Get Adobe Flash player

Vinko Brajević – za očuvanje hrvatske urbane baštine

 
 
Otvori li tko zbornik »Hrvatski katolički pokret« (2002.), naći će među kratkim životopisima istaknutijih članova Pokreta i životopis novinara, publicista i političara Vinka Brajevića. Rođen je 6. lipnja 1888. u Splitu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, a filozofsko-teološki studij polazio je u Zadru od 1906. do 1910., kada je zaređen. Do ređenja bio je aktivan u domagojskim katoličkim organizacijama, uz ostalo i pod vodstvom svojega sjemenišnoga odgojitelja, vjeroučitelja, pisca i urednika »Dana« dr. Ante Alfirevića. Bio je župnik u neretvanskoj župi Bagalović, zatim kapelan u župi sv. Petra Split – Lučac, a najdulje, od 1912. do 1921., u župi Seget kod Trogira te naposljetku do početka srpnja 1922. u župi Kaštel-Kambelovac. Tada je službu samovoljno napustio te se zaposlio u uredništvu dnevnika »Novo doba«. Zbog toga je kao svećenik bio suspendiran, a 1924. umirovljen. Nije međutim apostazirao niti prešao u tzv. žuti pokret (kasnije Hrvatska starokatolička crkva), pa je u posljednjem, »svetojeronimskom« razdoblju života opet svećenički živio.
https://www.glas-koncila.hr/wp-content/uploads/2018/10/00431432w.jpg
Mnogostruko kulturno i publicistički zauzet, Brajević je važan doprinos posebice dao kao zagovornik očuvanja izvornosti hrvatske urbane baštine.
Uz redovite svećeničke dužnosti, zanimao se za povijesnoumjetnička pitanja. Tako je za župnikovanja u Segetu kod Trogira radio na sređivanju kataloga Kaptolske biblioteke u Trogiru. Potkraj Prvoga svjetskoga rata uključuje se u politički život pa je nakon sloma Austro-Ugarske Monarhije izabran za potpredsjednika Narodnoga vijeća u Trogiru, a sudjelovao je i u pripremama izbora za Ustavotvornu skupštinu 1920. U Trogiru je među osnivačima Narodne ženske zadruge te Jugoslavenske matice i njezin predsjednik. Nakon umirovljenja posvetio se novinstvu. Već prije bio je član uredništva »Novoga doba«, a njegov je glavni urednik od 1927. do 1941. List je bio blizak unitarističkim krugovima, prividno izvanstranački usmjeren. Brajević je naime bio pristaša Demokratske stranke Ljube Davidovića, ali se nakon atentata na zastupnike HSS-a u beogradskoj skupštini 1928. stranački distancirao. Nakon talijanske okupacije Splita uhićen je u srpnju 1941. i interniran u Italiji u Rampinu, na Liparskim otocima i Corropoliju. Padom fašističke Italije i dolaskom vlasti NDH u Split »Novo doba« obnavlja izlaženje sve do ulaska partizana u Split, no Brajević u tom kratkom razdoblju više nije bio urednik. Naime, nakon oslobađanja iz logora 1944. boravio je u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu.
 
Novinske priloge o socijalnim, političkim i kulturnim pitanjima objavljivao je u »Luči«, »Novinama«, »Novom dobu«, »Narodnom listu«, »Pučkoj prosvjeti«, »Zadrugaru«, »Srpskom književnom glasniku«, »Politici« i »L’Osservatore romano«. Potpisivao se i šiframa Bra., br. te inicijalima. Pisao je o raznim likovnoumjetničkim i političkim temama, uz veći broj prikaza knjiga, likovnih izložaba, dramskih i glazbenih kritika, biografskih članaka i nekrologa. Oštar polemičar, s Ivom Tartagliom sporio se o političkim pitanjima i njegovu masonstvu, a s arhitektom Nikolom Dobrovićem i konzervatorom Kostom Strajnićem o arhitekturi i čuvanju spomenika u Dalmaciji. Polemika sa Strajnićem, kojega su nazivali i »advokat Le Corbusiera«, kulturološki je zanimljiva i aktualna jer problematizira odnos prema baštini arhitekture i urbanizma. Brajević je naime reagirao na Strajnićevu knjigu »Dubrovnik bez maske« (1930.) u povodu rasprave o Dobrovićevim projektima u Dubrovniku. Suprotstavio se interpolaciji projekta hotela »Kursalona« na Pilama u Dubrovniku, koji je »zgrada u najmodernijem smislu u kome je glavna karakteristika ravna četvorina i koja bi imala da bude uglavnom izrađena u betonu«. »Takva jedna zgrada mogla bi vrlo dobro stajati na kojem bilo svjetskom kupalištu, s time da bi jednako dobro odgovarala venecijanskom Lidu, na obali Afrike ili negdje u Južnoj Americi… i nema nikakova posla s karakterom starog Dubrovnika.«
 
»Ukazuje se da je Brajević definirao neke od konzervatorskih smjernica kojih se danas bezuvjetno pridržavamo u struci. Usprkos žestokoj i naizgled nepomirljivoj suprotstavljenosti argumenata, zaključak s povijesne distance jest da su obojica, i Brajević i Strajnić, podjednako u pravu i da bi prednost jednim ili drugim argumentima trebalo davati od slučaja do slučaja uzimajući u obzir specifične okolnosti« (D. Vokić). Tekstovi obojice tiskani su 1931. u brošuri »Misli o čuvanju dalmatinske arhitekture«, s predgovorom don Frane Bulića. Kao brošure tiskani su i njegovi novinski napisi »O vojničkim potporama« (1917.) i »Dr. Janez Krek: Evangelist ujedinjenja i oslobođenja našega« (1919.), koja je posvećena slovenskomu katoličkomu velikanu koji je početkom 20. stoljeća uvelike utjecao na intelektualnu, posebice socijalno-političku formaciju mlade hrvatske katoličke inteligencije. Umro je 3. veljače 1967. u Rimu, a pokopan je na groblju Campo Verano u grobnici Papinskoga hrvatskoga zavoda sv. Jeronima, kojemu je posvetio svoje posljednje tiskano djelo »Istituto di S. Girolamo degli Illirici (1453-1953)« (1953.).
 

Vladimir Lončarević, Glas Koncila, 3. X. 2018., https://www.glas-koncila.hr/covjek-koji-se-protivio-dalmatinskomu-betonu-vinko-brajevic-za-ocuvanje-hrvatske-urbane-bastine/

»Ne zamjerite mi sklonost prošlosti; nisam toliko naivan da vjerujem kako su tada ljudi bili bolji ili svijet ljepši…«

 
 
Veliki naš književnik Ivan Raos (Medov Dolac, 1921. – Split, 1987.) najpoznatiji po "Prosjacima i sinovima", meni osobno drag po autobiografskome "Žalosnom Gospinom vrtu" ogledao se i u izradi turističke monografije o Dubrovniku u izdanju Spektra iz Zagreba, godine 1983., iako mi se slike u monografiji čine starije. Moju sklonost prema starim fotografijama, te samim time i bedekerima upotpunjava i pronalaženje iskrica duha u esejima kroničara i putopisaca, a upravo po tome latinskome pjenušavome i iskričavome humoru su poznati Ivan Raos i dvojica njegovih umjetničkih sinova, vrlo različitih blizanaca, toliko različitih da je i to svojevrsni vic Boga, prirode ili alkemičara Univerzuma. Viribus unitis kazao bi Franjo Josip. Dijalektika rekao bi pokojni Karlo.
https://antikvarijat-biblos.hr/upload/catalog/product/33037/img-9641_5b34eece75fab.jpg
Ne zamjerite mi sklonost prošlosti; nisam toliko naivan da vjerujem kako su tada ljudi bili bolji ili svijet ljepši. Jednostavno onaj tko je rođen u ljepoti Dubrovnika svaku intervenciju čovjeka vođenu trenutačnom pohlepom i ishitrenošću koja je jednaka gluposti doživljava tragički; a tu je i sjećanje na ranu mladost i djetinjstvo koje jača kako čovjek postaje vremešniji. Krenimo sa Ivanom Raosom kojemu prezime podsjeća i na hridinu Laus i na gradić Ragusu. "Bougainvillea spectabilis, ta ugledna brazilska penjačica za svoje prekrasne cvjetne grozdove zaista nije mogla naći prikladnije mjesto od zidina dubrovačkih. Ljubičasto na bijelom, nježno na ponosnom, pelud na kamenu; ljepota stvorena pod Južnim Križem (zviježđe, ali i jaka Raosova asocijacija na katolištvo, op., T.T.) na ljepoti sazdanoj pod Velikim Medvjedom (zviježđe), ljepota jučer procvjetala na onoj staroj pola milenija... a obje jednako mlade, jednako čarobne i zagonetne, zidine i bougainvillea. (Lijepo je napomenuti jezičnu zabunu kojom dubrovački puk ovu biljku naziva bogumila, a Luko Paljetak kreolskom ljepoticom, op., T.T.)
 
Između kobaltnomodrog Jadrana i sivog krškog masiva pruža se, na otocima i obali zeleni pojas mediteranskoga raslinstva. Čempresi i borovi, tamariksi (nazvan po rijeci Tamaris u Španjolskoj, trpi slanoću obalne zemlje, roza metličasti cvjetovi, u Vili Tamaris živio je Josip Kosor op., T.T.) i česmine, palme i oleandri  (u doba renesanse fratar Vetranović ih šalje Hektoroviću, op., T.T.) trava i mediteranska makija, voćke i cvijeće, prebogato bojama i radošću sunca." Skladnost. Riječ koja se stoljećima najčešće upotrebljavala u svakidašnjem govoru dubrovačkom, riječ koja nam najjasnije govori o društvenom ponašanju i kulturnom nivou, u uraštanju stvarnoga u zatečeno, čak i o odnosu dana i noći, toplog i vlažnog, dakle i o samoj čaroliji južnojadranskoga podneblja. Najhladniji mjesec, siječanj topliji je od onoga u Ateni, Cannesu, Barceloni i Napulju, a najtopliji kolovoz hladniji je od onoga u Ateni i Pekingu. (klima je složen pojam, New York je u visini Napulja, Madrida, Pekinga, Atene, Istanbula op., T.T.) 2584 sata sunčanoga sjaja godišnje; 12,4 sata dnevnoga sjaja u srpnju izdiže ovaj kraj iznad čitave Europe i u vrijednosti osunčanja izravnava ga sa Aleksandrijom. (u Egiptu, op., T.T.) Od 106 kišnih dana na ljeto otpada samo 14. (klima se mijenja, usporedi sa Vlaho Orlić "Dubrovačka klima, Dubrovnik 1941. godine. Tih 106 obilato kišnih dana koji su uglavnom zima i jesen treba izdržati, kao i sušu koja je nekada trajala od svibnja do kolovoza op., T.T.) U tom bujnom i mirišljivom raslinstvu, u toj rasipnosti sunca, topline i vode, okružen hotelima, vilama, lukama, plažama, predgrađima i veselim izletištima, opasan pola milenija starim obrambenim zidinama i utvrdama još uvijek živi skladni stari kameni Dubrovnik, svjež i mlad, kao da je jučer sagrađen. Ima oko 20.000 stanovnika (grješka,1961. je imao 20.000 stanovnika, 1991. 47.000, 2001. samo 30.000 jer su mnogi građani bili prijavljeni da žive u područjima od posebne državne skrbi radi poreza op., T.T.)...
 
Ali svake godine stotinjak tisuća ljudi iz svih krajeva svijeta zastaju u ovim zidinama da odahnu od običnosti i udahnu pregršt omamljujuće ljepote i skladnosti dubrovačke. Ovaj bjelokosni sunčani grad nastao je... Ne znam. Zapravo nitko ništa ne zna o njegovu prapočetku. Jesu li Iliri na sunovratnoj litici podigli kakvu grobnu mogilu i Rimljanima predali svoj korijen za Rhac(g)usim ili su Rimljani od strmine (labres, laus) izveli Rausa, Rausum? Jesu li na ovoj pustoj hridi osim galebova stanovali i ljudi sve do početka VII. stoljeća kada su Slaveni i Avari razorili Epidauros (Cavtat)? Iskopine govore da je još u prethistorijsko doba ovdje disao čovjek..."
 
Preskočit ću općepoznate povijesne podatke od osnutka Grada, vlasti Bizanta pa Normana, odnosima sa Venecijom i slavenskim zaleđem; Raos ispravno konstatira da izoliranost Dubrovnika i vakuum vlasti građani koriste da ojačaju pomorstvo, kopnenu trgovinu i razviju duh nezavisnosti. Jer Dubrovnik je birao vlast koja ga može zaštititi, kasnije plaćao danak moćnima. Mediteran i Jadran, veli Raos, bio je golema trgovačka cesta po kojoj su uzmorski gradovi odvozili svakovrsnu robu i ljudsko roblje iz svojega zaleđa, a u zaleđe unosili proizvode susjednih okomorskih zemalja, u prvom redu sol. Bila je to tako unosna cesta da se po njoj putovalo uza sve strašne bure i oluje i još strašnije gusare, pirate, razbojnike i pljačkaše, koji su upravo vrvjeli pod svim zastavama i protiv svih zastava... Taj put stvorio je i Dubrovnik, to najljepše i najuščuvanije kameno gnijezdo na svijetu...
 
Turci su osvojili sve slavenske državice na Balkanu, a Hrvatsku sveli na tužne "ostatke ostataka". I u tom mletačko turskom moru, podjednako krvavom i podjednako okrutnom, u tom stoljeću galiota i janijčara, danka zlata i danka krvi, u tom strahotnom političkom, kulturnom i biološkom umiranju južnoslavenskih naroda (ipak cvjeta kultura u dalmatinskim gradovima, a nažalost upravo Hrvatska žrtvama i gubitkom teritorija prednjači op., T.T.), Dubrovnik se uspinje do svog najvećeg privrednog, kulturnog i političkog vrhunca. Dubrovčani su znali i moliti i strpljivo čekati, snositi štetu i dati se opljačkati, spletkariti i mrsiti spletke, a sve je vodilo jednom cilju: bogaćenju Republike osvajanjem novih tržišta i dobivanjem novih i što većih povlastica. Dva stoljeća igre na žicama razapetim između papa i sultana, Venecije i Španjolske. Dva stoljeća harača i darova podmitljivim upravnicima svih zastava, dva stoljeća laži o tobožnjem podržavanju kršćana u Turskoj. (nije baš tako jednostavno, iako je na generale točno op., T.T.)
 
Ali mediteransku trgovinu više nitko nije mogao osigurati, jer se otvorio novi put, mnogo širi i mnogo unosniji, a to je Atlantski i Indijski ocean. Mediteran počinje propadati. (netočno, što je dokazao i F. Braudel u svojim studijama, vidi "Mediteran i mediteranski svijet u doba Filipa II." (1972.), te "Igra razmjene" tiskana 1979. pa stoga Raosu vjerojatno slabo poznata. Godine 1918. je Europu nadvladao SAD kao sin Europe te Rusija kao euroazijska zemlja. Ostaje vidjeti čeka li nas stoljeće Azije? op., T.T.) O neutralnosti Dubrovnika po Raosu svjedoči naziv Sette bandiere; taj tal. naziv sedam zastava nastao je vjerojatno iz podrugljivoga tumačenja zastave sa sv. Vlahom Sanctus Blasius tj. SB; vidi radove pomorskog povjesnika Đive Bašića. Ta briga za izgled grada i skladnost gradnje datira još iz XIII. stoljeća (Statut iz 1272., op., T.T.), u kojem je Grad zauzimao isti prostor koji i danas zauzima unutar zidina. Već od toga stoljeća izdavale su se građevne dozvole i tako organizirano i sistematski izgrađivao i obnavljao Grad. Dubrovačka republika imala je i svoga državnoga arhitekta. (eh Bože što je sve danas dobilo dozvolu arhitekata i gradskih otaca, op., T.T.)
 
Šetajući hrptom ovih veličanstvenih i jedinstvenih bedema, na svakome se koraku otvara novi pogled na divno kameno gnijezdo, sazdano od samih kulturno historijskih spomenika protkanih tisućama boja južnoga neba. Nakon potresa 1667. gradska uprava... izgrađuje sjevernu i dobar dio južne strane Straduna, te gradske žile kucavice, i gotove zgrade iznajmljiva, odnosno prodaje građanima. Čitav ovaj potez, makar bez ikakvih baroknih ukrasa, a možda baš i zbog toga, predstavlja jedinstvenu i predivnu umjetničku cjelinu, za kojom mnogo ne izostaje ni ona oko Gundulićeve poljane. Raosu se sviđa i veličanstvena "barokna skalinada" koja vodi do zdanja isusovačkoga kolegija i crkve sv. Ignacija. Puna tri stoljeća(?!) domaći i strani arhitekti, klesari, zidari i zlatari brusili su ovaj kameni dragulj dok ga nisu izbrusili do neviđena sjaja. To brušenje uz nekoliko sitnih iznimaka završeno je još početkom XVIII. stoljeća. To je još jedna rijetka vrijednost Dubrovnika, jer je na svijetu zaista malo živih gradova, definitivno završenih u vrijeme kada Petar Veliki polaže temeljni kamen Petrograda (St. Petersburg još je Lenjingrad u vrijeme kada Raos piše, op., T.T.), a učeni geografi ucrtavaju u ocean tek nesigurne obrise petoga kontinenta. /Australije naravno/ Sunce, more, kamen. Boja, zvuk, tvar. Simfonija prirode i ljudskih ruku. I u pokretu ugodna opuštenost tijela, i u sanenosti vedra razigranost duha. Istinska mediteranska pomirenost sa svijetom stvorenim za čovjeka. Toliko obilje zvukova, boja i oblika! I u tom obilju ne uvrijeđeno ni jedno osjetilo,ne ranjena ni jedna misao. Skladnost. Skladnost svega u svemu. Ništa ne odudara, ništa se ne nameće, ništa ne kriješti. (Raos nije vidio papige na Stradunu, a ni čiope. Ni današnji Dubrovnik, op., T.T.). https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwi-oPS19MTnAhXWi1wKHWY1DMAQFjABegQIBRAB&url=https%3A%2F%2Fwww.hrvatski-fokus.hr%2Findex.php%2Fpovijest%2F13076-dubrovnik-1966-godine-u-ocima-b-w-aldissa&usg=AOvVaw1CFKXex9xGQtNJvyubO236
 
Sve se stače u jedno: čovjek, cvijet i kam. I sve nam postaje drago, sve postaje mi, i mi postajemo sve. I nigdje kao ovdje ne možemo doživjeti ono veliko, sveobuhvatno jedinstvo suprotnosti: more što se razbija o prijeteće litice i ono što šapuće u povodljivu žalu, sanjarsku pjesmu momaka na rubu tamne obale i vatreni džez iz vrtnih barova, tiho klizanje  ribarskih "svićarica" (?, T.T) i goleme svjetleće gradove što punom brzinom prolaze uza same bedeme (to su bile barčice prema današnjim kruzerima, op., T.T.), moćne obrise Minčete i mekane maćuhice u travi (asocijacije na Matoša i Vojnovića, op., T.T.), goli kamen Srđa i nepropusni zeleni pokrov Lokruma, bougainvilleu nježno prislonjenu uz kamenoga diva i raspeće Hamleta na otajstvenom Lovrijencu. I sami postajemo bougainvillea i Hamlet.
 
Hamlet, Cide, Dubrovačke ljetne igre. Lijepa kulturna manifestacija poznata u svijetu. Tragedije na krovovima tvrđava, koncerti i baleti na akmenim trgovima. Uzbudljivo i novo. Novo?! Ništa u ovom gradu nije novo! I u tome je njegova ljepota, jedinstvena i trajna. Jučer prelazi u danas i oboje u sutra, tek što se generacije izmjenjuju i pokoji rekvizit; živino svjetlo umjesto bakalja. (baklji, op., T.T.) To je samo primjer, podsjetnik, da život nikada ne umire čitav i sasvim; to je samo jedna razumna odgonetka onoga čudesnoga osjećaja koji nas uvijek obuzima u živim starim gradovima, osjećaja koji čini da smo nekako drukčiji, plemenitiji, ispunjeniji, bogatiji... I znamo da je to od toga što starim gradovima krademo ljepotu dugih vjekova, krademo nekažnjeno.
 
Dubrovniku možemo mnogo, veoma mnogo ukrasti. Toliko Ivan Raos u proslovu, ukradimo i poneki komentar iz fotografije. Tamo negdje na SI obali Jadrana valjda od iskona izviraše iz morske pjene visoka okomita litica, na kojoj se vjekovima gnijezdiše galebovi. Ali prije četrnaest stoljeća nahrupiše na obalu ljudi - ljudi progonjeni od drugih ljudi - rastjeraše galebove, preoteše im gnijezda i slobodu. Punih devet stoljeća nizahu kamen do kamena, kamen vrh kamena dok ne sazidaše kameno gnijezdo koje nitko više ne mogaše razoriti. Potom razaslaše velike i čvrste brodove po svim morima; brodovi se vraćahu pretovareni svakovrsnim blagom, a gospodari tim blagom neprestance uljepšavahu gnijezdo sve dok ga ne učiniše najljepšim i najsigurnijim gnijezdom na obalama, dok ne izbrusiše čudesni dragulj Sredozemlja. Taj se dragulj dopade cvijeću i ostalom mirisnom raslinstvu, koje pohita sa svih strana i razbuja se u njegovu kamenju. Dopade se i suncu koje odluči da ga obasjava dulje nego ijedan grad u Europi. Na kraju svidje se i čovjeku. Svake godine preko četvrt milijuna ljudi iz svih krajeva svijeta hodočaste ovom kamenom gnijezdu. (milijun 238 tisuća 492 gosta 2019.!!!! U prosjeku boravili manje od tri dana po osobi) Zanimljiv je podatak da je u XVI. stoljeću Dubrovnik imao 180 velikih brodova, 5.500 posade; toliko je bilo i stanovnika Grada, cijele Republike iznad 28.000. (vjerojatno su brodovi imali pojedinačno najviše 30 mornara)
 
Sredinom XVIII. stoljeća bilo je 280 brodova. SZ ugao zidina (Minčeta) sjajan su dokaz dubrovačke skladnosti kroz stoljeća. Korisno se vjenčalo sa lijepim, potrebno sa ugodnim. Kameni valjci, obruči i vijenci,kvadri i krnji raspolovljeni stošci... nanizaše se i stopiše u jedinstvenu kamenu simfoniju Sredozemlja. U junačku simfoniju - Eroicu! Petnaesto stoljeće, kaže Raos, ulijeva respekt i našem atomskom dobu. "Mir, spokoj, tišina. Kao da tu svetu tišinu poštuje i onijemjelo samostansko zvono. Preko 6 stoljeća traje ova tišina, traje ovo kamenje (franjevaca, op., T.T.) nagrizeno vlagom i gljivicama, traje i opire se, nepromjenjivo, neobnovljivo... samo se cvijeće obnavlja i mijenja." "Posebnu radost pruža stjenovita obala otočića Lokruma, obala sazdana od golemih abradiranih ploča i bezobličnih gromada, obala otvorena širokom nedoglednome moru. Na Lokrumu je i malo plitko jezero kao stvoreno za djecu."
E to, to su izvatci iz Dubrovnika Ivana Raosa. Konstatirajmo da je autor lukavo preskočio XIX. i XX. stoljeće, spomenuvši ipak Napoleona, Vojnovića, Bukovca i Medovića.
 

Teo Trostmann

Život i ljudi u Dubrovniku i oko njega na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće

 
 
U Dubrovačkom državnom arhivu među rukopisnim ostavštinama nalaze se i papiri obitelji Bassegli, točnije ta skupina nestaje sa 1806. godinom kada nestaje njezin posljednji zakoniti član Toma u dobi od 50 godina; istodobno se gasi i tisućljetna Republika sv. Vlaha. Otac Tomov, Jakob Bassegli umro je 1805. u dobi od 85 godina. Toma Bassegli govorio je i pisao francuski, latinski, talijanski, njemački, engleski, te dubrovački dijalekt hrvatskoga jezika. Izgleda da je pokušavao prevoditi Shakespearea. Bio je sklon liberalnim reformama, a spekulirao je s Dubrovnikom kao porto francom (bescarinskom lukom) i stvaranjem države Južnih Slavena. Nakon 1806. godine nastavlja se ženska linija obitelji kroz Bassegli-Gozze u Trstenome.

Ono što me prvenstveno zanimalo jest nacrt Tomova djela "Plan de la reforme de la Republique de Ragusa" (Plan reforme Dubrovačke Republike), idee (ideje) T. Bassegli. Taj plan nastaje krajem XVIII. stoljeća kada se u Europi među građanstvom i plemstvom (čak i biskupima poput Maksimilijana Vrhovca ili ilircima kao što je grof Drašković!) šire liberalističke ideje, masonski pokreti, antikatolicizam, anglofilske struje koje se dive engleskoj ustavnoj monarhiji, francuske mode u kulturi, filozofiji i modi, vijek znanosti i "svjetlosti razuma".
 
U malenoj državici koja je učahurila na rubu kulturne Europe svakako stvari nisu bile tako crne kako ih je prikazao konzul Le Maire, ali su nalik ironiji Voltaireovoj kada opisuje mletačkoga upravitelja kao "Poccocurantea", tj. doslovno onoga koji malo vodi računa i ne brine puno za upravu i ekonomiju. Velesile Rusija, Francuska i Engleska žele jači utjecaj na Dubrovnik, Austrija ulazi u Boku i Dalmaciji, Napoleon likvidira Veneciju i ovladava Italijom, propadaju dubrovački novci na talijanskim bankama, u Konavlima se događa seljačka buna a vlastela su podijeljena na sorboneze i salamankeze; tako da je vlast pomalo paralizirana. Unatoč tomu buja pomorstvo, posebno na Pelješcu, postoji jaki krug humanista, plemstvo je još biološki živo, u inozemstvu državu pomaže znanstvenik i isusovac Josip Ruđer Bošković.
 
Opat Fortis kojega se optužuje za liberalizam vodi radi učenja Tomu u Bern, protestantsku sredinu! Moguće je da je upravo preko Fortisa Toma upoznao svoga punca Ignaza Borna, koji pripada visokom plemstvu, te je mineralog i malakolog svjetskog glasa, dakle slične struke Fortisovoj. Fortis je snažno utjecao na razvoj Tome Basseglija! Visoko pismenih ljudi, posebno stručnjaka bilo je tada mala čak i u razvijenim državama. Zanimljivo je napomenuti da je u Beču gdje boravi Toma 1788.-1790. na vlasti Josip II. (1780.-1790.), suhoparni činovnik kojega majka carica Marija Tereza optužuje za sklonost masonima, unuk Điva Gundulića Sigismund osniva u Beču jednu masonsku ložu, a u Dubrovniku djeluju profrankomasonski plemić Antun Sorgo i svećenik Ignjat Ban koji prenosi masoneriju u Kotor.
Basseglijev plan reformi (kutija B2/12) je bio sustavno zamišljen, ali u praksi tresla se brda, rodio se miš, makar i na francuskom jeziku.
Srednje čitkim i pomalo nervoznim (brzim) rukopisom upisuje Toma općenitosti i fraze, ostajući često na nekoliko stranica natuknica, pa i manje, kao npr. kada govori o rudarstvu.
 
Daje općenitu analizu mjesnoga stanja, proizvodnje, trgovine,pomorstva, solana, stanovništva, poljoprivrede i industrije koju želi stvoriti. Odaje dojam poštenog, naivnog i častoljubivog idealista, npr. kada opisuje slavenske narode jugoistočne Europe naziva ih ratnicima ,posebno Dalmatince, ali da nisu osvajači i da žele samo počinak na rodnoj grudi. Nastavlja dalje da kazneni zakonik nije manje barbarski od ostalog našeg (dubrovačkoga, op. T.T.) zakonodavstva koji je neprobavljivi parcijalni zakon sastavljen od kontradiktornih običaja, grotesknih imitacija venecijanskoga zakona koji nema ni plana ni reda ni objekta. (Eh, dobri moj Toma koliko je dubrovački puk bio skladan, ne samo u odnosu na susjede već i na kulturnu Europu - što se tiče krađa, umorstava i javnoga morala! op. T.T.). Navodi da kazna nije primjerena prijestupu već je više arbitrarna. Kazneni procesi ga zgražaju barbarskom procedurom, samovoljom, okrutnom torturom - te da je smrt milostiva kada oslobodi žrtve takvoga ispitivanja. Kažnjavanje teške krađe smrću doživljava kao strašnu i nečovječnu nepravdu, jer da sve zlato zemlje ne vrijedi života jednoga čovjeka. (da, ali ako se raširi lupeština država se raspada u krvi, op. T.T.). Toma razlaže da prirodna bogatstva trebaju služiti javnom dobru, te da trebamo vrle, časne i inteligentne ljude jake mašte koji znalački govore o stvarima materijalnoga(?!) duha. Ti ljudi imaju biti pravedni i gorljivi. Podučiti seljake nije tako složeno,osobito ako zaslužimo njihovo povjerenje. Idealizira Toma da seljaci trebaju jasnu i čistu istinu koju čitaju iz vaših očiju. (to bi već bila religija gospar Toma, op. T.T.) Kada seljaci vide vašu iskrenu ljubav, želju i prionuće za njihovu dobrobit možete učiniti čuda, a dobro je i za Vašu karijeru da učvrstite ugled.
 
Ističe moral i savjetuje jasne i žive emocije. Treba sudjelovati u pučkim festama tvrdi, nadodajući da su Grci i Rimljani dobro poznavali takvu politiku. Ustanovljavanje moralnih načela pomaže razvoju nacionalnome. (je li to pomalo paternalizam? op. T.T.)
Predlaže poboljšice u poljoprivredi, npr. usavršiti sorte vinove loze i proces proizvodnje vina i maslinovog ulja. Zalaže se za uvođenje kanala u Konavoskom polju, jer da tamošnje vino ne valja ništa, a moguće je saditi više žita, te uvesti kulturu krumpira. O rudarstvu tričarije, citira Luccarija da je na Stonu i Mljetu nađeno željezo i pegola(?), te on misli da može biti negdje i asfalta (prirodnog).
Pod naslovom "O razlozima bijede nacionalne" on vidi uzroke u neznanju i nedostatku svjetla razuma (je li to Robespierreova ili Foucheova luča? op. T.T.), te u upravi i zakonima.
 
Također i u religiji gdje vidi beskorisne izjelice i neznalice. (pitanje je ima li više znanstvenika i korisnih ljudi među isusovcima ili među masonima, op. T.T.). Smatra da je previše vjerskih praznika, te se zalaže za opera pia za pomoć djeci, bolesnima, starcima i ustanova kao što su bolnice, škole i Domus christi. Zanimljivije je njegovo razmatranje o stanovništvu, tj. da ljudi nisu jednaki po sposobnostima i osobinama, da u velikim gradovima manjina ima sve a većina ništa, te navodi maltuzijanističke nazore. U malim gradovima to je ublaženo, a na selima je život jednostavan i ekonomičan sa manje socijalnih razlika. Na selu nema gladi, vlada slobodna razmjena uz malu uporabu novca. Malo je prosjačenja i ljudi su časniji i zdraviji. Dok na selu ljudi jedu povrće i kruh u gradu često jedu meso, piju kavu i likere što je nezdravo. Navodi nemar seljaka prema stjecanju (usred fr. teksta na hrvatskom) kroz poslovicu: "Ima lijepe ruke, ma izije i popije sve".
 
Traži da se bolje obrazuje svećenstvo (eto, na nesreću je crkva obrazovala Fouchea, Voltairea, Talleyranda, Rousseaua, op. T.T.), te da religiju povežu sa građanskim zakonima. Protivi se djelovanju oca B. Zamagne kao poslanika Republike pri Svetoj Stolici, jer da Venecijanci nisu nikada slali svećenika na papinski dvor! Smatra da treba njegovati vrlinu i komunicirati sa svijetom; da škole za siročad moraju biti liberalne kao u Francuskoj i njemačkim zemljama sa sadržajima znanosti, matematike, jezika, crtanja. Aristokracija po sudbini je po Tominom mišljenju pretanka, pa ju treba dopuniti zaslužnima u vojsci i upravi, da se izbjegne sumnjičava tiranija i ljubomora onih koji nisu na vlasti.
 
Ratovi i osvajanja strani su aristokraciji. Sa susjedima ulaziti u saveze, prijateljstva i miroljubive odnose. Trst, rijeka i Dubrovnik potrebuju trgovinu sa Istokom, te da bi u ratu protiv Turaka Francuzi koji drže Egipat (1799.) ušli u savez sa Rusima koji da se učvrste na Crnom moru, te Austrijom - što nije bilo nemoguće kao ideja. Želi pokrenuti koloriranje vune iz Turske (valjda Bosne i Balkana) te južne Italije, želi tvornicu piture, kruha, noževa, začina, predionice... Želi stvaranje Republike južnih Slavena od Srbije, Slavonije, Bosne, Hrvatske i Dalmacije. Prirodne granice države bi činili grad Rijeka, Drava, Dunav i Beograd, Niš i Bar. Prekrižio je prvi koncept i dodao Carniolu (Kranjsku, jednu slovensku pokrajinu), te Prištinu.
 
Možda je prijatelj Tomin Bajamonti poznavao Tomu Arhiđakona, povjesničara iz XIII. stoljeća koji tvrdi da su Hrvati vladali Kranjskom? Tvrdi da Hrvati pod željeznim jarmom Austrije nisu izgubili slavenski jezik i karakter, kao ni Srbi i Bosanci pod Turcima i Dalmatinci pod Venecijom. Tako je frankomasonska revolucija ukinula Basseglijevu državu čijoj eliti je pripadao, a slavenska braća Rusi i Crnogorci su okolicu opljačkali i popalili, a Grad bombardirali.
Nevjerojatno je do koje mjere ovaj plemić nije vidio zločinstva i izdajstva, beskrupuloznosti i šovinizme, strahovite pljačke i iracionalnosti koje je Revolucija rodila. Dobro kaže Chesterton: "Uvijek je lako razmišljati glavom svoga doba, teško je razmišljati vlastitom".
 
Opsežno se bavi solanama u Stonu, najprije "njorgajući" da ako se želi uobličiti ideja o lošoj upravi i goroj vladi sa najžalosnijim i najmrskijim učincima ne treba nego vidjeti Ston. Sve to Toma začinja najglupljim neznanjem i najprepotentnijom tiranijom (Republike naše! op. T.T.) Sela koja bi mogla hraniti više 1000 ljudi imaju jedva par stotina i najsiromašnija su u državi. To nije zbog nedostatka dobrih zakona, već treba učiniti fizička poboljšanja bazena sa solju. Analizira sastav mora u solanama i sastav soli, uspoređuje to sa sastavom mora sjeverne Europe, Njemačke, tropskih mora, Španjolske.
 
Predlaže vjetrenjače za brže i lakše isušivanje bazena?! Kritizira primitivnu organizaciju solana i navodi da treba izraditi topografsku kartu i plan solana, odrediti vrstu i kvalitetu tla (ilovača, pješčana tla...), vjetrove i stanje zraka - obično lupanje iz šupljega u prazno! (op. T.T.) Zanimljiva je misao u uvodu njegovih patriotskih snova (dobar izraz, snovi op. T.T.) da se pojedinac pojavljuje i nestaje, ali prostor živi vječno, kao i dobro i zlo učinjeno s vremenom čemu svaki čovjek više ili manje doprinosi. Tu se poziva na Kanta i javni moral, inače iskazuje visoku kulturu, od Plinija i antike do D'Alemberta kojeg citira kao i Rosseaua za degeneraciju i despotizam vlastele (franc. prosvjetitelja i enciklopedista). Navodi cijeli niz djela, uglavnom povijesnih koje se tiču Dalmacije i Dubrovnika,
Erharda Reuscha 1718.?, Dabrowsky 1786., Balbini - Prag 1785., M. Schimek 1787., V. Donati 1776., D. Casimiro Freschott, Bologna 1687.? Relkovićeva gramatika i Della Bellin rječnik, Stullijev rječnik, te primjere uprava bolnicama u Firenzi 1783., te u Parizu, Cabanis 1790.
 
Vrlo su zanimljiva osobna pisma koja osim dubrovačkoga književnoga i kulturnoga kruga (Maria Giorgi Bona, Antun Sorgo, Stay, Zamagna, Kunić, Ferić i često spominju Boškovića, te opat ukinutog benediktinskoga samostana na Lokrumu o. Flori kojega Toma u pismu tješi) uključuje i niz Splićana, osobito liječnika Julija Bajamontija (pretka autonomaša Antonija) koji se bavio 
vrhunskom glazbom, poezijom, skupljanjem hrvatskih narodnih pjesama; umro kao i Toma kao pedesetogodišnjak. Spominju se splitske obitelji Cambi, Milessi, te u Trogiru Garagnin). U Veneciji piše Fortisu sa kojim se i susreće, tu je i neki pastor iz Berna, veleposlanik španjolski Ayala, konzul francuski u Travniku (Dubrovčanin) Bruer s kojim se dopisuje, naime neke besmislice o konju i liječenju konja gnojem - što zapravo sliči na šifrirano pismo. Iz Domanovića dobiva pismo na hrvatskoj ikavici, također o konju, koje je pisano ćirilicom, ali s baroknim rukopisom i gotovo orijentalnim izgledom te ćirilice. Tu je i Cottugno Domenico. Cijeli svesci su posvećeni poeziji (dubrovački, splitski i talijanski autori) od čega izdvajam dunda (ujaka) Miha Sorga sa pjesmom "Obraćenja" koja imitira starije dubrovačke i dalmatinske pisce, jedino je zanimljiv slavenski osjećaj te latinske vlasteoske rasice kada Miho piše za Dubrovnik slavni "od zemalja svijeh kruno ke slovinjsko more obrijeće."
 
Miho Sorgo 1796. g. umire od kapi u Parizu na rukama Fortisovim. Neke sveske su posvećene algebri, geometriji i fizici, ništa originalno! Otac i majka pišu mu na talijanskom kada putuje u Beč 1788. - 1790. sa suprugom austrijskom groficom Mariom Born (zovu je Mimi), kćerkom Ignatiusa Borna. Otac Jakob piše 1789. "la pessima nostra situazione", spominje granicu, neke barbare koji neka daleko stoje od nas, oholost ali nema ni riječi o Francuskoj revoluciji niti o festi sv. Vlaha i sl. Majka u talijanskim pismima na hrvatskom piše samo "draghi Tomo" i "moj Tomo".
 
U kutiji C2/11-12 je pismo Džonu Restiju, anglofilu u kojem Toma daje svoj portret. Navodi da se ne boji ničega niti očekuje išta, da je naivniji nego ikad, ne računa nego na svoje srce i razum, voli strasno čitati i svoje dužnosti ispunja sa strašću don Quijotea, otvoreno (direktno) se bori za pravdu, vrlinu i istinu. Njegova ljubav je utvrđena (prema istini i pravdi?) nesrećom i iskustvom u mjeri koje mi oslabljelo tijelo dopušta. Ne dijeli oduševljenje Restija prema slobodnom engleskom narodu. Poštuje njegovo prvo pismo, ali ako želi dalje dopisivanje neka se Resti okani pukih ispraznosti i ceremonijalnosti koji nisu prigodne filozofima. "Ja uvijek mrzim nezahvalnost i ako imam obvezu i prema vragu, ja ću iskazati dobro i rogatome".
 
I za kraj među tajnim pismima, kutija 11, nalaze se pisma odaslata i primljena od žena. Među pismima je i nekoliko plavih uvojaka, vjerojatno djevojačke kose; ne bih rekao da je to kosica sina mu Jakobice umrloga u dobi manjoj od 2 godine - a i ne bi imalo smisla da se nalazi među ženskim pismima. Čija je to kosa? Žene Mimi koju u ljubavnom (pomalo frazerskom) pismu poziva da prošetaju Praterom? Nepoznate časne Marie Anne koja u dosadnom pismu spominje neke financijske obveze Ensberga(?) koji pomaže samostan i oca kanonika Paulitzscha kojega hvali. Naziva sebe najboljim, najstalnijim i najiskrenijim Tomovim prijateljem, spominje zadovoljstva i najsretnije trenutke koji su prošli, te izražava prijateljstvo do groba. Zanimljiviji je rukopis izvjesne Dorette Trevisan koja iz Kotora piše o moru koje nas dijeli, teškoj ariji, plemenitom osjećaju, srdačnom prijateljstvu - dakle ne otkriva previše, ali ton je melankoličan. Doretta je vjerojatno kćer Trevisana koji je kratko bio tiskar u Dubrovniku, a skradinski biskup Andrea Trevisan koji ugošćava Basseglijevog prijatelja Fortisa je možda rod istima. Ili preljubazno i kitnjasto pismo Eleonori Raab udatoj za šp. veleposlanika ružna prezimena Muerte. (smrt)
 
U kutijama je i ugovor sa sluškinjom Eleonorom Pottinger na dvije godine uz 100 florina godišnje plaće. Gospar i gospođa se obvezuju plaćati hranu, svjetlo, stanovanje, grijanje(!), posteljinu, liječnika, apoteku, dvije fine robe godišnje i garderobu. Tri dukata idu za bolest, tri za Novu godinu, tri za festu (imendan ili rođendan?) Supružnici se obvezuju na ugovor potpisom i plaćaju put od Beča sluškinji. Možda je kontesa htjela nekoga s kim će imati bečkih tema i moći govoriti materinjim jezikom?
 
Već 1792. Mimi von Born Bassegli napušta Tomu, naseljava se u SAD gdje živi sa časnikom Rivardijem i ima 4 djece. Otvara u gradu Philadelphiji licej gdje se bogate djevojke uče francuski jezik, umjetnost itd. Mimi je 1815. (23 godine nakon što je pobjegla od muža) tražila sudski njegovo nasljedstvo?!! Rad o Mimi je napravila Viktorija Tomić Franić 2017., najviše na osnovi pisama.
 
Toma Bassegli umro je 1806.; izabran je u misiju koja je trebala dočekati „Frančeze“ koje je toliko idealizirao. Susreo je generala Molitora iznad Slanoga. I general mu je naložio da sjaše sa konja i vrati se u Grad pješice. Sutradan je Toma preminuo, tj. nađen mrtav u svom krevetu. O bliskosti Basseglija masonskome krugu govori i posjet Francisca da Mirande, venezuelanskoga revolucionara, borca za osamostaljenje latinoameričkih država i jednog od praotaca masonerije u Južnoj Americi. Revolucionar je posjetio 1786.(?) obitelji Bassegli, Sorgo (Tomova majka je Sorgo) i Ragnina u Dubrovniku. Tomov punac Ignaz von Born je rodom iz njemačke transilvanijske loze i istaknuti član masonskih iluminata. Ignaz je poznat i kao znanstvenik, prvenstveno mineralog i malakolog. Dobro je napomenuti da je Ignaz ostavio teške dugove ne baš bogatoj obitelji Toma Basseglija. Važan je rad o Bassegliju Žarka Muljačića, kojega nisam koristio kod ovoga malenoga spisa.
 

Teo Trostmann

Anketa

Jeste li iznenađeni izbornim rezultatima?

Utorak, 07/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1636 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević