S predanošću Mariji lakše se dolazi do Krista

U mjesecu svibnju pred svoje duhovne oči uobličit ćemo jednu posebnu osobu koja je imala veliku ulogu u Božjem planu spasenja, a to je Majka Božja. Tko je ona, što je činila i danas čini i kakvu ulogu ona ima za nas u ovom trenutku povijesti? Marija je jedino stvorenje koje je uspjelo do kraja pobijediti sotonske varke i djelovanje njegove moći. Ona je to učinila po onim velikim duhovnim darovima i poslanju koje joj je Bog povjerio. Ona je svojom vjerom, ljubavlju i potpunoj predanosti Božjoj Biti zgazila glavu zmiji (sotoni) koji je naivne Adama i Evu naveo na grijeh i neposluh Bogu. I baš po njoj se na najsavršeniji način proslavlja Božja ljubav i njegovo Veličanstvo. Ona ima veliku ulogu u povijesti spasenja i u cjelokupnom otajstvu Kristova Utjelovljenja kao njegova Bezgrješna i proslavljena Majka. I baš zbog duhovne činjenice što je kao stvor proslavljena, Bezgrješna i što je do kraja ostala vjerna Bogu, na osobit je način izložena sotonskim napadima. Bog je u svojoj Crkvi ostavio i predao razne milosne darove. To su Biblija, sakramenti, liturgijski čini, različite pobožnosti koje nam mogu pomoći da rastemo kao vjernici u svetosti.

Posebna pobožnost i liturgijsko mjesto ima Marija zbog svoje veličine. I duhovni zakon pohranjen u Katoličkoj Crkvi od samoga Boga jasno nam želi naglasiti da se predanošću Mariji lakše dolazi do Krista. Ona nas vodi Kristu, ali Krist nas također vodi svojoj Majci. To su duhovni zakoni. Kad god molimo Zdravomariju ili svoje srce otvorimo njezinom djelovanju, ona nam kao Majka puna milosti iz predivnoga blaga svojega Bezgrješnoga srca daje velike darove i pruža nam svoju zaštitu od raznih duševnih pogibelji koje nas mogu sunovratiti u propast. I zato je za nas katolike od neizmjerne važnosti da u intimi svojega vlastitoga srca, ali i izvanjskom pobožnošću iskazujemo svoju ljubav Mariji. Dubokom molitvom krunice, marijanskim litanijama, nekom strelovitom molitvicom; ali to treba činiti na način da se do kraja otvorimo njoj kao Majci, da se uteknemo njezinoj zaštiti, a onda će Krist i snaga njegova evanđelja obilato rasti u našoj duši i donositi plodove života vječnoga. Sotona je oduvijek na razne načine pokušavao dovesti u pitanje Marijinu veličinu.

Prvenstveno, on to čini služeći se samom Božjom Riječju kao argumentom pod izlikom da ništa o Marijinom štovanju nema u Bibliji. Istina, ne stoji sve ono što mi o Mariji vjerujemo u objavljenoj Božjoj Riječi. Ali stoji u Predaji koja je nama katolicima jednako važna kao i sama Biblija. Biblija i Predaja su povezane, potječu od istoga Duha. U srednjoj školi imao sam prijatelja s kojim sam provodio puno vremena znajući njegovu tešku obiteljsku situaciju i probleme u kojima je bio. Ostali smo povezani i kada sam ja upisao fakultet teologije. On je bio nominalan katolik sve do trenutka dok nije završio u jednoj protestantsko-fundamentalističkoj sekti koja posebno mrzi Mariju. Usput da kažem da je pastor te zajednice sa svojim suludim idejama jednom prigodom izjavio zajapuren mržnjom prema Mariji „da je Marija u raju, a duh Marijin u paklu“.

Naime, taj moj prijatelj do kraja zagrižen duhom fundamentalizma i neprijateljstva prema katoličanstvu prekinuo je prijateljstvo sa mnom. Ali, zanimljivo je to da, svaki puta kada sam izgovorio Marijino ime ili pred njim molio neku marijansku molitvu kako bi se zaštitio od duha sotonske zablude kojega je nosio u sebi – on bi na tu moju molitvu urlao i vrištao. To mi je bio još veći dokaz da je sotona posebno u ovo vrijeme bijesan na Mariju i svece, jer se kroz njih Bog na osobit način proslavio. Tako da nam danas onaj duh koji se protivi Bogu na osobit način želi „dokazati“ Marijinu ništavnost. On to čini kroz razne protestantske i fundamentalističke sekte; pentakostalce, razne „reformirane crkve“, „evanđeoske crkve“, Jehovine svjedoke, adventiste i još mnoge druge zajednice kojih ima dana na tisuće i koje nemaju one znakove pravovjerja koje ima jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva na čelu sa papom i biskupima kao učiteljima vjere.

Postoji još jedan način kojim se pokušava dovesti u pitanje veličina pobožnosti prema Mariji, i to u samim katoličkim krugovima. Postoje duhovne i intelektualne oholice koji misle da je molitva krunice samo za bakice i dječicu, te da na takve molitve ne treba gubiti vrijeme. Smatraju krunicu zastarjelom molitvom, kao i marijansku duhovnost nečim što je pregaženo od vremena, opravdavajući se novim duhovnim trendovima. A upravo je suprotno. Upravo molitva krunice i marijanska pobožnost pomaže nam da budemo hrabri poput Marije i postanemo svojina Kristova. Ona nam bistri um, pročišćava srce, pomaže nam da rastemo u poniznosti za život vječni, daje nam duhovnu jakost i uvećava bogoslovne i stožerne krjeposti. Kada se sjedinimo sa Marijom mi postajemo Božji heroji i svako trpljenje za Krista postaje nam kao dječja igra. Nema ljepše pobožnosti od njegovanje nutarnjega odnosa sa Bogom po poniznoj Majci Božjoj. Stavimo dakle u mjesecu svibnju pred svoja srca njezin lik i otvorimo se Božjoj ljubavi, jer to je garancija vječnoga života.

Pavle Primorac