Svetkovina Marije Bogorodice temelj je svih drugih vjerskih istina o njoj i njezinoj blistavoj osobi

 
 
Biti kršćanin podrazumijeva u praktičnom životu dvije važne stvari: blagoslivljati svijet i drugim ljudima donositi mir. Mislim da se zapravo te dvije važne stvari međusobno upotpunjuju. Ako sebe smatramo nositeljima Kristova mira, Kristove dobrote i ljubavi, ako doista za sebe kažemo da smo njegovi učenici, moramo se naučiti blagoslivljati i donositi mir drugima. Upravo sam početak  Nove građanske godine, 1. siječanj, Crkva posvećuje jednoj posebnoj osobi koja ima povlašteno mjesto u djelu spasenja čovjeka. Ta osoba je Bl. Djevica Marija. Crkva ju toga dana na osobit način slavi kao Bogorodicu. Marija je kao Božje stvorenje, kao savršeno biće, kao puna milosti Božje u tom istom Božjem planu određena donijeti na svijet Isusa Krista, Drugu Božansku Osobu, samoga Boga. Slobodno možemo reći da joj taj naslov, Bogorodica, utemeljen na Bibliji savršeno pristaje. Jer kako drugačije nazvati osobu koja je od Boga određena na svijet donijeti samoga Boga? Tim činom, kada je odgovorila pozitivno na Božji poziv, kada se Bog utjelovio u nju, kada je rodila samoga Isusa Krista – ona je postala Bogorodica. Sve su to etape njezinog potpunog predanja Bogu i Božjoj ljubavi, njezinog potpunog odgovora na Božje planove, na sve ono što je Bog s njom odredio i što joj je povjerio. Zbog toga je kršćanin pozvan na početku te iste građanske godine donositi nove odluke.
http://luisapiccarreta.com/wp-content/uploads/2012/04/Immaculate-Heart-of-Mary.jpg
Početak određenih vremenskih etapa u našem životu odlična su prigoda da donosimo određene dobre odluke u našem životu. U provedbi tih odluka Božja milost može nam na najsavršeniji način pomoći u učvrstiti nas u tome da budemo pravi kršćani, plodni za spasenje ovoga svijeta. Učiniti svoju dušu plodnom sa silazak Božje milosti, dopustiti da Božja milost bude ona koje će „proticati“ kroz naš život, kroz naše biće i postojanje jest dobro i kvalitetno odgovoriti na Božji poziv i njegovu ljubav. Isto na onaj način kako nam je do odredila Majka Božja. A to je vrlo jednostavno. Dovoljno se pitati s kakvim mislima, egzistencijalnim stavovima i raspoloženjem živimo svoj ovozemaljski život? Može se tu postaviti i još jedno konkretno pitanje. Ako sebe smatramo kršćanima koji redovito idemo u Crkvu, nužno se je pitati da li nastojimo svoj život, svoje postojanje i svoj egzistencijalni stav uskladiti sa Kristovim evanđeljem i Kristovim odabirom nas samih za donošenje mira i blagoslivljanje svijeta, kako je to učinio sa Majkom Božjom? Postoji li u našem životu određena duševna ili duhovna „blokada“ koja sprječava „protok“ Božje milosti i ljubavi u svijet. Na to smo kao kršćani pozvani. Ako u sebi nosimo snažno opredjeljenje za taj evanđeoski zakon, za njegovu ljubavi i dobrotu, to ostvarenje mira i blagoslova bit će i te kako provedivo u svijetu u kojem živimo. Međutim, ako toga nema, bit ćemo na neki način oni koji su iznevjerili svoje kršćansko poslanje koje je utemeljeno na sakramentu krštenja.
 
Svetkovina Marije Bogorodice zapravo je temelj svih drugih vjerskih istina o Mariji i njezinoj blistavoj osobi. Marijina ljubav i njezin moćan zagovor zapravo nas na najljepši i najsavršeniji način vodi prema Isusu Kristu i njegovoj evanđeoskoj ljubavi. Zato se pokušajmo učiti poput nje blagoslivljati svijet i donositi ljudima mir. Koliko god to izgledalo teško u našem ovozemaljskom životu, moramo biti svjesni jedne činjenice. Ako nam je Bog dao poslanje da ispunimo neku životnu zadaću, on će nam dati i milost, kao i snagu da to u svojem životu ostvarimo. Zato se ne trebamo bojati. Kao što je Marija imala tu ljubav u srcu i nije se bojala onoga što je Bog s njom naumio, tako i mi zazovimo Božju ljubav u svoje srce i zahvalimo joj na neizmjernim milostima koje ulaze u naš život zahvaljujući njezinom moćnom zagovoru. Njezina molitva će nam obilno pomoći.
 

Pavle Primorac