Get Adobe Flash player

Auschwitz

 
 
Isus: 'Nema veće ljubavi od one,
kad čovjek položi život za svoje prijatelje.'
Sveti Maksimilijan Kolbe, u Auschwitzu,
vođen pod brojem 16670.
 
Bilo nekoć mirno selo
Poljskog bratka - Brzezinka.
Rano, kasno, tuj veselo,
Drago selo vrijednog sinka.
Tu svirala violina
Oberek se često vio,
Vrila pjesma od starina,
Bratko dobru votku pio.
Kako djedi, tako sini,
Znojem lica krušac stekli.
U Poljaka domovini
Svojem Bogu hvalu rekli
I spavali mirnim sankom.
Dobre duše ne slutiše
Da sutrašnjim novim dankom
Sela njinog nema više.
Kad svanula rujna zora
Zagraktale crne vrane.
Bilo jada i pomora,
Za sjećanje bolne rane.
Otpro đavo pakla vrata,
Zasukljao mržnje plamen.
Riknu neman groznog rata,
Krvlju pišuć kobni znamen.
Mahom nesta selo malo,
Bomba bijesni, vatra plamti.
Zdanje novo, gle, nastalo,
Narod mu sveđ ime pamti -
Auschwitz. Ta kuća smrti,
Izum đavla u čovjeku!
Cilj joj stvora ljudskog strti,
Krv i suze neka teku.
Reci netko, zašto duša
Presta biti Boga dvorac?
Zašto vraga zakon sluša,
Kad Adamu Bog je tvorac?
Kuća smrti grabi, guta,
Stotin’ tisuć’ baš života.
Svud jauci, patnja ljuta,
Očaj, groza i strahota…
Šuti kostur do kostura,
Jučer čovjek, danas ništa.
I kad zadnja kucne ura
Sanja miris svog ognjišta.
Traži radost ukradenu -
Umrla je… Zašto, zašto?
Ne zna stvor u hropca trenu
Bi li kleo ili prašto?
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/24/Franciszek_Gajowniczek_(Auschwitz_5659).jpg/220px-Franciszek_Gajowniczek_(Auschwitz_5659).jpg
Ah ta vječna žudnja, nada,
Tek sretnima stvarnost biva.
Jedan ‘‘grješnik’’ iznenada
Mrakom bjegnu. Gdje se skriva?
Urla, vrišti kruti đavo,
Zarad bijega jadnog stvora.
Da zakonom bude pravo -
Deset drugih umrijet mora.
Pravednika, deset ljudi,
Platit će grijeh 'kamerada',
U bunkeru, kazna budi,
Nek pomru od žeđi, glada.
Desetorka tužna stoji,
Svaki kostur bolno jeco.
Gajowniczek Franciszek broji:
‘‘Jao moja sitna djeco…
Umrijet će vam mili tata,
Ajme što će od vas biti?
Sred kobnoga ljutog rata
Tko li će vas zaštititi?’’
Kuka Franjo… Gledaj čuda,
Zar anđeo s Neba pao?
Stvor odvažan, nije ‘‘Juda’’,
Ko janje pred vuka, stao.
‘‘Maksimilijan mi ime,
Svećenik sam, Božji čovjek.
Mjesto Franciszeka, zamijeni me,
Moje geslo - ljubav dovijek.
Pustite tog oca - muža,
Ja ću rado gladovati.
Što mi patnja tijelu duža,
Bog će veću plaću dati.’’
--
Deset gladnih sirotana
U bunkeru muke trpe.
Oca Maksimilijana
Riječi snage, dušam’ crpe.
‘‘Braćo moja ispaćena
Izdržite još dan koji,
Nebesa su otvorena
Bog nam žrtve pamti, broji.
Suzna dol je staza trnja
Putnikom je svaki stvorak.
Kob života što nam crnja,
Što kom više krušac gorak
To mu vijenac slave veći.
Krist na križu izdahnuo
No treći dan, gle, u sreći,
Iz groba je uskrsnuo.
Tješimo se, braćo, vjerom,
Ostanimo snažnog duha,
Brzo ćemo punom mjerom
Uživati rajskog kruha.
--
Iz bunkera, strašnog zdanja,
Pjevanje se glasno čulo.
Sred molitve, pokajanja,
Devet bića utihnulo,
Al’ deseto blagdan čeka;
Uoč’ Vel’ke Gospe, dana,
Uze Gospod svog čovjeka,
Oca Maksimilijana.
Lice mirom preliveno,
Jaganjčeva blaga slika.
Teškom glađu ispijeno,
Lice časnog mučenika.
http://www.bitno.net/wp-content/uploads/2013/08/youngkolbebig.gif
Ispred kipa poljskog sveca
Sretne suze često tekle.
Gajowniczek Franciszek jeca,
Usne hvalu slatku rekle:
‘‘Sveti brate, mučeniče,
Spasitelju žića moga,
Milosrdni supatniče
Auschwitza nesretnoga.
Slobodu mi ti pribavi
Zarad mojih sirotana.
Nek se vijekom ime slavi,
Oca Maksimilijana.
Ljudskom rodu, molimo te,
Nek budućnost mir upiše.
Krvožeđa i strahote
Nek ne bude nikad više.’’
--
Blažen onaj koj' ne štedi
Dati život za čovjeka,
Kome bližnji više vrijedi
Od godina kratkog vijeka.
 

Marija Dubravac, Brisbane

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Subota, 24/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2103 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević