Get Adobe Flash player

Predstavljena knjiga "Kvirin Klement Bonefačić – biskup splitski i makarski za vrijeme komunističkog režima 1944.-1954."

 
 
Katedra za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu upriličila je u četvrtak 5. studenoga predstavljanje knjige dr. Mile Vidovića „Kvirin Klement Bonefačić - biskup splitski i makarski za vrijeme komunističkog režima 1944.-1954.“. O knjizi su, uz autora, govorili i povjesničari prof. Tomislav Đonlić i prof. dr. Josip Dukić.
http://www.kubon-sagner.de/fileadmin/images/cover/953714120.jpghttps://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/e/eb/Kvirin_klement_bonefacic.jpg/190px-Kvirin_klement_bonefacic.jpg
Prof. Tomislav Đonlić kazao je kako knjiga ponovno aktualizira i otvara pitanje položaja Katoličke Crkve i sudbinu biskupa i svećenika u komunističkoj Jugoslaviji. Istaknuo je da je povod knjizi bio je dosje Udbe o biskupu Bonefačiću koji sadrži tisuće lažnih dokumenata kojim ga se htjelo oblatiti i optužiti, a don Mile Vidović, kao znanstvenik i povjesničar, dokumentima, argumentima i protuargumentima znanstveno i stručno odgovara na te konstrukcije i laži, opovrgava ih i raskrinkava.
 
Knjiga uz predgovor i pogovor te tri slikovna priloga, sadrži pet poglavlja. U prvom pod naslovom „Biskup Bonefačić u dokumentima Udbe“ nalaze se dokumenti koje je Udba prikupila o djelovanju biskupa, posebno o njegovoj zabrani ulaska u tzv. svećenička udruženja pod kontrolom Udbe i Partije, njegov lažni i iskrivljeni životopis i zapisi s njegovih saslušanja. Drugo poglavlje „Optužbe Udbe protiv biskupa Bonefačića“ donosi lažne dokaze o suradnji biskupa s Talijanima, a u trećem se nalaze „Izvješća Udbinih agenata o Bonefačiću i nekim svećenicima“. Četvrto poglavlje donosi uvid u dopisivanje biskupa Bonefačića s državnim vlastima. Posljednje peto poglavlje „Biskup Bonefačić: 'Splitska i makarska dieceza i diecezanski biskup Bonefačić u Splitu od travnja 1941. do konca 1944.'“ donosi biskupov dnevnik u kojem je on tajno bilježio svoja sjećanje na Drugi svjetski rat.
 
„Ova knjiga u kojoj se nalazi toliko vrijednih podataka koji se ne mogu osporiti, potvrđuje da je biskup Bonefačić bio čovjek koji je svjedočio istinu u ratu i poraću, a to ga je stajalo fizičkog, duhovnog i psihičkog zdravlja“, naglasio je, na početku svog izlaganja, prof. dr. Josip Dukić. Pojasnio je da se o naporima biskupa Bonefačića od 1944. do 1990. godine, s jedne strane šutjelo iz straha, a s druge se o njemu govorilo i pisalo pod izravnom kontrolom komunističke partije, kako bi ga se izvrnulo sramoti i s pomoću laži prikazalo kao suradnika narodnih neprijatelja nacista i fašista i kao protivnika narodnooslobodilačkog pokreta. Tek s demokratskim promjenama u Hrvatskoj postalo je moguće pristupiti arhivima i iz dokumenata koji nisu uništeni, dobiti uvid u stvarno povijesno stanje u Jugoslaviji, pa tako i o biskupu Bonefačiću i njegovom djelovanju za vrijeme i poslije rata.
 
Kvirin Klement Bonefačić rođen je u Baškoj na Krku 4. srpnja 1870. godine, za svećenika je zaređen 1854. u Gorici, mladu - glagoljašku - misu slavio je u Baškoj, a doktorirao u Beču 1903. godine. Godinu kasnije imenovan je župnikom i dekanom u Malom Lošinju, a zbog složenih političkih okolnosti ta je župa smatrana najosjetljivijom u biskupiji. Za vrijeme službovanja u Krku bio je vrlo aktivan na kulturnom i političkom planu te pri radu oko glagoljice i njezine obrane, koji je biskup Mahnić razvio nakon sinode. Određeno vrijeme bio je i upravitelj organizacije Svećenika klanjalaca, koja je tada bila raširena u svim hrvatskim pokrajinama i Sloveniji, te, povezano s time, uređivao je list Sanctissima Eucharistia, od 1902. do 1910. godine. Bio je tajnik Staroslavenske akademije u Krku, nadzornik novootvorene tiskare Kurykta a od 1900. do 1904. bio je i urednik službenog lista Krčke biskupije Acta Curiae Veglensis. Za vrijeme 1. svjetskog rata bio je u upravi Pučke kuhinje i vojni dušobrižnik. 12. prosinca 1908. imenovan je članom Consilium vigilantiae, a 31. prosinca 1909. imenovan je, u 39. godini, počasnim kanonikom krčke katedrale.
 
Posljednjih godina habsburške monarhije istaknuo se kao promicatelj u obrani nacionalnih hrvatskih prava u Malom Lošinju. Surađuje u uređivanju političko-gospodarstveno-informativnog lista Pučki prijatelj. Krajem 1918. župu Mali Lošinj morao je napustiti prisilno, ne po biskupovom dekretu, nakon što su talijanske vojne vlasti zauzele otok. Bio je silom konfiniran u Bašku 4. siječnja 1919. godine. Talijanima je smetao i u Baški. Međutim dr. Bonefačić je smatrao da svatko mora ostati uz svoj narod, do krajnjih granica mogućnosti, pa je u Baški preuzeo upravu župe 1920. i 1921. godine. Tu je doživio poznati Krvavi Božić 1920. godine. Tada su, neposredno pred božićnu veliku misu, u župnu crkvu provalili D’Annunzievi arditi, tražeći da misi na latinskom a ne na staroslavenskom. Nakon što je kategorički odbio u glagoljaškoj župi misiti na latinskom došlo je do sukoba između ljudi i ardita. Poginulo je troje mještana a dr. Bonefačić morao je barkom pobjeći u Senj.
 
Dr. Bonefačić imenovan je splitskim i makarskim biskupom od pape Pija XI. 6. lipnja 1923. godine. Zaređen je za biskupa u zagrebačkoj katedrali 2. rujna od zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera i suposvetitelja Josipa Marušića, biskupa Senjsko-modruškog i Jeronima Milete,biskupa Šibenskog. Dana 30. rujna iste godine svečano je ustoličen u svojoj novoj biskupiji. Za vrijeme svoga dugog 31-godišnjeg biskupovanja posebnu brigu vodio je o svećenicima, svećeničkom pomlatku, intelektualnoj i duhovnoj formaciji. Poticao je svećenike na brigu za Božje stado i konkretno karitativno djelovanje. Vjernike je vrlo istančano naučavao preko propovijedi, govora i redovitih korizmenih pastoralnih poslanica. Tako je na primjer njegova pastirska riječ iz 1928. i danas vrlo aktualna.
 
U splitsko-makarskoj biskupiji više je puta posjetio sva mjesta i župe, posvetio je velik broj novih crkava i kapela, blagoslovio nove zvonike, zvona, groblja, župne kuće i ostale zgrade, uspostavio je Bogosloviju i Sjemeništu osigurao pravo javnosti. Posebnu jednostavnu ljudsku i kršćansku blizinu pokazivao je prema vjernicima uvijek a posebno za vrijeme 2. svjetskog rata. Nije bio progonjen samo od Talijana. Smetao je i komunistima u bivšoj Jugoslaviji.  Jedini je biskup koji se nakon 2. svjetskog rata nije vratio u svoju biskupsku palaču, oštećenu prilikom ratnih bombardiranja.
 
Komunistički režim koji je došao na vlast u Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskog rata, prema svojoj ateističkoj ideologiji bio je nesklon vjerskim zajednicama, a posebice Katoličkoj crkvi koju je optuživao za navodnu suradnju s ustaškim režimom. S druge strane, Katoličkoj crkvi nije bilo prihvatljivo da je na vlasti takva politička struktura koja je otvoreno promicala i provodila protureligijsku politiku. Komunistički režim krenuo je u otvoreni obračun s Katoličkom crkvom, želeći Katoličku crkvu u Jugoslaviji što više udaljiti od utjecaja Svete Stolice i staviti je pod svoj nadzor, te se tako osloboditi jedinoga jakog i dobro organiziranog oponenta u zemlji. Uslijedila su uhićenja i ubijanja biskupa i svećenika, onemogućavanje i zabrana vjeronauka u državnim školama, oduzimanje crkvene imovine, zabrane vjerskog tiska i drugi oblici gušenja vjerskih sloboda. Takvom ponašanju komunističkog režima oduprli su se katolički biskupi, na čelu s nadbiskupom Alojzijem Stepincom, te su na sve to upozorili otvorenim i kritičkim pastirskim pismom u rujnu 1945. godine. Komunistički režim na pismo je odgovorio još oštrijim mjerama, što je kulminiralo osudom nadbiskupa Stepinca na tešku robiju, 1946. godine.
 
Napeto ozračje u crkveno-državnim odnosima osjećalo se na svim razinama crkvene i državne vlasti. Takvo stanje očitovalo se i na položaj Katoličke crkve na području splitske i makarske biskupije. Borbu za očuvanje vjerskih, ali i nacionalnih prava na tom području, predvodio je u prvim poratnim godinama, biskup Kvirin Klement Bonefačić. Splitski biskup bio je jedan od onih koji su se beskompromisno, poput kardinala Alojzija Stepinca, odnosili prema komunističkim vlastima. Godine 1952. je čak četiri puta ispitivan od jugoslavenske komunističke policije zbog stavova neprihvatljivih režimu. Svojim svećenicima nije dozvoljavao da se učlanjuju u udruženja kontrolirana od države. Ostao je zapamćen kao veliki biskup i dobri pastir svoga stada.
 
Biskup Bonefačić bio je već u poznim godinama i slaboga zdravlja te je 12. kolovoza 1954. umirovljen, nakon čega se povlači u svoju rodnu Bašku, gdje i umire 28. siječnja 1957. u 87. godini života. Sprovodni obredi održani su 30. siječnja u župnoj crkvi Presvetog Trojstva. Sprovod je predvodio splitski nadbiskup i njegov nasljednik Frane Franić, zajedno sa krčkim biskupom Josipom Srebrnićem i tadašnjim ljubljanskim pomoćnim biskupom Antonom Vovkom. Biskup Kvirin Klement Bonefačić pokopan je na bašćanskom groblju Sv. Ivana u obiteljskoj grobnici. Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić je kazao da svako vrijeme ima svoje breme, no da ne zna je li bilo težih i hladnijih vremena od vremena o kojem progovara knjiga. Istaknuo je da se tada nije bilo lako postaviti i nositi sa svim teškoćama i izazovima, no da se Božji čovjek, domoljub i čovjekoljub, biskup Bonefačić, s njima nosio nadahnut evanđeoskim duhom. „Neka mu Gospodin udijeli radost neba i hvala mu na svemu što je učinio za našu mjesnu Crkvu, a uz velike napore i ljubav učinio je mnogo“.
 

Nives Matijević

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Srijeda, 20/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1258 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević