Prijeti li nam novi val izbjeglica?

 
 
Ponovno jača pritisak migranata, koji polazi iz Grčke, nastavlja kroz Albaniju te iz Crne Gore ulazi u Bosnu i Hercegovinu. U Hrvatskoj koridor ide kroz Karlovačku županiju, a preko Kupe ulaze u Sloveniju. Čini se da su u pravu oni koji su tvrdili da golemi val migranata koji je prije tri godine preplavio Europu, tek početak golemog egzodusa povijesnih razmjera. Susrećemo se s valom izbjeglica koji bježe od strahota rata i prema čemu čovjek, nipošto ne smije biti ravnodušan. Istina je, međutim, da veliki broj migranata kreće na taj daleki put tražeći bolje u sigurnije uvjete života. Kršćanska ljubav od nas traži da imamo sućuti i da pomoglemo ljudima koji su u nevolji. Opažamo, međutim, da među mnogim migrantima, pristižu i oni koji javno, pa čak i agresivno promiču ideje tzv. islamske države od koje su navodno pobjegli. Sve to on nas traži mudrost i razboritost, pa i oprez.
https://2.bp.blogspot.com/-tUhcuUhze-U/WFl8sZUoG6I/AAAAAAAADkI/uy_8x2p-x1IeG7ahYNiwGyNb1AvrLWUCACPcB/s400/d8825d60d2b64079b48e98d442ec68c5.jpg
Naime! Javna je tajna da postoje globalistički planovi da se u Europu ciljano useli golemi broj migranata koji bi, s obzirom na posve različiti vjerski i kulturni identitet trebali poslužiti rastakanju kršćanskog identiteta Europe. O tome su pisali i najugledniji europski inetelektualci u svojoj već poznatoj Pariškoj povelji. Oni ukazuju da europske globalističke elite, pojednostavljeno govoreći, žele iskoristiti radikalni islam za rušenje kršćanskoga identiteta Europe, a potom, polazeći od pretpostavke da jeeuropska kultura … u nekom smislu civilizacijski ipak nadmoćna“, da će se „asimilacija nužno dogoditi prirodnim putem, i to brzo“. Potpuno je jasno da je njihova globalistička utopija na posve nerealnim osnovama. Ponajprije stoga jer režu granu na kojoj sjede. Naime, snaga europske kulture i je u tome što je ona neraskidivo povezana s kršćanskim korijenima. Osim toga, povijesno iskustvo Rimskoga Carstva ukazuje na njihovu pogrešnu računicu. Kao o današnja Europa, to se Carstvo ubrzano demografski urušavalo, te je otvaralo svoje granice barbarima, koji su postupno kolonizirali Rimsko Carstvo. Rimske legije sve više su popunjavane Gotima, koji su postupno preuzimali zapovjedne strukture. Potom su prema nahođenju rušili i postavljali rimske careve, dok napokon nisu srušili i Carstvo.
 
No da se vratimo današnjem vremenu. Planskim doseljavanjem migranata, među kojima ima značajan broj pobornika radikalizma islamske države, sraz europske uljudbe s posve drukčijim mentalitetom migranata, sve više poprima obirise islamsko - kršćanskog sukoba,iako  kršćani u njemu uopće ne sudjeluju. Ono u čemu kršćani trebaju sudjelovati i u čemu su odgovorni, to je autentično življenje evanđelja. Premalo je istinskog kršćanskog kvasca koji bi preobrazio lice Europe. Bi li antikršćanski globalisti mogli nametati svoje izratito antikršćanske zakone da ih kršćani ne biraju? Po vjeri u utjelovljenu Božju Riječ koja je u ljudski rod došla kao Dijete i koja je spasila i otkupila svijet, možemo reći da je kršćanstvo vjera u dijete, vjera u novorođeni ljudski život. Unatoč tome, sve europske zemlje, manje ili više bilježe prirodni pad stavnovništva. Taj proces u Europi, a u Hrvatskoj još više, poprima zabrinjavajuće, katastrofične trendove. Više nije upitno hoće li se Europa demografski urušiti, a čije naličje je ubrzana kolonizacija Europe, nego je pitanje kako brzo će se to dogoditi.
 
Sveti Benedikt, zaštinik Europe, u šestom je stoljeću promatrao kako njegov rimski narod nepovratno gubi svoju nekadašnju moć i kako njime vladaju arijanski Goti. On je taj trenutak prepoznao kao Božji znak i Božji poziv. Osnovao je redovničku zajednicu, koja je Božjim kvascem preobrazila, kristijanizirala i stvorila Europu, čije plodove i mi danas baštinimo. To je poziv i današnjim kršćanima u Europi, da budu kvasac. Štogod da se događalo s današnjom Europom, pred kakve god krize i izazove nailazili, sasvim sigurno ostat će ono što je Božje i Bog će sačuvati svoj „Ostatak“, koji će preobraziti lice Europe i lice svijeta! To je zapravo i poruka nama kršćanima, nama Hrvatima, koji volimo i kojima je stalo do opstanka i budućnosti hrvatskoga naroda i njegova kršćanskog identiteta.
 

Marijan Križić, Veritas