Get Adobe Flash player

Kamen temeljac za samostan i klerikat o. Ante Antića postavljen je i blagoslovljen 14. srpnja 2005., a dovršen je u ljeto 2008.

 
Na svetkovinu Presvetoga Otkupitelja, zaštitnika Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, u petak 15. srpnja, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić posvetio je novu samostansku crkvu Presvetog Otkupitelja na Trsteniku u Splitu. Uz provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja dr. fra Željka Tolića i gvardijana dr. fra Šimuna Bilokapića, na misi su koncelebrirala 43 svećenika, a uz brojne vjernike slavlju su nazočili i predstavnici Splitsko-dalmatinske županije i vojske. U uvodnoj je riječi fra Domagoj Runje, magistar franjevačkih bogoslova, istaknuo da je naslov crkve izabran po imenu provincije koja je osnovana 1735. godine odjeljenjem od Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Najprije je nosila naslov svetoga Kaja, pape i mučenika rodom iz Solina, ali je već 1743. godine promijenila naslov u provincija Presvetog Otkupitelja, pod utjecajem pobožnosti koja je u ono vrijeme bila raširena u Mletačkoj Republici kao zavjet za prestanak kuge koja harala u Mletcima i prestala u srpnju 1577. godine.
 
Fra Domagoj je prije početka slavlja ukratko protumačio obred posvete crkve. Tumačenje je započeo riječima: „Rimski pontifikat o posveti crkve kaže: 'Po prastarom običaju Crkve valja svečanim obredom Gospodinu posvetiti crkvu, koja se podiže kao kuća namijenjena isključivo i trajno okupljanju Božjeg naroda i slavljenju svetih otajstava'. Kad se u crkvenim dokumentima govori o prastarim običajima, onda je riječi o običajima kojima je nemoguće odrediti točan početak. Oni sežu daleko u prošlost i redovito imaju biblijske korijene. Posebno posvećeno mjesto Božjeg prebivališta ima svoju veoma važnu simboliku koja se očituje i u samoj terminologiji. Hrvatskom riječju 'sveto', 'posvećeno' itd. redovito se prevodi biblijska hebrejska riječ kadoš, koja u svom izvornom značenju označuje nekoga ili nešto 'izdvojeno' za posebnu svrhu. U religioznom smislu to se odnosi na posvećene osobe, tvari, predmete, vrijeme i prostor.
 
Osobe posvećene, tj. izdvojene za liturgijsku službu zovu se zato svećenici i samo njima su pridržani određeni čini, predmeti posvećeni za uporabu u svetištu nazivaju se 'svetima' i ne mogu su uporaljivati u druge svrhe, u posvećeno vrijeme ne mogu se obavljati redoviti poslovi, pa tako i posvećeni prostor ima svoju isključivu namjenu za slavljenje svetih otajstava. Svi ti znakovi izdvojenosti ili posvećenosti  u temelju imaju istu teološku simboliku: Bog je jedini i On se s nikim i ničim ne može usporediti. Stoga sve što se odnosi na Boga mora biti obilježeno posebnim znakom.
 
Liturgijsko slavlje započelo je procesijom bogoslova i svećenika s predsjedateljem mons. Marinom Barišićem. Na početku slavlja o. Nadbiskup je pozdravio provincijala, gvardijana, braću svećenike, redovnike i redovnice te puk Božji i istaknuo kako u ovom slavlju želimo posvetiti ovu crkvu i na taj način „ovom prostoru želimo dati nadnaravnu dimenziju, dimenziju povezanosti s Bogom, povezanosti neba i zemlje. Tim obredom ulazimo u dimenziju otajstva mistike, a gdje god se čovjek nalazi pred dimenzijom otajstva isti je način reagiranja poput Mojsijeva 'Izuj obuću jer je ovo mjesto sveto'. Potom je mons. Marin Barišić poškropio oltar, narod u znak pokore i u spomen krštenja kao i četiri postavljena križa na zidovima crkve. Nakon toga je cijela zajednica, predvođena zborom bogoslova pod ravnanjem fra Mile Čirka, svečano zapjevala pjesan Slava Bogu na visini.
 
„Bogu Stvoritelju i Otkupitelju posvećujemo i darujemo ovaj prostor kojeg smo od njega primili. Ušao je u naše vrijeme i u naš prostor i u naš život. Mi se susrećemo s njime i on se želi susreti s nama u posebnim momentima i na posebnim mjestima poštujući ograničenost čovjeka. Neki prostori i datumi znače nam puno jer su drukčiji od ostalih“, rekao je na početku propovijedi mons. Marin Barišić. „Da bi čovjek živio u duhu i istini “, nastavio je o. Nadbiskup, „da bi postao živi hram zato posvećujemo ove prostore da bismo ovdje hranili svoje srce i svoju dušu, da bismo hranili svoje odnose, da bi zajednica mogla biti Crkva, jer je Crkva zajednica vjernika.
Ne možemo zaobići činjenicu da posvećujemo ovu crkvu u ustanovi gdje žive osobe posvećenog života i sama ta činjenica govori koji je smisao ovog prostora, ove posvete – da bi živjeli u duhu i istini. Na to nas upozorava sv. Pavao kada kaže: 'Ne znate li - hram ste Božji i duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog jer hram je Božji svet a to ste vi.' Pavao je te riječi vjerojatno uputio ne progoniteljima kršćana nego samim vjernicima da budu svjesni tko su i što – da su hram Božji i da taj duh prebiva u njima. Upućujući riječi svećenicima, redovnicima i bogoslovima rekao kako „s pozivom koji Bog upućuje tebi, želi da se tvoje srce razvije u jedni širinu, u jednu visinu, u jedan ugodan prostor da doista budeš jedan znak prisutnosti – živi hram ovdje na zemlji.“
 
Zatim je o. Nadbiskup spomenuo sv. Bonaventuru i sv. Franju i naglasio njihovu spoznaju Boga kroz ljubav jer „tamo gdje razum staje tu ljubav vidi“. Zatim je o. Nadbiskup istaknuo simbolizam oltara i pozvao prisutne da budu „živi pokretni oltar Kristove ljubavi“, a isto tako naglasio kako je „potrebno slušati Riječ Božju i da ta Riječ siđe u naše srce koja će nam pomoći donositi plod“, završio je otac nadbiskup.  Nakon Vjerovanja nadbiskup je izmolio posvetnu molitvu, pomazao svetim uljem oltar i zidove crkve, obavio obred kađenja oltara i crkve te predao upaljenu svijeću. Potom je fra Domagoj Runje pročitao povelju o posveti crkve čime je završen obred posvete.
 
Na kraju misnoga slavlja riječ zahvale svima koji su pomogli u izgradnji i uzveličali slavlje uputio je provincijal Tolić. „Od Neretve do Zrmanje, od Brača do Udbine – što je stoljetno obitavalište i pastoralno zalagalište franjevaca iz Provincije Presvetog Otkupitelja – niknule su brojne crkve i kapele, samostani i župske kuće u kojima je uvijek postojalo ugrijano ognjište za zimne i osamljene, topao kruh za gladne, majčinska briga za potrebne, utješna riječ za slomljene i od života umorne. I danas, kad posvetismo ovaj hram Božji, uvjeren sam da će se s ovog posvećenog mjesta – Bogu na slavu, Crkvi katoličkoj na čast i hrvatskom narodu na duhovnu korist – širiti duhovni miomiris mira i dobra. Presveti Otkupitelj neka nas štiti, vodi i trajno nadahnjuje", poručio je provincijal.
 
Kamen temeljac za samostan i klerikat o. Ante Antića postavljen je i blagoslovljen 14. srpnja 2005., a dovršen je u ljeto 2008. Crkvu je projektirao arhitekt Jerko Rošin. Četiri zvona postavila je tvrtka Grivi d.o.o. Brončani reljef „Stigmate", sakralno je umjetničko djelo hrvatskoga kipara Ivana Meštrovića, kojim je najprije bio obogaćen Franjevački red Manje braće, a sada i Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja. Nalazi se iza glavnoga oltara, a blagoslovom su dobile štovalačke časti. Autorica „Križnog puta" (reljef u drvu sa zlatnom aureolom) je akademska kiparica Jasenka Kapitanović.
 

Nives Matijević

Samo registrirani korisnici mogu dodavati komentare.

Anketa

Je li uhićenje Milana Bandića političko uhićenje?

Nedjelja, 26/10/2014

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 313 gostiju i nema članova online

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

Jooble

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević