Get Adobe Flash player

Dokumentacija Vojnog arhiva u Beogradu potvrđuje genocid pola milijuna Hrvata

 
 
Pokušat ću u ovom tekstu pisati jezikom koji bi trebao biti razumljiv svima, a ponajprije liberalima, ljevičarima, znate, onima koji se kunu u čovjekoljublje, vrijednost svakog ljudskog života. Univerzalni humanistički ideali na koje se kasnije nadograđuju populističke floskule, prihvatljivi su većini ljudi. Ljudski život, u tom smislu, ima neosporivu vrijednost, a opet kada govorimo o žrtvama, tu uvijek postoje dvostruka, ako ne i trostruka mjerila jer bitan je kontekst, nacionalnost i politička te vjerske legitimacija žrtve, kao i vremenski slijed, odnosno životna priča poginule ili ubijene osobe. Tko je on bio, što je radio i kome je pripadao prije nego što je smaknut?
https://www.welt.de/img/channels-extern/ipad_2/kultur_ipad_2/mobile102067260/3582504087-ci102l-w1024/tucho7-kkl-19082011-DW-Vermischtes-Berlin-jpg.jpg
Kurt Tucholsky
 
Ali ako uđemo malo dublje u ovu analizu, onda ni to ne bi trebalo biti presudno prilikom valorizacije nečijeg ljudskog života. U očima Boga, svi bi trebali biti isti, zar ne? Također, ako polazimo od pretpostavke da je svako ljudsko biće oblikovano genetskim nasljeđem, kulturom, utjecajem bliže i dalje okoline te povijesnim okolnostima u kojima raste, onda možemo zaključiti kako nema mnogo onih koji su loši ljudi sami po sebi i time manje vrijedni. Egzekucija, odnosno smaknuće osobe, obično metkom u potiljak je ubojstvo, neovisno o tome tko je žrtva, a tko ubojica.
 
Zločini
 
Na samom kraju godine u hrvatskim medijima, konkretno u Hrvatskom tjedniku, izašao je novi intervju s Romanom Leljakom čovjekom koji godinama istražuje zastrašujuće razmjere jugokomunističkih zločina nad Hrvatima u Sloveniji. Leljakova istraživanja nitko od dežurnih povjesničara i branitelja Titove ostavštine nije argumentirano osporavao. O Leljaku, kao i o strašnoj istini koju je otkrio, u tim krugovima se šuti, kao da i dalje živimo u SFRJ gdje je bilo zabranjeno govoriti o partizanskim i komunističkim zločinima.
 
Temeljem Vojnog arhiva u Beogradu, Leljak je odgovorio na glavno pitanje suvremene hrvatske povijesti. Koliko je bilo zarobljenih vojnika i civila na području današnje Republike Slovenije? Riječ o broju 444.426. Samo desetina toga broja je ostalo živo. Brojci žrtava, od preko 400.000, treba pridodati i 92.507 vojnika i civila hrvatske narodnosti koji su likvidirani tijekom završnih operacija u Sloveniji od strane pripadnika prve, druge, treće i četvrte armije. Naravno, nisu ubijani samo Hrvati.
 
Počinjen je genocid i nad folkdojčerima, četnicima, a u manjem broju i Mađarima. U knjizi i na DVD-u Maribor- najveće stratište Hrvata govori se o vremenu od 24. do 28 svibnja kada je 17. divizija Treće Armije predvođena Kostom Našom na području Maribora likvidirala trideset tisuća Hrvata, koji još nisu pokopani. Leljak o tome za Hrvatski tjednik kaže sljedeće: Po dijelu gdje se oni nalaze danas prolazi autocesta između Graza, Maribora i Celja. U tom dijelu je 1999. godine na dužini od 70 metara ekshumirano 1189 žrtva, što znači da je na jednom metru bilo 18 žrtava. A sve žrtve koje su na lijevoj i desnoj strani oko autoceste, njih oko 28 tisuća, još uvijek su ondje, nema ni jednog križa, ni jedne spomen-ploče.
 
Ova knjiga i flm napravljeni su na osnovi dokumenata koje sam dobio iz Vojnoga arhiva u Beogradu. Našao sam sve operacijske dnevnike tih vojnih jedinica koje su bile u Mariboru tako da sam mogao točno prikazati što se dogodilo. Probajmo vizualizirati ove podatke. Zamislimo kvadratni metar na kojem se nalazi 18 žrtava, ljudskih bića, likvidiranih po kratkom postupku, često i uz upotrebu hladnog oružja. Uzmimo u obzir da je među tih pola milijuna ljudi i tisuće civila, žena i djece. Proporcionalno veličine zemlje, Slovenija je najveće europsko groblje, s najviše hrvatskih žrtava.
 
Genocid
 
Čime se taj genocid može opravdati? Poražena vojska, preplašeni ljudi, izdani vojnici, vjerojatno i neki zločinci, starci, žene, djeca, sve se to povlačilo i bježalo prema engleskim trupama koje su ih svjesno poslale u strašnu smrt. Svi krvnici Balkana devedesetih, nisu se zajedničkim naporima niti približili ovim brojkama. I sva ta silna smrt, unutar tako kratkog vremenskog prostora. Za takav posao potrebni su neljudi, kao i ideologija koja ima snagu uvjeriti ljude, da su druga ljudska bića bezvrijedna. Zapravo, da su ljudi samo brojevi i da život nema nikakvu vrijednost. To može samo komunizam u onoj najokrutnojoj staljinističkoj formi.
 
„Smrt jednog čovjeka je tragedija, a smrt milijuna statistika“ rečenica je koja se najčešće pripisuje Josifu Visarionoviču Staljinu, ali neki tvrde da je pravi autor ove misli Kurt Tucholsky, njemačko-židovski novinar i satiričar te čvrsto uvjereni pacifist. Kako god bilo, dvadeseto stoljeće ostat će upamćeno po milijunima ubijenih žrtava koje su pretvorene u statistiku. Što se tiče Hrvatske, ovdje imamo dvostruku tragediju, jer tu ni pola milijuna žrtava, nisu tragedija, ali ni službena statistika.
 

Marin Vlahović, http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/roman-leljak-dokumentacija-vojnog-arhiva-u-beogradu-potvrduje-genocid-pola-milijuna-hrvata-1112234/

Dalmatinski ribar iz Cavtata

 
 
golo predvečerje
boje pješčane dine
u časti i slavi koju uživa
krenuo u susret sebi
Djawar b. Abd Allah
sjećanjem na djetinjstvo
oči mu piju daljinu
gorčina žuči
vrištao bi od boli
boli sjećanja
https://res.cloudinary.com/glashrvatske/w_760,h_428,c_fill,ar_16:9,g_auto,f_auto,q_auto:best/v1522999011/bz06iunoowgraxynlevt
dalmatinski ribar iz Cavtata
mladac
koviljaste kose
otet s kućnog praga
prodan u roblje
preko Verduna
dolinom Rhône i Arlesa
dospio do Španjolske
na tržnici roblja
preprodan
 arapskom ugledniku al-Maqrizi
koji ga u cvatu srca
prihvatio kao sina
nastavi – život – put
olovnom prašinom života
današnjim Tunisom
istočnim Alžirom
u Egipat
dalmatinskog ribara sin
islamiziranog arapskog imena
Djawhar b. Abd Allah
državnik novog
pomirljivog kova
starih osvajačkih aspiracija
vojskovođa Fatimida
dinastije šijitskih kalifa
kalifa al-Mu’izzua
Dalmatinac Djawhar
utemeljitelj Kaira
nove egipatske prijestolnice
nazvavši je
 al-Kahira – Kairo
dao izgraditi
 al-Katib Djawhar
čuvenu džamiju
 al-Azhar
('Najsjajnija'),
Dalmatinac Djawhar
dane svoje troši
u vjeri
kako vrijeme sve briše
misli mu se bore
 s mračnim rakama
misli svoje
 ne veže za bogatstvo
moć
slavu
ne traći život
u užitke
Uprazno
sjeća se onih
 koji su svijetom
 živahno hodili
rodbina
 susjedi
Dalmati
jesu li živi
 otac
 mati
ili su im
 škrtim poljem
razasute kosti
njihov i njegov jezike
kojim su govorili
jedva da pamti
krunicu majke
sela sličnih ljudima
koji pužu
 u glibu malih naselja
bez da ikad prohodaju
gradskim sjajem
prije nego što svoje
 dane potroši
i vrijeme ga izbriše
smrt snađe
pomoli se Bogu
da se bar na tren
s nekim od njih nađe
 
* Možda ova pjesma o državniku i vojskovođi hrvatskoga podrijetla  posluži kao temelj prijedlogu za uspostavu bratimljenja Kaira i Dubrovnika/Cavtata.
 

Nikola Šimić Tonin

Zašto je Staljin poslao Mustafu Golubića za Titom?

 
 
Randolph Churchill rođen je u Londonu 28. svibnja 1911., a umro u East Bergholtu u Suffolku 6. lipnja 1968.  godine. Njegov otac bio je Winston Churchill, britanski političar, državnik i pisac. Randolph Churchill školovao se u Eton Collegeu i Christ Church u Oxfordu i nakon toga postao je novinarom. Bio je članom Konzervativne stranke i zastupnikom u Parlamentu (MP) za Preston od 1940. do 1945. godine. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata kao bojnik engleske vojske bio je šefom britanske vojne misije pri Glavnom stožeru NOVJ. Tijekom misije bio je i u Slunju, u proljeće 1944. godine, pri Glavnom stožeru NOV i PO Hrvatske. Tu je uspostavio srdačan dodir s Andrijom Hebrangom, tajnikom CH KPH.
https://www.newhistorian.com/wp-content/uploads/2017/01/Lord-Randolph-Churchill.jpg
Randolph Churchill
 
Randolph Churchill umro je 1968. godine u svome domu, od srčanog udara, u dobi od 57 godina. Otac je sklonio Randolpha koji je bolovao od neke vrste manične depresije (bipolarni poremećaj), opijao se, mijenjao često partnerice, precjenjivao sebe, izazivao probleme, mijenjao drastično raspoloženja - čest sindrom kod vođa! Što je tražio Randolph Churchill u Topuskome? Kakva je to strašna NDH u kojoj je mogao na 50 km od Zagreba i na od partizana zauzetom teritoriju razmaženi mladi Churchill igrati tenis i kupati se u bazenu? Kako je mogao jedan vođa demokratskog svijeta povjeriti sina komunističkome revolucionaru? Isto tako, zašto je Staljin poslao Mustafu Golubića za Titom, i Tito je odahnuo kada je izašao iz Moskve? Kakve je to informacije Staljin o J.B.T.-u imao?
 
U tom svjetlu drugačije gledamo 1948. godinu. i sastanak Vladimira Velebita, Milovana Đilasa i Koče Popovića sa Nijemcima gdje su zaraćene strane dogovorile sprječavanje engleskog iskrcavanja. Koga se tu zavaravalo, Ruse ili Nijemce? Vladimir Velebit je bio "engleski čovjek", kao i ban Ivan Šubašić koji je držao Maršalu svijeću pri preuzimanju vlasti, dok se događao sa Englezima aranžirani Bleiburg! Možda bi stvari bile jasnije kad bi se povezale baklje i štafetna palica sa piramidom Envera Hohxe koji u 1967. u Albaniji zabranio religiju!
 

Teo Trostmann

Anketa

Znamo da Andrej Plenković ne zastupa hrvatske interese. Čije interese zastupa?

Petak, 21/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1502 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević