Get Adobe Flash player

U Slatinama na otoku Čiovu proslavljena svetkovina Imena Marijina

 
 
Prizidnička Gospe čuva naše more
Čuva naše more i naše mornare
Razrušene puste manastirske dvore
I brodove bijele, što morem krstare....
(Gospe od Prizidnica, Danko Anđelinović)
 
Tradicionalno, prvu nedjelju nakon Male Gospe u svetištu Gospe od Prizidnice, u Slatinama na otoku Čiovu proslavljena je svetkovina Imena Marijina. Pustinja Prizidnice nalazi se na strmoj obali južne strane otoka, među liticama iznad samog mora. Pustinju čini skladan sklop stambenih i gospodarskih zgrada, s crkvom, no u njoj danas nema stalnih stanovnika. Osnovali su je poljički svećenici glagoljaši u 16. stoljeću. Na pročelju crkve nalaze se dva, na kamenim pločama uklesana natpisa. Stariji od njih je dokument o prvoj gradnji crkve, pisan oblikom talijanskog jezika, tadašnjim (pod mletačkom upravom) glavnim uredovnim jezikom, i običnim glagoljašima poznatijim od latinskoga: PRE ZORZI STOIDRAZIC VENE QUA IN EREMITORIO ED IFICHO QUESTO TEMPIO AD ONORE BEATE MARIE CONCEPCIONE MDXLVI. On u prijevodu glasi: Svećenik Juraj Stoidražić dođe u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na čast Bezgrešnog začeća Djevice Marije, 1546. god. Crkva je u prvoj polovici 18. st. obnovljena o čemu svjedoči drugi natpis.
http://www.kraljica-mira.com.hr/multimedija/galerije/prizidnica/5193_100330615985_44757330985_2493012_5696771_n.jpg
Pustinja je kao samostanska zajednica opstojala do polovice 19. st. Uglavnom su to bili glagoljaši, ali ponekad i svećenici latinskog obrednog jezika. Među svećenicima i njihovim učenicima - klericima, žaknima, većina ih je bila iz Poljica, no bilo ih je i iz udaljenijih krajeva, čak iz Dubašnice na Krku. Posljednji stalno nastanjeni svećenik je bio don Andrija Varvodić iz Roža koji je umro 1852. kao župnik Slatina. Nakon toga zgrade pustinje korištene su jedino u gospodarske svrhe. Od godine 1928. Gospinim svetištem u Prizidnicama redovito upravlja slatinski župnik uz pomoć dvaju crkovinara. Posebnu brigu za svetište i svu njegovu imovinu vodi slatinska porodica Nakir.
 
Pustinja Prizidnice nije toliko poznata kao, primjerice, veća i imućnija Pustinja Blaca, no njena glavna osobitost je u tome što je i danas živo hodočasničko svetište Gospe od Prizidnice. Brojni vjernički puk, hodočasnici i štovatelji BDM okupljaju se oko marijanskog bisera na kamenim liticama jugoistoka otoka četiri puta godišnje: na Uskrsni i Duhovni ponedjeljak, te na blagdan Imena Marijina i Bezgrešnog začeće Blažene Djevice Marije. Strme hridi, modro more, rascvjetane agave i mnoge vrste autohtonog bilja, uz stari samostan i malu crkvu obogaćenu zavjetnim brodovima, čini ovo područje pravim biserom. Za njega su vezane mnoge priče i legende, koje će Vam stari Slatinjani rado ispričati kad ga posjetite...                    
               
U crkvi se nalazi središte pobožnosti - slika Majke Božje s Djetetom (Milosna Gospa). Slika se u sačuvanim dokumentima spominje prvi put 1750., u službenom pohodu splitskog nadbiskupa Pacifika Bizze. U umjetničkom pogledu slika je vrlo vrijedan rad 14. stoljeća iz čuvene slikarske škole na Kreti. Slika je naslikana na dasci, postavljena na gredu i na taj način doplovila do obale Čiova gdje je pronađena u davna vremena. Odatle se prenijela u crkvu u Prizidnici gdje je obitelj Dinarčić imala patronatsko pravo. Slika je očitim čudesima sebi privukla skupljanje puka tako da se na blagdan Bezgrješnog začeće hodočastilo sa otoka iz Dalmacije u Prizidnicu. Tako dragocjenoj stečevini bili su zavidni stanovnici Slatina pa su sliku bili potajno ugrabili, ali stigavši na vrh brijega koji je otprilike na pola puta, sveta je slika postala tako nepomična i teška da se ljudskom snagom više nije mogla nositi. Stoga su je seljaci, prestrašeni tim čudom i podlažući se Božjoj volji, odmah vratili na mjesto, odakle su je uzeli. Božja svemogućnost nadodavala je čudo na čudo, jer na mjestu na kojem se zaustavila sveta slika iz živog su kamena nikla dva plodna šipka, koja su tu još i danas i donose plodove.
 
Neki je svećenik nakon mise koju je služio na tom oltaru uzeo jednu zlatnu naušnicu, ali se nakon toga nije mogao nikako pomaknuti s mjesta, dok nije, raskrajan zbog svetogrdnog čina, časnoj slici vratio ukradeni ures. Treba ovdje spomenuti i otpis (breve) pape Leona XIII. Izdan u Rimu 14. prosinca 1883. kojim je on „svim iskreno okajanim, ispovjeđenim i pričešćenim kršćanskim vjernicima koji na blagdan bl. Marije Djevice i na Duhovski utorak pobožno pohode crkvu ili svetište bl. Djevice Marije u mjestu koje se pučki zove Prizidnica u Splitskoj biskupiji dao potpuni oprost svih vremenitih kazni koje su svojim grijesima zaslužili pod uvjetom da se pomole za slogu kršćanskih vladara, iskorijenjene zabluda, obraćenje grijeha i uzvišenje sv. Crkve“ s tim da se taj oprost može namijeniti i za duše u čistilištu na način zagovora. Taj je dokument dokaz da je ovo svetište i u 19. stoljeću privlačilo mnoge hodočasnike te da mu je najvišu crkveni autoritet pridavao veliko značenje i važnost.
 

Nives Matijević

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Srijeda, 24/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1469 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević