Get Adobe Flash player

Matthias Henze održao predavanje na temu Kako je nastalo židovstvo

 
 
U palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u četvrtak 3. svibnja Matthias Henze, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za židovsku vjeru, održao je predavanje na temu Kako je nastalo židovstvo. Henze je profesor Hebrejske biblije, ranog židovstva i religije te utemeljitelj i ravnatelj Programa istraživanja židovstva na Sveučilištu Rice u Houstonu, autor knjige Isusova čitanka, posvećenoj izvanbiblijskim spisima, koju je na hrvatski preveo dopisni član HAZU prof. dr. sc. Stanimir Vuk-Pavlović.
https://saintcecilia.org/pictures/2018/4/375px-Henze-1.jpg
Matthias Henze
 
Predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić podsjetio je da se zapadna civilizacija temelji na židovstvu i kršćanstvu na čije se pojmove oslanjaju i oni koji nisu vjernici, zbog čega su biblijske teme zanimljive i u vrijeme sekularizma.
 
Henze je pojasnio da je Hebrejska biblija, tj. Stari zavjet, nastajala u razdoblju od tisuću godina, od 12. do 2. stoljeća prije Krista, pri čemu se religija drevnog Izraela dramatično mijenjala. No temeljne postavke židovske vjere ostale su iste: vjera u jednoga Boga koji je stvorio Nebo i Zemlju, štovanje sedmog dana kao dana počinka i Jeruzalem kao sveti grad. „Današnje židovstvo nastaje u Drugohramskom razdoblju, nakon povratka Židova iz babilonskog progonstva u petom stoljeću prije Krista, u doba perzijskog kralja Kira, kada je na mjestu Salomonovog hrama sagrađen drugi hram kojeg su razorili Rimljani 70. godine poslije Krista“, kazao je Henze. I tijekom Drugohramskog razdoblja postoje proroci i njihova proročanstva koja su sastavni dio Biblije, od kojih je posljednji Malahija, no jeruzalemski hram kao središte štovanja Boga ima manje značenje nego u doba Salomonovog hrama i postaje izvor rasprava i podjela unutar židovstva. Istodobno jača i važnost židovske dijaspore, što se ogleda u biblijskoj priči o Esteri. Iako u Drugohramskom razdoblju ne postoji židovska monarhija, već su na čelu Judeje kao sastavnog dijela stranih država bili upravitelji, i dalje je postojala nada u obnovu Davidove kraljevske loze iz koje je bio i prvi upravitelj Zerubabel. Prema Henzeovim riječima, promjene koje su nastupile u Drugohramskom razdoblju dale su temelja istodobnom nastanku rabinskog židovstva i kršćanstva.
 

Marijan Lipovac

Knjiga 'Punina radosti' Majke Elvire

 
 
Rita Agnese Petrozzi rođena je u Sori, Italiji, 1937. godine. S devetnaest godina ulazi u samostan sestara milosrdnica sv. Giovanne Antide Thouret, gdje postaje sestra Elvira. U srpnju 1983. godine, na poticaj Duha Svetoga, useljava u ruševnu kuću u malom gradiću Saluzzu, na samom sjeveru Italije. Njena je želja samo jedna – pomoći mladima u nevolji, ponajviše onima posrnulim u drogu i druge ovisnosti. U tišini, skriveno i skromno, nastaje tako zajednica Cenacolo. Zajednica se danas sastoji od šezdesetak bratovština raspršenih po cijelom svijetu u kojima tisuće mladih i njihovih obitelji grade novi život. Sama sestra Elvira kaže kako nikad nije pomišljala da će zajednica toliko narasti. Njezina karizma, neposrednost i motivirajuća poruka ogledaju se i u ovoj knjizi 'Punina radosti' koja sabire odabrane tekstove u kojima progovara o duhovnom životu, odnosu s Bogom i bližnjima, svakodnevnom življenju i pozivu na ljubav, spajajući najdublje životne teme i konkretan život.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2018/04/Punina-radosti.jpg
Knjiga je podijeljena u četiri poglavlja, odnosno tematske cjeline, naslovljene prema četiri stupa Zajednice Cenacolo – molitva, vjera, providnost i ljubav. U svakom od njih nalaze se kratka promišljanja utemeljena na riječima majke Elvire mladima i njihovim obiteljima u raznim zgodama. Pošto su u Zajednici Cenacolo svakodnevni život i Riječ Božja čvrsto isprepleteni, tako i na početku svakog razmatranja stoji jedan odlomak iz Svetog pisma. Kroz kratka nadahnuta promišljanja, Majka Elvira želi u svima potaknuti spremnost za prihvaćanje predivnih Božjih obećanja koja se ponekad čine 'nemogućima' ali koja su itekako stvarna i jedina ispunjaju ljudsko srce.
 
Molitva. U Zajednici Cenacolo molitva znači gledati na svoj život zajedno s Bogom, utemeljiti se u Bogu, steći stabilnost i znati uspješno reagirati na izazove života. Sestra Elvira kaže „Iz vlastitog iskustva znam da mi je molitva pomogla u najtežim trenucima života. „ Stoga, veli ona, usudila sam se mladima, koji su me gledali bez sjaja u očima, ponuditi molitvu kao sredstvo oporavka.“
 
Vjera. Živjeti od vjere znači uvijek imati povjerenje u Gospodina, pa i onda kad je teško. Vjera se snaži molitvom, jer se tada u istini sagledava vlastita savjest koja se pritom čisti od maski i prijetvornosti.  Vjera je prava kad rađa plodovima ljubavi, solidarnosti i velikodušnosti.
 
Providnost. Prepuštanje providnosti put je oslobađanju od raznih tjeskoba. Predanje providnosti dolazi također kroz molitvu i vjeru. Postupno otkrivamo da Bog želi boraviti s nama, da misli na naše potrebe, da je upravo poput oca kojemu je sasvim prirodno da brine o svojoj djeci.
 
Ljubav. Danas želimo sve i odmah, pa i u ljubavi. Međutim, stvari često ne funkcioniraju, izazovi su brojni. Kako stvoriti dugotrajan i skladan odnos? Kako na pravi način voljeti? Sestra Elvira predlaže logiku darivanja: darovati sebe drugome, uvijek i u cijelosti. Međutim, to nije lako. Elvira je učitelja pronašla u Isusu Kristu: „Onaj tko susretne Isusa, najbogatija je osoba na svijetu jer stječe iskustvo istinske ljubavi.“
 
U svjetlu stranica ove knjige, proistekle iz srca osobe koja se nije bojala zakoračiti na margine društva kako bi pomogla potrebnima, svatko može otkriti tko je taj Bog kojem je povjerovala, kako dopustiti Bogu da nas ljubi, kako promijeniti svoj život, prihvatiti sebe i svoje bližnje te zaživjeti puninu radosti.
Božja riječ, euharistija i lica braće: eto, to su tri načina Božje prisutnosti na zemlji. (Majka Elvira)
 

Nives Matijević

Neka visoki kler do konca godine sazove Nacionalni Euharistijski Kongres

 
 
Neka mi netko precizno odgovori: je li Krist pričestio Judu na svojoj posljednjoj večeri u Jeruzalemu? Po Ivanovu evanđelju ne nalazim siguran odgovor. Naime, Šimun Petar je namignuo Ivanu da upita Isusa koji će ga učenik izdati, a Isus reče Ivanu: „To je onaj komu ja dadnem zalogaj kad ga umočim… i umoči zalogaj i dade ga Judi Šimuna Iskariotskoga“ (evan. Ivan). Je li to posvećeni kruh (pričest), odnosno kakav je to zalogaj? Apostol Ivan niti ne spominje onu pretvorbu kruha i vina odnosno one riječi: „Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo ili uzmite i pijte, ovo je moja krv…“ A kod drugih evanđelista naslutiti je da je Juda ipak blagovao posvećeni kruh, a je li pio posvećeno vino izričito ne spominju. Stoji zapisano da su svi iz kaleža pili, ali nije prepoznatljivo je li tu Juda bio nazočan kad se pilo iz kaleža. No, nije teško zaključiti kako je izdajica blagovao te večeri s apostolima te ga je Isus požurivao da ide učiniti ono što je naumio, ali nije mu zapovjedio na način protjerivanja iz sale za blagovanje, nego onako, gotovo uljudno: idi, sinko što čekaš kad si već naumio to za 30 srebrenjaka: „Što misliš činiti, čini brzo!“ (evan. Ivan)
https://thebiblestudy.co.uk/wp-content/uploads/2016/03/judas.jpg
Iz ovoga bi mogli, u naše vrijeme, kod blagovanja pri svetoj Euharistiji i sami postupati poput Krista, tj. nikoga ne protjerivati iz crkve (hrama). Isus je one večeri apostolima oprao i noge. To je učinio i Judi, a mi bismo naše Jude istjerali iz crkve. E ne može! Pa, biskupi i svećenici koji nisu za istjerivanje iz crkve onih koji su javno izdali Krista, kao u slučaju Instanbulske konvencije su u pravu. Ja bih radije vidio ili doživio osudu od strane Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta one koji su izdali Hrvatsku ratifikacijom te demonske tvorbe. To je novo „zlatno tele“ kome su se poklonila 110 zastupnika u Saboru. Među njima je i „Mojsijev brat Aron“ takozvani vitez Jeruzalemskog groba. Ali ljudi moji, pa taj omjer izglasavanja ili ratifikacija: 110 za naprema 30 protiv je zapravo čista slika omjera onih koji artikuliraju svoje kršćanstvo odnosno vjeru u Hrvatskoj; iako i od tih 30 protiv nisu svi deklarativno kršćani, pa je omjer još manji.
 
Ne ne će proći ni referendum, ako ga bude, oko dokidanja Instanbulske konvencije u Hrvatskoj. Tako ni za abortus. Neka visoki kler Katoličke Crkve u Hrvatskoj ima ovu sliku pred očima, tj. ovaj omjer kod izglasavanja Instanbulske konvencije! No, ne zaboravimo što je Isus rekao za izdajicu Judu Iskariotskoga: „Ali evo ruke moga izdajnika; sa mnom je na stolu. Jest, Sin Čovječji odlazi kako je određeno, ali jao onomu čovjeku koji ga izdaje“ (evan. Luka). Dakle, jao našim izdajicama! Kad se je Mojsije vratio sa Sinaja i vidio svoj narod okupljen oko zlatnog teleta udario je pločama Božjih zapovijedi o zlatno tele i zna se kakva je kazna mnoge progutala, zbrisani su sa lica zemlje. Nisu li odlasci iz Hrvatske brisanje sa lica Lijepe Naše. A što li će nam se još događati!?
 
Zato, ponovno pozivam visoki kler (Kaptol) da stane na čelo povorke raznih pobožnosti u Crkvi u Hrvata, da ih već ne nabrajam, ali svakako spominjem da se već do kraja ove godine dogodi Nacionalni Euharistijski Kongres (NEK). To će biti najjači udarac na Instanbulsku konvenciju. Ako to nismo u stanju napraviti, neka netko preuzme odgovornost, opet sa vrha klera kod nas, da poput Mojsija nađe načina kako odvratiti srdžbu Božju i velike kazne za ovaj narod i da možemo jednom na okupu reći: Ovo je naš Bog, Isus Krist, mi smo narod paše njegove!
 

Nikola Bašić, Vis

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Srijeda, 18/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 887 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević