u suvremenoj Njemačkoj“. Doista – nisu potrebni drugi elementi da bi se o Luteru sudilo loše – ove su stranice dovoljne.
 
2. Augustin i kršćanski mir prvog tisućljeća
 
Luterov stav, koji nalazi samo djelomično razumijevanje u antižidovskim predrasudama svojeg vremena, je toliko znakovitiji koliko je udaljeniji od jedne od njegovih prvih rasprava, Dass Jesus Christus ein geborener Jude sei (Isus Krist je rođeni Židov), iz 1523., koja već u naslovu pokazuje doista neprijateljsko držanje prema Židovima. Ovdje je židovsko nepovjerenje prema kršćanstvu objašnjeno početnim ogarničenjima kršćanstva koje, zatvoreno i nepovjerljivo prema židovskom narodu, nije pokazivalo samilostno Kristovo lice. U ranijem razdoblju, iz veljače 1514., u kontekstu spora oko uništavanja židovskih knjiga koje je uznemirilo njemački svijet XVI. stoljeća, on se izarzio protiv zabrane Talmuda.
 
„Snošljivost“ mladog Lutera ovisila je od njegove vjernosti Pismu. Kako se zaključuje iz jednog njegovog pisma Georgu Spalatinu, iz veljače 1514., kelnski teolozi nisu mogli spriječiti Židove da vrijeđaju Krista i njegove kroz uništenja knjiga, jer su to proricali proroci i sadržano je u Pismu. Nazočnost sinagoge, i poslije Crkve, javlja se kao tajna koja mora biti nazočna kod kršćana a da oni ne streme da to riješe političkim ključem. Luterova obrazloženja, kako ističe Adriano Prosperi, imaju jasan augustinski smjer. Prosperi, u uvodu u talijanski prijevod knjige O židovima i njihovim lažima, pokazuje kako „kasni“ Luter, prekidajući sa svojim početnim stajalištima, barata s „odmakom od augustianskog tumačenja“ koje je dopustilo suživot između židova i kršćana u prvom tisućgodištu. „Augustin“, primjećuje Prosperi, „opravdao je povijesno trajanje židovske religije kao funkciju providnosti svjedočenja istine u poredbi s poricateljima – neznabošcima, krivovjercima – neprekidnosti starozavjetne biblijske tradicije Kršćanske crkve. No, postavio je dva uvjeta te trajnosti: prva, da se Židove ne smije kinjiti i progoniti zbog njihove iskonske krivnje; i druga, da će se Židovi posljednji preobratiti na kraju vremenâ. Vežući navod iz Psalama 58, 15 s onim iz Postanka 4,15 približio je preživljavanje Židova kao jedinstvenog naroda s onom Kainovom religijom nakon ubojstva Abelova.
 
„Znak“ koji je Bog stavio na Kaina, da ga nitko ne smije ubiti, stavljen je i na Židove: taj znak, kako kaže Augustin, je njihova religija. Pored te zaštitničke funkcije „znaka“ stavljenog na Židove, Augustin je preuzeo Pavlovljevo tumačenje Psalama 58, 15: convertentur ad vesperam: Židovi su određeni za preobraćenje kao posljednji, na kraju vremenâ, in fine mundi“. Na taj način „od apokaliptičnog očekivanja konačnog preobraćenja i od providnog značenja židovske nazočnosti, proistekla je za Židove zajamčenost slobodnog iskazivanja njihove religije“. 

 

Prosperijevo mišljenje se poklapa s onim Leona Poljakova za kojega, prema „najsjajnijem ocu Crkve, Augustinu“, Židovi moraju „ostati zaštićeni“ u svojim životima i u svojim obredima kao „narod-svjedok raspeća“, da bi na taj način svjedočili istinu kršćanstva i zabludu judaizma. Tako da je tijekom stoljeća rimska Crkva nastojala zaštititi Židove koji će, prema njihovom mišljenju, biti vrhovni suvereni u posljednjem utočištu. Općenito gledajući, položaj Židova u Srednjem vijeku nije, dakako, bio jednoliko tragičan: bili su izloženi povremenim pokoljima, optužbama o obrednim ubojstvima te drugim poteškoćama, ali pretežito su živjeli u slozi s kršćanima i bavili su se (osim poljoprivrede) istim zanatima“. Ova snošljivost je bila svojstvo, prema mišljenju Poljakova, latinskog Zapada. „Obrnuto, istočna grčka Crkva, koja je odlučno odbila kanonizirati svetog Augustina, odbila je njegovu doktrinu. U tom smislu prvi ruski carevi su odbili prihvatiti Židove u svojoj zemlji; a kada je carska Rusija, u XVIII. stoljeću, pripojila neka zapadna područja, koja su već bila napučena Židovima, ovi su bili podvrgnuti izuzetno strogim zakonima“.
 
Augustinov ugled stvoren na taj način, koliko za Prosperija toliko i za Poljakova, postao je bitna polazna točka za razumijevanje sudbine i nezgoda Židova u krilu kršćanstva. Dok je ono jednoglasno priznato, kako se događalo u prvom tisućljećju, netaknuta ostaje i svijest mističnog značenju židovskog naroda, svijest koja ograničuje iskušenje isključenja i odvraća hir nasilnog prevjeravnaja. Kako piše Lucie Kaennel: «Do XI. stoljeća integracija Židova s zapadnim kršćanskim zajednicama i s arapskim španjolskim svijetom nije predstavljalo veliku teškoću. Židovske zajednica uživale su zaštitu kraljeva. Židovski trgovci osiguravali su nužne odnose između zapadnog kršćanstva i islamskog svijeta; između različitih vjerskih zajednica uspostavljeno je relativna snošljivost». Između 1000. i 1200. židovstvo postaje idelana točka susreta između latinskog kršćanstva i velikih struja antičke i arapsko-islamske misli, dajući na taj način odlučan podporanj srednovjekovnoj kulturi. To je vrijeme Jehude Halevija (1075. – 1141.) i Moše Maimuna (1135./38. -1204.), najvećeg židovskog srednjevjekovnog mislioca. Prilike se mijenjaju kroz XIII. i XIV. stoljeće. U ozračju novog duha označenog križarskim pohodima prema islamu i Albigenezima, sazrijeva drugačije držanje.
 
Godine 1290. Židovi su protjerani iz Engleske, 1308. iz Francuske; to je početak procesa koji će svoj vrhunac doživjeti 1492. s istjerivanjem iz Španjolske. Nije lako objasniti razloge ovog «oštrog zaokreta prema smjeru koji je ozanačio Augustin». Amos Funkenstein traži uzrok u racionalističkom smjeru nove filozofija i boljem poznavanju Talmuda tako da suvremeni Židovi postaju «heretici» u odnosu na one starozavjetne. Na taj način su ukinute obveze koje je postavio Augustin glede zaštite židovske komponente društva. 
 
Kršćanstvo, koje će zbiti svoje redove oko «pontifikalne revolucije» iz razdoblja XII. -  XIII. stoljeća, manje nalikuje na hodočaničku Crkvu, augustinsku civitas Dei, nego više na zaokruženo kraljevstvo. Žudnja za pročišćenjem koja ju prožima prevodi se izvana u žestokoj borbi s carstvom, hereticima i nekršćanima. U pozadini je slutnja da se približava kraj svijeta. «Obnovljena Crka», kako kaže Gioacchino da Fiore, «ulazi u doba Duha», razdoblje kraja svijeta. I Luter dijeli ovu «apokaliptičnu» viziju; i za njega je bljesnuo odlučan trenutak u borbi za ili protiv Evanđelja. Od toga trenutka oblikuje se kod njega točan pojam protivnika: židov, papist, turčin, neznabožac, krivovjerac. Ako je to točno, suvremeno antižidovstvo, i to nije dovljno zapaženo, bi tako našlo objašnjavajući ključ u apokaliptičkim trvenjima, i od Srednjeg vijeka prožima duše. U tomu je prjekid s augustinskom tradicijom -  Gioacchino da Fiore protiv Augustina – za kojeg civitas Dei i civitas hominis ostajuperplexae sve do kraja, i konsekventan ultimatum, dan Židovima da se prevjere ili da odu iz «kršćanskog» svijeta. 
 
3. Ecclesia spiritualis. Marcionizam i antižidovstvo
 
Antižidovska predrasuda, koja obilježava suvremenost, slijedi dva puta. Jedan je kroz povratak na starinu nasuprot suvremenom označen židovsko-kršćanskom tradicijom. To je put njemačkog neoklasicizma, koji je doživio vrhunac s Nietzscheom, koji uzima oblik povratka na grčko poganstvo u svojim vrijednostima i božanstvima. Ova struja, koja će naći svoj korjenit izraz u nacionalsocijalističkoj mitologiji, je očita u misli Waltera Otta i Martina Heideggera.
 
Drugi put, koji je prožet antižidovskim osjećajem, je onaj koji zori već od «duhovnog kršćanstva» koje je utemeljeno na antitezi Novog i Starog Zavjeta, između ljubavi i zakona. Antiteza, koja traži položaj Marcionea prije nego Augustina, idealno se suprotstavila maniheizmu. U suvremeno doba marcionitsku poziciju je donijela Reformacija u mjeri u kojoj nova Ecclesia spiritualis vidi u Židovima predstavnike zakona shavaćenog kao samopravdanje. «U njima Luter vidi tjelesnu Crkvu, obrnutu sliku duhovne Crkve koju ima u glavi. Opasnost koju oni predstavljaju nadilazi židovski prostor. Diče se vlastitom pravdom, prakticiraju religiju koja se sastoji od izvanjskih obreda i rituala, ono što čine mnogi kršćani». Na taj način Židov postaje usporedni kriterij, u negativnom smislu, pri utvrđivanju istinske religije. Židov, jednako kao katolik, slijedi samoopravdanje kroz djelovanje zakona protiv evangeličke doktrine koja zahtijeva opravdanje kroz milost Božju. S tim rimski legalizam, «papistički», približava se židovskom. Katolicizam je «židovsko kršćanstvo», svjetsko, koje je zaboravilo opravdanje kroz milost. Nasuprot ovom «tjelesnom» kršćanstvu nalazi se «duhovno» kršćanstvo obnovljeno Reformacijom. Može se zamijetiti kako je ova kontrapozicija nije samo od reformatora. Ona je nazočna i kod humanista. Za Erazma Roterdamskog, koji u svojim spisima pokazuje «duboko ukorijenjenu antižidovsku mržnju»do te mjere da se veselio izgonu Židova iz Francuske, antiteza između hebraizma i kršćanstva je antiteza između mesa i duha, između vanskog rituala i unutarnje vjere. 
 
Isto suprotstavljanje koje u izmjenjenom obliku nalazimo u iluminizmu za kojeg se deizam kao istinska religija (unutrašnja, racionalna, sveopća) se protivi židovskoj vjeri utemeljenoj na sablažnjivom zahtijevu božjeg izbora i na «robstvu» zakona. S ove točke gledišta ne smije biti iznenađenje za, iako stvar može ispasti teška za prihvaćanje, neprijateljstvo koje jedan znatan dio iluminizma hrani prema ebraizmu. Od oca snošljivosti,Voltaira, do Gibbona, Reimarusa, Kanta, antižidovska mržnja je bila stalna. Kako piše Elena Loewenthal: «antisemiti su bili svi: laici i crkvenjaci, reformatori i konzervativci, reakcionari i revolucionari. Iluministi, ateisti. Antisemitizam puno dugoje ovim 'poprječnim doprinosima', nacistički pogrom našao je nemalo opravdanje i potporanj u činjenici da svi ti Volteri, Luteri, Kantovi itd. nisu pokazali ni najmanje naklonosti za izabrani i raspršeni narod». 
 
Ono što ovdje muči promatrače je da ova «poprječnost» nije slučajna, ali je  susljedni uspjeh jedne «čiste religije» koja vidi u hebrejstvu anti-tip, model vanjske, političke, posebne, osjetilne vjere. Radi se o stanovitom gnostičkom antisemitizmu koji ponovno Marcioneovom svjetlu čita luteransku dijalektiku između Zakona i Evanđelja, između Starog i Novog Zavjeta. Kako to izvire iz Hegelovih ranih radova, punih antižidovskog bijesa, tako je i čvrsti dio tako zvane liberalne teologije taj koji teži osloboditi kršćanstvo od svakog mogućeg starozavjetnog utjecaja. Jacob Taubes je u Die Politische Theologie des Paulus vrlo dobro shvatio ovaj smjer misli u djelu Adolfa von Harnacka čija se misao, ne slučajno, dugo vremena mjerila s Marcioneovim likom. Bio je otac Harnacka, Theodosiusa, koji je u jednom svojem eseju o Luteru čitao kopiju Zakon-Evanđelje u terminima striktno marcionitskim. U sinovljevom nastavku ovo postavljanje vodi prema odbacivanju starozavjetnog elemnta. Ovo odbijanje je, prema Taubesovom mišljenju, «tajna njemačkog liberalnog protestantizma koje 1933. nije bilo u stanju da nadvalada iskušenje». 

4. Crkva i Izrael
 
Apokaliptički ideal Crkve čistih veza u vrijeme kraja povijesti, ideal koji u heretičkom i utopijskom ruhu utire trag suvremenosti, ne može podnijeti ono što Heinrich Schlier, u jednom slavnom predavnju iz 1939., zove tajna Izraela, tajna utemeljena na činjenici da i iza Crkve «Bog ne će povući svoje obećanje dano ovom narodu». To znači da «Izrael nikada ne će nestati zbog nestrpljivosti narodâ, niti zbog vlastite nestrpljivosti. To počiva na Božjem strpljenju». Strpljenje koje će privesti spasu «čitav Izrael». Schlier, tumačeći Pavla, idealno pronalazi Agostinov položaj. To nije beznačjno. Ponovna aktualizacija takvih stanja, u svjetlu suvremene netrpevljivosti i tragedije Šoe, poprima jednu doista posebnu vrijednost za Crkvu i za kršćanske vjere.
 
Židovsko postojanje je, prije svega, upozorenje za Crkvu. Ono ju podsjeća da je lutalačka, civitas Dei u augustinovskom smislu; to nije još  punoća Kraljevstva. Kako piše Franz Rosenzweig Eugenu Rosenstocku: «Mi smo spomenik koji vječno upozorava na vaš ne-opet».
 
Crkva, na drugom mjestu, ima potrebu za Izraelom, kao izvornom narodu koji živi savez s Bogom, kako ne bi popustila iskušenju (gnozi) Ecclesie spiritualis. Ova je, prema Alainu Besançonom, čitanje iz kojeg je Vladimir Solovjev, u svojoj knjizi Židovi i kršćansko pitanje, koju je napisao nakon antisemitskih proglasa u Rusiji 1882. «Promišljenje o Izraelu činilo je da Solovjev shvati da religija nije poruka, nego povijest; i nije niti 'evolucija', niti historizofska shema, ali se čita u neponovljivim čimbenicima, koje je živio jedan od izabranog naroda u jednom posebnom kraju, u određeno vrijeme, s nesmanjivim idiosinkrazijama». S tim da se Solovjev «rješava marcionijanske hereze» nazočne u uzvišenom tolstojizmu, isto kao i u patetizmu Braće Karamazovih ili Idiota. Isto kao Solovjev i Charles Péguy, prema navodu von Balthasara, je u Izraelu našao model point d’intersection između vremena i vječnosti. «Činjenica da je Krist bio Židov solidaran s narodom, sa židovskom sudbinom, ostaje za Péguyja polazna točka za pravednu ravnotežu između duhovnog itjelesnog (prolaznog).
 
Crkva, na koncu, je kao hodočasnička Crkva i u isto vrijeme ukorijenjena u povijest, ne može se ne ogledati i posebnoj sudbini Izraela, narodu poniženom i uvrijeđenom a kojem nije ništa pošteđeno od svjetske boli. Sve to, nakon neizrecivog iskustva Šoe, poprima sasvim različito značenje. Kako je napisao Luigi Giussani "Holokaust je postao pedagogija za sve kršćane; poput bolnog i nepravednog marša; Šoa je ponuda od najvatrenije židovske kulture kao stožerni argumenat i za čovečanstvo kakovo mora tek postati». Za crkvu to znači dramatičnu svjesnost da se «muka vjere u očekivanju Boga ostvaruje, i kao križ u životu vjerujućih".
 
Svijest o ova tri čimbenika, zbog kojih je Crkva putujuća u svijetu, ukorijenjena u povijesti, označena križem, osvjetljava važnost lika i stvarnosti Izraela za Crkvu. «Mi smo» tvrdi papa Pio XI. protiveći se Hitlerovim rasnim zakonima «duhovno Židovi». Tvrdnja ovog velikog pape svjedoči o svjesnosti «misterija» Izraela, svjesnosti koja se izgubila u menadrima suvremenosti, u njezinim utopijama i u njezinim zabludama. 
 
Massimo Borghesije redoviti profesor moralne filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Perugi. Od 1981. do 2007. predavao je estetiku, etiku i filozofsku teologiju na Papinskom sveučilištu San Bonaventura u Rimu, gdje je bio od 2000. do 2002. pročelnik Bonaventuranske katedre. Od 2008. je docent povijesti ateizma na Painskom sveučilištu Urbaniana. Član je savjeta brojnih izdavača i časopisa (Studium, Cosmopolis, Atlantide, Humanitas). Među njegovim radovima ističu se: La figura di Cristo in Hegel, Dialettica e antropologia, L'età dello Spirito in Hegel. Posmodernidad y cristianismo itd itd.
 
Massimo Borghesi1 je profesor moralne filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Perugia.Od 1992. do 1996. bio je profesor povijesti moralne filozofije na Fakultetu obrazovanja na Sveučilištu u Lecce. On je učio od 1981. do 2007. godine, estetika, etika, filozofska teologija na Papinskom sveučilištu S. Bonaventure u Rimu gdje je bio od 2000. do 2002. godine, direktor „Chair Bonaventure”. Od 2008. profesor filozofije i religije na Urban Papinskog sveučilišta. On je član Znanstvenog vijeća i uredništvo izdavaštvo i časopisa (Studium, Atlantis, Humanitas, Revista de antropológie y cristianas kultura). Bio je član od 1993. do 2002., tromjesečni časopis uredništva „Nova pozornica” i suradnika, od 1984. do 2012., međunarodna časopis „30Days”.
(Prijevod: Josip Nikšić)
 
Bilješka:
 
1. M. Lutero, Degli ebrei e delle loro menzogne, introduzione di A. Prosperi, tr. it. Torino 2000.
 

Massimo Borghesi

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Ponedjeljak, 22/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1046 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević