Jurišni odredi hitlerovske provenijencije napadaju

Na mnogim mjestima u Bibliji, osobito u posljednjoj biblijskoj knjizi – knjizi Otkrivenja, govori se o konačnoj borbi između Krista i đavla koja će se događati u posljednjim vremenima. U tim vremenima živimo sada. Zapravo, ta vremena su nastupila poslije Isusova uskrsnuća i uzašašća na nebo. To su vremena Crkve. I dok iščekujemo konačni Isusov dolazak, njegovo obećanje da će doći u slavi, moramo znati da se protiv Zloga treba boriti snagom Kristove ljubavi i da će se Krist proslaviti upravo u onom trenutku kada čovječanstvo dobrim dijelom pomisli da se on neće niti pojaviti i da je govor o njegovoj proslavi bajka.

Provokacija protuhrvatskih i protuprirodnih udruga

Naime, baš u onom trenutku kada đavao koji će se očitovati kroz djelovanje raznih antikrista – protivština evanđelju pomisli da je trijumfirao, pojavit će se Krist koji će svojim trijumfom konačno pobijediti zlo. I sotonski poraz bit će tragičan u onoj velikoj mjeri u kojoj je on pomislio da je pobijedio Krista. No, za to nam treba strpljivosti, molitve, ljubavi za prema neprijateljima i prema onima nas napadaju i zlostavljaju. Kristova pobjeda koje smo dionici nas će dovesti do konačne proslave. Zlo će se u mnogim oblicima pojavljivati sofisticirano, pa će na razne načine pokušati dokazati kako je grijeh i negativnost, nešto dobro, pozitivno, nešto što je u skladu sa ljudskim pravima. Događat će se, i događa se dijabolično-sotonska inverzija vrijednosti. Moramo znati, prožeti Kristovim žarom u svojem srcu čitajući znakove vremena kako se taj duh Zloga očituje u svijetu, a osobito na prostorima u kojima živimo.

Zlo se može očitovati i otvoreno, bijesno, napadački i otvoreno huliti na Krista. Zbog toga mislim da je građanska akcija U ime obitelji, kojoj je cilj prikupiti potpise za referendum da se u Ustav RH uvede definicija braka kao zajednice muškarca i žene posebno razbjesnila Zloga. Zli, đavao, sotona, stara zmija, Lucifer, Levijatan, Belijal, ne znam kako ga sve možemo nazvati na osobit način je instrumentalizirao radikalne bojovnike ateističko-antikršćanske provenijencije, ne samo da se ne slože sa tom inicijativom, nego da bijesno, fanatično, nedemokratski i primitivno verbalno i fizički nasrću na sve one požrtvovne i hrabre pojedince koji žele svjedočiti za dostojanstvo braka i obitelji. Antiteisti, borbeni ateisti, pojedini gay aktivisti pokušavaju na razne načine spriječiti tu građansku akciju, pa se događa da se metodom koja asocira na metodu jurišnih odreda (SA) hitlerovske provenijencije služe pojedincima kako bi ponizili i uništili taj projekt. Zastrašivanja, verbalni i fizički napadi, veličanje sotone („non serviam“, „hail satan“) na raznim internetskim forumima, komentarima članaka na internetu i poziv na sveopću mržnju.

To su metode pojedinih antikatoličkih udruga i pojedinaca. Incidenti u Zagrebu, Splitu, Rijeci najviše govore o naravi mentalnih sklopova i duhovnosti onih koji se upuštaju u fizička i verbalna zastrašivanja neistomišljenika. Ali ono što je zastrašujuće i sotonski jest činjenica da takvi pristupi i incidenti nisu spontani, nego organizirani i orkestrirani. Ne treba nas čuditi šutnja udruga „civilnoga društva“ upravo iz razloga što baš te udruge u jednom solidnom dijelu participiraju u toj opskurnoj propagandi. Takva propaganda, širenje mržnje i zastrašivanje katolika da izreknu svoj stav ima svoju logistiku u medijima. Mediji, osobito Jutarnji list perom novinarke koja je izvještavala o incidentu na zagrebačkom Cvjetnom trgu, gdje su aktivisti udruge za obitelj djelovali nisu krili svoje oduševljenje divljačkom i antidemokratskom napadu na te aktiviste.

Čak štoviše. Baš takvi mediji i novinari koji odobravaju fizičko i verbalno nasilje sami potiču mržnju prema Katoličkoj Crkvi i cilj im je u društvu stvoriti klimu progona, nasilja, javnog linča, promicanja mržnje, prijekog suda za istinske katolike. Riječ je o sustavnom razaranju svega onoga što Crkva naviješta. Sotona se služi svojom četom sastavljenom od pojedinaca koji nisu ni svjesni da mu pripadaju, kako bi uništio Krista i njegovo evanđelje. Upravo zbog toga Crkva mora okupiti četu Kristovih vojnika vjernih evanđelju, osobito mladih koji će se snagom Duha Svetoga i pouzdanja u Isusovu Majku boriti snagom molitve, ljubavi praštanja, ali i lucidnog apologetskog obrazlaganja protiv te sotonske čete čiji su pripadnici svoje ruke i čelo zapečatili njegovim „pečatom“ (simbolika – svoj um i srce, tj. čelo i svoja djela, tj. ruke predali su Zlome).

Razne antikatoličke sekte, drugim riječima udruge također imaju veliku ulogu u pokušaju dekristijanizacije Hrvatske. Uz njih stoje mediji i pojedinci iz javnog života. Ali neka budu svjesni da će naići na vrlo žilav otpor onih koji žele služiti Kristu i njegovoj Crkvi. Ako već likuju da će Crkva zbog određenih kriza i katarze kroz koje prolazi propasti, te da će vjera u Krista biti prevladana, bilo bi dobro da se sjete činjenice da su razni njezini neprijatelji kroz dva milenija kršćanstva to priželjkivali. No, oni su otišli, a evanđelje i Krist ostaju. Stoga, prije nego se usude još agresivnije aktivirati u napadu na Krista i Crkvu, od nas će dobiti odgovor na temelju kojega ćemo djelovati, a taj odgovor glasi: „Regnare Christum volumus“ – „Hoćemo da Krist vlada“! To neka im je na znanje i ravnanje!

Pavle Primorac

      Crkva na Koncilu sebe doživljava kao "složenu stvarnost"      

Bratstva Reda manje braće (OFM) iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije bili su domaćini V. Europskoga kongresa OFM animatora za „Pravdu, mir i skrb za sve stvoreno“ koje se od 29. travnja do 3. svibnja održao u Trogiru. U okviru Kongresa 29. i 30. travnja održao se kolokvij otvoren za javnost s refleksijama, razgovorima i usuglašavanja o pitanjima koja nas se tiču onoliko koliko nas se tiču siromašni i poniženi na neoliberalnom tržištu, ljudi osuđeni da žive nepomireno, izloženi izrabljivanju, preodgoju, prisiljeni živjeti etičku, socijalnu, i političku bijedu. Program je počeo uvodom predsjednika Južnoslavenske OFM konferencije fra Ivana Sesara, koordinatora PMOS-a JS OFS Konferencije fra Mije Džolana i voditelja Ureda JPIC u Rimu fra Joela Rozanskya. Rad kolokvija održao se u plenumu s predavanjem i koreferatima, a nastavio u jezičnim skupinama, te predstavljanjem rezultata u plenumu.

Željko Tanjić

Željko Tanjić održao je predavanje pod naslovom: Ekleziologija II. vatikanskog koncila: izazov promišljanju o političkoj budućnosti Europe. Pedeset godina nakon početka II. vatikanskog koncila svjesni smo kako se značenje ovog događaja u životu Crkve ni izdaleka nije iscrpilo u mnogoobličnosti interpretacija koje se nude na pastoralnoj, teološkoj, sociološkoj i političkoj razini. Zapravo sve se više pokazuje kako pedeset godina interpretacije Koncila ne samo da nije iscrpilo njegovo bogatstvo nego je, obogaćeno novim iskustvima i spoznajama, omogućilo s jedne strane novi pogled na Koncil te s druge strane uvid u izazov Koncila za interpretaciju ne samo crkvene, nego i društvene pa i političke stvarnosti.

U tome procesu međusobnog ispreplitanja posebno mjesto zauzima koncilska ekleziologija koja ni danas nije iscrpila svoju snagu, niti je izgubila na svježini čak i u kontekstu globalnih političkih procesa koji sve više pokazuju svoju negativnu stranu. U ovom se predavanju želi na temelju nekih nosivih elemenata koncilske ekleziologije rekonstruirati njeno značenje za političku budućnost Europe polazeći od svijesti da Crkva na Koncilu sebe doživljava kao „složenu stvarnost“ (LG 8) koja se ne može svesti samo na jednu dimenziju. Upravo ta složenost od koje se ne bježi, ali koju se želi posvjestiti i pojasniti, izazov je i za političko promišljanje budućnosti Europe koja i sama „složena stvarnost“, ali često i s težnjom da zajedničke temelje na kojima počiva zamjeni političkom i gospodarskom vizijom koja se od tih zajedničkih temelja odvojila i prijeti da se pretvori u suprotnost Europi shvaćenoj kao zajedničkoj kući različitih naroda i država.

Nives Matijević