Get Adobe Flash player

Predstavljena knjiga Marlona Macanovića o našem blaženiku

 
 
Povodom 120. obljetnice rođenja Alojzija Viktora Stepinca (8. 5. 1898.) i 20. godišnjice proglašenja blaženim (3. 10. 1998.), u Splitu je predstavljena knjiga Marlona Macanovića „Viktor, kardinalova pobjeda”. Knjigu su uz autora predstavili doc. dr. fra Domagoj Runje i prof. Mate Šimundić. „U svjetlu činjenica da smo prošle godine proslavili dvije velike obljetnice vezane za bl. kardinala Stepinca, pronašao sam motiv za pisanje knjige. Nadalje, dodatni razlog je bio što je svete uspomene, bl. Stepinac predmet moga vjerničkog divljenja oduvijek. Uz to, imam i stručno-znanstveni interes kao magistar prava i ljubitelj povijesti, a napose one koje se tiče našega hrvatskog naroda“, rekao je Macanović.
https://radio.hrt.hr/data/article/185031_2bee8b088170ab3bb54a.jpg
Knjiga ima 232 stranice i strukturirana je u tri djela (Brezarić,1898.-Zagreb,1945; Zagreb, 1946.-Lepoglava, 5. 12. 1951.; Krašić, 5. 12. 1951.-Krašić, 10. 2. 1960.; te Epilog u kojem pojašnjavam zbivanja iza kardinalove smrti i tijek kauze za proglašenje svetim. Iz knjige se mogu saznati svi bitni događaji iz Stepinčeva života (rođenje, mladost, školovanje, kako je dobio poziv, ređenje, imenovanje za zagrebačkog nadbiskupa te kardinala, zbivanja uoči II. svjetskog rata, te samoga rata i poraća, utemeljenje Caritasa, osnivanje Karmela u Brezovici, uzništvo u Lepoglavi i Krašiću itd.). Knjiga je romansirana biografija pisana kronološkim slijedom uz detaljno navođenje kardinalovih govora, poslanica, te rasvjetljuje njegovo djelovanje i dijaloge sa poznatim osobama toga doba, poput prof. Marice Stanković, Vlatka Mačeka, Sluge Božjega dr. fra Alekse Benigara, Sluge Božjega Franje kardinala Kuharića, dr. don Stjepana Kranjčića, don Josipa Vranekovića i mnogih drugih. U njoj nalazimo i kompletan tijek tzv. suđenja i nepravednu presudu. Ima i dodatnih zanimljivosti koje zasigurno nisu bile poznate širem čitateljstvu poput toga kako je (danas sveti) talijanski kapucin Padre Pio posjetio kardinala tijekom suđenja i sl.
 
…„Stepinac sada još jače ljubi svoj hrvatski narod i Katoličku Crkvu. Jer je umro za Krista, sada je živ u Kristu. Stepinac me voli! Stepinac te voli! Stepinac nas ljubi! Čitanje ove knjige može nam pomoći da i mi njega jače volimo, a kroz njega Krista, Istinu!“, zapisao je mr. sc. don Šimun Doljanin, a u završnoj riječi vjeroučitelj Mirko Jurić se nada da će ovaj roman u nama ojačati vjeru, učvrstiti nadu i usavršiti ljubav koja dolazi od Boga!
 
„Alojzije Stepinac, pastir Crkve zagrebačke, kroz ovaj roman odsijeva snagom Isusa Krista, u kojega je vjerovao i kojemu je predao sav život, za spas Crkve i duša. Njegov životni put svijetli svakom kršćaninu kap putokaz kako se živi duh Evanđelja. Ukorijenjen u Božjoj Istini, utvrđen u Nadi koja je u Kristu i nošen Božjom ljubavlju ostao je vjeran Bogu. U tami koja ga je okruživala nosio je Svjetlo Krista Raspetog i Uskrslog Božjem puku koji mu je bio povjeren. Na njemu se uistinu obistinila ona biblijska mudrost da će „… pravednik od svoje vjere živjeti“. Vjera u živoga Boga koji  je naš Stvoritelj, Spasitelj i Posvetitelj davala mu je snagu da Božju Istinu prenosi vjerno i bez kompromisa i dodvoravanja duhu ovoga svijeta. To je mogao jer je bio natopljen ljubavlju prema Svetom Pismu iz kojeg je crpio mudrost i strah Božji. Znamo da je strah Božji jedan od darova Duha Svetoga i početak svake mudrosti. Ta ga je Mudrost vodila kroz cijeli život da se više svidi Bogu a ne ljudima jer Božja istina ostaje za vječnost a ljudske misli su prolazne. On je divan primjer svakom kršćaninu pravoga bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja. Zahvalni smo Gospodinu što nam ga je darovao kao zaštitnika i zagovornika Crkve u hrvatskom narodu. Možemo samo zamisliti što bi bilo danas s Crkvom u našem narodu da ju je nadbiskup Alojzije odvojio od Petrova nasljednika u Rimu. Duboko sam uvjeren da od njegove vjere i ljubavi, koja se preobražavala Otajstvom Kristova križa, naša Crkva i danas živi. Poput pšeničnog zrna koje umire sebi i biva predano zemlji, i njegova žrtva života urodila je mnogobrojnim plodovima svetosti i života u hrvatskom narodu, od svećenika, redovnika do vjernika laika. I zato mu trebamo bit neizmjerno zahvalni. Svima nama je potrebna njegova čvrsta vjera i pouzdanje u Boga bez obzira kakvo zlo nas zateklo u životu. Nadam se da će ovaj roman u nama ojačati vjeru, učvrstiti nadu i usavršiti ljubav koja dolazi od Boga! „In te, Domine, speravi!“
 
„Svetački lik Alojzija Stepinca nam ukazuje na poželjni smjer djelovanja i držanja prema ovozemaljskim stvarnostima. Trebaju nam vodeći ljudi na svim razinama koji će imati odlike njegova karaktera, a koji je svojom nepomućenom vjerom i neugaslom nadom, utjecao na mnoge svjedočeći evanđeoske istine u punini. Ukratko rečeno, treba nam Stepinčeva Hrvatska.“, zaključio je Macanović.
 
Marlon Macanović je suprug i otac četvero djece. Magistar je prava sa bogatim radnim iskustvom u državnom (MUP RH, Arheološki muzej u Splitu, Ured državne uprave, Brodosplit-Brodogradilište) i privatnom sektoru (Volkov, Megaplakat i Poljud vile). Član je Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata na području Splitsko-dalmatinske županije. Postigao je izvanredne rezultate kao glavni savjetnik za restrukturiranje državnih tvrtki kao što su Hrvatske željeznice Cargo d.o.o. (autor Analize poslovanja unutar programa restrukturiranja i dr.) , privatnih tvrtki (Ćurin nautika...), jedinica lokalne samouprave (Općina Milna...) itd. Savjetovao je brojne tvrtke, udruge i sportske klubove. Honorarni je predavač (po pozivu) na poslovnim skupovima i u kulturno/znanstvenim ustanovama. Autor je 40 znanstvenih i stručnih radova objavljenih u relevantnim časopisima (Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Zbornik Veleučilišta u Šibeniku, Crkva u svijetu). Od 2014. je stalni pisac stručnih pravnih članaka za časopise iz portfelja „BUSINESS MEDIA GRUPE“ iz Zagreba (Poslovni savjetnik, Računovodstvo i porezi u praksi te Udruga). Autor je knjige: „Kako pronaći posao i pobijediti nezaposlenost – Motivacijski pravni priručnik“.
 

Nives Matijević

Bračna ljubav između muža i žene utemeljena na Božjemu stvoriteljskom naumu o čovjeku

 
 
»U početku bijaše riječ, i riječ bijaše kod Boga...«
»I Riječ tijelom postade i nastani se među nama« (Iv 1,13)
"Stvaranje čovjeka ima svoj temelj u vječnoj Božjoj Riječi. Bog je sve pozvao u život po djelovanju Riječi vječnog sina"
"Obitelj je posebna, a u isto vrijeme temeljna zajednica ljubavi i života, na kojoj se temelje sve druge zajednice i društvo. U obitelji čovjek dolazi na svijet, raste i sazrijeva. Obitelj je također prvo i temeljno mjesto, gdje se svaki čovjek raspoznaje i ostvaruje osobni, ljudski i kršćanski poziv"
Papa Ivan Pavao II., na 2. susretu obitelji u Rio de Janeiru
http://gordanamisicduoasone.from.hr/files/2015/02/mir-Bozji-604x270.jpg
Procesi globalizacije, težnja za sve većim gospodarskim napretkom i materijalnim dobitkom, blagostanje jednog dijela čovječanstva i sve veće siromaštvo drugog dijela, val terorizma i nasilja, poremećena ravnoteža prirode s učestalim nesrećama i katastrofama ozbiljnih razmjera, znanstveni napredak koji otkrićem ljudskog genoma stavlja čovjeka u opasnost da postane predmet manipulacije i svojevrsne proizvodnje putem kloniranja, – sve to umnaža nesigurnosti i postavlja pitanje, što je čovjek usred tih zbivanja?
 
Poseban izazov za to pitanje predstavlja stanje koje proživljavamo u Hrvatskoj. Unatoč naporima da se nakon demokratskih promjena i Domovinskog rata poboljšaju uvjeti života, još uvijek je velik broj  ljudi  bez sigurnosti vlastitog doma, ljudi  bez stalnoga radnog mjesta i prihoda za svoju obitelj, mladih bez mogućnosti da vlastitim radom izgrađuju svoju budućnost, umirovljenika sa skromnim primanjima. Svi oni postavljaju pitanje tko je čovjek s drugačijom težinom nego li oni kojima ništa ne nedostaje. Trebamo li jednostavno prihvatiti čovjeka po mjeri koju su mu dodijelile povijesne okolnosti? Bog je po rođenju svoga Sina u ljudskoj obitelji Josipa i Marije potvrdio vrijednost svakoga ljudskoga bića, pritom i veličinu te dostojanstvo braka i obitelji. On “koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa” svojim rođenjem i trpljenjem na križu unio je u ljudsko bračno i obiteljsko zajedništvo onu snagu Božje spasiteljske ljubavi koja je dala Sina za nas“(Iv 3,16).
 
Bračna ljubav između muža i žene utemeljena na Božjemu stvoriteljskom naumu o čovjeku, uzdignuta je u Sinu na dostojanstvo ljubavi koju Bog ima prema čovjeku. Življeno iz vjere u svijesti Božjega spasenja “za” čovjeka, bračno zajedništvo muža i žene postaje zajedništvom slobodne i plodne ljubavi koja služi životu, te u brojnoj djeci pronalazi svoje duboko ispunjenje. Dijete je srce obitelji. Dijete unosi u obitelj novu kvalitetu života. Obitelj je najnaravnije mjesto rasta i odgoja, ljudskog i kršćanskog, svakog djeteta. Obitelj oblikuje dijete. Skladna obitelj je najbolja za uravnotežen odgoj djece. Dijete koje je voljeno, zavoli samog sebe i sve oko sebe. Dijete u obitelji stječe obiteljske i mjesne običaje, domoljubnu svijest i domoljubne osjećaje!
 
Svakih božićnih dana posjetit će vas svećenici i blagosloviti vaše domove i obitelji. Njihov ulazak u vašu kuću podsjetit će vas da je Sin Božji svojim rođenjem ušao u našu ljudsku povijest, postao članom jedne ljudske obitelji da bi u svakog čovjeka mogao unijeti božanski život. Dok otvarate svećeniku vrata svoje kuće, otvorite svoja srca Isusu Kristu, najboljem prijatelju naše hrvatske zemlje i povijesti. Dopustite mu da po svom euharistijskom otajstvu ulazi sve dublje u vaše obiteljske i osobne živote te vas obdari svojim božanskim svjetlom, da na putovima suvremenog svijeta i nastojanja oko boljeg života ne izgubite 
»Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem«
 

Lili Benčik

Ovoga mjeseca bilježimo 59 godina od smrti blaženog Alojzija Stepinca

 
 
Tajna patnje kamen je spoticanja za vjernike, a za nevjernike "dokaz" kako Boga zapravo i nema. U Starom zavjetu najveći promak u promišljanju o smislu patnje čitamo na stranicama Knjige o Jobu. Pravedni Job ni u najvećim kušnjama nije se odrekao Boga, nego ga je patnja pročistila od svake naslage ljudske nesavršenosti i učinila ga poniznim. Poniznost je ona polazna točka koja nas čini sposobnim potpuno se predati Bogu spasitelju. Unatoč tome ni u toj knjizi nismo dobili jasan, rekli bismo teološki odgovor na smisao patnje. Uostalom odgovor na to pitanje ne može se ni zadobiti samo nekim mudrovanjem. Stoga ni sam Isus Krist nije se upuštao u rasprave o smislu patnje. Umjesto filozofskog odgovora dao nam je svjedočastvo života koje je bilo potpuno predanje u Očevu volju: "Moja se hrana sastoji u tome da vršim volju onoga koji me poslao i da dovršim njegovo djelo” (Iv, 6,34).
http://www.laudato.hr/getattachment/60d95f5b-64a8-4157-b4d2-3446ebe72935/Rjesenje-je-tamo-od-cega-najvise-bjezimo.aspx
Njegovo potpuno predanje do smrti na križu čin je otkupljenja ljudskoga roda i svakoga čovjeka. Time smo dobili univerzalni odgovor na pitanje patnje, koje i dalje nije moguće shvatiti na čisto umnoj razini, ali svaki onaj koji uzme svoj križ i ide za Isusom dobit će odgovor o smislu patnje, kojom i mi sudjelujemo u Kristovom otkupiteljskom djelu. Taj odgovor dar je odozgor, baš onakav kakav je dobio i Petar: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj nebeski". (Mt 16,17).
 
Kada je na jednoj vjeronaučnoj katehezi jedan student upitao o. Josipa Weissgerbera zašto je postao svećenik, taj svećenik, iznimni erudit, koji je nažalost prerano napustio ovaj svijet, odgovorio je: zato što je Kraljevstvo Božje jedina vrijednost! Nije, dakle, rekao da je Kraljevstvo Božje najveća, nego JEDINA vrijednost. Da, Kraljevstvo Božje jedina je svrha i smisao našega života. Sve ostalo uminut će i prekrit će ga zaborav. Sv. Augustin poziva na našu odgovornost u našem spasenju, te ističe: “Bog, koji te je stvorio bez tebe, neće te i spasiti bez tebe!” Kristov "slatki jaram" put je našeg pročišćenja, pri čemu nas Isus upozorava: Tko se ne odreče samoga sebe, nije mene dostojan! Patnja nas pročišćava i čini nas poniznim kako bismo primiti najveći Božji dar: vječni život! Patnja je, međutim, plodonosna i u zemaljskom životu, kako pojedinca, tako i svakog naroda.
 
Danas kada se nad Europom nadvijaju tmurni oblaci, svjedoci smo dvaju fenomena. S jedne strane mlakost u vjeri ili potpuna nezainteresiranost kršćana zapadne Europe, koji se uljuljali u sigurnost da se sloboda i blagostanje samo po sebi podrazumijevaju. Brinući se samo o kruhu i ruhu, mogli bi ostati i bez kruha i bez ruha i bez duha. Nasuprot njima izdvajaju se zemlje koje su prošle "krvavu kupelj" komunističkog zlosilja. Ovdje ponajprije mislim na zemlje Višegradske skupine, kojoj Hrvatska nažalost još uvijek ne pripada. To su pretežno katoličke zemlje, zemlje tzv. Jagelonskog pojasa, koje se protežu središnjom osi Europe, od Baltika do Jadrana. One danas jedine pružaju otpor globalističkom imperijalizmu svjetskih financijskih oligarha, kojima je glavni cilj zatrti identitet kršćanskih naroda u Europi, te uspostaviti jedinstvenu nadnacionalnu vlast. Već su izvršili svoj planirani marš kroz institucije, kroz koje nam nastoje izbrisati memoriju i usadili tzv. nove vrijednosti. Plansko naseljavanje migranata jedno je od sredstva razaranja kršćanskog duha Europe. Sve one koji se opiru tom opakom "babilonskom" scenariju proglašavaju nacionalistima, ksenofobima, homofobima, pa čak i fašistima. Čitavom Europom već kruži bauk kaosa i nasilja, ali oni i dalje sve one koji na to ukazuju optužuju da su zatočenici i promicatelji iracionalnog straha.
Zasigurno bi i europski narodi postkomunističkih zemalja srednje Europe već odavno pali pred naletom globalista da nisu pročišćeni patnjom tijekom komunističke strahovlade, koja je trajala otprilike koliko je trajalo i babilonsko sužanjstvo. Očito u Božjoj pedagogiji četrdeset godina ima posebno značenje. U tom razdoblju mučeništva Bog priprema narod za novo poslanje u novome vremenu.
 
Ovoga mjeseca bilježimo 59 godina od smrti blaženog Alojzija Stepinca. Bog nam je darovao tog duhovnog pastira, da je vodio svoj narod u vremenima jugokomunističkog krvavoga pira. Ostali smo vjerni Petru, sačuvali smo vjeru i zadobili milosti za sve kušnje koje su slijedile, uključujući i ove u kojima danas živimo. Na nama je tu baklju vjere i tog svjedočanstva održimo i danas i predamo novim naraštajima kako bi naš hrvatski narod opstao u vremenima velikih nadolazaćih oluja, "jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima." (Ef, 6,12)
 

Marijan Križić, Veritas

Anketa

Treba li M. Bandić podnijeti ostavku na dužnost gradonačelnika zbog odlikovanja Budimira Lončara?

Ponedjeljak, 18/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 973 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević