Program treba olakšati razmišljanje, razmjenu mišljenja, iskustvo crkvenosti i zajedničku molitvu

 
 
Papa Ivan Pavao II., godine 1997. odredio je da se 2. veljače obilježava kao dan osoba Bogu posvećenog života. U središtu je toga dana zahvalnost i molitva za ljude koji su se životno vezali za Gospodina i njemu posvetili svoj život u monaškim Redovima, apostolskim Redovima i zajednicama te svjetovnim institutima. Papa Ivan Pavao II. uvođenjem ovog dana posvećenoga života, želio je da to slavlje pomogne sve više vrjednovati svjedočanstvo muškaraca i žena koji su se životno angažirali iz bliza nasljedovati Krista, prihvaćanjem evanđeoskih savjeta (odreknuća posjedovanja – siromaštvo, odreknuće moći – poslušnost i odreknuće braka – djevičanstvo).
http://www.sestre-scj.hr/site/pics/godina-posvecenog-zivota-box/Slika1gpz.png
Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života u svom je pismu biskupskim konferencijama od 30. lipnja 2014., dijeleći i prihvaćajući želju Svetog Oca da 2015. bude Godina posvećenog života, predložila okvirni program te godine, koja je počela 30. studenog 2014., a završit će 2. veljače 2016. Taj program treba „olakšati razmišljanje, razmjenu mišljenja, iskustvo crkvenosti i zajedničku molitvu“, koji su povezani s posvećenim životom.
 
U pismu se tvrdi da „posvećeni život prolazi kroz jedno razdoblje u kojem se, osim očitih znakova smrti, uočavaju brojni putovi vitalnosti i svetosti u crkvenoj zajednici“ te ističe da se „posvećeni život stavlja u samo srce Crkve kao odlučujući čimbenik njezina poslanja, budući da 'izražava najdublju narav kršćanskog poziva' i težnju cijele Crkve-Zaručnice prema sjedinjenju s jedinim zaručnikom“ (Vita consecrata, apostolska pobudnica o posvećenom životu i njegovu poslanju u Crkvi i svijetu, br. 3 /1996./). Godina posvećenog života proglašena je prigodom 50. obljetnice objavljivanja Dekreta Drugog vatikanskog koncila o prilagođenoj obnovi redovničkog života Perfectae caritatis (28. listopada 1965.)
 
Logo za Godinu posvećenog života, na simboličan način izražava temeljne vrijednosti posvećenog života. U njemu se prepoznaje „neprekidno djelo Duha Svetoga, koje tijekom stoljeća tumači bogatstva prakse evanđeoskih savjeta kroz mnogovrsne karizme, te i na taj način Kristovu tajnu čini trajno prisutnom u Crkvi i svijetu, u vremenu i prostoru« (VC 5). Djelo je slikarice Carmele Boccasile. Godina posvećenoga života službeno je započela 29. studenoga molitvenim bdijenjem u bazilici Sv. Marije Velike u Rimu. Papa Franjo, i sam isusovac, video-porukom obratio se svim redovima, družbama i zajednicama Bogu posvećenoga života, zahvaljujući Gospodinu za dragocjeni dar posvećenoga života za Crkvu i svijet. Očekujem da „probudite svijet“ jer je proroštvo glavno obilježje posvećena života, poručuje papa Franjo redovnicima i redovnicama. U svom pismu za Godinu posvećena života govori o ciljevima, očekivanjima i obzorima ove posebne godine koja završava 2. veljače 2016. Glavni su ciljevi u redovničkom životu „sa zahvalnošću gledati na prošlost“ - da se živim održi vlastiti identitet i svi vidici karizme; „strasno živjeti sadašnjost“ - živeći Evanđelje u duhu zajedništva i „s nadom prigrliti budućnost“ unatoč teškoćama koje se susreću u redovništvu, počevši od krize zvanja.
 
Papa potiče mlađe redovnike i redovnice da ne popuštaju napasti brojeva i učinkovitosti, te da se ne oslanjaju samo na vlastite snage. Mašta ljubavi ne poznaje granice, a potreban je polet da se Evanđelje nosi u kulture i razne društvene okvire. U zajednici radosno življenja vjera čini Crkvu privlačivom, tvrdi papa Franjo. Svjedočenje bratske ljubavi, solidarnosti i dijeljenja snaži Crkvu, koja bi trebala biti kovačnica proroka, kadrih iščitavati znakove vremena i tumačiti zbivanja, osuđujući grijeh i nepravde. Papa očekuje da osobe posvećenoga života „stvaraju mjesta“ gdje se živi evanđeoska logika dara, bratstva, različitosti i uzajamne ljubavi. Idealno mjesto za takav život jest redovnička zajednica. Papa želi da Godina posvećenoga života potakne suradnju raznih zajednica u prihvatu izbjeglica, blizini siromašnima, u naviještanju Evanđelja i u molitvi.
 
Živeći zaručničku odnosno svadbenu dimenziju redovničkog zvanja i poslanja, redovnici i redovnice su ne samo eshatološki znak u smislu da Crkvu i svijet podsjećaju na to kako je domovina naša na nebesima, i kako oni, koji se nađu dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih, niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na nebu, nego su oni kao takvi u prvom redu svjedoci života koji je ispunjen zauzetom i radosnom pripremom za konačni susret ljubavi s Kristom. Oni su prije svega svjedoci radosnoga života, života koji se ostvaruje u budnom, da ne reknemo napetom i radosnom iščekivanju onoga koga „žeđa duša moja, koga želi tijelo moje“. Redovničke zajednice kao duhovne obitelji obilježene zaručničkom ljubavlju, kao male kuće Božje u kojima se živi trajna priprema na svadbu, poziv su i poticaj cijeloj Crkvi da čeka svoga Gospodina budna u molitvi i raspjevana njemu na slavu, raspjevana, dakako, prije svega ljubavlju i dobrim djelima. Zaručnička dimenzija redovničkog života treba pokazati kako istinski kršćanski život ne poznaje dosadu, mrzovolju, nehaj, neurednosti i zapuštenost.
http://www.klanjateljice.hr/wp-content/uploads/2014/11/NajavaA_032-1.jpg
Upravo se po toj zaručničkoj dimenziji kršćanstvo treba posebno prepoznati kao vjera života, radosti, ljubavi, ljepote, kao vjera puna životnog smisla, napona i poleta. I tko bi mogao to poslanje u Crkvi uspješnije izvršiti od redovničkih zajednica u kojima se njeguje svadbeno ozračje i živi zaručnička ljubav?!
 

Gdje tražiš?

 
Svi te traže. Traže te u onima koji ih ljube.
U onima koji im pozajmljuju ne nadajući se od njih ničemu.
U onima koji im pomažu nositi križ.
 
Traže te u radnicima prvoga sata.
Traže te u onima koji su svima poslužitelji.
U onima koji im praštaju do 70 puta 7.
U onima koji odabiru bolji dio.
 
I u njima posvuda čuju tvoj glas,
nalaze tvoje znakove,
ali te ne susreću, ne dotiču.
 
A ti ih iščekuješ u onima koje ljube.
U onima kojima pozajmljuju ne nadajući se od njih ničemu.
U onima kojima pomažu nositi križ.
 
Iščekuješ ih u radnicima posljednjega sata.
U onima koje poslužuju.
U onima kojima praštaju do 70 puta 7.
U onima kojima prepuštaju bolji dio.
 
Iščekuješ ih i u njima samima.
Iščekuješ u sve dane
i nakon svršetka svijeta.
 

(Stjepan Lice iz Dobra sreća)

 
Tijekom Godine posvećenog života planirani su različiti događaji i susreti na razini opće Crkve. Godina posvećenog života u Hrvatskoj imat će glavnu proslavu Nacionalnim susretom u nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici 14. ožujka 2015., svih redovnika i redovnica i Bogu posvećenih laika, redovničkih pripravnika, biskupijskih povjerenika za posvećeni život, kao i laika povezanih s redovničkim zajednicama preko trećih redova.
 

Nives Matijević