Hoćemo li napokon izići iz "egipatskog" ropstva

 
 
Hrvatski narod i hrvatska država nalaze se u prijelomnom trenutku svoje budućnosti, a dugoročno i opstanka. Hrvatska je naime u dubokoj krizi po svim dubinama i širinama, a korijen te krize je isto tako duboka duhovna kriza. Stoga je kardinal Bozanić u svojemu pismu upućenom svim župama i redovničkim zajednicama u Zagrebačkoj nadbiskupiji prije četvrte nedjelje Došašća pozvao na trodnevnu molitvu i post za Domovinu.
http://3.bp.blogspot.com/_-CM-Yj2FYJg/TURqR_px6CI/AAAAAAAABnE/qvC4DRqxNhg/s1600/jesus_to_egypt.gif
"Kao pojedinci i kao narod pozvani smo ustrajno se obraćati Gospodinu, moleći osobito za dar vjere, za njegovo svjetlo i djelovanje njegova Duha u svim životnim okolnostima, a posebno u teškoćama koje opterećuju našu sadašnjost", ističe Kardinal, te nabraja sve one bolne rane od kojih trpi hrvatsko narodno biće: odnos prema otajstvu života, demografska kriza, gospodarska kriza, nezaposlenost i stvaranje velikih razlika između bogatih i siromašnih. Posebno ističe kako je "bolno vidjeti kako hrvatski branitelji i u ovo vrijeme izlažu svoje zdravlje i dostojanstvo, da bi upozorili na narušavanje temelja slobode, a da taj njihov glas i žrtva ne nailazi na potrebni odjek među odgovornima".
 
Uoči predsjedničkih izbora hrvatski biskupi pozvali su vjernike i cjelokupnu hrvatsku javnost, da svojim izlaskom na birališta preuzmu odgovornost za hrvatsku budućnost. Odluka treba biti dobro promišljena i biskupi pozivaju vjernike na biblijsku mudrost pri čemu bi predsjednik/predsjednica trebali biti moralni autoritet i savjest društva. Biskupi se pritom posebno osvrću na nekoliko ključnih točaka. Od predsjednika/predsjednice Republike očekuju "da se snažno zauzme za pronalaženje izlaza iz gospodarske krize, te da se pridruže pozivu pape Franje, nedavno upućenom u Europskom parlamentu, u zauzimanju za prava obespravljenih i siromašnih. Biskupi pritom, na tragu Papine poruke, posebno ističu zauzimanje za neotuđive vrjednote koje su oblikovale Europu kroz njezinu povijest, "koja je nositeljica znanosti, umjetnosti, ljudskih vrjednota, ali i vjere". "Pozvani smo kao biskupi poduprijeti programe onih koji se zauzimaju za promicanje dostojanstva žene, za zaštitu braka kao zajednicu muškarca i žene te promiču kulturu života".
 
Na tragu Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, biskupi od budućega predsjednika/predsjednice Republike očekuju da "nedvosmisleno osudi sve zločine, bez razlike kada i u ime koje ideologije su počinjeni. Pritom biskupi posebno ističu da se od budućeg predsjednika/predsjednice očekuje da se zalaže za cjelovitost istine o Domovinskom ratu, te gaji poštovanje prema hrvatskim braniteljima. Na međunarodnoj razini budući hrvatski predsjednik/predsjednica trebaju se boriti za interese hrvatskih građana i njihove države, te za Hrvate koji žive u drugim državama.
Na kraju biskupi pozivaju vjernike da ne podlegnu malodušju, te da odgovorno iziđu na izbore, jer i neizlazak je svojevrsni oblik glasovanja, pri čemu dopuštamo da drugi odlučuju umjesto nas. Kardinal Bozanić je u svojoj poruci prigodom predsjedničkih izbora također pozvao vjernike da iziđu na birališta. "Izbori su građanska obveza, a za nas vjernike ti su izbori i vjernička dužnost", ističe kardinal na početku svoje poruke. Štoviše, kardinal Bozanić upozorava da bi neodaziv na birališta "značio ozbiljno zanemarivanje, a – budući da se radi o općem dobru – u stanovitoj mjeri i grijeh propustom".
 
Stalna opasnost koja se provlači kod naših vjernika je ona da čekaju idealno rješenje u svijetu koji jednostavno nije takav. Stoga na kraju svoje poruke kardinal Bozanić poziva: "Nemojte tražiti idealnu osobu za tako važnu i časnu službu, jer se možete obeshrabriti. Životna realnost od nas traži da budemo mudri i razboriti te da biramo onu osobu koja nam se u ovom povijesnom trenutku čini boljom, jer je to naš glas za Hrvatsku, za njezin život nakon izbora."
 
Hrvatska se nalazi u prijelomnom trenutku svoje budućnosti. Živimo u vremenu koje je prispodobivo izlasku Izraela iz egipatskog ropstva. Nakon što su se Izraelci oslobodili egipatskog jarma, našli su se u pustinji i neizvjesnosti. Odjednom su poželjeli "sigurnost" egipatskih lonaca, iako su im a to su već zaboravili - ti isti Egipćani ubijali prvorođene sinove. Nešto slično događa se i nama. Mnogi danas zaboravljaju da su od jugokomunističkih zločina u masovnim grobnicama skončali njihovi sinovi - i to ne samo prvorođeni - njihova braća, sestre, očevi..., a stotine tisuća morale su pobjeći u inozemstvo - što zbog političkih, što zbog ekonomskih razloga. Danas samo razmišljaju o navodnoj sigurnosti jednoga propalog poretka, koji se urušio jer je iznutra bio truo.
 
Prije četvrt stoljeća prešli smo "crveno more" i izbavili se iz "egipatskog ropstva". Danas se nalazimo podno gore Sinaj i prizivamo "egipatsko" zlatno tele. Hoćemo li napokon odbaciti okove duhovnoga ropstva, jer je još dalek put pred nama? Valja nama preko rijeke (Jordana) prijeći!
 

Marijan Križić, Veritas