Get Adobe Flash player

Održan međunarodni znanstveni simpozij o masonima

 
 
U povodu obilježavanja 100 godina postojanja Vojske Bezgrješne u dvorani sv. Franje samostana franjevaca konventualaca u Zagrebu, 16. i 17. rujna 2017. godine održan je Međunarodni znanstveni simpozij „Vojska Bezgrješne i masonerija“. Simpozij su organizirali Međunarodna središnjica Vojske Bezgrješne, Hrvatski nacionalni centar Vojske Bezgrješne, Hrvatski areopag – Centar za međureligijski dijalog Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, Hrvatski mariološki institut i Nadbiskupijski pastoralni institut.
http://www.ktabkbih.net/files/image/Foto_Vijesti/2017/18/simpozij/01.jpg
Izlaganja o različitim temama poticala su vrlo zanimljive rasprave u kojima je sudjelovalo oko 30 uglednih stručnjaka raznih profila, od teologa i komunikologa do povjesničara i geopolitičkog stratega iz Hrvatske, Italije, Slovenije i Rumunjske. Na simpoziju je na temelju višedimenzionalnih istraživanja i promišljanja potvrđena važnost lika i poruke Maksimilijana Kolbea za današnje vrijeme i njegove mnogobrojne izazove. Prigodno su iz tiska izišle dvije knjige o Maksimilijanu Kolbeu (autori Živko Kustić i Raffaelle di Muro), a najavljeno je skoro predstavljanje hrvatskoga prijevoda spisa Maksimilijana Kolbea.
 
Uvodeći u simpozij, provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca i glavni inicijator skupa dr. sc. fra Josip Blažević je naglasio, kako je „stogodišnjica postojanja Vojske Bezgrješne, nastale kao reakcija na masonske manifestacije u Rimu 1917. godine, a koja danas obilježava svojih 300 godina postojanja, bile su nam poticaj da ove dvije stvarnosti sagledamo s vremenske distance od stotinu godina. Jesu li stavovi slobodnog zidarstva nepomirljivi s Katoličkom Crkvom? Je li cilj slobodnih zidara uništiti Katoličku Crkvu i zavladati svijetom? Jesu li oni zaista toliko moćni da to i postignu? To su samo polazišna pitanja koja nas žele pripraviti za bolje razumijevanje pokreta Vojske Bezješne i obljetnice koju slavimo“.
 
Podsjetio je, da unatoč činjenici da se slobodne zidare svrstava u tajne organizacije, obilna literatura s kojom o njima raspolažemo, otkriva da je malo toga što je u njima tajno. Naime, „postoje tri osnovna izvora informacija o masoneriji ili slobodnim zidarima: literatura koju su iznjedrile slobodnozidarske lože i njihovi članovi. Na hrvatskom jeziku je vodeće ime g. Branko Šömen, vodeći masonski teoretičar, koji je u svojoj sveobuhvatnoj trilogiji iznio povijest slobodnog zidarstva u Hrvatskoj. Potom literatura bivših sljedbenika otklanja veo tajni i na vidjelo iznosi ono što prešućuju masonski autori. Tako je Verbum knjižara iz Splita izdala ispovijest Maurice Caillet ‘Bio sam mason. Iz tame lože do svjetla vjere’ masona ginekologa koji je dosegao 18. stupanj u masoneriji i potom postao katolikom. Dojmljivo je i svjedočanstvo masona Emila Zole koji pred kraj života pristupa Katoličkoj Crkvi. Treći izvor je dragocjena literatura uglednih stručnjaka među kojima, složit ćete se, neosporno prvo mjesto u Hrvatskoj pripada g. Ivanu Mužiću, koji je sudionik ovoga skupa“.
 
Fra Blažević je upozorio da „ovaj Simpozij nije posvećen slobodnom zidarstvu ili masoneriji, nego Vojsci Bezgrješne. K tomu, u našem govoru i sudovima na ovom Simpoziju treba radikalno razlikovati stav o masoneriji od stava o masonima. Masonerija je ideologija, filozofsko-religiozni svjetonazor, s kojim se možemo slagati ili ne slagati, dok su masoni naša braća, za koju je Isus Krist prolio svoju krv, stoga je sv. Maksimilijan Kolbe ustanovio Vojsku Bezgrješne s ciljem da moli za obraćenje masona. Kolbeova dramatična smrt u Auschwitzu snažna je poruka koja nam otkriva ljudsko dostojanstvo, našu vrijednost, da 'Bog nije poštedio ni svoga Sina Jedinorođenca, nego ga je za sve nas predao. Masoni su naša braća. Zato o njima govorimo obzirno i s ljubavlju. Moguće je i da sutra netko iz njihovih redova postane član Vojske Bezgrješne što je, smatram, ipak manje važno, makar je baš to žarko priželjkivao sv. Maksimilijan Kolbe. Najvažnije je da i masoni postignu vječno spasenje, a s tom svrhom je osnovana i Vojska Bezgrješne“.
 
„Gledajući na 100 godina Vojske Bezgrješne pred nama je stoljeće života od začeća do sazrijevanja, od snova do djelovanja, od nesigurnog hoda do pokreta, od ideje do poslanja, molitve, žrtve i svjedočenja. Stvarnost kada riječ postaje realnost, idejni projekt građevina, prisutnost u Crkvi i svijetu koja nije od čovjeka. Otac Maksimilijan je osvjedočen da je „Vojska Bezgrješne“ zamisao Bezgrješne. On pak se smatrao samo ‘sredstvom’ u njezinim rukama, rekao je nacionalni duhovni asistent Vojske Bezgrješne fra Zdravko Tuba, OFMConv.
 
Militia Immaculatae M.I. – Vojska Bezgrješneje katolička marijanska udruga koju je utemeljio poljski franjevac, sv. Maksimilijan Kolbe uoči blagdana svete Margarete Marije Alacoque, 16. listopada 1917. godine. Bijaše to osobito teško vrijeme za Crkvu. U Rusiji su se, zahvaljujući uspjelu državnome udaru, 7. studenoga 1917. boljševici, na čelu s Lenjinom, domogli vlasti. Ako je, s jedne strane, boljševička revolucija u sebi sadržala velik potencijal dobra, s druge je svoj bezbožni i revolucionarni materijalizam ubrzo pretvorila u otvoreni rat protiv vjere i Crkve. Razvikana demokracija proletarijata dovela je, između ostaloga, do nasilna gušenja svih oblika protivljenja te vršenja okrutnih pokolja i stravičnih zločina protiv čovječanstva.
 
U Italiji je pomutnja između politike i vjere, čak i od strane brojnih pripadnika Crkve, vječno nerazriješena 'Questione Romana' (vojna okupacija papinske države od strane talijanskoga kraljevstva g. 1870.), zabluda kako totalitarnu politiku Habsburškoga Carstva, protivnu nacionalnim slobodama, podupire Crkva – navela brojne intelektualce, razne političke stranke te sve masonske lože na neprijateljski stav prema Katoličkoj Crkvi.
 
"Sotona će upravljati Vatikanom, a papa će mu služiti kao švicarska garda"
 
Upravo je te iste godine, 1917., masonerija slavila dvjestotu obljetnicu Velike lože Engleske, nastalu iz ujedinjenja četiriju disidentskih loža koje su djelovale u različitim dijelovima Londona. Ta je činjenica za masoneriju bila od osobite važnosti jer je Velika loža Engleske u međuvremenu postala Velika svjetska matična loža. U Rimu je 17. veljače, na dan smrti Giordana Bruna, organizirana velika masonska manifestacija. Masonska je povorka, na putu prema Brunovu spomeniku, prolazila ulicama talijanskoga glavnog grada te se dugo zaustavila na Trgu svetoga Petra, mašući pod papinim prozorom „crnom zastavom sa slikom svetoga Mihaela Arkanđela pod Luciferovim nogama“. Transparenti su veličali Sotonu dok je jedan od natpisa glasio: „Sotona će upravljati Vatikanom, a papa će mu služiti kao švicarska garda.“
 
Fra Maksimilijana Kolbea, studenta teologije na Međunarodnome kolegiju franjevaca konventualaca u Rimu, duboko je pogodila bezbožna odvažnost masona te osjeća kako treba poduzeti nešto u obranu Crkve. Razmišlja o marijanskoj udruzi čiji će cilj biti obraćenje grješnika, osobito masona, kao i posvećenje svih kršćana. Glavni je cilj bio oprijeti se toliku širenju bezbožnosti, pokretima neprijateljski nastrojenima prema Crkvi koji su bivali sve glasniji. Unatoč tome što je rat prolazio svoju najtežu fazu, nakon povlačenja iz Caporetta, činilo se kako neprijateljstvo nije usmjereno toliko protiv političkih neprijatelja, koliko protiv vjere, otvorenim i javnim protuvjerskim demonstracijama. Stoga će sredstva marijanskoga apostolata biti upis u svetu Vojsku s nakanom vojevanja pod stijegom Bezgrešne, noseći čudotvornu medaljicu kao znak raspoznavanja te svakodnevno moleći kratki zaziv kojim se traži Gospina zaštita za sve nas a posebno moli za obraćenje masona koji su najgori i najnesmiljeniji neprijatelji Crkve. U očekivanju njezina daljnjega širenja odabrano je ime Vojska Bezgrješne.
 
Katolička se Crkva protivi masonstvu gotovo od samoga rođenja modernoga slobodnog zidarstva godine 1717. Počevši od utemeljenja Velike lože Engleske, dvanaestorica su papa izričito osudili slobodno zidarstvo, odnosno masonska načela. Te su osude poprimile oblik konstitucija, enciklika i apostolskih poslanica. Brojna su očitovanja uslijedila kao reakcija na protucrkvene djelatnosti loža Velikoga Orijenta Europe i Latinske Amerike. Ostala su se, pak, bavila željom masonstva za odvajanjem Crkve od države. Međutim, protivljenje Crkve masonstvu usredotočilo se prvenstveno na vjerski naturalizam i indiferentizam Lože, kao i nemoralnost masonskih zakletava. Dvanaest je različitih papa zajedno izdalo dvadeset i tri zasebne osude slobodnoga zidarstva u razdoblju od 245 godina, od vladavine Klementa XII. (1738.) pa sve do pape Ivana Pavla II. (1983.). Prema pisanju mnogih papa u apostolskim pismima i dokumentima Kongregacije za nauk vjere, doktrina masonerije je nepomirljiva s Katoličkom Crkvom, „radi naturalizima, indiferentizma, negiranja objave".
 
Govoreći o zakonodavstvu Katoličke Crkve koji je na snazi, a odnosi se i na odnos prema masonima, prof. dr. Jure Brkan (umirovljeni profesor KBF-a Split) uputio je na Zakonik kanonskoga prava iz 1983., kan. 1374. koji govori jednako i općenito o društvima koja rovare protiv Crkve, ne imenujući poimence nijedno takvo društvo. U tom kanonu je određeno da se onoga katolika koji se upiše u društvo koje rovari protiv Crkve kazni pravednom kaznom, a onoga koji promiče ili vodi takvo društvo kazni zabranom bogoslužja, te istaknuo da kao i spomenuti kanon, ni Drugi vatikanski sabor ne spominje poimence sekte nego općenito kaže društvo. Nadalje je podsjetio kako je Kongregacija za nauk vjere samo dan prije stupanja na snagu Zakonika iz 1983., intervenirala posebnim očitovanjem „Quaesitum est“ u kojemu je spomenula očitovanje od 17. veljače 1981. godine te je izričito rekla da je nauk masonskih društava nepomirljiv s naukom Katoličke Crkve, te da oni katolici koji bi bili upisani u masonska društva teško griješe. Tomu je dodao i komentar u vatikanskome glasilu „L'Osservatore Romano“ od 23. veljače 1985. te istaknuo kako od tada do pape Franje nema nikakav službeni dokument Svete Stolice o masonima. Sam papa Franjo od svoga izbora je tri puta govorio o masoneriji, no što je u hrvatskim medijima prešućeno. „Govorio je o masonskim lobijima u zrakoplovu kad se vraćao iz Brazila, kao i na obljetnici Don Bosca, a posebno je to spomenuo pri promjenama u vodstvu Malteških vitezova“. No, to nisu dokumenti. Nemojmo se zavaravati: masonerija je danas življa neko ikad, rekao je dr. Brkan te predavanje zaključio riječima pape Lava XIII. „Biti katolik i mason je apsurd“ (Lettera al Popolo Italiano 'Custodi', 8. prosinca 1892.). 
 

Nives Matijević

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Srijeda, 18/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1373 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević